U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA

Транскрипт

1 1 Franjo Wagenhofer U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA

2 2 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA Nakladnik Studio Moderna Zagreb Ÿ Ova se knjiga smije umnoæavati, djelomiëno ili u cijelosti, samo uz pisano dopuπtenje nakladnika Urednik Veseljko Stojak Lektura Miroslav VukmaniÊ Korektura Branka VukmaniÊ Tisak Studio Moderna

3 3 Franjo Wagenhofer U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA Drugo izdanje Studio Moderna Zagreb, 2014.

4 4 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA Svi biblijski tekstovi navedeni su iz prijevoda KrπÊanske sadaπnjosti CIP zapis dostupan u raëunalnom katalogu Nacionalne i sveuëiliπne knjiænice u Zagrebu pod brojem ISBN

5 5 Ovu knjigu posveêujem svima koji æele postiêi pravi smisao sadaπnjeg æivota

6 6 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA Da, Sin»ovjeËji doπao je da traæi i spasi πto je izgubljeno. (Luka 19,10)

7 7 Dragi prijatelju, Pred tobom je drugo izdanje knjige U potrazi za smislom æivota. Æelja mi je da i ovo drugo izdanje bude tako dobro prihvaêeno kao prvo te da mnogima pomogne u rjeπavanju opêeljudske zagonetke o smislu æivota. Ovo je knjiga koju bi svatko tko dræi do sebe trebao proëitati. Zaπto? Zato πto je to πtivo namijenjeno svakome tko je zainteresiran da ostvari pravi smisao æivota na ovoj Zemlji. Traæiπ li unutarnji mir? Æeliπ li novi poëetak u svojem æivotu? Traæiπ li izvor duπevne snage? Æeliπ li iêi uzviπenim stazama æivota? Traæiπ li smisao u svojoj patnji? Traæiπ li put kroz ovo uzburkano doba? Za ljude koji se bore s takvim pitanjima zamiπljena je i sastavljena ova knjiga, a sve u æelji da im pomogne u rjeπavanju velikih æivotnih pitanja i problema. Prigodom Ëitanja ove knjige svaki Ëitatelj treba imati na umu da se ona obraêa izravno njemu. Bio on vjernik ili nevjernik, krπêanin ili nekrπêanin, svatko je pozvan odluëivati o svojem æivotnom putu.»itajuêi poglavlja ove knjige svatko moæe upoznati svoje osobno stanje i shvatiti da u izboru æivotnog puta postoje samo dvije moguênosti. Svaki Ëovjek æeli lijep i uspjeπan æivot. Sve πto radimo, radimo zato da nam bude ljepπe i bolje. Ali

8 8 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA zaπto mnogo puta to ne postiæemo? I moæe li se uopêe to postiêi? Odgovore Êemo naêi u ovoj knjizi. Ponuappleeni odgovori zasigurno mogu pomoêi svakome tko iskreno traga za pravim smislom æivota. Neka to bude i tvoje iskustvo! Franjo Wagenhofer, profesor

9 9 Uvod»ovjek se oduvijek zanima za skrivene zagonetke svojega postojanja. Sâm æivot je tajna koja oduvijek privlaëi sve naraπtaje ljudskog roda. Na niz pitanja iz ovog podruëja mnogi su u proπlosti pokuπali dati zadovoljavajuêe odgovore. Danas, kad je svijet preoptereêen raznim neprilikama kad su duhan, alkohol i droga uπli posebno u svijet mladih; kad se braëne zajednice raspadaju ËeπÊe nego ikada; kad ponestaje ljubavi i snage; kad nas prati razoëaranje i strah od rata, prirodnih nepogoda ili zagaappleenja postavljamo niz pitanja u svezi sa smislom æivota: Tko sam ja? Tko je Ëovjek? Odakle smo? Kako smo doπli na ovaj svijet? Kamo idemo? Zaπto æivimo? to je smisao æivljenja? Ima li uopêe smisla æivjeti, ili je æivot besmislen?»emu takav svijet? Ima li æivot svoju svrhu i cilj? Ako ima, πto je svrha i cilj æivota? Ili jednostavno: zaπto smo uop- Êe doπli na ovaj svijet? Ovo traæenje smisla æivota prisutno je u svim uzrastima razumnih biêa. VeÊ mala djeca postavljaju pitanja iz podruëja æivota. Tinejdæeri su Ëesto zbunjeni kad tre-

10 10 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA baju odgovoriti na ovo æivotno vaæno pitanje. Odrasli i stariji razliëito rjeπavaju ovu æivotnu zagonetku. Tako Êe obitelj u toplom domu, gdje nema veêih problema kad je u pitanju posao, zdravlje, uëenje djece u πkoli, ponaπanje, spavanje i sliëno, drukëije govoriti o ovom problemu s puno optimizma i pozitivnim pristupom; od obitelji u kojoj je otac pijanac, a majka i djeca napuπtaju kuêu u potrazi za boljim uvjetima æivota.»ovjek koji tako neπto doæivljava moæe govoriti samo o promaπenom ili besmislenom æivotu. Student to gleda drukëije od radnika koji na kiπi Ëeka autobus. Æena koja pati u bolnici gleda drukëije od one koja se sunëa na plaæi. Vjernik drukëije od nevjernika.»ovjeku je svojstveno ispitivati znaëenje æivota. Zaπto? Zato πto je pritom rijeë o osobnoj sreêi, o osobnom postojanju. Æelimo biti sretni. Æelimo da æivot ima neki smisao. Æelimo spoznati svoju svrhu i smisao postojanja. Ponekad se smisao neke pojave otkriva kad ispitamo njezin poëetak. Kako je sve poëelo? Kako je poëeo æivot na Zemlji? Odakle dolazimo? to znamo o naπem podrijetlu? Moæda Êemo reêi: od naπih roditelja. Dijete raste, razvija se i mi pratimo taj uspon. Moæda je u tome smisao æivota? Ali onda dolazi starost, bolest i smrt. Opet pratimo ovaj pad i zakljuëujemo: Raappleanje nije rjeπenje. Moæe li odgovor dati tumaëenje postanka ljudskog roda?

11 11 Kako i zaπto smo doπli na ovaj svijet? Nastanak svijeta i Ëovjeka Postoji mnogo teorija o nastanku svijeta i Ëovjeka. Za nas krπêane, koji vjerujemo Bibliji ili Svetom pismu kao Boæjoj objavi, nije problem o tome pisati i govoriti. Iz Biblije, koja je glavni temelj i izvor svih naπih uvjerenja, doznajemo da Boæja rijeë ima stvaralaëku snagu. Po njoj je sve stvoreno. Po njoj je sve nastalo. Po njoj je stvoren i æivot na Zemlji. I sama Biblija je Boæja rijeë, koju je On uputio svojim stvorenjima. Ona govori o tajni æivota. Ona nam otkriva ljepotu te tajne preko koje se sve viπe pribliæavamo Stvoritelju æivota. Biblija nam pomaæe da odgovorimo na pitanja o smislu æivota i zaπto smo uopêe doπli na ovaj svijet. Ona govori o stvaranju svijeta i Ëovjeka; o tim poëecima æivota na ovoj Zemlji. Na prvim stranicama Biblije Ëitamo: U poëetku stvori Bog nebo i zemlju. Zemlja bijaπe pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom, i Duh Boæji lebdio je nad vodama. (Postanak 1,1.2) Ako proëitamo cijelo prvo poglavlje Knjige Postanka, doznat Êemo kako je Bog za πest dana uredio i

12 12 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA nastanio naπu Zemlju æivim biêima biljkama, æivotinjama i Ëovjekom kao krunom stvaranja. O zavrπetku djela stvaranja Ëitamo u drugom poglavlju iste knjige: Tako bude dovrπeno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom. I sedmoga dana Bog dovrπi svoje djelo koje uëini. I poëinu u sedmi dan od svega djela koje uëini. I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan poëinu od svega djela svoga koje uëini. To je postanak neba i zemlje, tako su stvarani. (Postanak 2,1-4) To je prvi izvjeπtaj o stvaranju svijeta i Ëovjeka zapisan u Bibliji. Zaπto je Bog stvorio ovaj planet i nastanio ga æivim biêima? Zaπto je meappleu njima posebno izdvojio Ëovjeka? U Knjizi proroka Izaije Ëitamo: Ovako govori Jahve, Svetac Izraelov, njegov tvorac: Zar je vaπe da me o mojoj djeci pitate, i da mi nad djelom ruku mojih zapovijedate? Ja sam naëinio zemlju i Ëovjeka na njoj stvorio; svojim sam rukama razapeo nebesa i zapovijedam svim vojskama njihovim.... Da, ovako govori Jahve, nebesa Stvoritelj on je Bog koji je oblikovao i sazdao zemlju, koji ju je uëvrstio i nije je stvorio pustu, veê ju je uobliëio za obitavanje: Ja sam Jahve i nema drugoga. (Izaija 45, ) Zapazimo rijeëi koje izgovara sâm Gospodin Bog: Ja sam naëinio zemlju i Ëovjeka na njoj stvorio... Zaπto? Ne da bude pusta i prazna, nego da se na njoj æivi i stanuje. Biblija Ëovjeku, kao jednom od stvorenja, posve- Êuje posebnu pozornost. Iz pojedinih tekstova Ëini nam se kao da Bog daje Ëovjeku preveliku vlast nad ostalim stvorenjima: I reëe Bog: NaËinimo Ëovjeka na svoju sliku, sebi sliëna, da bude gospodar ribama morskim,

