L I M NOVA. UMJESTO Uvodnika SLOBODA

Транскрипт

1

2 SLOBODA Godina IV, broj 13,decembar UMJESTO Uvodnika besplatan primjerak Upisom u Evidenciju medija od strane Ministarstva kulture Časopis Nova Sloboda osnovala je Tanja Radunović. Prvi broj časopisa izašao je iz štampe godine. Časopis je upisan pod rednim brojem 777. Potpisanim ugovorom o preuzimanju osnivačkih prava, osnivač i izdavač časopisa postalo je D.O.O. Media cilj. Časopis izlazi četiri puta godišnje. Osnivač i zdavač D.O.O. Media cilj Glavni i odgovorni urednik Saša Radunović Urednik fotografije Adem Ado Softić Tehnički urednik Dejan Ćorac Redakcija Lektor E- mail dr Mirko Jakovljević mr Amer Ramusović Milija Pajković Anđela Suvajac Marko Jelić Prof. Tanja Radunović sasa.radunovic6@gmail.com Kompjuterska obrada Milena Joksimović Štampa Tiraž IGP PEGAZ Bijelo Polje 1000 L I M S gorskog vrhunca - do Ivangrada, od Ivangrada - za Bjelopolje strmoglav brzak. U srcu naslada i Crnogorjem i prodoljem. Ka Savi sa Drinom sjedinjen, čuva svoje sopstvo opkoljeno pa sve do Beograda diljem i talasje u vrblju opijeno. Smjeli put Lima ocrtavam i hoću reći, da ne bude krivo, bez Lima ne bi bilo ni Dunava a bez njega i more bi presušilo. VLADA CRNE GORE Ministarstvo za kulturu Štampanje pomoglo Ministarstvo kulture u okviru projekta Podrška razvoju medijskog pluralizma. Anatolij Parpara (Rusija) SLOBODA 3

3 TEMA BROJA TEMA BROJA IZGRADNJA STOČNE PIJACE Skadar na Bojani beranske vlasti Od godine do danas, tri puta rađeno na izgradnji beranske stočne pijace na kojoj još nije obavljena ni jedna kupo-prodaja stoke. Izgrađen objekat veterinarske stanice koji još nije predat na upotrebu, a već izvršena rekonstrukcija tog objekta. Zvanično, dva puta je saopštavano da je izgradnja pijace završena, ali se stoka i dalje prodaje na asfaltiranom parking prostoru, ulici koja prolazi kroz naselje Talum i na prostoru aerodroma. Rekonstrukcija nekog infrastrukturnog objekta ili njegova dogradnja, posebno ako se radi o objektu koji je nedavno završen, trebalo bi da znači da je usljed korišćenja i valorizacije već opravdao svoju izgradnju i namjenu. No, kada se rekonstrukcija radi na objektu koji još nije ni predat na upotrebu, onda se radi o katastrofalno izvedenim radovima. Ili, već u startu, promašenom projektu! Upravo takva je situacija sa izgradnjom stočne pijace u Beranama. Već tri puta je, kako je saopštavano, završavana, a uprkos tome, objekat nije predat na upotrebu građanima, niti je u krugu Pijace prodato ni jedno grlo stoke ili živine. Iz razloga dužine izgradnje, stalnih prepravki, dograđivanja, a na kraju i obnavljanja objekta koji nije još useljen, neki od građana taj projekat nazivaju beranskim Skadrom na Bojani. Nedavno obavještenje lokalne uprave da će se u narednom periodu, subotom, stoka prodavati i kupovati na aerodromskom prostoru, sve do završetka radova na stočnoj pijaci, ukazuje da, i dalje, nešto nije u redu sa realizacijom projekta, za koji je beranska lokalna uprava već dva puta saopštavala da je njegova izgradnja završena. Tome treba dodati i da je na zvaničnom sajtu lokalne uprave objavljeno da će obnova i dogradnja stočne pijace, biti okončana do 10. decembra, pa je postalo jasno da su u prethodnih četiri godine, u više navrata, izvođeni radovi na, za sada, promašenom projektu. Na stočnoj pijaci obnovljena je ruinirana kućica veterinarske stanice i izgrađena osočna jela, dok je u toku postavljanje boksova i vezova za smještaj životinja. Ujedno se izvode i radovi na uređenju zelenog pojasa, istaknuta je na zvaničnom sajtu Opštine Berane izjava Milutina Mićovića - koordinatora IFAD programa, koji je, kako je dodato, naveo da radove finansira Direkcija javnih radova. Izgradnja stočne pijace u Beranama predstavlja decenijski problem. Ranijim planskim dokumentom je bilo predviđeno njeno izmještanje sa područja prigradskog naselja Talum na drugu lokaciju, ali je skupštinskom odlukom, prije pet godina, taj dokument stavljen van snage. Lokalna vlast koju je tada činila Koalicija Decembar 2017: Iz Opštine obećali rješenje problema za dva mjeseca Uputivši molbu mještanima Taluma za strpljenje, iz beranske lokalne uprave su u decembru godine saopštili da razumiju njihovo nezadovoljstvo. Oni su tada obećali, da će njihov problem biti riješen za dva mjeseca. Tom prilikom je kazano da je lokalna vlast ušla u proces izgradnje stočne pijace sa svim neophodnim sadržajima koje zahtijevaju standardi za takve objekte. Objekat Stočne pijace je površine veće od metara kvadratnih i na njoj će biti smješten objekat portirnice sa Veterinarskom inspekcijom, nadstrešnice za vagu, rampe za utovar i istovar životinja sa boksovima i stajalištima za životinje, kavezi za sitne životinje i živinu, kao i prostori za pješačku i kolsku komunikaciju u okviru pijace. Planirana je i izgradnja parking prostora sa 45 mjesta. Nakon što smo završili i predali projektnu dokumentaciju, Direkcija javnih radova je na tenderu izabrala izvođača radova, podgoričko preduzeće Civil engineer. Ugovorena vrijednost radova je eura, a rok za izvođenje radova dva mjeseca od dana uvođenja u posao. Kako je precizirano, izvođač radova od strane nadzornog organa i u prisustvu investitora, treba da bude uveden u posao 14. novembra. Iz tog razloga, a shvatajući probleme mještanataluma, molim ih da imaju još malo razumijevanja i ponavljam da će oni, ali i čitavo Berane, za dva mjeseca imati riješen problem i jedan savremen infratrukturni objekat, kakav za svaku opštinu predstavlja stočna pijaca, naglašeno je tada iz Opštine Berane. Zdravo Berane godine je ogradila plato pijace i, kako je tada kazano u zvaničnom saopštenju lokalne uprave, završena je izgradnja Stočne pijace. Navedeno je tada i da su radovi koštali eura. S. R. Samo godinu dana kasnije, opet je iz lokalne uprave najavljeno dodatno ulaganje u iznosu od eura čime će, kako je naznačeno te 2016-te godine, biti okončani radovi na ovom važnom infrastrukturnom projektu. Mada je tom prilikom, po drugi put, najavljeno okončanje radova, ista lokalna vlast, koja je dva puta završavala izgradnju, u Predlogu budžeta Opštine Berane je već za narednu, godinu, predvidjela stavku od eura za izgradnju, kako je ranije saopštavala ta ista lokalna vlast, već dva puta završene stočne pijace. I tada, kao i ranije ali i sve do danas, mještani Taluma su negodovali zbog uslova koji su vladali i vladaju na već dva puta završenoj izgradnji stočne pijace koja se nalazi u njihovom naselju, udaljenom oko 500 metara od centra grada. Uprkos tome, lokalna uprava je krajem godine, ušla u ozbiljnije radove na izgradnji tog objekta. Kako je tom prilikom saopšteno iz Opštine Berane, lokalna uprava razumije nezadovoljstvo mještana Taluma i moli ih za strpljenje jer će njihov problem, kako je najavljeno, biti riješen za dva mjeseca. Radovi i jesu bili intenzivirani tokom godine. Izgrađeno je par objekata neophodnih za funkcionisanje stočne pijace, poput objekta portirnice, kao i boksovi. Plato pijace je ograđen, a izvršeno je i asfaltiranje parking prostora. I dok su građani, a posebno stanovnici Taluma, očekivali konačan završetak radova i predaju objekta na upotrebu, vrijeme je prolazilo. Ako se izuzme prodaja stoke na parkingu pijace, za dvije godine od kako je taj infrastrukturni objekat po treći put završen, ni jedan slučaj kupoprodaje stoke nije obavljen u njemu. Što zbog zuba vremena, što zbog vandalskog ponašanja nepoznatih počinilaca, objekat veterinarske stanice je propadao. A, onda je stiglo novo obavještenje iz beranske lokalne uprave da je obnovljena kuća veterinarske stanice. Neka je sa srećom! Ovoga puta da bude po onoj: treća sreća! S. Radunović Mještani Taluma: Ovo već postaje naporno! Usljed neuređenosti, potom izgradnje koja se otegla u nedogled, te rekonstrukcije Pijace koja još, zvanično, I ne postoji, prethodnih pet godina uslovi za život mještana GornjegTaluma bivali su sve teži. Pomoći nije bilo, posebno, kako navode, ne od strane Opštine Berane koja bi, kako naglašavaju, trebala da bude prva u rješavanju njihovih komunalnih problema. Prema njihovim navodima, katastrofalni komunalni i ekološki uslovi u kojima žive, ne razlikuju se u zimskom periodu od onih koji vladaju u ljetnjem. Oni odaju da je prostor stočne pijace postao ograđeno smetlište, a da se na saobraćajnici i asfaltiranom parking prostoru odvija prodaja stoke. Ovo već postaje naporno. Ne prođe par mjeseci da ne ponavljamo apele upućene javnosti da nam pomogne, jer je ovdje nepodnošljivo živjeti. Stočna pijaca, ovakva kakva je sad, završena ili ne, pravi nam ogromne probleme. Iz godine u godinu, umjesto da se problemi rješavaju, ili bar počnu rješavati, oni su sve veći i teži. Više se ni stoka ne prodaje na ovom ograđenom smetlištu koje bi trebalo da predstavlja pijacu, već izvan žice, na parking prostoru i saobraćajnici koja prolazi kroz naselje. Sve se to dešava na 10-tak metara od kuća u centru naselja udaljenog 500 metara od zgrade Opštine, kažu mještani Taluma, koji navode da su do sada više puta informisani da je izgradnja stočne pijace završena, ali da od lijepih informacija I priče, oni imaju samo sve teže uslove za život. Oni su, takođe, podsjetili da su pomenuti problemi dugogodišnji I svakodnevni,bez obzira na godišnje doba, što se, kako kažu, lijepo vidi i krajem novembra, ali da posebo eskaliraju u vrelim ljetnjim danima. S. R. 4 SLOBODA SLOBODA 5