13 NASTANAK SVIJETA I»OVJEKA 13 pticama nebeskim i stoci svoj zemlji i svim gmizavcima πto puze po zemlji! Na svoju sliku stvori Bog Ëovjeka, na sliku Boæju on ga stvori, muπko i æensko stvori ih. I blagoslovi ih Bog i reëe im: Plodite se i mnoæite i napunite zemlju, i sebi je podloæite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim æivim stvorovima πto puze po zemlji! (Postanak 1,26-28)»ovjek je stvoren na sliku Boæju sliëan Bogu. U Ëemu je to Ëovjek bio sliëan Bogu? U Poslanici Efeæanima, koju je napisao apostol Pavao, Ëitamo: I da se obuëete u novoga Ëovjeka, stvorena na sliku Boæju u istinskoj pravednosti i svetosti. (Efeæanima 4,24) Stvoreni Ëovjek nije bio samo æivo biêe. On se u mnogoëemu razlikovao od drugih biêa. Bio je obdaren razumom. Imao je svijest o svojem postojanju. Imao je slobodnu volju, slobodu odluëivanja. Istinska pravednost i svetost Ëinile su ga sliënim Bogu.»ovjek nije bio jednostavno izloæen milosti i nemilosti podraæaja i refleksa, kao æivotinje koje pomoêu svojih osjetila, njuπkajuêi i zirkajuêi, prikupljaju podatke o svojoj okolini. Æivotinja ne moæe doêi k sebi i nije svjesna da postoji. I Ëovjek prima osjetilne dojmove i podraæaje, ali ih on moæe svjesno nadzirati i sve razmotriti. Pa Ëak i svoju vlastitu misao. I u tome leæi njegova odgovornost. RijeËima: Napunite zemlju i sebi je podloæite! Vladajte... svim æivim stvorovima... kao da Bog daje Ëovjeku pravo da se prema drugim stvorenjima ponaπa po svojoj volji i kao da ne snosi nikakvu odgovornost za svoje ponaπanje. Ne smijemo zaboraviti da je Ëovjek stvoren na sliku Boæju, dakle sliëan Bogu. Bog ga je uëinio sliënim sebi po tome πto mu je dao vlast da gospodari nad drugim stvorenjima. Ali Ëovjek treba biti

14 14 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA sliëan Bogu i u tom gospodarenju, to jest u svom odnosu prema drugim stvorenjima. Kakav je to odnos? To je odnos ljubavi. Kao πto je Bog sve stvorio iz ljubavi, i sve je bilo veoma dobro, tako i Ëovjekov odnos prema svim Boæjim stvorenjima treba biti pun ljubavi. Po tom poloæaju, vlasti i Ëasti koju je Bog dao Ëovjeku, Ëovjek se naπao u odgovornosti za druga stvorenja. O tome Ëitamo: Jahve, Bog, uzme Ëovjeka i postavi ga u edenski vrt, da ga obraappleuje i Ëuva. (Postanak 2,15)»ovjek postaje Ëuvar stvorenoga. On je znao da stvorenja nisu dobra samo zato πto sluæe Ëovjeku, nego su dobra time πto postoje, πto je Stvoritelj æelio da postoje kako zemlja ne bi bila pusta i prazna. Bog sve to nije dao u vlasniπtvo Ëovjeku, nego ga je postavio gospodarom, upraviteljem i Ëuvarom svega na zemlji. Ta razlika izmeappleu vlasnika i upravitelja jasno je prikazana u Bibliji: Jahvina je zemlja i sve na njoj, svijet i svi koji na njemu æive. (Psalam 24,1) Jahve, Gospode naπ, divno je ime tvoje po svoj zemlji, veliëanstvom nebo natkriljujeπ!... Gledam ti nebesa, djelo prstiju tvojih, mjesec i zvjezde πto ih uëvrsti pa πto je Ëovjek da ga se spominjeπ, sin ËovjeËiji te ga pohodiπ? Ti ga uëini malo manjim od Boga, slavom i sjajem njega okruni. Vlast mu dade nad djelima ruku svojih, njemu pod noge sve podloæi. (Psalam 8,1.4-7)»ovjek u Edenskom vrtu I Jahve, Bog, zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u nj smjesti Ëovjeka koga je napravio. (Postanak 2,8) Bio je to prekrasan dom za vjeëno uæivanje Ëovjeku. Boæja volja je bila da na Zemlji æive biêa, stvorenja koja Êe

15 »OVJEK U EDENSKOM VRTU 15 imati svoju ulogu i svrhu. Tako je i Ëovjek, kao kruna stvaranja, imao svoju svrhu, smisao i cilj.»ovjekov pravi smisao Stvoritelj je stavio u sámo njegovo postojanje. On je htio ljudska biêa, æelio je da budu dio cjelokupne æivotne stvarnosti. Boæja je namjera bila da Ëovjek bude sretan i zadovoljan, da svojim postojanjem uæiva u vjeënoj Boæjoj ljubavi, u zajedniπtvu svetih biêa i da se raduje i kliëe Stvoritelju. Æivot u raju rekli bismo. Bio je samo jedan uvjet: Jahve, Bog, zapovjedi Ëovjeku: Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiπ, zacijelo Êeπ umrijeti! (Postanak 2,16.17) Traæila se posluπnost, dragovoljna posluπnost Bogu. I tako je Ëovjek postao dio nebeske obitelji. to je bio smisao svega stvorenoga? Zaπto smo doπli na ovaj svijet? Zemlja je naëinjena da se na njoj stanuje i æivi.»ovjek i ostala biêa trebala su ispuniti Zemlju, namnoæiti se. Kao gospodar i Ëuvar svega stvorenoga Ëovjek je trebao vjeëno proslavljati svojega Stvoritelja i uæivati u ljepotama stvorenoga. Roditelji i djeca trebali su uæivati u blaæenstvu zemaljskog raja. Bio je to vjeëni æivot u radosti i zadovoljstvu, bez boli, patnje i smrti. Eto, za to smo stvoreni. Za to smo doπli na ovaj svijet. To je bio Boæji plan za Ëovjeka na ovoj Zemlji. Ali, doπlo je do promjene. to se dogodilo?

16 16 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA Prvi Ëovjekov grijeh Zaπto je doπlo do promjene? Zaπto je ovaj Boæji plan s Ëovjekom poremeêen za neko vrijeme? O tome Ëitamo u Bibliji: Zmija bijaπe lukavija od sve zvjeradi πto je stvori Jahve, Bog. Ona reëe æeni: Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu? Æena odgovori zmiji: Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti. Samo za plod stabla πto je nasred vrta rekao je Bog: Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete! Nato Êe zmija æeni: Ne, neêete umrijeti! Nego zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli otvorit Êe vam se oëi, i vi Êete biti kao bogovi, koji razluëuju dobro i zlo. Vidje æena da je stablo dobro za jelo, za oëi zamamljivo, a za mudrost poæeljno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom muæu, koji bijaπe s njom, pa je i on jeo. (Postanak 3,1-6) to se dogodilo? Uvjet vjeënog æivota doπao je u pitanje! Koji je to bio uvjet? Posluπnost! Adam i Eva nisu posluπali Boæju volju. Prestupili su Boæju zapovijed i tako prekinuli zajednicu s Bogom. Bio je to pokuπaj da Ëovjek æivi odvojeno od Boga. Odjedanput mu nije bilo ugodno u Boæjoj prisutnosti. Biblija kaæe: Uto Ëuju korak Jahve, Boga, koji je πetao vrtom za dnevnog povjetarca. I sakriju se Ëovjek i njegova æena pred Jahvom, Bogom, meappleu stabla u vrtu. Jahve, Bog, zovne Ëovjeka: Gdje si? reëe mu. On odgovori:»uo sam tvoj korak po vrtu; pobojah se jer sam go, pa se sakrih. Nato mu reëe: Tko ti kaza da si go? Ti si, dakle, jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti?»ovjek odgovori: Æena koju si stavio uza me ona mi je dala sa stabla, pa sam jeo. Jahve, Bog, reëe æeni: to si to uëinila?