4 STAV NEOPHODNA UBRZANA SANACIJA URUŠENE PRIVREDE Berane ima potencijal za brži privredni razvoj Za državu je važno da uvijek ima bolje ekonomske rezultate u odnosu na prethodni period, snažniji ekonomski i privredni razvoj, ravnomeran, rekli bi stručnjaci u toj oblasti. Za običnog čovjeka, pak, najvažnije je da ima zaradu koja omogućava kvalitetniji život, narodski rečeno da ima veću platu. N ije neuobičajeno da se sjednice Vlade održavaju na terenu, van zvanične sale za tu namjenu. I Vlada Crne Gore izlazi na teren i to je u stručnoj i običnoj javnosti zapaženo kao dobar potez aktuelne crnogorske vlasti. Premijer Duško Marković, recimo, nakon sjednice u Pljevljima saopštio je da je lokacija održavanja sjednice i određena kako bi Vlada upravo u tom gradu donijela važne odluke za taj grad i njegove građane. Poznato je da je pitanje zaštite životne sredine jedno od ključnih kada je u pitanju opština Pljevlja. Donošenjem tako važnih odluka, istovremeno, započet je i proces otklanjanja negativnih posljedica po tamošnju životnu sredinu. Tako Vlada šalje jasnu poruku da je njeno opredjeljenje održiv razvoj koji prije svega podrazumijeva odgovoran odnos prema životnoj sredini, i valorizaciju resursa u skladu sa najvišim ekološkim standardima u interesu današnje, ali i budućih generacija rekao je predsjednik Marković na konferenciji za medije nakon sjednice Vlade. TRADICIJA Upravo je interes današnjih i budućih generacija prioritet u Crnoj Gori i svim njenim opštinama. Svakako, i svim žiteljima opštine Berane. Ne treba ispustiti iz vida činjenicu da je nekadašnji Ivangrad bio jedan od temelja crnogorske industrije. I ne samo privrede Crne Gore već i nekada velike, prethodne Jugoslavije. To nam daje za pravo da konstatujemo i da se ekonomski razvoj, i danas, i ubuduće, može bazirati na ukupnim potencijalima područja sjevera Crne Gore. Naravno, prethodno se mora ozbiljnije sanirati sve što je, običnim rječnikom rečeno, propalo usljed djelovanja raznih faktora. Da podsjetimo na posljedice izazvane brojnim udarima ekonomskih poremećaja na globalnom nivou pa do kriza na lokalu usljed loše sprovedenih privatizacija i drugih faktora koji su opredijelili sudbinu običnog čovjeka, radnika, poljoprivrednika. U vrijeme kada su u nekadašnjem Ivangradu nastajali privredni i industrijski giganti, da ih ovdje ne pominjemo pojedinačno i uslovi na tržištu bili su ekonomski stabilni, oličeni u, pomenućemo samo, riješenom plasmanu roba i usluga. Vrijeme u kojem se danas odvijaju razvojni procesi donijelo je digitalnu mećavu i svakodnevne uticaje globalizacije na funkcionisanje privrednih tokova. To se itekako osjeća i u ekonomijama na lokalnom nivou, pa i u Beranama. Potreba je da se Crna Gora intenzivnije razvija. I taj razvoj mora biti zasnovan na dinamičnoj ekonomskoj politici i uz nove sadržaje razvojnih politika. Sanacija posljedica urušene ekonomije se, jednostavno, podrazumijeva. Upravo je Vlada ta koja planski sanira posljedice, i, vjerujemo planski kreira budućnost u toj oblasti. Otvaranje novih, kvalitetnijih radnih mjesta, trebalo bi, da da rezultate i u novim ekonomskim vrijednostima. Za državu je važno da uvijek ima bolje ekonomske rezultate u odnosu na prethodni period, snažniji ekonomski i privredni razvoj, ravnomjeran, rekli bi stručnjaci u toj oblasti. Za običnog čovjeka, pak, najvažnije je da ima zaradu koja omogućava kvalitetniji život, narodski rečeno, da ima veću platu. I o tome se u Vladinim resorima zdravstva i prosvjete uveliko razmatra. Premijer Duško Marković najavljuje da će plate biti povećane u i godini i to, kako je kazao, ne simbolično već suštinski. Dobro bi bilo da se takve odluke i lijepe vijesti i saopšte na sjednicama Vlade. Pa i onim koji se održavaju na terenu. Predlažemo da to bude na jednoj od sjednica u Beranama. Takođe, da se tom prilikom donesu i odluke o starteškim pitanjima privrednog razvoja grada na Limu. Ovom prilikom podsjetićemo samo na ulaganja u izgradnju nove i obnovu saobraćajne infrastrukture. Podsjetićemo i na našu nadu u obnavljanje avionskog saobraćaja i stavljanje u funkciju beranskog aerodroma. A koliko bi sve to značilo sjeveru države, i regionu, nije potrebno trošiti riječi. Neka premijer Marković i u Beranama saopšti da je lokacija održavanja sjednice i određena kako bi Vlada upravo u tom gradu donijela važne odluke za taj grad i njegove građane. Doc. dr Mirko Jakovljević- politikolog 6 SLOBOD A Foto: Arhiva espone U Beogradu obilježen Dan Društva đaka Beranske gimnazije Razmotrene djelatnosti tokom godine i govoreno o planiranim aktivnostima Društva za narednu godinu. Promovisan prvi broj glasila Susreti, koje je osnovalo Društvo. D an Društva đaka Beranske gimnazije, obilježen je u beogradskom hotelu Slavija u Beogradu, šestog novembra 2019, na dan kada je Beranska gimnazija, daleke 1913, otpočela s radom. Prof. dr Vuk Ognjanović, pozdravljajući prisutne, koji su ćutanjem odali poštu, onim bivšim đacima ove gimnazije koji su, od novembra prošle godine do ovoga skupa, preminuli, govorio je o djelatnosti Društva u toku ove godine, ali i o tome koje aktivnoisti Društvo planira u narednom periodu. grafijama u odjeljku Foto album vidi se kako smo i izgledali. Ovo glasilo je, rekao je, i informacija o Društvu, ali svojevrstan poziv na učlanjenje u Društvo, kao i na pisanje o gimnaziji i o uspjesima njenih đaka, s tim da ti tekstovi, zavisno od aktuelnosti i kvaliteta, mogu naći mjesta u ovom glasilu. Ova glasilo, sadrži dokumenta, koja su potrebna da se društvo ozvaniči od zapisnika sa osnivačke skupštine do statuta te može da posluži, kao uputstvo, odnosno podsjetnik, onima, koji se odluče da osnuju društvo u nekoj oblasti. Dobrašin Jelić Кonkretniji finansijski izvještaj podnio je Gavrilo Vukašinović, koji se uglavnom odnosio na prikupljanjee sredstava, da bi Društvo objavilo svoje glasilo Susreti, a prvi broj glasila je ovom prilikom i promovisan. Urednik ovoga glasila, Dobrašin Jelić, govorio je o njegovom nastajanju i pojavi među nama. Istakao je da je, u koncipiranju glasila, učestvovao Savjet Društva, čiji je i sam član, a da je on operacionalizovao ideje Savjeta. Naglasio je da, za razliku od glasila nekih udruženja, o ovom glasilu nije bilo preštampavanja tekstova od Кulina bana, već su to sve aktuelni tekstovi, vezani za aktivnosti našega društva. Ono je i izvještaj o radu, i dokument jednoga vremena, a zahvaljujući foto- Foto: Arhiva espone SLOBOD A 7

5 INTERVJU ren čovjek. U formiranju tog osjećanja zajedništva, nesebičnosti, iskrenog prijateljstva, u tim dječačkim godinama, veliku zahvalnost dugujemo izuzetno dobrom, svima nama dragom čovjeku Safu Softiću, koji nas je, kao svoju djecu, okupljao i svemu tome učio u okviru planinarskog društva, čiji je bio predsjednik. Taj čovjek je na mene ostavio tako snažan ljudski utisak, da sam bio izuzetno srećan kada je moj brat Dušan Car izabrao takvog čovjeka za kuma. Zahvaljujući takvom načinu odrastanja i vaspitanja, bar kada se radi o mojoj generaciji, međuljudski odnosi bili su više nego dobri. Takvi su ostali i do današnjih dana. Među nama nije bilo nikakvih podjela ni po kakvom osnovu nacionalnom, vjerskom, a kamoli stranačkom, što, nažalost, danas nije slučaj. Naše geslo u međusobnim odnosima i sticanju novih prijatelja bilo je ili je dobar i plemenit čovjek ili nije! Sve ostalo je bilo nevažno. Prof. dr Vladislav Đolević: Berane - grad dragih ljudi P Od godine, kada je izabran za asistenta, radio je neprekidno na Ekonomskom fakultetu- kao docent, izabran godine, vanredni profesor od godine, i kao redovni profesor, od godine, do penzije. Na četvorogodišnjim studijama, održavao je nastavu iz predmeta Poslovna statistika i Ekonomska statistika, kao i vježbe iz predmeta Statistika i Razvoj ekonomske misli. Izvodio je nastavu i na odjeljenjima u Užicu i Šapcu, na Šumarskom fakultetu i Višoj turističkoj školi u Beogradu, i na Ekonomskom fakultetu u Podgorici. U okviru poslijediplomskih studija, na magistarskom kursu Poslovna ekonomija, izvodio je nastavu iz predmeta Poslovna statistika. Član je Društva đaka Beranske gimnazije u Beogradu. Vi ste i Beranac i Beograđanin? Sve što je bilo u mom životu, mogu da podijelim u dva perioda: jedan, proveden u Ivangradu, odnosno Beranama, a drugi u Beogradu. U Beranama, proteklo je moje djetinjstvo i školovanje do mature. To je moj bezbrižni period, kada sam uživao u komšijskim i drugarskim izrazima pažnje i prijateljstva, koji je ostavio snažan trag na mene i utvrdio prijateljstva, koja i danas traju. Djetinjstvo u meni budi posebne emocije. Otac Risto kupio je kuću, pored zgrade suda u Beranama, u kojoj sam rođen. On je iz Košutića, porijeklom Cimbaljević. Međutim, u dogovoru sa svojom braćom, kao najmlađi, u znak poštovanja prema Đolu, našem rođaku, uzeo je prezime Đolević. Majka Milica je iz Berana, rođena Caričić. Moji daleki preci su iz Pipera. Nas je bilo osmoro. Od nas petoro braće i tri sestre, ja sam najmlađi. Najstariju sestru Ljubicu, nijesam ni upoznao, jer je umrla prije mog rođenja. Završili ste gimnaziju. Bavili ste se sportom. Kakvi su Vaši utisci iz tog perioda? Moji drugovi iz gimnazijskih dana bili su, može se reći, jedna univerzalna sportska ekipa, s obzirom na to da su svi imali talenat za različite sportske aktivnosti: fudbal, stoni tenis, gimnastika, rukomet, i dr. 8 SLOBOD A O porodici U Beranama sam upoznao svoju suprugu Milku čija je majka iz Berana, od Barjaktarovića. Vjenčali smo se godine u Beranama, a zatim, godinu dana kasnije, rodila nam se kćerka Jasmina. Ona je nastavila mojim putem. Diplomirala je i magistrirala na Ekonomskom fakultetu u Beogradu, gde privodi kraju doktorske studije, a trenutno je, kao profesorka, zaposlena na Visokoj turističkoj školi, u Beogradu. Sada, kada se sve bliži kraju, posebno zadovoljstvo čini mi unuk Dimitrije, koji je moje veliko životno osvježenje. Veoma sam zadovoljan, što i moja kćerka sa porodicom, a posebno unuk, vole da posjete Berane. Jasminu danas u Beranama zna mnogo više ljudi, nego mene, što me raduje, pa se ja, često, u susretima sa Berancima njenih godina, predstavim kao Jasminin tata. Bio je to i grad kulture? Naravno, Berane je bilo grad sa bogatim kulturnim sadržajem amatersko pozorište, aktivno vatrogasno društvo, tamburaški orkestar, duvački orkestar, koji je, za svaki 1. maj, zabavljao građanstvo. Mnoga kulturna dešavanja odvijala su se dugi niz godina u kulturno-umjetničkom društvu Dušan Bošković (izložbe, horska i folklorna sekcija, književne večeri, i sl.). Nas nekoliko je završilo i nižu muzičku školu. Marko Lazarević, sada, nažlost, pokojni, i ja svirali smo violinu, neki violončelo, formiran je i gudački orkestar, pod rukovodstvom prof. Mirka Ukropine, koji je sa dosta uspjeha učestvovao na brojnim muzičkim festivalima u Crnoj Gori. Berane je bilo grad sa bogatim kulturnim sadržajem amatersko pozorište, aktivno vatrogasno društvo, tamburaški orkestar, duvački orkestar, koji je, za svaki 1. maj, zabavljao građanstvo. Mnoga kulturna dešavanja odvijala su se dugi niz godina u kulturno-umjetničkom društvu Dušan Bošković rof. dr Vladislav Đolević Vlado, rođen je godine, u Beranama, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Na Ekonomskom fakultetu u Beogradu diplomirao je godine, magistrirao 1973, a doktorsku disertaciju odbranio godine. INTERVJU Biti u fudbalskoj ekipi sa jako talentovanim i meni izuzetno dragim prijateljima: Strahinjom Strajom Boškovićem, Milojem Mićom Popovićem, Draganom Popovićem Crevom, Đorđijem Đošom Nišavićem, Markom Lazarevićem i drugima, za mene je predstavljalo veliko zadovoljstvo. U ovoj ekipi, koja je, u juniorskoj crnogorskoj konkurenciji, bila u vrhu tabele, svojim talentom se posebno isticao Dragan Popović, koji je imao zavidnu profesionalnu karijeru igrao je za Budućnost, Crvenu zvezdu, Hajduk, a nekoliko puta i za reprezentaciju ondašnje Jugoslavije. Ništa manje zadovoljstvo za mene je bilo i to što sam bio i u sastavu stonoteniske ekipe (Strajo Bošković, moj kum, Vesko Lončarević, Dragan Popović, Nikica Vujadinović, trener), koja je osvojila prvenstvo Crne Gore, čime je prekinuta dugogodišnja dominacija Cetinjana u tom sportu. Od tada, svaka sledeća generacija u ovom sportu postizala je sve bolje i bolje rezultate. Koje ljude iz beranskoga kraja biste izdvojili po uspješnosti? Beranska gimnazija je bila, i nadam se, biće neiscrpan izvor uspješnih ljudi. Da krenem od dvojice školskih drugova iz razreda Miliju Minja Bakića i Vladimira Vlada Babovića. Po završetku studija, beranska Vlado Đolević sa svojim unukom sredina je prepoznala njihov intelektualni kapacitet i brzo su se našli na odgovornim funkcijama u opštini i postali njeni uspješni predsjednici. Bio bi suviše dug spisak onih koji su u Beogradu, u poslovnoj i široj sredini, stekli zavidan ugled i tako postali najbolji promotori ovoga kraja i beranske gimnazije. Kada je o takvim ljudima riječ, nezaobilazan je prof. dr Božina Radević, izuzetno drag čovjek, kod koga se ne zna Kad pomenuste Beograd, kako ste se obreli, i zadržali, u Beogradu? Drugi period mojeg života, kako rekoh na početku ovoga razgovora, vezan je za Beograd, grad izazova, velikih mogućnosti, ali, i grad velike slobode. Kada sam započeo studije, moja dva brata već su radila u Beogradu, a kasnije im se pridružio i treći. Bili su dosta stariji od mene, pa sam ih, zbog toga, u šali, predstavljao svojim drugovima kao stričeve. I da nijesu bili u Beogradu, moje opredjeljenje bi bilo Beograd, kao veliki univerzitetski centar. Upisao sam elektrotehniku i poslije prvog semestra, zbog tehničkog crtanja i nacrtne geometrije, zašta sam bio antitalenat, odlučio da se ispišem, uprkos molbi mog dobrog prijatelja Hamida Husovića da to ne činim, izražavajući spremnost da mi u tom crtanju maksimalno pomogne. Kakvi su u to vrijeme bili odnosi među ljudima? Porodično vaspitanje moje generacije bilo je uglavnom takvo da smo prijateljstvu i drugarstvu pridavali veliki značaj. Imati iskrene prijatelje znači biti bogat i ostva- šta je na višem nivou stručnost ili ljudskost. O njegovom grandioznom djelu dosta toga je napisano, a ja, kao njegov pacijent, kome je produžio i radni i životni vijek bar za 10 godina, mogu samo, na svakom mjestu i u svakoj prilici, da kažem: Božina, zbog svojih izuzetnih stručnih i ljudskih kvaliteta, ispred si moje a, vjerujem i drugih generacija beranske gimnazije, kapa dolje! Kuća Đolevića u Ivangradu 1973 SLOBOD A Ali, moj izbor je bila ekonomija, i tako sam, u septembru, školske 1959/1960. godine, upisao Ekonomski fakultet, i na njemu 9»