17 PRVI»OVJEKOV GRIJEH 17 Zmija me prevarila, pa sam jela, odgovori æena. (Postanak 3,8-13) Nestalo je radosti i mira, nestalo je æelje za proslavljanjem Boga. U njima se dogodila Ëudna promjena. Nastupili su strah i skrivanje pred Bogom, osjeêaj krivnje i pokuπaj prebacivanja krivice na drugoga. Koje su posljedice? A æeni reëe: TrudnoÊi tvojoj muke Êu umnoæit, u mukama djecu Êeπ raappleati. Æudnja Êe te muæu tjerati, a on Êe gospodarit nad tobom. A Ëovjeku reëe: Jer si posluπao glas svoje æene te jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti rekavπi: S njega da nisi jeo! evo: Zemlja neka je zbog tebe prokleta: s trudom Êeπ se od nje hraniti svega vijeka svog! Raappleat Êe ti trnjem i korovom, a hranit Êeπ se poljskim raslinjem. U znoju lica svoga kruh svoj Êeπ jesti dokle se u zemlju ne vratiπ: ta iz zemlje uzet si bio prah si, u prah Êeπ se vratit. (Postanak 3,16-19) Teπki æivotni uvjeti, stradanja duπe i tijela, ratovi, nesreêe, bolest i smrt posljedice su Adamovog prijestupa. U njemu je cijelo ËovjeËanstvo postalo greπno, a kao takvo osuappleeno je na stradanja i smrt. Biblija kaæe: Prema tome, kao πto po jednom Ëovjeku uapplee grijeh u svijet a po grijehu smrt, tako smrt prijeapplee na sve ljude jer svi sagrijeπiπe. (Rimljanima 5,12) Bog to nije æelio. On nije svijet stvorio takvim. To je djelo Ëovjeka koji je ustao protiv Boæjeg zakona.»ovjek se pobunio protiv Boæjeg savrπenog plana o sretnom æivotu na ovoj Zemlji. U ovoj pobuni bio je podræan i nagovoren od Sotone ili appleavla, jer je appleavao greπnik od poëetka. (1. Ivanova 3,8) I tako je Adam prekinuo vezu sa sreêom, mirom i zajednicom s Bogom, pa nam je preostalo samo ono πto

18 18 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA je sa sobom donio nama u nasljedstvo. I onda, preko Kajina, koji je ubio brata Abela, pa preko potopa u vrijeme Noe, preko zidanja babilonske kule pa sve do danaπnjih dana moæemo pratiti udaljavanje Ëovjeka od Boga i traæenje nekog smisla æivota. to je sada smisao æivota? to je smisao æivota nakon Ëovjekovog pada u grijeh, nakon odbijanja posluπnosti Bogu? to je sada smisao æivota? Tijekom povijesti ljudskog roda ljudi su razliëito odgovarali na pitanje o smislu æivota; razliëito su rjeπavali pitanje zaπto æivimo. Mnogi primjeri govore o tome. Na jednom sveuëiliπtu studentima su postavljena dva pitanja: Zaπto æivimo? i to je svrha æivota? Nakon jednosatnog razmiπljanja, studenti su predali svoje odgovore. Mogli su se podijeliti u negativne i pozitivne. Jedan je napisao: Æivjeti i uæivati, a niπta ne raditi ; drugi: Æivim zato da steknem poloæaj i zaradim mnogo novca. I sâm sam vrπio anketu u prvom i drugom razredu srednje πkole. Evo nekih odgovora: Ne znam ni sama zaπto æivim. Zato πto sam se rodila i moram æivjeti. Æivim da volim i uæivam. Ne znam. Da budem sretan i da se zabavljam. Ne znam svrhu svog æivota. Moj æivot nema svrhe. Nisam sretna πto sam se rodila. Æivim da volim, i sliëno.

19 TO JE SADA SMISAO ÆIVOTA? 19 I Biblija iznosi niz primjera kako su pojedinci rjeπavali ovo æivotno pitanje. U Knjizi Postanka Ëitamo: ReËe Ezav Jakovu: Daj mi toga crvenog variva da pojedem, jer sam izgladnio. Stoga mu je ime Edom. A Jakov odgovori: Ustupi mi prije svoje prvorodstvo! Ezav reëe: Evo me skoro na smrti; πto Êe mi prvorodstvo! Jakov nastavi: Prije mi se zakuni! On mu se zakune, i tako proda Jakovu svoje prvorodstvo. Tada Jakov dade Ezavu kruha i Ëorbe od soëivice. Jeo je i pio, onda se digao i otiπao. Tako Ezav pogazi svoje prvorodstvo. (Postanak 25,30-34) Kako je Ezav rjeπio ovaj æivotni problem? to je za njega bilo vaænije u æivotu, blagoslov prvorodstva, ili jelo i piêe? Ovo drugo: jesti i napiti se. Njegov odgovor u traæenju smisla æivota bio je negativan. Drugi primjer moæemo pronaêi u Knjizi Brojeva: Svjetinu koja se oko njih skupila obuzme pohlepa za jelom. Izraelci se opet upute u jadikovanje, govoreêi: Tko Êe nas nasititi mesom? SjeÊamo se kako smo u Egiptu jeli badava ribe, krastavaca, dinje, prase, luka i Ëeπnjaka. Sad nam æivot vene; nema niëega osim mane pred naπim oëima. (Brojevi 11,4-6) Jesu li oni pravilno rjeπavali æivotno pitanje? Je li to bio pravi odgovor na smisao æivota? Zemaljska dobra bila su im na prvom mjestu. Nebeski kruh, mana okus joj bijaπe kao okus kolaëa zgotovljena u ulju, kako piπe u osmom retku istog poglavlja nije zadovoljio njihove potrebe. Sámo zadovoljavanje tjelesnih potreba bilo je njihovo opredjeljenje. Kakav je bio kraj ovakvog odgovora na æivotno pitanje? Biblija kaæe: Tada Jahve zapovjedi te zapuhnu vjetar i nanese prepelice od mora i sasu ih na tabor,

20 20 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA na dan hoda i s ove i s one strane tabora, na dva lakta iznad zemlje. Narod je ustao te je toga cijeloga dana, svu noê i cio sutraπnji dan skupljao prepelice. Onaj tko ih je skupio najmanje imao je deset homera. Zatim ih razastrijeπe oko tabora. Meso joπ bijaπe meappleu njihovim zubima joπ ga nisu proævakali kadli planu Jahvin gnjev protiv naroda: Jahve udari narod straπnim pomorom. Ono se mjesto prozva Kibrot Hataava, jer su ondje pokopali one koji se bijahu polakomili. (Brojevi 11,31-34) Bilo je to negativno rjeπenje. U Prvoj knjizi o Kraljevima Ëitamo joπ jedan primjer negativnog rjeπenja æivotnog pitanja: Nakon tih dogaappleaja dogodilo se ovo: Nabot Jizreelac imao vinograd kraj palaëe Ahaba, kralja samarijskog, i Ahab ovako reëe Nabotu: Ustupi mi svoj vinograd da mi bude za povrtnjak, jer je blizu moje kuêe. Ja Êu ti dati za nj bolji vinograd, ili, ako to æeliπ, dat Êu ti novca koliko vrijedi. Ali Nabot reëe Ahabu: Jahve me saëuvao od toga da ti ustupim baπtinu svojih otaca! Ahab se vrati kuêi mrk i ljutit zbog rijeëi koju mu je Nabot Jizreelac rekao: Ne dam ti baπtine svojih otaca. Legao je na postelju i okrenuo lice, i nije htio okusiti hrane. Doapplee mu njegova æena Izebela i reëe: Zaπto si zlovoljan i ne mariπ za hranu? On joj odgovori: Govorio sam Nabotu Jizreelcu i rekao mu: Ustupi mi svoj vinograd za novac, ili, ako ti je draæe, dat Êu ti drugi vinograd za taj. Ali mi je on rekao: Ne dam ti svoga vinograda. Tada mu æena Izebela reëe: Jesi li ti onaj koji kraljuje nad Izraelom! Ustani i jedi, i budi dobre volje. Ja Êu ti pribaviti vinograd Nabota Jizreelca. I napisa ona pisma u ime Ahabovo i zapeëati ih kraljevskim peëatom. Pisma je poslala starjeπinama i glavarima Nabotovim sugraapplea-