6 INTERVJU ostao punih 49 godina, sve do odlaska u penziju godine. Nijesam planirao da radnu karijeru provedem na fakultetu. Na nju me usmjerio jedan događaj u toku studija. Naime, polagao sam jedan od najtežih ispita iz tadašnjeg nastavnog plana, Teorijsku statistiku, i jedini, od velikog broja studenata, dobio desetku. Kada sam završio polaganje, prof. dr Branislav Ivanović, dosta strog, ugledan i autoritativan profesor, prekinuo je ispit da bi obavio kratak razgovor sa mnom. Pitao me je, između ostalog, da li imam stipendiju? Odgovorio sam da mi nije potrebna, jer su moji u stanju da me finansiraju. Na to je, skoro naredbodavnim tonom, rekao da se koliko sjutra, javim personalnoj službi i konkurišem za univerzitetsku stipendiju. Brzo sam je i dobio, verovatno na intervenciju prof. Ivanovića. Iako sam bio jedan od boljih studenata, to me obavezalo da se za sve preostale ispite još ozbiljnije pripremam. Po završetku redovnih studija, školske 1965/66 godine izabran sam za asistenta. Za statistiku i jedan broj drugih teorijskih disciplina imao sam smisla, ali to ne bi bilo dovoljno da prebrojim sve krizne situacije da nije bilo više nego korektne podrške prof. dr Radmile Njegić, kod koje sam bio asistent. Kao mentor, praktikovala je da mi prosto naredi da za određeno vrijeme napišem i dam u štampu članak iz odgovarajuće tematske oblasti. Često je, u šali, aludirajući na poslovičnu crnogorsku lenjost, kolegama govorila: Kad ne bih vršila ovakav pritisak na Vlada, ko zna koliko bi se čekalo da nešto i napiše. Bila je u pravu. Tako sam, zahvaljujući njenom mentorstvu, kroz sva zvanja u mojoj univerzitetskoj karijeri, od docenta do redovnog profesora, prošao bez nekih naročitih problema. Kada se, sa ove vremenske distance, osvrnem na svoju dugogodišnju radnu aktivnost (42 godine), mogu da zaključim, bez lažne skromnosti i dosta objektivnosti, da ima mjesta zado- voljstvu, i u mom ličnom i u zadovoljstvu onih od kojih sam sticao potrebna znanja i onih koji su me podržavali na ovoj nimalo lakoj univerzitetskoj putanji. Ako bi trebalo da odredim svoje mjesto na listi profesora rangiranih po kvalitetu, mogao bih da kažem sledeće: dosta sam ispod manjeg broja onih koji su dali značajan doprinos ekonomskoj teoriji i praksi, ali i znatno ispred onih sa začelja ove liste. Sličan status bih sebi dodijelio i u sportu. U sportovima, kojima sam se bavio fudbal, stoni tenis, gimnastika uvijek sam bio među boljima, ali ni u jednom najbolji. Idete li sada u Berane? Preko ljeta, provodim u Beranama, po dvatri mjeseca. Berane su se promijenile, jer se svijet promijenio. Ali, još uvijek, srećem svoje bivše studente, sa kojima volim da razgovaram, i iskreno se radujem njihovim uspjesima. Volim kulturna događanja, naročito Beransko kulturno ljeto, a ima i drugih zanimljivih događanja. Milo mi je što je hotel Berane dobio novi sjaj. Posebno mi je drago, što je i saborište kulturnih događaja. Ovog ljeta sam bio na jednom takvom događaju. To je sjajan primer, kako u malom mjestu mogu da se prave veliki događaji. Kako gledate na udruženja u Beogradu, koja promovišu Berane? Prisustvovao sam, u prethodnom periodu, druženjima, koje je organizovalo Udruženje Vasojevića u Beogradu, kojim je predsjedavao Milija Zečević. Tu se okupi veliki broj naših zemljaka, intelektualaca. U poslednje dvije-tri godine, vrlo uspješno svoje aktivnosti sprovodi Društvo đaka Beranske gimnazije u Beogradu. Na njegove aktivnosti, gledam sa velikom simpatijom. U hotelu Slavija 6. novembra ove godine, prisustvovao sam obilježavanju Dana Društva, na onaj isti datum kada je osnova- PRIČA Odnos prema studentima iz Berana P ripadao sam grupi profesora s visokim pragom tolerancije prema studentima na ispitu. Bio sam dosta vješt da, u razgovoru sa njima na ispitu, izbjegavajući one djelove ispitne materije u kojima su tanki, izvučem maksimum onoga što znaju. Naravno, kada vidim da je student iz Berana i okoline, prag tolerancije automatski ide na viši nivo. Moram ovdje da istaknem da su mi svi ti studenti ostali u najljepšem sjećanju, dobro vaspitani, dobri studenti, danas dobri stručnjaci i, što je najvažnije, dobri ljudi. na naša čuvena gimnazija. Tom prilikom su nam podijeljeni Susreti, glasilo Društva, o njegovim aktivnostima, koje je temeljno i znalački uredio književnik Dobrašin Jelić. I tu se vidi velika pozitivna energija ljudi u tome duštvu, koje, ne osvrćući se na političke i vjerske razlike, promoviše našu gimnaziju, intelektualce našeg zavičaja, a time i Berane. Drago mi je da sam dio toga društva, i cijenim napore, koje njegovi članovi ulažu u to da bude pravi svježi dah zavičaja. Marko Jelić Priča o ivangradskom jablanu (Blowin in the wind) P ored lipa i oraha, ovaj grad je bio prepoznatljiv i po specijalnoj vrsti topole, čije grane rastu priljubljene uz visoko stablo - jablanovima, kojih je ovdje bilo i prije, a naročito nakon Drugog svjetskog rata. Jedan od većih nalazio se u centru grada, na mjestu današnje NLB banke, nekoliko njih stajalo je u nizu ivicom Odbrane pored same obale Lima, a čitav drvored jablanova pružao se desnom stranom duž puta koji vodi od mosta prema Nišavića pekari. Ispod njega, u parku sa desne strane, između ulice i korita Lima, od samog mosta pa sve do česama preko puta zgrade Gimnazije bilo ih je na storine. Strajo Bošković Pavle Krdžić Vlado Đolević i Ranko Jare Filipović 10 SLOBOD A Ali, najpoznatiji od svih bio je veliki jablan sa Begluka. Nalazio se u samom centru stare pijace i imao dvije velike šupljine pri samom dnu debelog stabla. Pored njega su se prodavale kokice u Pazovom kiosku Sport, a u poznu jesen i zimi pečeno kestenje čijim mirisom bi odisao čitav Njegošev trg. Srušen je u velikom ivangradskom urbicidu drugom polovinom osamdesetih kad se trg raskrčivao od drveća, kioska i montažnih objekata ivangradskih zanatlija: Pazovog Sport-a, sa kokicama, sjemenkama i leblebijama, brijačnice Delića, fotografskih radnji Nuna Bošnja Stanića i Lovćen Ibrahima Đečevića, sajdžijske radnje Fehima Ramusovića, obućarske Pačariza, Begejevog butika sa prvim ivangradskim farmericama, i betonjerke - trošarine preko puta mesare Zujovića. Umjesto njih, kao noga u dva broja manju cipelu, tu je uglavljena kopija banjalučkog tržnog centra kojom je devastiran ogroman prostor jednog od najvećih i najljepših trgova u okruženju, nekadašnji Žitni trg i Begluk, a danas Njegošev trg u srcu Starog grada. SLOBOD A Tako je prije više od tri decenije posječeno još jedno drvo iz djetinjstva i mladosti mnogih Ivangrađana, koje se danas može vidjeti samo još na rijetkim starim fotografijama. Na mjestu najpoznatijeg ivangradskog jablana danas stoji veliki mural Boba Dilena, a naslov i stihovi pjesme sa kojom je započeo put od kantri i protestnog muzičara do nobelovca, najbolje govori o sudbini svih prošlih i budućih pitanja vezanih za devastaciju i urbicid ovoga grada. Vjetar koji je nekad češljao i lelujao visoke grane ivangradskih jablanova, za sva vremena odnio je odgovore The answer, my friend, is blowin in the wind, The answer is blowin in the wind (Odgovor je, prijatelju moj, vjetar odnio) Adem Ado Softić 11

7 P R I Č A P R I Č A ispred prvog bloka studentskog doma na Zvezdari, snimio i uradio Srbislav Srbo Pajković pahuljama, kišom, suncem, sa zvijezdama i sve su, tako sjedinjene, ličile na ogromnu teglu punu domaćeg slatkog od šljiva, višanja, trešanja, smokava, lubenica i trešanja. I kako je ko od tih parova, od tih zaljubljenih gugutki i gaćana, završavao studije ili išao za svojim poslom, tako su i neki napustali grad svoje mladosti i ljubavi, a neki su ostajali u njemu. Vječne studentske ljubavi s blagim beranskim i zvezdarskim ukusom Dugo sam premišljao kako da nazovem studentske ljubavi između Beranaca i Beranki i ostalih pridošlica iz cijele zemlje, i to onih koji su obitavali u zvezdarskom studentskom domu, tamo negdje od sedamdesete do osamdesete godine prošlog vijeka, a koje su se završile brakom? Kako? Beogradske? One jesu beogradske, to je izvan svake sumnje, ali bi takav naziv unio pretjeranu širinu i bile bi potrebne tone i tone papira da bi se, samo jedan malecki njihov dio, označio. I šta ste postigli? Zvezdarske? Ono što važi za beogradske, takođe se, u potpunosti, odnosi i na izraz,,zvezdarske. Studentske? Isto sve izgleda kao i u prethodnim napomenama! Domske? A koliko li je samo domova, i to raznih vrsta, u Beogradu! Auhhhh! Opet bi to bio uzaludan posao! I tako sam, malo po malo, stigao do naslova kojim je i naslovljena ova priča, priča sva satkana od te njihove ljubavi. Možda jeste preopširan, ali i iskazuje sve, kao što stari vezovi naših vezilja govore sve i jesu dio posebne umjetnosti - jesu, u stvari, neraskidivi dio jednog vremena, jednog doba i jednog života. I stigao sam tako i do tih ljubavi, ljubavi koje su lepršave i raskošne kao dječji zmajevi koji jezde nedjeljnim osunčanim nebom, dotakao sam ih se, jer ih je bilo, naprosto, nemoguće i zaobići, stigao sam do njih nekom čudnovatom prečicom, koja mi se neobjašnjivo i bez ikakvih naznaka najednom ukazala, upravo kao da je neko tako to i htio, stigao sam do jednog purpurnog ljubavnog klupka, sastavljenog od nekih posebnih, tananih, ali i izuzetno čvrstih, zlaćanih niti. A te niti su, u stvari, ljubavi između Miška Pajke i Goce, Zvonka-Rusa i Ljilje, Srba i Neđe-Bebe, Sulja Sukija i Nadice, Đoka Nesanice i Milanke, Miška Vrce i Svjetlane, Borka i Gorice, Vanča i Zorice, Veska i Julijane, Dragana i Cice, Dragana i Mikice, Vukote-Mimca i Goce, Srđana i Rade, Mija i Goce, Moma-Moljca i Svetlane, Rala i Ljilje, Zonja i Jelene, Voja i Branke, Mića i Kose, Joksa i Radice, Hajra i Rade, Mladena i Vanje - on ili ona iz tih parova su iz Berana i te njihove iskričave i mladalačke ljubavi pretvorile su se, a neke već i tokom studija, u ono veoma ozbiljno - u brakove! A tokom studija ti parovi su dijelili, međusobno, pored ćućurastih tajni, pored to novca dobijenog od roditelja ili od zarade preko studentske zadruge, i hranu, i to onu koju su sami spravljali na maleckim rešoima u malenim sobama, u šerpicama i lončićima, čvrsto zagrljeni usred svoje i samo svoje vaseljene, zarobljeni u njoj zajedno sa svojim suncem, svojim mjesecom i svojim zvijezdama, usred pare od variva, kao nekakvi alhemičari ljubavi i kulinarstva; dijelili su oni i menzašku hranu, a čašćavali su se i ponekada, osobito za rođendanske dane ili za uspješno položene ispite, u nekom od poznatih restorana. Dijelili su svaki svoj slobodan trenutak, naročito one u predahu od napornog učenja, predavanja i ispita, dijelili su svaki kutak svoje zvezdarske šume, dijelili su pakete s domaćom hranom i namirnicima koje su dobijali od kuće, dijelili su knjige, muziku, dijelili su dosta toga, a opet su sve više i više postajali jedno, jedno biće, jedna ljubav za sva vremena! Djelove ljeta su provodili na moru, u odmaralištima, gdje su stizali preko studentskih službi, a razdvajali su se samo onda kad su morali da poklone pažnju svojim ukućanima, svojoj porodici, mahom za vrijeme ljetnjeg predaha i povratka sa mora, da bi i oni koji su imali oveća imanja učestvovali i u poljskim radovima. A od tih ljubavi Zvezdara i Beograd su postajali još treperaviji, lepršaviji, plemenitiji i srećniji! One su se miješale sa košavom, A kako ništa ovozemaljsko nije vječito, neke od tih ljubavi, naravno, krunisane brakom svetinjom, prekinute su, ipak, rano, da bi se, eto, nastanile daleko i daleko, u nekom nepoznatom i onovremenskom svijetu, čekajući da im se, kad dođe vrijeme, pridruži druga polovina i da se njihova ljubav ponovo sjedini i nanovo ovaploti u vječnom duhovnom obliku. Tako su se, prerano, iz Beograda, sa Zvezdare, iz Berana, iz Budve, Smederevske Palanke, Kanade i Podgorice, nastanili u tom drugom, pahuljastom i paperjastom svijetu: bračni par Šuntić, Suki i Nadica, pa dva Miška, Milutin-Pajka i Miloš-Vrca, oba Pajkovići, pa Čedomila-Cica, udata u Pajkovića, zatim Borko Bukilić i, na kraju, Đoko Ičević Nesanica. Tako su ti ljubavni soneti, te ljubavne serenade, te ljubavne balade, začete u beogradskom miljeu, veoma pogodnom za tako nešto, u vrijeme učenja i studija, a sasvim zrele i učvršćene u braku, čvrste i jake kao mornarski čvorovi, ipak, načete i okrnjene bez ikakvog reda i mimo bilo kakvog pravila. A ostale domske studentske ljubavi, s blagim ukusom Berana i Zvezdare, još uvijek odolijevaju i vremenu, i sudbini, bolestima, raznim nedaćama i traju, uz mladi naraštaj, koje su i stvorile, razasute po raznim prostorima i različitim krajevima. Još se vješto odupiru zubu vremena, braneći se uspomenama, tananim pričama, naravno, u posebnim trenucima i na posebnim mjestima. One su još uvijek jedre i slatke, uprkos godinama, uprkos svemu, zato što su nikle i buknule u vrijeme studija, u vrijeme mladosti, u vrijeme nekakve bezbrižnosti, a razbuktale se u istinskim porodičnim gnijezdima. Zato su i tako čvrste i nedodirljive, vječne, toliko vječne, da vječnije ne mogu biti, upravo takve kao da ih je neki čarobnjak-kovač iskovao u svojoj tajnoj kovačnici. Te slatke i divne domske studentske ljubavi sa ukusom lijepog i bijelog Beograda! Grada, koji je, takođe, iskovan u istoj kovačnici, pa odolijeva svemu i svačemu i niko mu ništa ne može! Eh, te ljubavi s blagim ukusom Zvezdare! I Berana... Milija Pajković Foto: Srbislav Srbo Pajković (Iz objavljene knjige,,čarobni krug dvojkom ) 12 SLOBODA SLOBODA 13

8 P R I Č A P R I Č A Imamo mi u selu dva brata koji se stalno svađaju. Uvijek se nađe neki razlog. O svemu, njih dvojica imaju različito mišljenje. To što jedan o nečem misli tako, dovoljan je razlog, za drugog, da o tome misli drugačije. Ako jedan smatra, recimo, da je lijepo vrijeme, drugi tvrdi da je mlako, nezdravo. Ako Rajko kaže: biće rata, Pavle dočeka: ratova više neće biti; Braća poslednji je bio onaj kad si ti otišao na pogrešnu stranu. (I u ratu su morali na dvije strane. Ja sam morao u onu vojsku, govorio je Pavle, zato što je moj brat već bio otišao u onu drugu - on me otjerao!) A ti bi mogao jednom, kaže Pavle, da prestaneš o tome. Pametni ljudi su još četrdeset pete sklopili mir. Pustio sam te da pobijediš, i šta hoćeš više od mene! Nijesi ti mene pustio da pobijedim, nego sam te ja, brajko, pobijedio. Ko, ti mene? Ni-kad. Vi jeste nas pobijedili, ali ti mene - ni-kad! Takav čovjek mene neće nikada pobijediti. Jeste bilo raznih poraza u mome životu, priznajem, ali, takav...ti si se, prosto rečeno, zadesio među pobjednicima...tako, pored svih ostalih, braća, još uvijek, vode i Drugi svjetski rat. Jedan je smatrao da djecu treba tući, drugi da je to najveća glupost; a tukli su ih obojica. Jedan je pušio, drugi je pio. Jedan je govorio da je rakija štetna, drugi da je duvan otrov. Ti, izgleda, ne znaš, od čega je rakija? Da ti ja kažem:od šljive. Rakija - to je ono naj-bo-lje iz šljive. Ne, ono najgore. Ako je šljiva tako dobra, što se ti onda vrati krvave glave, kad si udario u onaj cer... Koji cer, o ljudi moji, nije cer i nije glavom... Zamisli - rakija korisna! Duvan, brajko, smiruje živce! Aaa, zato su tvoji živci tako uredni. Moji, hvala Bogu, jesu... kakvog brata imam, živci su mi odlični! Na skupovima, u žamoru, Pavle, stalno čulji uvo, vreba, šta će Rajko da izusti, pa da zasikće: Nije tako! Moram da ti kažem, pred ljudima, da nije tako. Nije i nije! Nije to bilo u avgustu četrdeset druge, nego u julu četrdeset treće! Ili napregne uvo Rajko, a i ne mora da se napreže i da čuje, dovoljno je da vidi, da je Pavle nešto proslovio, pa da skoči: Ne, nije istina, moramo da govorimo istinu, ja sam bio tu! Pa onda opet poskoči Rajkeša ( tako ga zove Pavle): Ne! Njega su zarobili kod Mosta Bandovića, i nijesu mu vezali ruke, ruke su mu bile odvezane! Svojim očima sam vidio! O ljudi moji, nije se na svijetu nešto desilo, a da to ovaj moj brat nije svojim očima vidio!... Pavleša ( tako ga zove Rajko): Ne, Milun nije bio na Vukovoj sahrani; bio je Petar, bio je Novak, bio je Milo, Simo, Radovan, Kojo, Milovan... on nije bio! Rajko: Nije, lažeš k o pas pa neka si mi devet puta brat: ono nije kruška Radoševa, ono je kruška Novkina! Pavle: Ne, nije tačno, tu mu je olovo ušlo, a ovamo mu je izašlo!... Ako, recimo, Rajko misli da je vrijeme za oranje, Pavle smatra da je još rano. Meni je, kaže, moj pokojni đed rekao: Dok vidiš snijeg na Plani, ne sij kukuruz! Moj đed? Pa valjda je to i moj đed? Ne, nije tvoj đed. Da je tvoj đed, ti bi pamtio njegove riječi. A osim toga, nije rekao na Plani, rekao je: na Katuništu. A osim toga, ono nije snijeg, ono je neki izlizak od snijega. Pa dobro, vidiš li ga? Ne vidim ga! E, ako ga ne vidiš, ti ori! Ja neću... Različita su i njihova mišljenja o potkresivanju voća, o susjednom selu, o atomskoj bombi, o Zadušnicama, o Kini, o izvoru s kojeg piju vodu - morali su, ipak, da piju sa istog izvora - o oštrenju sjekire, o muvama, o broju putnika u avionu, o veličini prozora na kući, o popovima, o velikim silama, o životu u gradu i životu na selu, o vulkanima... Nije teško zamisliti kako se, negdje na onom svijetu, preko one ograde što dijeli raj od pakla ( jer ako, mada su, manje-više, isti, Pavle ode u raj, Rajko će morati u pakao!) nastavlja njihova svađa. A evo kako su jednom, na ovom svijetu, zakrvili. Dahtala julska vrelina. Svako je bio, ili na poslu ili u hladu. Jedino je ludi Zako dugo stajao na pripeci. Palcem bose nabrekle noge crtao je nešto po vreloj prašini. Nacrta, pa obriše, jednim zamahom noge. Radio je to sve brže, sve nervoznije. A onda, kad se sunce popelo u najvišu svoju tačku, trgne se, kao da ga nešto ubolo, i zaleti se preko sela. Preskočio je potok koji se, posljednjom snagom, upinjao da stigne do rijeke, kao vjetar promakao preko vrbovog šiblja, preskočio, uz pucketanje, stari plot, gazio visoku zrelu travu punu zrikanja i zujanja, propratila ga poneka prijetnja i kletva ili uzdah sažaljenja - ništa se od toga njega nije moglo dotaći - nagazio na osinjaču - a sve je bilo osinjača - nekoliko osica prosviralo oko njegove čupave glave ali ga nijedna nije dodirnula; kao da je pokušavao da prestigne svoju kratku podnevnu sjenu, gazio je preko otkosa sirovih i otkosa sasušenih, kroz bljeskanje kosa, pored Opet ga uvatilo i Sačuvaj Bože pamet, podižući ptice sa gnijezda, pčele sa cvijeća, plave leptirove s vlažnog udubljenja u travi... Tako je nabasao na livadu na kojoj su kosila braća. Svaki svoj dio. Pavle je tjerao u krug, smatrao je da je tako bolje, da se manje vremena gubi, Rajko je, naravno, tjerao pravo. Rajko je počeo dan ranije, Pavle je smatrao da treba pričekati još koji dan, ali je sjutradan i on došao da kosi: ako bi tu bili u različito vrijeme, ne bi mogli da se prepiru. Ne treba propustiti nijednu priliku! Rajko je smatrao, da prvo treba pokositi ono gdje je trava već žutnula; Pavle: požutjelo je već sagorelo, treba spasavati, što prije, ostalo... Pritisnuti žegom, ćutali su i uzmahivali kosama. Kad naiđe pored njih, ludi Zako uspori, a kad dođe nasred livade, na među, posagne se - ne obraćajući nikakvu pažnju na njih - nanišani, i podvikne: - Tvorca mi Boga, ovo nijeste dobro podijelili! I odjuri dalje. A braća udariše u raspravu: da li je Zako lud ili pametan, i da li je rekao istinu? Slože se braća - da bi se svađali. Sunce sipa vrelinu na njihove glave. Moj dio je manji, kaže Pavle, znao sam to, samo, eto, neću da se svađam. Ne, ja sam dobio manje, kaže Rajko, to - evo - i lud čovjek vidi! Da, kaže Pavle, lud to tako vidi, a pametnom je odmah jasno ko je tu oštećen. Ne samo da je moj dio manji, kaže Rajko, nego je i zemlja slabija, gledaj kako odmah izgori... Bacili su kose, muvali se po otkosima, granali rukama. Ja ću konopac da donesem, rekao je Rajko. Otišao je kući i donio konopac. Pa su razvlačili konopac, premjeravali, teglili. A trava, žuti li žuti. Umalo da se, na onoj vrelini, pokolju kosama. Miladin Ćulafić Ilustracija: Milija Pajković 14 SLOBODA SLOBODA 15