21 TO JE SADA SMISAO ÆIVOTA? 21 nima. U tim je pismima napisala: Proglasite post i postavite Nabota na Ëelo naroda. Postavite prema njemu dva nitkova koji Êe ga optuæiti: Proklinjao si Boga i kralja! Tada ga izvedite i kamenujte ga da pogine. I uëiniπe ljudi Nabotova grada, starjeπine i glavari, kako im je Izebela zapovjedila i kako je pisalo u pismima koja im je uputila. Proglasiπe post i Nabota postaviπe na Ëelo naroda. Tada doappleoπe dva nitkova, sjedoπe mu nasuprot, i optuæiπe Nabota pred narodom: Nabot je proklinjao Boga i kralja. I tako izvedoπe Nabota izvan grada, zasuπe ga kamenjem, i on pogibe. Zatim poruëiπe Izebeli: Nabot je kamenovan i umro je. Poπto je Izebela Ëula da je Nabot kamenovan i da je umro, reëe Ahabu: Ustani i zaposjedni vinograd πto ti ga Nabot Jizreelac ne htjede ustupiti za novac. Nabot viπe nije æiv, on je mrtav. (1. o Kraljevima 21,1-15) Spor koji je nastao izmeappleu kralja Ahaba i Nabota rjeπen je silom. JaËi je tako uniπtio slabijeg. Zemaljska dobra ponovno su bila na prvom mjestu. Bilo je to joπ jedno negativno rjeπenje æivotnog pitanja. Iz vremena proroka Izaije navodimo primjer koji pokazuje kako su neki ljudi u njegovo vrijeme rjeπavali ovo æivotno pitanje: Gospod, Jahve nad Vojskama, pozivaπe vas u dan onaj da plaëete i tugujete, da obrijete glave i pripaπete kostrijet. A gle: radost i veselje, ubijaju goveda i kolju ovce; jedu meso i piju vino: Jedimo i pijmo, jer sutra nam je mrijeti. Ali Jahve nad Vojskama objavi mi: Dok ne umrete, grijeh taj neêe vam se oprostiti, reëe Jahve, Gospod nad vojskama. (Izaija 22,12-14) Opredjeljenje mnogih u vrijeme proroka Izaije bilo je jesti i piti. I njih svrstavamo u negativna rjeπenja æivotnog pitanja.

22 22 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA Na sliëan naëin reagirali su suvremenici apostola Pavla u prvom stoljeêu poslije Krista: Mnogi, naime, o kojima sam vam Ëesto govorio, a sada sa suzama govorim, æive kao neprijatelji kriæa Kristova. Njihov je svrπetak propast; njihov je bog trbuh; njihov je ponos u njihovoj sramoti. Oni misle samo na zemaljske stvari. (Filipljanima 3,18.19) I ti su ljudi mislili samo na zemaljske stvari. RijeËi: njihov je bog trbuh upuêuju na opredijeljenost: jesti i piti, jer Êemo sutra umrijeti. I u novijoj povijesti nalazimo sliëna opredjeljenja. Kad su Europljani osvajali Ameriku, trebalo je podijeliti zemlju vojnicima. Kapetan je rekao neka svatko uzme zemlje onoliko koliko moæe proêi od izlaska do zalaska sunca. Najprije je poπao najbolji vojnik. KrËio je pred sobom i gledao da πto viπe obuhvati. Kad je uveëer doπao natrag, pao je od umora i izdahnuo. Kapetan je naredio da mu iskopaju grob: dva kubiëna metra zemlje. Kako je ovaj vojnik rijeπio svoje æivotno pitanje? Negativno. Dvadesetogodiπnja studentica pisala je uredniπtvu jednog Ëasopisa pismo pod naslovom: Ima li smisla ubiti se? Napisala je: NeÊu vam pisati o tome kako sam lijepa i tako dalje, nego o mom najveêem problemu osamljenosti. Ne znam zaπto, a ipak sam toliko sama i Ëesto pomislim da sam roappleena samo za patnju. KrπÊanski mladiêi? Ah oni! Isti su potpuno kao i svi ostali... Zar su zaista svi ljudi toliko pokvareni, odvratni i laæljivi? Kamo god se okrenem, svi samo laæu i laæu. Svijet je odvratan. Gledaju tuapplee greπke samo da bi toga jadnog nesretnika uvukli u zlo i poslije udarili na njegove slabosti. Ovaj æivot, zaista, nema smisla. Strpljenje? Nemam ga viπe. Niπta na ovom planetu ne postoji πto

23 TO JE SADA SMISAO ÆIVOTA? 23 bi me zanimalo, sve mi se Ëini pokvareno iz temelja. Sve je æalosno i crno. Nekad mi se Ëini da i sunce tamni. I Bog dopuπta da netko pati, dok se drugi kupaju u sreêi. Zar je to pravedno? Nemojte mi odgovoriti da je to naπ kriæ ili da svatko ima svoj kriæ. Imamo ga svi, samo netko zlatan i mali, a netko olovni i veliki. To je nepravda, isto kao biti sam s dvadeset godina, biti slomljen i bez nade, bez vjere i volje za bilo πto. Morate me shvatiti, ja sam na rubu provalije. Nemam nigdje mira. Ljudi viπe nema, a mislim da ih nikad nije ni bilo. MladiÊi bez poπtivanja, djevojke degradirane, roditelji automati. Zar vrijedi æivjeti za takav svijet? Zar zaista treba traæiti utjehu? Ne, dragi moji, sigurno ne, jer je zaista sve to bez nade.»emu maπtati o skladnoj obitelji kad mladiê prilazi djevojci i traæi samo krevet. Zaπto æivjeti? Jedino rjeπenje je ubiti se. Zar postoji cilj? I πto je zapravo cilj? Kad se ostvari, opet praznina, duboka, tamna i teπka. Vjerujte, piπem sabrano i niπta nije izmiπljeno. Tako sam oëajna, tako sama i prevarena... Boæe, kako si nepravedan! Pismo ove djevojke izraæava traæenje smisla æivota u ovom tragiënom svijetu. Ona je izgubila svaku nadu i smatra da nema rjeπenja. Samoubojstvo bi bilo negativan odgovor. Pozitivno je πto ona uviapplea stanje i traæi pomoê u rjeπavanju æivotnog pitanja. Jedan od studenata, koje smo ranije spomenuli, vratio je prazan papir. Dugo je razmiπljao i nije dao odgovor. SliËan sluëaj imamo zabiljeæen i u Svetom pismu, kad se narod nije odluëio ni za πto. To je neko neutralno stanje: Ilija pristupi svemu narodu i reëe: Dokle Êete hramati na obje strane? Ako je Jahve Bog, slijedite ga; ako je Baal, slijedite njega. A narod mu nije niπta od-

24 24 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA govorio. (1. o Kraljevima 18,21) Njihov odgovor je πutnja. Svejedno im je... Oni su negativno rijeπili æivotni problem. Kako mi danas odgovaramo na ovo pitanje? to mi svojim æivljenjem govorimo? Nismo li i mi Ëesto sliëni Ezavu, svjetini u Izraelu, kralju Ahabu, Judejcima, suvremenicima apostola Pavla, osvajaëu Amerike, studentima ili narodu Ilijina doba? Netko je rekao: to vrijedi æivjeti, ako ne postignemo takav æivot koji odgovara pravoj svrsi i pravom smislu æivota? to bi bilo pozitivno rjeπenje? Kako bi glasio pozitivan odgovor na pitanja: to je sada smisao æivota? Zaπto æivimo? Jedan od odgovora mogao bi biti: Da s ovog svijeta odem bolji nego πto sam doπao. Potraæimo u Gospodnjoj knjizi, u Bibliji, pozitivno rjeπenje i Boæju poruku Ëovjeku. Iako je po Adamu doπlo do odvajanja Ëovjeka od Boga, Bog nas nije zauvijek napustio. On nam daje priliku da ponovno postanemo Njegova djeca, da ponovno budemo sliëni Njemu. U Prvoj Ivanovoj poslanici Ëitamo: Ljubljeni, sada smo djeca Boæja, a πto Êemo biti, joπ se nije oëitovalo. Ali znamo: kad se to oëituje, bit Êemo mu sliëni, jer Êemo ga vidjeti onakva kakav jest. (1. Ivanova 3,2) A u Poslanici Efeæanima Ëitamo: Ali sada, u Kristu Isusu, vi koji ste nekoê bili daleko postadoste blizu krvlju Kristovom.... Prema tome, niste viπe tuappleinci i gosti, nego ste sugraappleani svetih i ukuêani Boæji. (Efeæanima 2,13. 19) Bog nam daje priliku da budemo Njegovi ukuêani, domaêi i sugraappleani svetih. Isti pisac nastavlja: A naπa je domovina na nebesima, odakle i Spasitelja postojano