9 Uređuje: Ado Softić RETROVIZOR VRIJEME I LJUDI: VRIJEME I LJUDI: LATIFA - NAFIJA KUJOVIĆ ( ) MARKO ĐUKIĆ ( ) Sezona paprika na ivangradskoj zelenoj pijaci sedamdesetih Vrijeme je davno pregazilo pisma, dopisnice, čestitke i razglednice zbog kojih smo nekada oblijetali oko poštara čekajući da nas prozovu. Danas je jedan od posljednjih tadašnjih poštara pregazio vrijeme, prešao na drugu obalu i otišao u vječnost. Umro je Marko Đukić. Ivangrad u krošnjama lipa S a svojih 87 godina, decembra Nafija Kujović bila je najstarija estradna umjetnica u Crnoj Gori. A onda je zauvijek otputovala iz Berana. Tamo gdje je otišla sigurno joj je mnogo bolje nego što joj je bilo u njenim rodnim Beranama. A ovdje će ostati da se pamti njena pjesma, topli glas i vedri duh kojim je mamila osmjehe i simpatije Beranaca. Kad neko umre postoji izraz odmorio se. Ako se za ikoga tako nešto može reći onda je to ona. S tari ivangradski poštar Marko Đukić rođen je a umro je na Đurđevdan godine. Na povratku sa sahrane, pod utiskom posljednjeg oproštaja od dragog prijatelja, u svega tri rečenice objavio sam vijest o njegovoj smrti: RETROVIZOR Vesa Jokić u Muškom frizerskom salonu sedamdesetih BERANSKI MEMENTO: 70 GODINA MUZIČKE ŠKOLE Viseći most do stočne pijace u Ivangradu S tara zgrada Muzičke škole prije Drugog svjetskog rata pripadala je Dimitriju Mitu Polimcu i bila je poznata pod nazivom Vila moj plavi jon (golub) ili Vila Mita Polimca. Nakon Drugog svjetskog rata zgrada je nacionalizovana i u njoj je septembra (školske 1949/50.) počela sa radom Niža muzička škola u Ivangradu. Tako je ovo podsjećanje na nekadašnjeg Plavog goluba Mita Polimca istovremeno i podsjećanje na još jedan veliki beranski jubilej. Ove godine navršilo se sedam decenija od osnivanja beranske kolijevke muzike, institucije koja je svojim postojanjem i radom oplemenila čitavo Polimlje - JU Škole za osnovno muzičko obrazovanje ili Niže muzičke škole Berane. Izlog časovničarske radnje Beća Mandžukića osamdesetih Vaso Labudović i Diko Nedeljković u Ivangradu BERANSKI MEMENTO: Stari konak pored manastira Đurđevi stupovi PRVI DOBITNIK NAGRADE 21. jul N ajveće opštinsko priznanje, Nagrada 21. jul prvi put je dodijeljena godine a prvi dobitnik ove prestižne opštinske Nagrade bio je književnik MIHAILO LALIĆ. Pored njega te godine Nagradu su dobili još i Radovan Lekić, pravnik iz Beograda, profesor Milo Bošković i dr Ivan Joksimović. MIHAILO LALIĆ rođen je u Trepči kod Andrijevice 7. oktobra a umro u Beogradu 30. decembra godine. 16 SLOBOD A SLOBOD A 17

10 PODSJEĆANJE JUBILEJ ZA PONOS Navršeno sto i dvadeset godina od otvaranja Osnovne škole Donja Ržanica Škola je otpočela sa radom u zgradi brvnari koja je za 48 sati napravljena na mjestu Čair. Prvi učitelj je bio Miraš Dabetić. Danas se nastava izvodi u rekonstruisanom objektu. PODSJEĆANJE Ljetopis kao istorijsko svjedočanstvo U ljetopisu Osnovne škole Donja Ržanica stoji: Osnovna škola u ovom selu prvi put je otvorena školske 1899/1900. godine. Prije otvaranja škole u ovom selu, omladinci koji su željeli da nauče osnovnu pismenost, išli su u Osnovnu školu kod manastira Đurđevi Stupovi, tada jedinu školu u srezu beranskom. Ovo selo je bilo pod upravom Turske, kao sastavni dio Sandžaka, i pogranično selo sa ondašnjom Kraljevinom Crnom Gorom, sve do godine, kada je oslobođeno sa cijelim srezom i prisjedinjeno Kraljevini Crnoj Gori. Miraš Dabetić ( ) Prvi učitelj Osnovne škole Donja Ržanica U planu izdavanje monografije nastava izvodi u Matičnoj školi, kao i u tri područna odjeljenja (Kaludra, Zagorje i Rovca). Govoreći o nastavnom kadru, kao i o planovima za budućnost, direktor Svetolik Čukić je kazao da nastavnici kontinuirano rade na profesionalnom usavršavanju, svi su obučeni za rad na računaru (ECDL sertifikat), a tri nastavnika posjeduju zvanje nastavnik-mentor. Potvrda njihovog rada su i četiri prošlogodičnje nagrade nastavnicima iz Fonda za kvalitet i talente Ministarstva prosvjete. U školi nema devijantnog ponašanja i nijesu zabilježeni primjeri vršnjačkog nasilja. Škola je inicijator kulturnih dešavanja u mjesnoj zajednici, čijem uspjehu znatno doprinosi saradnja sa lokalnom zajednicom i ostalim školama u Opštini. U proteklom periodu stvoreno je ugodno okruženje za rad učenika, nastavnika i svih zaposlenih, naglasio je Čukić. Prema njegovim riječima, u narednom periodu u planu je rekonstrukcija fiskulturne sale, čime bi se znatno unaprijedio ovaj segment nastave. Takođe, planirana je i sanacija mokrih čvorova u objektu Matične škole, kao i rekonstrukcija zgrade Područnog odjeljenja u Zagorju. Povodom značajnog jubileja 120 godina od otvaranja škole u Donjoj Ržanici - planiramo izdavanje monografije o školi, kako bismo na taj načini sačuvali od zaborava istorijsku građu i skromno se odužili svima onima koji su dio svog života utkali u obrazovanje i vaspitanje omladine našeg kraja. Koristim ovu priliku da se zahvalim svima koji su, na bilo koji način, pomagali našu školu i doprinijeli da ovogodišnji jubilej sa ponosom proslavljamo, zaključio je Čukić. Nastava je stručno zastupljena i izvodi je 20 nastavnika/profesora. Posljednjih osam godina u rekonstrukciju školskih objekata je uloženo oko 50 hiljada eura. Veći dio uloženih sredstava obezbijedilo je Ministarstvo prosvjete uz učešće Opštine Berane, DOO Nikola, roditelja, zaposlenih i ostalih prijatelja škole, istakao je Čukić. Navodeći da su na taj način stvoreni mnogo bolji uslovi za rad učenika i nastavnika, Čukić je kazao da Škola raspolaže novim mobilijarom, opremom za kabinete fizike, hemije i biologije, kao i opremljenom računarskom učionicom i bibliotekom. Prema njegovim riječima, u objektu matične škole već tri godine radi Područno odjeljenje vrtića Radmila Nedić. Kvalitet nastave je poboljšan i podignut na viši nivo. Saradnja sa Ministarstvom prosvjete, Zavodom za školstvo, Ispitnim centrom i drugim državnim organima je na zavidnom nivou, zaključio je direktor Čukić. Tekst i foto: T. Radunović Zgrada Osnovne škole Donja Ržanica U dokumentima sačuvanim u Cetinjskom državnom arhivu stoji podatak da je godine, na molbu seoskog muktara Vukote Komatine, ondašnja vlast dala saglasnost za otvaranje škole u Donjoj Ržanici. Iste godine škola je otpočela sa radom u zgradi brvnari, koja je za 48 sati napravljena na mjestu Čair. Prvi učitelj je bio Miraš Dabetić, a nesebičan doprinos obrazovanju Donjoržaničana do danas je dao veliki broj prosvjetnih radnika. Tokom prvih šezdeset godina svog postojanja, škola je često mjenjala mjesto sve do godine, kada je zgrada Zadružnog doma adaptirana za potrebe škole. Uprkos trendu napuštanja sela i smanjenju broja učenika seoskih škola, Donjoržaničani ostaju na svojim imanjima čemu umnogome doprinose razvojni projekti Vlade Crne Gore i organizacija koje se bave razvojem seoskih područja. U školskoj 2019/20. školu pohađaju 92 učenika. Pored uspješnog savladavanja gradiva i učešća u vannastavnim aktivnostima, oni se odazivaju svim lokalnim takmičenjima i manifestacijama, na kojima ostvaruju zapažene rezultate (Festival Limsko srce, Opštinska smotra recitatora, Festival dramskog stvaralaštva osnovnih škola, Festival dramskog stvaralaštva Čedo Dragović u Baru, smotre likovnog stvaralaštva, takmičenja u stonom tenisu, šahu, fudbalu...). U svojoj dugoj tradiciji škola je iznjedrila mnoge značajne ličnosti našega kraja i Crne Gore 18 SLOBOD A (akademike, ambasadore, ljekare, diplomate, prosvjetne radnike, biznismene itd), a nadasve dobre i poštene ljude. Osim redovne nastave, u okviru slobodnih aktivnosti učenika, u školi se odvija rad više sekcija (dramska, likovna, sportska, ekološka, novinarska). Uspješno funkcioniše i Učenički parlament, kao i Savjet roditelja. Uz podršku roditelja, u školi se tradicionalno održava Novogodišnji bazar, a sredstvima prikupljenim tom prilikom finansiraju se đačke ekskurzije. U razgovoru za Novu Slobodu Svetolik Čukić- direktor OŠ Donja Ržanica, istakao je da se u sastavu OŠ Donja Ržanica Posjeta učenika Osnovne škole Vuk Karadžić Donjoj Ržanici SLOBOD A 19

11 OTVORENO PISMO OTVORENO PISMO otac. Danas, sva četiri razreda ove škole pohađa nešto više od desetak djece!!! Nekadašnja škola u Petnjiku Mnogo godina kasnije, zapravo školske 1966/67. godine, osnovna škola je preseljena u bivši zadružni - kasnije seoski Dom omladine. Iz Petnjičke škole izašao je veliki broj đaka, koji su kasnije stekli najviša akademska i stručna zvanja i sa ponosom pronosili slavu ovog malog ali ponositog sela. Podsjećanja radi i ponosa radi, samo iz ovog sela potiče više od dvadesetak doktora nauka, među kojima su oni najstariji Danilo Pantov, Mirko Ristov, Dragoljub Savov i Dragić Milošev, zatim Dragan Radonjin, Senka Kostova, nešto mlađi Rade Tojov, Dejan Vešov, Miljana Radovanova i dr. Tu su i brojni potomci Petnjičana koji su stekli najviša naučna zvanja - doktori nauka Rade Dragićev, Žarko Budov, moja ćerka Lidija, Siniša Cvetkov, Slađana Miloševa, Marko Čedov i dr. Više od 10 je magistara i mastera i više od dvije stotine onih koji su završili visoke škole iz oblasti tehnike, medicine, filozofije, ekonomije, prava, menadžmenta, književnosti, matematike, fizike, poljoprivrede, istorije, geografije, bio-logije i drugih oblasti. Malo je porodica u kojima se ne nalazi diploma Beogradskog, Zagrebačkog, Ljubljanskog, Sarajevskog, Novosadskog, Skopskog, Podgoričkog, Niškog, Prištinskog ili nekog drugog univerziteta. Ima i onih koji su studije završili na mnogim univerzitetima širom svijeta, što je dokaz da je ova škola iznjedrila veliki broj uglednih intelektualaca i drugih stručnjaka različitih profila koji zauzimaju ili su zauzimali veoma značajna mjesta u privredi, nauci, zdravstvu, umjetnosti i drugim oblastima privređivanja, koji su pronijeli slavu ove škole i našeg sela i bili njihovi najbolji ambasadori. Obilježen vijek postojanja škole u Petnjiku Poštovana redakcijo, Poštovani predsjedniče Opštine Berane, Poštovani direktore OŠ Radomir Mitrović Želim da vjerujem da poštujete temeljne vrijednosti koje se njeguju u školama, njihovu tradiciju i značaj u vaspitanju i obrazovanju mladih i da im posvećujete prigodnu pažnju. Tim povodom želim da Vas potsjetim da osnovna škola u Petnjiku ove godine obilježava stogodišnjicu svoga postojanja, i da sam ja, kao i oni koji su tu školu pohađali, ponosan što sam bio njen đak. Prema saznanjima kojima raspolažem (vjerujem da su tačna!!!), prije jednog vijeka, zapravo s jeseni godine, u selu Petnjiku dogodio se važan istorijski i kulturno - obrazovni trenutak, formirana je prva osnovna škola, što znači da se ove godine navršava veliki jubilej zlatni vijek njenog trajanja godina postojanja škole. Svi oni koji smo na bilo koji način vezani za ovu školu znaju šta za ovo selo, čitavo Berane i daleko šire, predstavlja 100 godina njenog trajanja. Ta škola je tokom čitavog 20 SLOBOD A jednog vijeka bila svjetlost koja je obasjavala one koji su bili uvjereni u to da je obrazovanje njihov najbolji izbor, njihova jedina i prava prilika koja im može pomoći da se otrgnu iz tame neznanja i da time sigurno doprinesu svom razvoju i boljem životu. Te godine udareni su temelji svih budućih uspjeha onih koji su je pohađali. Tu su, uz azbuku, čitanje, lijepo pisanje, račun, tablicu množenja i dijeljenja, zemljopis i prirodopis, učitelji djecu učili vaspitanju i Na kraju, kada se osvrnemo na trajanje Petnjičke osnovne škole, možemo da vidimo da je, kako godine, tako i danas, poslije jednog vijeka, njena misija ista. Obrazovanje je i dalje ideja koja vodi, a želju za sticanjem znanja svaka generacija zadovoljava u skladu sa vremenom i mogućnostima koje su joj pružene. I svi smo mi dio nje u njenom vijeku svakom od nas, koji smo na bilo koji način vezani za ovu školu, pripada nekoliko trenutaka. poštovanju osnovnih ljudskih vrijednosti. Istorija se ovdje učila uz gusle, koje je skoro svaka kuća imala, i priča umnih starijih glava. Tu su udareni temelji daljih građevina, škola i fakulteta. Škola je bila smještena u jednoj omanjoj drvenoj kući u zaseoku koji se zove Građa, koju je poklonio dobrotvor sela Vukašin M. Barjaktarović. U jednoj prostoriji bila su smještena sva četiri razreda sa ukupno 65 učenika. Učenici II, III, i IV razreda bili su oni koji su ranije pohađali školu u Donjoj Rženici, Budimlji ili Dapsiću. Prvi učitelj bio je Petar Radunović iz Budimlje, koji je učiteljovao u ovoj školi do školske 1925/26. godine. Tri godine kasnije, mještani sela Petnjika izgradili su novu drvenu školsku zgradu, koja je primala đake do godine, kada je škola premještena na Jusuljevo brdo. U toj zgradi i ja sam završio četiri razreda osnovne škole. Te školske 1956/57. godine kada sam upisao prvi razred školu je pohađalo 65 đaka. Moj prvi učitelj bio je moj SLOBOD A Uvjeren sam da će još mnoge generacije svojim trenucima doprinijeti njenom dugom trajanju, a sve njene đake obavezuje da se sjete svoje škole, da je ne zaborave, jer njena istorija i tradicija to ne zaslužuju. Vjerujem da se i škola Radomir Mitrović i Opština Berane ponose generacijama petnjičkih đaka koji su bili i njeni najbolji ambasadori i da će na dostojan način obilježiti ovaj značajan jubilej, a da će Vaša redakcija tim povodom objaviti ovaj tekst. Prof. dr Dragan Barjaktarević - Beograd 21