25 TO JE SADA SMISAO ÆIVOTA? 25 oëekujemo, Gospodina Isusa Krista, koji Êe, prema djelotvornosti kojom moæe sve podloæiti sebi, preobraziti naπe bijedno tijelo i uëiniti ga jednakim svome slavnom tijelu. (Filipljanima 3,20.21) U Poslanici Hebrejima piπe da smo ovdje samo privremeno: Jer ovdje nemamo trajnog grada, veê traæimo buduêi! (Hebrejima 13,14) Bog æeli obnoviti svoju sliku u nama: Velim i zaklinjem da sa sebe skinete i odloæite staroga Ëovjeka koji pripada prijaπnjem naëinu æivota, Ëovjeka koji u varavim poæudama ide u propast, te da se iz dana u dan obnavljate duhom u kojem mislite i da se obuëete u novoga Ëovjeka, stvorena na sliku Boæju u istinskoj pravednosti i svetosti. (Efeæanima 4,22-24) Pozvani smo da proslavljamo Boga: Zato se uvijek i molimo za vas da vas Bog naπ uëini dostojnima poziva i da snaæno dovede do savrπenstva svako nastojanje oko dobrote i svaku vjersku djelatnost, da se proslavi u vama ime naπega Gospodina Isusa i vi u njemu u skladu s miloπêu naπega Boga i Gospodina Isusa Krista. (2. Solunjanima 1,11.12) U Prvoj poslanici Solunjanima Ëitamo: Jer nas Bog nije odredio za svoju srdæbu, veê za postignuêe spasenja po naπem Gospodinu Isusu Kristu, koji umrije za nas da mi, æivi ili mrtvi, sjedinjeni s njim uappleemo u æivot. (1. Solunjanima 5,9.10) PostignuÊe spasenja i vjeëni æivot smisao je sadaπnjeg æivota! To je pozitivno rjeπenje. To je povratak u prvobitno stanje. Bog nas nije odredio za svoju srdæbu, za patnje, boli, ratove, nesreêe i smrt. On nas je stvorio za vjeëni æivot. VjeËni æivot je najvaæniji. Eva i Adam su pali na ispitu posluπnosti, ali Boæji plan s Ëovjekom nije promijenjen. On je samo prekinut za neko vrijeme, da bi se dala prilika svakom razumnom biêu da se slo-

26 26 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA bodno opredijeli za vjeëni æivot u nebeskom kraljevstvu, ili za vjeënu smrt. Slobodu izbora koju su imali Eva i Adam, ima svako razumno biêe roappleeno na Zemlji, i stoga moæe slobodno izabrati negativno ili pozitivno rjeπenje, odnosno pravi smisao æivota. Pravi smisao æivota jest postignuêe vjeënog æivota. Kad to postane smisao naπeg æivota, iskazuje se u æelji da o tome govorimo drugima i da tu svoju radost prenesemo na njih. DijeleÊi tu radost s drugima, mi proslavljamo Boga, pomaæemo da i naπi bliænji doappleu u vjeëni æivot, a i naπe spasenje je sigurnije. Zato bismo mogli ovako reêi: Æivim zato da proslavim Boga i spasim sebe i svoje bliænje. Tada Êe nam jelo i piêe biti za okrepu tijela, naπe bogatstvo bit Êe na blagoslov nama i bliænjima, a naπa mladost ili starost bit Êe na radost nama i onima kraj nas. Ljudi su razliëito rjeπavali ovaj æivotni problem i razliëito odgovarali na ovo pitanje. Neki su traæili smisao u jelu i piêu, neki u bogatstvu, neki su se πutke predali sudbini; a bilo je onih koji su to rijeπili pozitivno naπavπi pravi smisao æivota. to Êete vi uëiniti? to Êete vi odgovoriti na ovo pitanje? Dok razmiπljamo πto Êemo odgovoriti i kako Êemo rijeπiti ovo æivotno pitanje, ne zaboravimo da smo ovdje privremeno; da moæemo ponovno biti Boæja djeca, uku- Êani i sugraappleani svetih; da smo pozvani na postignuêe spasenja i proslavljanje Boga. Ne zaboravimo da je najvaæniji vjeëni æivot, a da je sloboda izbora pred nama. Isusov poziv je: Doappleite k meni svi koji ste umorni i optereêeni, i ja Êu vas okrijepiti. (Matej 11,28) Kao nekada pred Adamom, kao nekada pred Izraelom, tako je i pred nama izbor: Gledaj! Danas preda

27 TO JE SADA SMISAO ÆIVOTA? 27 te stavljam: æivot i sreêu, smrt i nesreêu.... Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vas stavljam: æivot i smrt, blagoslov i prokletstvo. Æivot, dakle, biraj, ljubeêi Jahvu, Boga svoga, sluπajuêi njegov glas, prianjajuêi uz njega, da æiviπ ti i tvoje potomstvo. Ta on je æivot tvoj, tvoj dugi vijek, da bi mirno mogao boraviti na zemlji za koju se Jahve zakle ocima tvojim Abrahamu, Izaku i Jakovu da Êe im je dati. (Ponovljeni zakon 30, ) Izaberi æivot! to je Gospodnji poziv. Vjerujem da svi volimo æivjeti i da svi æelimo postiêi pravi smisao æivota. to trebamo uëiniti da bismo to ostvarili?

28 28 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA Ljubljeni, sada smo djeca Boæja, a πto Êemo biti, joπ se nije oëitovalo. Ali znamo: kad se to oëituje, bit Êemo mu sliëni, jer Êemo ga vidjeti onakva kakav jest. (1. Ivanova 3,2)

29 29 Kako postiêi pravi smisao æivota? Prije nego πto odgovorimo na ovo pitanje, æelio bih vas podsjetiti da, iako je po Adamu doπlo do odvajanja Ëovjeka od Boga, Bog nas nije zauvijek napustio. On nam daje moguênost da ponovno postanemo Boæja djeca, da ponovno budemo sliëni Njemu, da se vratimo u prvobitno stanje. On nas poziva da budemo Njegovi ukuêani, domaêi i sugraappleani svetih (vidi Efeæanima 2,19). Ovdje smo privremeno. Naπa domovina je na nebesima. PostiÊi spasenje i vjeëni æivot smisao je sadaπnjeg æivota. Bog nas je stvorio za vjeëni æivot. Kako to postiêi? to Bog Ëini za Ëovjeka da bi mu omoguêio postignuêe spasenja i vjeëni æivot? to treba svatko od nas uëiniti da bismo ostvarili pravi smisao æivota? Moæe li se uistinu ostvariti taj Boæji plan za palog Ëovjeka da ponovno æivi vjeëno u radosti, miru, sreêi i zadovoljstvu? Kako postiêi pravi smisao æivota? Za to su potrebna tri sudbonosna koraka: 1.»itati, prouëavati i istraæivati Bibliju; 2. Prihvatiti Isusa Krista za svog Spasitelja i 3. Æivjeti po Boæjoj volji.

30 30 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA 1.»itajte i prouëavajte Bibliju Najbolje odgovore na sva pitanja o smislu æivota daje nam Biblija ili Sveto pismo. Biblija nam jasno govori zaπto smo doπli na ovaj svijet i πto je bila Stvoriteljeva namjera dok je stvarao Ëovjeka. Ona nas upoznaje i s promjenama koje su nastale u Edenskom vrtu, koje su za neko vrijeme poremetile Boæji plan o sretnom i vjeënom æivotu Ëovjeka na ovoj Zemlji. U njoj nalazimo i pravi odgovor na pitanje zaπto smo i nakon Ëovjekovog pada u grijeh dobili ovo kratko vrijeme æivota koje zavrπava smrêu, ali koje treba pravilno iskoristiti i postiêi pravi smisao æivota. Biblija nam daje odgovor na vaæno pitanje: Kako postiêi pravi smisao æivota? Iz tih razloga treba Ëitati, prouëavati i istraæivati Bibliju. To je prvi korak koji treba uëiniti na putu ostvarenja pravog smisla æivota. U Otkrivenju Ëitamo: Blago ËitaËu i sluπaëima rijeëi ovoga proroëanstva ako vrπe πto je u njemu napisano, jer je (odreappleeno) vrijeme blizu! (Otkrivenje 1,3) Blaæeni su i sretni oni koji Ëitaju i sluπaju rijeëi Biblije i vrπe πto je u njoj zapisano! Srediπnja tema Biblije je Ëovjekovo spasenje u Isusu Kristu, odnosno vraêanje palog Ëovjeka u prvobitno stanje. Dakle, srediπna tema Biblije je objaπnjenje kako postiêi pravi smisao æivota, odnosno kako postiêi spasenje i vjeëni æivot. Iz tog razloga blaæen je i sretan onaj koji Ëita Bibliju, sluπa i vrπi πto je u njoj zapisano. Znate li πto je Biblija ili Sveto pismo? Zaπto nam samo ona moæe dati pravi odgovor na pitanje smisla æivota? Moæemo li biti sigurni da je to Boæja rijeë?