12 SPORT OSVRT BODOVNO BERIĆETNA FUDBALSKA JESEN NAJAVILA POVRATAK BERANACA U DRUGU LIGU Baraž već obezbijeđen F udbalski klub Berane - član Sjeverne fudbalske regije, jesenji dio Prvenstva završio je na prvom mjestu na tabeli. Imajući u vidu tradiciju dugu sto godina, renome i uslove koje taj klub ima, mnogi bi, potpuno ispravno, kazali da je to očekivan plasman. Ali, teško da će bilo ko kazati da je bodovna prednost koju Berane ima u odnosu na najbližeg pratioca, bila za očekivanje. U 12. odigranih kola, Berane je ostvarilo sve pobjede i sa 16. bodova prednosti u odnosu na najbližeg pratioca, praktično, već riješilo pitanje pobjednika Sjeverne regije. Kako je istakao Novo Cimbaljević- šef stručnog štaba, imajući u vidu ostvarene rezultate i bodovnu prednost sa kojom će klub u proljećnom dijelu Prvenstva ući u nastavak takmičenja, može se reći da je planirani cilj za polusezonu u potpunosti ostvaren. Seniorski sastav se nalazi na prvom mjestu na tabeli, sa ubjedljivih 16 bodova prednosti u odnosu na drugoplasiranog. U 12 odigranih kola, ostvarili smo isto toliki broj pobjeda. Uprkos tome, fudbalerima još nijesmo dali odmor I nastavljamo sa radom do početka decembra, kada će fudbaleri dobiti pauzu, a mi ćemo se koncetrisati na izradu Plana I programa kako bi još jači I spremniji dočekali baraž, preko kojeg želimo da izborimo ekspresan povratak u Drugu Takmičarski pogon čine 22. fudbalera Trideset i pet godina Jugoslovenskog rodoljublja danas U jesenjem dijelu Prvenstva, za FK Berane su nastupali: Boran Dizdarevic, Dalibor Drobnjak, Lazar Đeković, Sava Pešić, Lazar Stojanović, Andrija Marsenić, Marko Nedić, Bajram Mećekukić, Admir Šabotić, Mladen Šoškić, Milić Labović, Nikola Tomović, Ibrahim Murić, Đuro Milanović, Miro Korać, Nemanja Šunjević, Miloje Balević, Nikola Adžić, Miloš Šćekić, Denis Međedović, Aleksandar Dobrašinović, Adnan Uković. S. R. fudbalsku ligu Crne Gore, istakao je Cimbaljević. Navodeći da u situaciji u kojoj se Klub trenutno nalazi, orjentacija Uprave i stručnog štaba je stvaranje što većeg broja svojih, mladih, fudbalera, Cimbaljević se osvrnuo i na rezultate omladinske selekcije. Omladinska selekcija je dobila poziv za takmicenje sa velikim zakasnjenjem, tako da nije bilo ni vremena ni prostora za kvalitetne pripreme. Iz tog razloga I slabiji plasman na tabeli, što nas ne brine posebno, jer rade izvanredno. Iz tog razloga, u drugom dijelu Prvenstva, od njih očekujemo bolje rezultate. Do kraja jesenjeg dijela takmičenja, imamo još tri kola i pokušaće da poprave bodovni saldo, a na proljeće će I kod njih biti sasvima druga priča, optimista je Cimbaljević. Kako je naglasio Nebojša Đukić- predsjednik Kluba, nakon ispadanja iz Druge lige, u FK Berane su odlučili da ovu godinu iskoriste kako bi se stabilizovalo stanje, finansijski rasteretili od dugovanja i pojačao rad sa mlađim selekcijama. Prema njegovim navodima, jesenji dio sezone upravo je protekao kako se i očekivalo i prema zacrtanom planu. Prva ekipa je bodovno daleko iza sebe ostavila konkurente, omladinci će tek na proljeće pokazati sav talenat, dok mlađe selekcije već dokazuju koliko se kvalitetno radi. Pionirska selekcija je jesenji prvak. Izvanredna generacija. Cilj nam je osvajanje Prvenstva i Kupa sjeverne regije u toj konkurenciji, dok je selekcija Petlića jesenji viceprvak Sjeverne regije. I u toj konkurenciji, za silj imamo osvajanje Prvenstva i Kupa, naglasio je Đukić. On je naveo, da u Školi fudbala Klub ima četrdesetak polaznika. Kako kaže, o radu sa svim selekcijama brigu vodi sedam trenera a da je cilj da se i taj segment, stručno i kadrovski, ojača. Sve ovo ukazuje da se Klub nalazi na pravom putu i da doživljava, mogu slobodno reći, preporod u svim segmentima. To će nam u bliskoj budućnosti I omogućiti ostvarenje zacrtanog ciljavracanje na stare staze uspjeha i povratku u Prvu ligu, jer ovaj grad i FK Berane to i zasluzuju, zaključio je Đukić. S. Radunović 22 SLOBOD A U organizaciji Skupštine opštine Ivangrad i Udruženja književnika Crne Gore, prije punih 35 godina, 16. septembra u holu Osnovne škole Radomir Mitrović, u Ivangradu je održan prvi okrugli sto pod nazivom Jugoslovensko rodoljublje danas. Tema skupa: Nacionalizam i jugoslovensko rodoljublje okupila je veliki broj intelektualaca toga vremena, od Triglava pa do Đevđelije. Od jugoslovenskog rodoljublja nastalo je na desetine međusobno zavađenih malih rodoljublja, bratstvo i jedinstvo ugušeno je u krvi a jugoslovensko društvo se izdijelilo, dezintegreisalo i raspalo na (za sada) sedam malih prezaduženih država Nekadašnju SFRJ uzduž i poprijeko pregazile su na desetine i stotine domaćih i stranih, vojnih i paravojnih formacija ostavljajući za sobom ruševine, pustoš i smrt. Ogromno jugoslovensko bogatstvo je opljačkano do posljednjeg resursa, zlatne poluge i devizne rezerve. O nacionalizmu koji je već tada uveliko nagrizao SFR Jugoslaviju govorili su: Josip Vidmar, Bogdan Bogdanović, Gavro Perazić, Svetozar Vukmanović Tempo, Vlado Šćekić, Dušan Ičević, Goran Babić, Matej Bor, Jevrem Brković, Milija Komatina, Radovan Radonjić, Branko Kankaraš, Mira Alečković, Milan Vučinić, Azem Vlasi, Radomir Lukić, Radomir Komatina, Sveta Lukić, Bosiljka Pušić, Miomir Dašić, Jakov Blažević, Radomir V. Ivanović, Novak Kilibarda, Đoko Stojičić, Florika Štefan, Vladimir Dedijer Skup je održan u okviru Septembarskih dana kulture organizovanih povodom 15. septembra, Dana oslobođenja Ivangrada. Naredne godine, 16. i 17. septembra, uz još širi krug jugoslovenskih intelektualaca i sve veće interesovanje javnosti, održana je u Ivangradu druga sesija, simpozijum Jugoslovensko rodoljublje danas na temu: Bratstvo i jedinstvo - Jugoslavija. Zatim je u istoj organizaciji ovdje održan i treći okrugli sto pod nazivom Jugoslovensko rodoljublje danas u okviru Septembarskih dana kulture 16. i 17. septembra na temu: Problemi samoupravne Nacionalističko sjeme mržnje zalivadilo je sva jugoslovenska žitna polja, a fabrike su pozatvarane i zarasle u korov. Na stotine hiljada života nestalo je u čeljustima balkanske naci(onali)stičke aždaje. Ogromno jugoslovensko pokretno nacionalno blago iznešeno je iz zemlje a nepokretno pokradeno, privatizovano, rasrodato i porušeno Ali, uzalud. Ćoravome namiguj, gluvome šapući Eto to je ta svijetla budućnost koju su nam, u sladunjavim nacionalnim oblandama, prije tri decenije na sva usta obećavali naši nacionalni lideri i samozvani liderčići. Danas smo, nažalost, tu gdje jesmo i, nažalost, živimo kako živimo: u našoj mračnoj prošlosti i njihovoj svijetloj budućnosti Nedugo nakon toga, velikom jugoslovenskom političkom scenom između Triglava i Đevđelije zagospodarila je avet nacionalizma. Od Dana oslobođenja Ivangrada i Septembarskih dana kulture danas nije ostalo ni Ivangrada, ni kulture, a i oslobođenje grada je davno poništeno i zaboravljeno. Dođu, tako, vremena kada pamet zašuti, budala progovori a fukara se obogati, kako onomad reče Ivo Andrić. Ali, nakon ovih 35 godina od Jugoslovenskog rodoljublja danas, ako ništa drugo, za Ivangrad se makar ne može reći da nije pokušao Adem Ado Softić integracije jugoslovenskog društva. SLOBOD A 23

13 S J E Ć A NJ E AKTUELNO NJ. E. MOHAMED NABHAN- AMBASADOR PALESTINE U BEOGRADU, O SJEĆANJIMA NA BERANCA, ZASLUŽNOG GRAĐANINA NARODNE DEMOKRATSKE REPUBLIKE ALŽIR NEVLADINA ORGANIZACIJA SPONA IZABRALA DOBITNIKA PRIZNANJA ZA OČUVANJE I RAZVOJ KULTURE GRADA Stevan Labudović je zadužio i Palestince Ivangrad dodijeljen Titomiru Džudoviću Povodom sjećanja na Stevana Labudovića, kamermana i snimatelja Filmskih novosti, dobitnika Nagrade 21. jul, Opštine Berane, nosioca medalje za izuzetne zasluge i postignute rezultate u kulturnim djelatnostima, koju mu je dodijelio predsjednik Republike Srbije, Tomislav Nikolić, zaslužnog građanina Narodne Demokratske Republike Alžir, i nosioca najvišeg odlikovanja Alžira, koji mu je dodijelio predsjednik Alžira Abdelaziz Buteflika, za Novu Slobodu govori ambasador države Palestine u Beogradu, Nj. E. Muhamed Nabhan. G ospodine ambasadore, kakva su Vaša sjećanja na Stevana Labudovića? Davne, godine, dopisnik Novinske agencija TANJUG u Bejrutu, u Libanu, bio je ugledni novinar Mirko Aksentijević, koga su zvali Bata. On se upoznao sa Palestincima, koji su živjeli u Bejrutu, i dogovorio je da napravi intervju sa Jaserom Arafatom. Tada sam i ja bio veoma mladi borac, i upoznao sam Aksentijevića, a i Labudovića, koji je bio, u svojstvu snimatelja, pratnja TANJUG-ovom dopisniku. To je bilo u Amanu, u martu 1968, i mi smo tada vodili veoma važnu bitku Al Karame (Al Karameh), u dolini rijeke Jordan, protiv izraelske armije, u kojoj je izraelska vojska bila poražena. To je bila jedina bitka, u kojoj je izraelska vojska poražena, posle debakla rata iz godine. Svi smo bili mladi, Aksentijević, Labudović, Arafat i ja, i sjećam se da je Aksentijević napravio intervju sa Arafatom u pećini, a Labudović je snimio aparatom fotografije. A onda smo, na inicijativu Labudovića, dogovorili da se snimi dokumentarni film. Labudović je odmah počeo da snima kadrove, i snimanje je trajalo desetak dana. Sve vrijeme sam ja bio u pratnji. Po povratku u Beograd, napravljen je film, pod nazivom Krv i suze. To je bio prvi dokumentarni film o Palestini i njenoj borbi. Taj film, danas postoji u arhivi Filmskih novosti. Kasnije, kada sam došao u Beograd, kao student, ponovo sam sreo Batu Aksentijevića i Stevana Labudovića. Labudović je na mene ostavio jako dobar utisak, naročito tokom snimanja filma. Nijesam siguran da li se i ja vidim na tom filmu, jer su borci bili svi uvijeni u marame, tako da se ne bi moglo vidjeti ko smo. Film je snimljen u našim bazama, a Labudović je čak snimio i neke akcije FATAH-a. To su istorijske godine borbe. I bila nam je potrebna podrška da svijet sazna o našoj borbi. Zato nam je Labudović bio dragocjen, baš kao što je Stevan - Šćepo Labudović, NJ. E Mohammed K. M. Nebhan, ambasador Palestine i NJ. E. Abdelhamid Šebšub, ambasador Alžira u Beogradu 24 SLOBOD A pomogao Alžircima u razbijanju medijske blokade. Labudović se predstavio kao snimatelj Alžirske revolucije, pokazivao nam je fotografije sa Bumedijenom i alžirskim borcima, i to nas je uvjerilo da se radi o revolucionaru i ozbiljnom čovjeku. Tokom nekoliko večeri, našim borcima i meni, pričao je o borbama u Alžirskoj revoluciji, koja je za nas bila ideal borbe, i zato sam ga posebno poštovao. Njega smatram velikim prijateljem naše zemlje, a mnogo je zadužio Arape uopšte. Posljednjih nekoliko godina života, kada god su Alžirci nešto organizovali u Beogradu, sretali smo se. Ja sam uvijek bio s njim u kontaktu, i uvijek smo se lijepo družili. Alžirci su, za vrijeme bivšeg, sjajnog ambasadora Abdelkadera Mesdue, dosta pažnje njemu poklonili, i zvali su ga na sve značajne priredbe i prijeme, a bio je i poseban gost kad je bilo otvaranje nove zgrade ambasade Alžira u Beogradu. Takođe, kada su organizovane izložbe o Srpskom vojničkom groblju Deli Ibrahim u Alžiru, kao i na raznim večerama, koje smo, kao arapska grupa ambasadora, organizovali, uvek nam je bio veoma drag gost. Bio sam na sahrani ovog neposrednog čovjeka, koga sam upoznao u nesvakidašnjim okolnostima. I na ispraćaju koji je organizovala ambasada Alžira u Beogradu, bilo je veoma svečano. Pamtiću ga kao dobrog čovjeka, velikog profesionalca, koji je do kraja života ostao vjeran svojim principima, i prijateljstvo sa mnogim narodima svijeta je održavao do posljednjeg trena svojeg života. Marko Jelić B eranski slikar Titomir Džudović Džu izabran je za dobitnika Priznanja Ivangrad za godinu. Među više predloženih kandidata, Džudovića je za dobitnika tog priznanja jednoglasno izabrao žiri Nevladine organizacije Spona koja je i utemeljila ovo prizanje. Odluku o ustanovljenju Priznanja Ivangrad donio je Upravni odbor NVO Spona iz Berana 2013-te godine, kada je i izabran prvi dobitnik. Prema Izmjenama i dopunama Odluke o dodjeli Priznanja Ivangrad, žiri su činili članovi UO NVO Spona : dr Radenko Šćekić (Istorijski institut CG), doc. dr Velibor Spalević (Univerzitet CG), doc. dr Marijan Premović (Univerzitet CG). Istom Odlukom, precizirano je da osim predstavnika NVO Spona, koji i biraju dobitnika, pravo predlaganja imaju i prethodni dobitnici Priznanja. Kako je juče odlučio UO NVO Spona, Džudoviću će priznanje biti uručeno na svečanosti koju će ta NVO organizovati u drugoj polovini decembra Godine. Podsjetimo, Odlukom je precizirano da se ona dodjeljuje svake druge godine osobama i ustanovama zaslužnim za doprinos očuvanje tradicije i kulture grada. SLOBOD A Dosadašnji dobitnici Priznanja Ivangrad su Adem Ado Softić ( godine), pokojni akademik Gojko Kastratović ( 2015) i Ismet Krcić ( 2017). Slikar Titomir Džudović Džu, rođen je godine. Živi i stvara u Beranama. Izlagao je samostalno u više sredina sa prostora bivše SFRJ: Kotoru, Podgorici, Beogradu Učestvovao je i na tridesetak kolektivnih izložbi. Radio je scenografije za više pozorišnih predstava KUD-a Dušan Bošković iz Ivangrada, kao i za film Zle oči, autora Mirka Vlahovića. A. Suvajac 25

14 KALENDAR DOGAĐAJA GODINE KALENDAR DOGAĐAJA GODINE Intenzivirano iseljavanje građana obilježilo godinu u Beranama APRIL Ambasadorka SAD, Džudi Rajzing Rajnke u posjeti Beranama. Kao donaciju kolega iz Kotora, Dom zdravlja Berane dobio jedno sanitetsko vozilo. Odlukom Borda direktora, umjesto Gorana Zonjića za izvršnog direktora DOO Sportski centar Berane izabran Darko Bubanja. Sistem za prečišćavanje otpadnih voda u Beranama pušten u probni rad. Održan Sajam zapošljavanja Zaposlimo domaće. Poreska uprava Crne Gore saopštila da je Opština Berane povećala stepen poreske discipline a Komunalno preduzeća dostavilo Plan reorganizacije. Pripremajući se za partijske izbore, IO OO DPS Berane zakazao Izbornu konferenciju za 15. jun. Pjesnik Velimir Ralević bio gost studenata Filološkog i Filozofskog fakulteta u Nikšiću. Održana XXIV Opštinska smotra recitatora Berana. Pioniri OFK Berane osvajači Kupa Sjeverne fudbalske regije. MAJ Održana tradicionalna Đurđevdanska litija. U organizaciji oba udruženja boraca Berana, obilježen Dan pobjede nad fašizmom. Forum žena OO SD Berane organizovao humanitarnu akciju za pomoć maturantima i maturantkinjama. Beranski zdravstveni radnici obilježili Svjetski dan sestrinstva. Na takmičenju održanom u Turskoj, trogodišnji Viktor Uković Dukić izabran za najljepšeg dječaka na svijetu. Spomenik Slobode na Jasikovcu uvršten u futurističke spomenike koji predstavljaju atrakciju Balkana.Održano matursko veče, sa tradicionalnom šetnjom u centru Berana. Opština Berane uručila nagrade i priznanja najuspješnijim učenicima osnovnih i srednjih škola za 2018/19 godinu. Počela Limska regata. Prema podacima Direkcije javnih radova, Berane je na šestom mjestu po ulaganjima Vlade Crne Gore u posljednje četiri godine. OO DPS Berane obilježio 21. maj, Dan nezavisnosti Crne Gore. Igračica ŽRK Berane 2003, Sara Gugač zvanično proglašena za najbolju rukometašicu Druge lige Crne Gore za 2018/19. Nikolina Božović postavila novi rekord Crne Gore u streljaštvu za kadetkinje. JUN Građani Berana islamske vjere proslavili Ramazanski Bajram. Ženskom fudbalskom klubu Cveteks uručena sposrtska oprema u vidu donacije braće Jakše i Nikole Šćekića. Nastavljeni radovi na izgradnji i proširenju puta Petnjica- Berane. Organizovan Sajam nevladinih organizacija. Jedan od legendarnih košarkaških trenera sa prostora bivše SFRJ, Beranac Borislav Boro Džaković umro u 72. godini života. Prema zvanično objavljenoj statistici MONSTAT-a, zarade zaposlenih u Beranama za 44. eura niže od prosjeka na državnom nivou. Nakon više odlaganja, održana Peta redovna sjednica SO Berane. Izabran novi saziv OO DPS Berane koji broji 66. članova. U Beranama održana VI Državna smotra recitatora. Knjiga Perigrami, autora Perice Jokića, štampana u Sjevernoj Makedoniji, izašla dvojezično. Održane tradicionalne Vidovdanske svečanosti. Održana Međunarodna bokserska revija Beranska rukavica Memorijal Žarko Nišavić- Dalton. Pobjedom nad vršnjacima Budućnosti, pioniri OFK Berane osvojili Kup Crne Gore. Na Prvenstvu Balkana u džudou održanom u Skoplju, Beranac Vuk Sekulić osvojio bronzanu medalju. JANUAR Uprkos sniježnim padavinama, gradske saobraćajnice prohodne, ali neočišćene. Nova srpska demokratija i Demokratska narodna partija najavile otvaranje konzulata Republike Srbije u Beranama. Koncertom Aleksandre Živanović dočekana Pravoslavna nova godina. Usljed vremenskih nepogoda, radnici DOO Komunalno sakupljeni otpad lagerovali u krugu bivše Celuloze, umjesto na Privremenom odlagalištu u Rujištu. Povodom nelegalnog odlaganja otpada u krugu bivše fabrike Celuloze, OO SD Berane javno upozorio da se radi o nezakonitom postupku. Doplivavši do Časnog krsta, Vuksan Otašević pobijednik Bogojavljenske trke. Fudbaleri Berana započeli pripreme za nastavak Prvenstva u Drugoj ligi Crne Gore. Opština Berane i Ministarstvo prosvjete razmijenili argumente o vlasništvu nad objektom Univerzitetskog centra. Održana Svetosavska akademija. Lokalna uprava donirala sportsku opremu srednjim školama. Šest zaposlenih tužilo DOO Sportski centar po osnovu razlika zarada neusklađenih koeficijenata sa Zakonom o zaradama u javnom sektoru. Međunarodna umjetnička kolonija Berane primljena u Međunarodnu akademsku organizaciju (ISSA). Pioniri Kolašina iz Zubinog Potoka osvojili Turnir u malom fudbalu Trofej Berana FEBRUAR U organizaciji Društva đaka Beranske gimnazije u Beogradu održan omaž dr Tomislavu Mališiću. Pokrenuta Humanitarna akcija za liječenje oboljelog Beranca Brana Kikovića (28). Sipajući iskorišteno mašinsko ulje po stablima, vandali uništili 30. sadnica tuje zasađenih u gradskom parku. Otvorene prostorije Omladinskog kluba. Profesorica Andrijana Vučetić Obadović izabrana za direktoricu Niže muzičke škole u Beranama. Umro Milenko Pantović- bivši predsjednik Opštine. Za direktora Doma učenika i studenata Berane imenovan Onur Babaić. Poreska uprava CG najavila preduzimanje mjera protiv pet opština i lokalnih preduzeća koje imaju poreske dugove, među kojima je i Berane. Dva puta odloženo održavanje Pete redovne sjednice SO Berane. Iz štampe izašla knjiga Čarobni krug dvojkom, beranskog novinara i književnika Milije Pajkovića. Dvadeseto djelo Beranca Velimira Ralevića, knjiga Zubatorepatnistvori našla se pred čitaocima. Četiri člana FK Berane boravila na pripremama Pionirske reprezentacije Crne Gore. Takmičari Šahovskog kluba Gambit osvojili prva tri mjesta na turniru Petnjica Blic Ženski fudbalski klub Cveteks ugostio u Beranama sastav Ženskog fudbalskog kluba Crvena Zvezda iz Beograda. Na Prvenstvu Crne Gore u streljaštvu, beranski strijelci osvojili prva mjesta u muškoj i ženskoj konkurenciji. BK Radnički uručena donacija BSCG u vidu sportske opreme. MART Umro istaknuti sportski radnik Nikola Nikica Vujadinović. Otkriveno zlostavljanje maloljetne djevojčice od strane školskih drugova. Maltretiranje Igora Tomkića uzburkalo javnost u Beranama. Svečanosti predaje na upotrebu 94. stambene jedinice za izbjegla i raseljena lica, prisustvovao Aivo Orav i 10. ambasadora država članica EU. Ministar Kemal Purišić za godinu najavio izgradnju objekta Dnevnog boravka za stara lica u Beranama. Službenici CB Berane uhapsili osumnjičenog za paljenje objekta Igora Tomkića. Održana Vanredna sjednica SO Berane. Časopis Nova Sloboda na Izložbi štampanih medija priređenoj u Nacionalnoj biblioteci Đurđe Crnojević. Održana promocija knjige Šum medija, autora Mirka Jakovljevića. Iz štampe izašao 10. broj časopisa Nova Sloboda. Organizovana IV Smotra dramskog amaterskog stvaralaštva. Porazom od Otranta, fudbaleri Berana započeli proljećni dio Prvenstva u Drugoj ligi Crne Gore. Na Prvenstvu Crne Gore u stonom tenisu, Beranka Ivona Petrić nastupila u tri konkurencije i osvojila isto toliko zlatnih medalja. 26 SLOBODA SLOBODA 27