31 »ITAJTE I PROU»AVAJTE BIBLIJU 31 Ispitivanja su pokazala da prosjeëan Ëovjek ima vrlo ograniëeno poznavanje Biblije. Tek nekolicina upitanih mogla je nabrojiti desetak vaænih ljudi iz Biblije. Joπ je manji bio broj onih koji su imali vrlo maglovitu predodæbu o biblijskom nauku. Mnogi nisu mogli razluëiti knjige u Starom od onih u Novom zavjetu, a sasvim bi se izgubili kad je trebalo potraæiti neki poznati redak. U æelji da pomognemo mnogima da se upoznaju s ovom Knjigom, postavljamo nekoliko pitanja, na koja Êemo i odgovoriti: to je to Biblija ili Sveto pismo? Kako je nastala? Tko ju je napisao? Kada je napisana? Gdje je napisana? Kako je to Pismo stiglo do nas? Kome pripada Biblija? Koja je glavna svrha Biblije? Zaπto nam je dana? Moæemo li je razumjeti? Ima li dokaza o njezinoj istinitosti? Vrijedi li ona za suvremenog Ëovjeka? to moæe uëiniti za nas? Kakav stav zauzeti prema Bibliji? to je Biblija ili Sveto pismo? Mnogi koji ne poznaju Bibliju kaæu: Zaπto Bog, ako postoji i ako nas voli, ne πalje svoje poruke nama? Bog je u poëetku razgovarao s prvim ljudima licem k licu. Nakon pada u grijeh doπlo je do promjene u odnosima Ëovjeka i Boga. Nije viπe bilo moguêe razgovarati

32 32 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA s Bogom licem k licu. Ali Bog je u svojoj ljubavi pronaπao naëin da i dalje otkriva svoju volju ljudima. Te svoje poruke dao je u svom posebnom Pismu Ëovje- Ëanstvu Bibliji ili Svetom pismu. U tom Pismu Bog govori Ëovjeku. To je Boæja objava koja temeljito govori o ljudskim potrebama. Biblija je Boæje pismo ljudskom rodu. To je boæanska poruka Ëovjeku; meni i vama. Preko Biblije Bog otkriva svoju volju svojoj djeci, onima koji Ga priznaju za svojega Oca. Svagdje gdje se Biblija Ëita u obitelji, πkoli ili crkvi svatko bi je trebao sluπati smireno i s poπtovanjem, kao da je Bog osobno prisutan i kao da osobno govori. Svaka njezina stranica govori o tome πto je Bog uëinio za nas u proπlosti, πto Ëini za nas danas i πto Êe uëiniti za nas u buduênosti. U njoj nam pokazuje put koji vodi k Njemu, ohrabruje nas da tim putom poappleemo, opominje nas i upozorava na opasnosti koje nas Ëekaju na tom putu, daje nam zrake svjetlosti s Neba, koje nam obasjavaju put i sigurno nas vode k cilju. Zato se ona joπ naziva Boæja rijeë i Kristova rijeë. Biblija je zapravo zbirka od 66 knjiga ili pisama. Ova zbirka kraêih i duæih knjiga koje su nastajale u razdoblju od skoro πesnaest stoljeêa dijeli se na dva dijela: na knjige Starog zavjeta i na knjige Novog zavjeta. Stari zavjet sastoji se od 39 knjiga, koje su pisane prije Krista, a Novi zavjet ima 27 knjiga, a pisane su u prvom stoljeêu poslije Krista. U vrijeme kad je Isus Krist roappleen i kad je æivio na Zemlji, postojao je samo Stari zavjet, a dijelio se na Mojsijeve knjige, proroëke knjige, povijesne knjige i psalme. A onda su u prvom stoljeêu poslije Krista napisana Ëetiri Evanappleelja, Djela apostolska, poslanice i Ivanovo Otkrivenje.

33 »ITAJTE I PROU»AVAJTE BIBLIJU 33 U sadaπnjem, veê gotovo dva tisuêljeêa ustaljenom redoslijedu ili kanonu, Biblija poëinje Knjigom Postanka, a zavrπava Otkrivenjem ili Apokalipsom. Tako Biblija obuhvaêa razdoblje od vremena kad je stvoreno nebo i zemlja (Postanak 1,1) do velikog preobraæaja kad Êe nastati novo nebo i nova zemlja (Otkrivenje 21,1). To je Boæja objava Ëovjeku. To je boæanska misao zaodjenuta ljudskim rijeëima. To je Radosna vijest za pali ljudski rod. To je Boæja poruka nade za one koji traæe smisao æivota. Samo Onaj tko je stvorio Ëovjeka moæe dati pravi odgovor na pitanje: Zaπto æivimo? Kako i zaπto je nastala Biblija? Tko je i kako napisao Bibliju? Kako znamo da je ona Boæje pismo Ëovjeku? Apostol Petar piπe o tome: Prije svega ovo znajte: nijedno proroëanstvo sadræano u Pismu nije stvar samovoljnog tumaëenja, jer nikad neko proroëanstvo nije doπlo od ljudskoga htijenja, nego su ljudi govorili od Boga, potaknuti od Duha Svetoga. (2. Petrova 1,20.21) U Drugoj poslanici Timoteju Ëitamo: Svako je Pismo od Boga nadahnuto i korisno za pouku, za karanje, za popravljanje i odgajanje u pravednosti. (2. Timoteju 3,16) Svaku knjigu Svetog pisma je nadahnuo Bog. Bog je govorio preko Svetog Duha i nadahnuo pisce da napiπu boæansku poruku svojim rijeëima. Bog se posluæio svetim ljudima, prorocima i apostolima. Oni su bili Njegovi pisari i govornici koje je On nadahnuo Svetim Duhom. Oni su boæansku objavu napisali svojim rije- Ëima. Bili su to sveti Boæji ljudi koji su se razlikovali

34 34 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA po obrazovanju, zvanju, kulturi i druπtvenom poloæaju. Iako su pisali u razliëitim okolnostima i na tri razliëita kontinenta, tema i cilj Biblije su jedinstveni. To je i razlog πto je u Bibliji ista poruka napisana na toliko razliëitih naëina. Zaπto je napisana? U Drugoj poslanici Timoteju, apostol Pavao kaæe: I jer od djetinjstva poznajeπ sveta Pisma koja te mogu uëiniti mudrim za spasenje po vjeri u Krista Isusa. Svako je Pismo od Boga nadahnuto i korisno za pouku, za karanje, za popravljanje i odgajanje u pravednosti, da Ëovjek Boæji bude savrπen opremljen za svako djelo ljubavi. (2. Timoteju 3,15-17) Zaπto je Biblija napisana? Da svoje Ëitatelje vodi ka Kristu kao jedinoj nadi ovog izgubljenog svijeta. Prije nego πto smo roappleeni, nismo imali nikakve moguênosti izbora, doπli smo na ovaj svijet takvi kakvi smo; ali u vjeëni æivot o kojemu govori Biblija moæemo uêi samo po svom izboru. Ako netko ne æeli doêi u novi svijet Kristovog kraljevstva, Bog ga neêe na to prisiljavati. Ali ako Ëeznemo za Kristovim kraljevstvom milosti i slave, Bog preko Biblije oblikuje u nama svoj naëin gledanja na æivot, odnos prema Bogu i ljudima, prema pravdi i nepravdi, dobru i zlu. Biblija nas vodi k promjeni karaktera i naëina æivota sve do potpune sliënosti s Kristom. VeÊina biblijskih knjiga Staroga zavjeta napisana je na hebrejskom jeziku, a samo neka poglavlja Ezrine knjige i Knjige proroka Daniela napisana su na aramejskom jeziku. Novi zavjet napisan je na grëkom jeziku. Iako su se izvornici pojedinih biblijskih knjiga vremenom izgubili, saëuvani su mnogi prijepisi. Tako je ova Boæja objava Ëovjeku doπla i do nas. Biblija je podije-

35 »ITAJTE I PROU»AVAJTE BIBLIJU 35 ljena na poglavlja i retke da bismo lakπe pronaπli æeljeni tekst. Kome pripada Biblija? Kome pripada Biblija?»ija je to knjiga? Jesu li sve Biblije iste? Biblija pripada onima koji traæe istinu. Ona nije ni katoliëka, ni pravoslavna, ni protestantska, ni æidovska, niti svojina ijedne crkve ili vjerske zajednice, iako se svi krπêani pozivaju na nju.»itatelji Biblije su pripadnici cijelog ËovjeËanstva. Njezina poruka i poziv obuhvaêaju sve ljude, bez obzira na boju koæe, nacionalnost, stupanj obrazovanja i naëin æivota. Svaki stanovnik naπega planeta moæe u njoj naêi rjeπenje svojih problema, jer ona govori o svim æivotnim prilikama i problemima ljudske duπe. Svatko u njoj moæe naêi odgovor na pitanje smisla æivota. Sve su Biblije uglavnom iste u svom sadræaju, bez obzira na veliëinu, prijevod ili vanjski izgled. Zato nije vaæno gdje ste i od koga kupili Bibliju. Ako vas vaπa Biblija u bilo Ëijem prijevodu vodi vjeri u Krista kao Spasitelja i Boæjeg Sina, ona je nadahnuta i korisna za pouku, za karanje, za popravljanje i odgajanje u pravednosti, da Ëovjek Boæji bude savrπen opremljen za svako djelo ljubavi. (2. Timoteju 3,16.17) Ona je za to i dana. Bog æeli da steknemo osobno uvjerenje o Njemu i da Mu sluæimo iz ljubavi. Glavna svrha Biblije jest da uskladi naπe srce s Boæjim srcem. Ona je pravilo vjere. Svrha Biblije nije samo da nam pokaæe kako da doappleemo do istine, nego i kako da ta istina uapplee u naπe srce. Zato nam je za istra-

36 36 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA æivanje Biblije, prije svega, potrebna ljubav prema istini i objektivnosti. Moæemo li razumjeti poruke Biblije? Ako nas u prouëavanju vodi Sveti Duh, koji je uvijek nadahnjivao pisce Biblije, onda Êemo moêi shvatiti poruke koje su nam upuêene. Isus je obeêao tu pomoê: A Branitelj, Duh Sveti, kojega Êe Otac poslati zbog mene, nauëit Êe vas sve i sjetiti vas svega πto vam rekoh. (Ivan 14,26) Potrebno je dakle, prije prouëavanja Biblije, zatraæiti u molitvi vodstvo Svetog Duha; moliti se da nas On nauëi Ëiniti sve πto je potrebno da bismo bili Boæja djeca. U tome nam mogu pomoêi i ljudi koji veê dobro poznaju Sveto pismo. Oni trebaju biti spremni izvrπiti Kristov nalog: UËite ih da vrπe sve πto sam vam zapovjedio! Ja sam s vama u sve vrijeme do svrπetka svijeta. (Matej 28,20) Ima u Bibliji nekih istina koje Êemo razumjeti kad ih bolje istraæimo, neke Êemo bolje razumjeti tek kad ih poënemo provoditi u djelo, a neke Êemo razumjeti tek kada se susretnemo s Kristom licem u lice, kao velikim Autorom Biblije. Sad vidimo u ogledalu, nejasno, a onda Êemo licem u lice. Sad nesavrπeno poznajem, a onda Êu savrπeno spoznati kao πto sam spoznat. (1. KorinÊanima 13,12) Moæemo li biti sigurni u istinitost Biblije? Itekako moæemo! Ovdje Êemo navesti nekoliko razloga za to. Razmiπljajmo najprije o piscima i vremen-

37 »ITAJTE I PROU»AVAJTE BIBLIJU 37 skom razdoblju pisanja ove knjige, a ipak jedinstvenoj poruci Ëovjeku i utjecaju koji ona vrπi na pojedince. Ova divna Boæja objava, pisana ljudskim rukama u razdoblju od 1600 godina, otkriva Boæje namjere u pogledu ËovjeËanstva. Pisci su bili ljudi razliëitog zvanja, iz raznih krajeva, razliëite dobi i obrazovanja: kraljevi, dræavnici, uëenjaci, sveêenici, pastiri, ribari i drugi. Ipak, sve ove ljude nadahnjivao je jedan Duh i jedna namjera: vratiti slabog i greπnog Ëovjeka Bogu. Tako je Biblija, kao zbirka svetih spisa, jedna knjiga i jedinstvena cjelina. Preko pera mnogih proroka i apostola iz nje govori samo jedan glas. Zar nas to ne upuêuje na zamisao o jednom autoru Svetog pisma? Nije li ta jedinstvena cjelina dokaz da je Biblija boæanskog podrijetla? Dodamo li ovdje neposredan utjecaj koji Boæja rijeë vrπi na svaku iskrenu duπu koja je istraæuje i prouëava, naπe uvjerenje u istinitost Biblije postaje potpunije. Nadalje, ispunjenje mnogih proroëanstava koja se odnose na povijesne dogaappleaje u Izraelu, na dogaappleaje iz Kristova æivota, na povijest krπêanske crkve i mnoge vaæne dogaappleaje u svijetu do naπih dana, sve to potvrappleuje istinitost Biblije. Apostol Petar kaæe: Tim dræimo vrlo sigurnim sve proroπtvo. Vi dobro Ëinite πto upirete u nj pogled kao u svjetiljku koja svijetli u tamnome mjestu dok ne osvane dan i dok se ne pomoli Danica u vaπim srcima. (2. Petrova 1,19) No i pored svoje jedinstvene cjeline, pored mnogih ispunjenih proroëanstava, pored niza dokaza o istinitosti Boæje rijeëi, mnogi ljudi sumnjaju u istinitost Svetog pisma. Neki pokuπavaju umanjiti vrijednost njezinog sadræaja i znaëenja. Mnogi se rugaju njezinom uëenju i ismijavaju biblijska proroëanstva. Mnogi je nastoje pri-

38 38 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA kazati kao zbirku mitova i priëa. Takvi postavljaju primjedbe: Kako je Mojsije mogao napisati prvih pet knjiga, kad u njegovo vrijeme joπ nije bilo pisma? Ljudi njegovog doba nisu se mogli uzdiêi viπe od nepismenih nomada i stanovnika peêine. SveopÊi potop je izmiπljotina tvrde oni. Abraham je, kao poludivlji nomad, bio nesposoban izvrπiti ono πto Biblija govori o njemu. Drugi opet sumnjaju u toënost prijepisa i prijevoda, buduêi da su izvorni rukopisi potpuno uniπteni. Sve to izazivalo je nepovjerenje u istinitost Boæje rijeëi. I kad je izgledalo da su mnogi kritiëari u pravu, umijeπao se Onaj koji je vodio ruke svojih pisaca u proπlosti. Bog je pokrenuo ozbiljne ljude da potraæe istinu ispod povrπine zemlje. Arheolozi su poëeli kopati i pretraæivati grobnice starog Egipta i davno zatrpane gradove i naselja Palestine, Babilona, Sirije i cijelog Bliskog istoka. Ova iskopavanja iznijela su na svjetlo dana ostatke i spomenike nekadaπnjih kultura i civilizacija, i tako potvrdila istinitost biblijskih izvjeπtaja. Kamenje je postalo nijemi svjedok istinitosti Svetog pisma. Pojedina arheoloπka otkriêa su od posebnog znaëaja. KopajuÊi na jednom brdu u Babilonu, skupina arheologa je otkrila da to brdo krije ostatke starog grada Araha, koji se spominje u Postanku 10,10. Zgrade pronaappleene na dubini od dvadeset metara dokazuju da je druπtvo bilo dobro organizirano, s priliënim poznavanjem umjetnosti, obrta i religije dvije tisuêe godina prije Krista. Do sliënih rezultata doπlo se i u Uru Kaldejskom, gdje se i danas mogu vidjeti ostaci kuêa u kojima su æivjeli ljudi Abrahamovog doba, posuapplee koje su upotrebljavali, naëin zapisivanja i biljeæenja, kao i boæanstva koja su oboæavali.

39 »ITAJTE I PROU»AVAJTE BIBLIJU 39 U Egiptu su pronaappleene ploëice s klinastim pismom poznate kao ploëice iz Tell el-amarne, koje su bile prepiska izmeappleu egipatskog dvora i kanaanskih prinëeva u poëetku 14. stoljeêa prije Krista. One bacaju veliku svjetlost na uvjete u Kanaanu u to vrijeme. Ovdje moæemo spomenuti proroëanstva o propasti pojedinih gradova koji su u vrijeme proricanja bili na vrhuncu slave. Prorok Sefanija je prorokovao za grad Ninivu: Zatim Êe svoju ruku diêi protiv Sjevera, i razruπit Êe zemlju asirsku, od Ninive Êe pustoπ uëiniti, suhu postoπ kao pustinja.... To li je veseli grad koji je stolovao u miru, koji je u svom srcu govorio: Ja, i jedino ja! Gledaj! Postade razvalina, brlog zvjerinji! Svi koji pokraj njega prolaze zviæde i maπu rukama. (Sefanija 2,13.15) Na mjestu nekadaπnjeg glavnog grada Asirije otkopane su ruπevine drevnoga grada Ninive. SliËna proroëanstva postoje i za gradove Tir i Babilon. Prorok Izaija je zapisao: Babilon, ures kraljevstava, ures i ponos kaldejski, bit Êe kao Sodoma i Gomora kad ih Bog zatrije. Nikad se viπe neêe naseliti, od koljena do koljena ostat Êe nenapuëen. Arapin ondje neêe dizati πatora, nit Êe pastiri ondje poëivati. (Izaija 13,19.20) Ovo proroëanstvo se doslovno ispunilo. Mjesto gdje je nekad stajao Babilon danas je pusto i nenastanjeno, a sruπeni spomenici podsjeêaju na prorokove rijeëi koje pozivaju: Neka se saberu sva plemena i neka se skupe narodi. Tko je od njih to prorekao i davno navijestio? Nek dovedu svjedoke da se opravdaju, neka se Ëuje da se moæe reêi: Istina je! (Izaija 43,9) Posebnu pozornost u novije vrijeme privlaëe rukopisi s obale Mrtvog mora, poznati kao kumranski rukopisi. RijeË je o ostacima tisuêa rukopisa na koæi i