15 KALENDAR DOGAĐAJA GODINE KALENDAR DOGAĐAJA GODINE JUL AVGUST Otvorena Ljetnja diplomatska škola Gavro Vuković. Održana Šesta redovna sjednica SO Berane. Predsjednik Opštine, Dragoslav Šćekić sastao se sa Duškom Markovićempredsjednikom Vlade. Svečano obilježen 21. jul, Dan opštine Berane. Lokalna uprava raspisala Poziv zaposlenima za Sporazumni prekid radnog odnosa uz otpremninu. Odlukom OO, Bogdan Fatić dobio novi četvorogodišnji mandat za predsjednika OO DPS Berane. Pred čitaocima se našla knjiga čovjek i vrijeme autora Braha Adrovića. U toku je manifestacija Beransko kulturno ljeto. Održana Međunarodna likovna kolonija Kaludra KUD!Duga učestvovalo na Svjetskom festivalu folklora u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Sportisti Berana nastupali na MOSI Sokolac Ekipa Komision Vuk osvojila Turnir u malom fudbalu Dani fudbala Berane Održano Humanitarno veče za liječenje Fuada Ramusovića. Zbog uništavanja rasvjete u parku pored Lima, Opština Berane podnijela krivičnu prijavu protiv NN lica. Napoznati počinioci pričinili štetu na Portirnici Stočne pijace. Načelniku Komunalne policije, Aleksandru Ojdaniću zapaljen automobil ispred kuće. Održano međunarodno savjetovanje Veterinarski dani Vlada Crne Gore donijela Odluku da Godine započne izgradnju bazena u Beranama. Usljed izgradnje puta Berane- Petnjica uvedena potpuna obustava saobraćaja. Prema zvaničnim podacima MONSTAT-a, u odnosu na prethodnu godinu broj zaposlenih u Beranama uvećan za 500. NVO Spona započela realizaciju projekta Mladi i bezbjedonosna kultura u Beranama. OO DPS Berane zatražio da nadležne institucije ispitaju stanje u Skloništu za napuštene i izgubljene pse i ostale životinje. U Hotelu Berane održana promocija knjige Susret je najveći dar autorke Branke Bogavac. Na XII Festivalu priče Zavičajne staze Bihor 2019, profesorica Ljerka Petković osvojila prvu, a Adem Ado Softić drugu nagradu. Održana promocija časopisa Nova Sloboda. Organizovan omaž Miljanu Komatini- bivšem ambasadoru SFRJ u UN. Održan Atletski miting Ivangrad Umro Rade Vešović- bivši fudbaler i trener FK Berane. OKTOBAR NOVEMBAR SEPTEMBAR Lokalna uprava obezbijedila i uručila udžbenike za učenike svih osnovnih škola u Beranama. OO DPS Berane priredio prijem za delegaciju boraca italijanske divizije Garibaldi. Povodom Odluke SO Berane o održavanju javnih grobalja, izražavajući nezadovoljstvo, reagovala Islamska zajednica Berana. Ambasadorka SAD, Džudi Raizing Rajnke posjetila Manastir Đurđevi stupovi. Novorođenim trojkama porodice Čoković, Vlada Crne Gore dodijelila eura. Za polaznike Niže muzičke škole, Opština Berane obezbijedila udžbenike. Zbog problema sa javnim prevozom učenika koji pohađaju škole u Beranama, đaci iz Murine, sa roditeljima, organizovali protest. Održan Dan otvorenih dana CB Berane. Vlada preuzela obavezu doplate karata za učenike iz Murine koji pohađaju škole u Beranama. Uprava javnih radova dobila upotrebnu dozvolu za kanalizacionu mrežu u Beranama. Održana Sedma sjednica SO Berane. Odbor za planiranje prostora i komunalno- stambenu djelatnost razmatrao Izvještaj o radu Skloništa za napuštene i izgubljene pse i ostale životinje. Održano kulturno veče Moja ćirilica. Održan Festival srpskih guslara. Berane bilo domaćin XIV Amaterskog prvenstva Crne Gore u šahu. Postupajući po Odluci SO Berane, Komunalno preduzeće obavijestilo Islamsku zajednicu Berana da je preuzelo upravljanje Muslimanskim grobljem pod Jasikovcem. Reagujući na to obavještenje, Islamska zajednica Berana i Crne Gore zatražili od Opštine i Komunalnog preduzeća da se odloži primjena te Odluke. Ministar prosvjete, Damir Šehović najavio početak izgradnje novog objekta Dječijeg vrtića u Beranama. Povodom 10. Godina od smrti, održan omaž bivšem ministru trgovine, Ivanu Raičeviću. Povodom vijek i po organizovanja školovanja, u beranskoj Osnovnoj školi Vuk Karadžić održana Svečana akademija. Na sjednici održanoj po hitnom postupku, SO Berane usvojila rebalans budžeta za Godinu. OO SD Berane najavio pokretanje Inicijative za otvaranje Narodne kuhinje za stanovnike naselja Riversajd. Iz Fabrike eksploziva Poliex saopštili da su povećali proizvodnju u odnosu na prošlu godinu. Održan Prvi međunarodni Sajam prehrane, poljoprivrede i domaće radinosti. Na Javni poziv za raskid radnog odnosa uz otpremninu prijavila se 23. Službenika i namještenika, saopšteno iz Opštine Berane. Svjetski brend- danski JYSK otvorio u Beranama poslovni prostor površine više od metara kvadratnih. Stečajni upravnik Atlas banke raspisao Konkurs za prodaju nepokretnosti banke u Beranama. Održan Međunarodni filmski festival FORTECA. U čast Mihaila Lalića, u Univerzitetskom centru održano književno veče posvećeno tom velikanu naše književnosti. Berane po šesti put bilo domaćin Međunarodnog festivala Limsko srce. Fudbalski veterani Berana ugostili veterane FK Budućnost iz Savinog Sela. Na Prvenstvu sportskih novinara Jugoistočne Evrope, koje je održano u Mađarskoj, Beranac Milutin Stešević- Kubanac čuvao mrežu reprezentacije sportskih novinara Crne Gore, koja je osvojila treće mjesto. Povodom smrti prof. dr Vukote Babovića u Beranama održana komemorativna sjednica. Beranske osnovne škole Vuk Karadžić i Radomir Mitrović dobile opremu za mikrobit klubove. Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja započelo Program voće, povrće, mlijeko i mliječni proizvode za škole, kojim su obuhvaćeni učenici sve tri beranske gradske osnovne škole. U Beogradu obilježen Dan Društva đaka Beranske gimnazije. Iz CEDIS-a saopšteno da su nepoznate osobe ukrale transformatorsko ulje iz četiri trafostanice na području beranske i andrijevačke opštine. Poslanik Budimir Aleksić (DF) zatražio od Dragoslava Šćekića da Opština podigne spomenik Pavlu Đurišiću. Stranka pravde i pomirenja (SPP) postavil plakat na zakupljenom bilbordu u Beranama kojim je čestitala 20. novembar, Dan Sandžaka. Uslijedile reakcije na sadržinu plakata koji je uklanjan u cijepan. Održana Osma redovna sjednica SO Berane. Asfaltiranje puta Petnjica- Berane završeno do Budimlje. Održani Dani ruske kulture. Organizovane XIII Polimske književne staze. Održana manifestacija Srpsko veče. Berane bilo domaćin Prvenstva Balkana u krosu. Velemajstor Milan Zajić (Srbija) pobjednik X Memorijalnog turnira u šahu Anto Rmuš. DECEMBAR Početak mjeseca obilježile prve sniježne padavine na području Berana i kompletnog sjevera države. Osvrtom na Osmu redovnu sjednicu SO Berane, OO DPS u zvaničnom saopštenju istakao da su na sjednici dokazali nezakonitosti aktuelne lokalne vlasti. Državna revizorska institucija (DRI) saopštila da je od 10. datih preporuka u Izvještaju o Budžetu za godinu Opština Berane realizovala četiri preporuke, četiri djelimično, a dvije nijesu realizovane. U Spomen kući Vojvoda Gavro Vuković otvorena Izložba radova nastalih na VIII Međunarodnoj likovnoj koloniji Berane Ministarska Suzana Pribilović održala sastanak sa nevladinim orgnizacijama u Beranama. NVO Spona izabrala slikara Titomira Džudovića Džua za dobitnika Priznanja Ivangrad za godinu. Počele pripreme za doček Nove godine... S. Radunović 28 SLOBODA SLOBODA 29

16 SJEĆANJE Sjaj i bijeda beranskih kupleraja Svaki je zanat zlatan ali nije ni zlato baš sve što sija. I najstariji zanat na svijetu sijao je punim sjajem i imao svoje zlatno doba u Beranama za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, od tridesetih godina prošlog vijeka pa sve do pada Italije U tom periodu ovdje su u strogom centru, na rastojanju od svega stotinak metara, postojala čak četiri KUPLERAJA, kako su tada popularno nazivane zanatske radionice ovog starog i unosnog zanata. Dva velika, legalna, i prije Drugog svjetskog rata među imućnijim Berancima veoma popularna, nalazila su se na današnjem Njegoševom trgu preko puta kuće i pekare Markovića, svega desetak metara udaljeni jedan od drugog, a treći, ilegalni, popularan među mušterijama sa plitkim džepom i potrebom za dubokom diskrecijom, bio je smješten u maloj šindrači po sredini uličice na ulazu u današnju Zelenu pijacu iz pravca Begluka iza koje se i danas nalazi kuća Milete Šćekića. Repromaterijal za ovaj unosan biznis bio je uglavnom uvoznog porijekla. Animir dame koje su uveseljavale beransku klijentelu, iz razumljivih razloga, dovođene su sa strane. Najveći i najpopularniji kupleraj u Beranama držala je Plana Čejović u kući na spratu pod šindrom koju je nakon Drugog svjetskog rata kupio i na njenom mjestu sagradio novu Boško Šekularac. Za one kojima je teško na ovaj način locirati Planin kupleraj, on se nalazio na mjestu današnjeg kafe bara Sunset ili nekad daleko poznatijeg Feniksa i još poznatije Boškove kafane. Konkurencija gospođe Plane nalazila se u njenoj neposrednoj blizini, vrata u vrata, svega desetak koraka udaljena od njene zanatske radionice, u kući na suprotnom uglu, na mjestu kazina u prizemlju današnje zgrade preko puta. Taj drugi kupleraj držao je Dušan Maslovarić koji je nakon Drugog svjetskog rata emigrirao i ostatak života proveo u Australiji. Sa okupacijom Berana godine italijanska vojska dovela je za sobom grupicu iskusnih i ovom zanatu vičnih žena i otvorila svoj kupleraj na kraju Komske ulice u kući u kojoj se kasnije nalazila poznata beranska kafana Burence. Vodila ga je izuzetno atraktivna crnka koja je mamila poglede i uzdahe Beranaca kad god bi sama ili sa svojim djevojkama prošetala gradom. Bila je poznata po imenu Đana, gracioznom hodu, stasu i izazovnom dekolteu u kom je nosila i poput ordenja ponosno pokazivala Berancima svoje bujne grudi. U njenom kupleraju koji im je bio nedostupan i opsluživao isključivo italijansku vojsku, posebni dani bili su određeni za obične vojnike a posebni za oficire. Higijena je bila na izuzetno visokom nivou. Tri puta nedjeljno sve djevojke redovno su odlazile na kontrolu u laboratoriju beranskog Doma narodnog zdravlja, a kad bi stari Vehbo svakodnevno prosipao otpad iz Đanine zanatske radionice na obalu Lima, znatiželjni beranski dječaci imali su priliku da prvi put uživo vide kako izgleda čudo savremenog svijeta zvano higijenska gumica. Nakon njemačkog bombardovanja Berana i pada Italije godine, sva četiri kupleraja su zatvorena. Bombe su porušile kuće u kojima su se nalazili Planin i Dušanov kupleraj a odlaskom italijanske vojske Berane je napustila i Đana sa svojim radnicama. Za vrijeme komunističke Jugoslavije ovaj drevni zanat preselio se u duboku ilegalu i funkcionisao po principu domaće radinosti sve do kraja osamdesetih kad je opet, sa otvaranjem Pandorine kutije niskih strasti i raspadom Jugoslavije, poluzvanično ali uz prećutni blagoslov tadašnjih nadležnih koji su je često posjećivali, u Vinickoj počela sa radom i danas mnogima dobro poznata Hitana. Adem Ado Softić 30 SLOBODA

17