40 40 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA pergamentu, papirusu i crijepu, napisanim na osam raznih jezika. PodruËje najveêeg broja otkriêa poëinje od visoravni Judejske pustinje, koja se spominje tijekom Ëitave stare povijesti hebrejskog naroda, nedaleko od grada Jerihona, juæno od doline Jordana, koja se nalazi tristo metara ispod razine Sredozemnog mora. To je ono podruëje u kojemu je propovijedao Ivan Krstitelj i u koje se povukao Isus na Ëetrdesetodnevni post. Tamo se nalaze mnoge πpilje u koje su sveêenici sakrili dragocjene rukopise. U jednoj od tih πpilja, koju je godine sluëajno otkrio jedan pastir iz toga kraja, nalazili su se rukopisi koji su poznati pod nazivom sedam svitaka s Mrtvog mora. Od posebnog znaëaja su dvije kopije biblijske knjige proroka Izaije, jedna potpuna, druga djelomiëna; jedan komentar knjige proroka Habakuka i komentar prvih poglavlja Staroga zavjeta. Od tada pa do danas izvrπena su mnoga iskapanja i istraæivanja na tom podruëju. Pronaappleeno je mnogo fragmenata biblijskih knjiga i raznih rukopisa. Viπegodiπnje prouëavanje ovih rukopisa, koje su poduzeli najveêi æidovski znanstvenici, pokazalo je da se danaπnji prijevodi Svetog pisma u osnovi ne razlikuju od tih starih prijepisa i prijevoda. Ove iskopine jasno svjedoëe o istinitosti pisane Boæje rijeëi, za koju psalmist David kaæe: Sræ je rijeëi tvoje istina. (Psalam 119,160) Kameni spomenici starih kultura i civilizacija, kao i mnogi rukopisi, potvrdili su istinitost biblijskih tvrdnji te posvjedoëili da su ljudi i dogaappleaji o kojima Biblija govori uistinu postojali. Sva arheoloπka otkriêa koja su uslijedila potvrappleuju istinitost biblijskih izvjeπtaja i pomaæu nam da bolje razumijemo Bibliju. S druge strane, Biblija danas sluæi

41 »ITAJTE I PROU»AVAJTE BIBLIJU 41 arheolozima kao izvanredni putokaz u njihovim istraæivanjima. Nema, dakle, viπe osnove za sumnju u istinitost Biblije. Iako prvobitni tekst Starog i Novog zavjeta nemamo u izvornim rukopisima biblijskih pisaca, postoje mnogobrojni prijepisi. Tako je izvornik saëuvan u vjernim prijepisima naëinjenim po strogim propisima svete kaligrafije. Bog je upravljao radom prepisivaëa Biblije. Bog se uvijek brinuo o svojoj RijeËi. Da Boæja ruka nije bila nad njom, niπta je pred mnogim progonima neprijatelja ne bi moglo saëuvati do naπih dana. Tako su se ispunile Kristove rijeëi: Nebo Êe i zemlja proêi, ali rijeëi moje neêe proêi. (Matej 24,35) Kad je Isus ovo rekao, to se Ëinilo nevjerojatnim. Ali vrijeme je dokazalo toënost Njegovog proroëanstva. Sinagoga u kojoj je On Ëesto propovijedao pretvorila se u ruπevinu; Jeruzalemski hram po kojem je On hodao nije zadræao ni kamen na kamenu; ali Njegove rijeëi ostaju sve do danas pohranjene u svetim spisima. Ima li Biblija vrijednost i za danaπnjeg Ëovjeka? Biblija i danas ima svoju vrijednost za suvremenog Ëovjeka. Ne samo da ona opisuje naπe vrijeme, nego ostaje sila koja mijenja Ëovjeka, koja ga vodi ka Kristu, Spasitelju greπnika, i pomaæe mu u rjeπavanju glavnog æivotnog pitanja: Zaπto smo na ovom svijetu? U jednom hotelu se na ormariêima kraj svakog kreveta nalazi Biblija. Svi koji je uzmu i otvore, u njoj nalaze posvetu: Ova Êe te knjiga odvojiti od grijeha, ili Êe te grijeh odvojiti od ove Knjige. U Boæjoj rijeëi se nalazi sila koja mijenja ljude. Mnogi bi mogli posvje-

42 42 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA doëiti kako su se, zahvaljujuêi prouëavanju Biblije, oslobodili mnogih poroka, kako su rijeπili niz problema i postali sretni i radosni s Kristovim mirom u srcu. A to je i potreba Ëovjeka u dvadeset i prvom stoljeêu. Da Biblija ima moê mijenjati ljudsko srce, svjedoëi i ovaj primjer: Marijana se, sa svojih dvadeset i pet godina, smatrala vrlo naprednom, ali je u svom srcu bila puna razoëaranja. Navodimo njezine rijeëi: Moj æivot bio je besmislen. Nakon razvoda udala sam se za svog sadaπnjeg supruga, ali i njega namjeravam napustiti. Moji prijatelji su bili umjetnici i intelektualci. Bilo je zabavno u njihovom druπtvu, ali oni se u æivotu uop- Êe nisu upravljali prema nekim viπim naëelima. Kad sam ostala sama i razmiπljala o sebi i njima, sve mi je postalo odvratno. Pomiπljam si oduzeti æivot. Zato sam osigurala svoj æivot na veliku svotu novca da bi moje dijete imalo neπto poslije mene. Neπto kasnije jednom je njezinom prijatelju uspjelo nagovoriti Marijanu da poëne sustavno Ëitati Bibliju. Ona je u Bibliji upoznala Isusa Krista kao osobnog Spasitelja i spoznala pravi smisao æivota. Promijenila se i poëela æivjeti novim æivotom. Kakav stav trebamo zauzeti prema Bibliji? Prorok Izaija kaæe: Istraæujte u knjizi Jahvinoj, i Ëitajte, nijedno od tog ne izosta, jer usta njegova tako narediπe, i duh njegov njih sakupi. (Izaija 34,16) Na prouëavanje Svetog pisma poziva nas i sâm Isus Krist kad kaæe u Evanappleelju po Ivanu: Vi istraæujete Pisma u kojima mislite da ima æivot vjeëni. I upravo ona svjedoëe za me. (Ivan 5,39.40) Bibliju ne treba oboæavati na idolopokloniëki na- Ëin, nego treba oboæavati Krista kao njezinog Autora.

43 »ITAJTE I PROU»AVAJTE BIBLIJU 43 Samo imati Bibliju u kuêi ne znaëi imati sreêu i mir. Ona nije neka relikvija Ëije bi posjedovanje donosilo posebne prednosti u æivotu. U njoj su jasno navedeni uvjeti pod kojima Êe ona moêi izvrπiti svoju ulogu: Blago ËitaËu i sluπaëima rijeëi ovoga proroëanstva ako vrπe πto je u njemu napisano, jer je (odreappleeno) vrijeme blizu! (Otkrivenje 1,3) Tek kad redovito Ëitamo Bibliju, kad posluπamo njezine rijeëi i vrπimo πto je u njoj napisano, moæemo biti blaæeni, sretni i radosni veê na ovoj zemlji. Tako ostvarujemo pravi smisao æivota i pripremamo se za æivot u vjeënosti. Skriveno blago Biblija je Boæja objava koja sadræi blago neprocjenjive vrijednosti, jer nam pomaæe da rijeπimo æivotne probleme i ostvarimo pravi smisao æivota. Ona u sebi sadræi sva naëela koja ljudi trebaju upoznati, razumjeti i kojih se trebaju dræati da bi se pripremili za nebesko kraljevstvo, odnosno æivot u vjeënosti. Da bi nam prikazao kakav stav trebamo zauzeti prema Bibliji i da trebamo biti spremni neπto uëiniti na tom podruëju, Isus Krist, veliki UËitelj i Ëovjekov Spasitelj, sluæio se slikama iz prirode i pomoêu tih obiënih zemaljskih stvari objaπnjavao boæanske istine. Sluæio se onim poznatim, pomoêu Ëega je objaπnjavao nepoznato. Jednu od tih usporedbi nalazimo u Evanappleelju po Mateju: S kraljevstvom je nebeskim kao s blagom πto sakriveno leæi u polju. Kad ga netko pronaapplee, sakrije ga te, pun radosti, ode da proda sve πto ima i kupi ono polje. (Matej 13,44)

44 44 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA U staro doba, a moæda ponegdje i danas, ljudi su skrivali svoje blago u zemlju. RazbojniËki napadi, plja- Ëke, veliki porezi, sebiënost, sve su to bili razlozi da su imuêni ljudi zakopavali svoje blago na neko skriveno mjesto u zemlji. Ponekad se dogaapplealo da netko zaboravi gdje je zakopao svoje blago, ili je iznenada umro, ili je moæda bio prognan i zatvoren. Onda bi njegovo tako teπko steëeno blago ili ostalo u zemlji i Ëekalo sretnog nalaznika, ili bi doπlo u ruke nekom drugom.»esto se dogaapplealo da se na neobraappleenim njivama pronaapplee stari novac, srebro, zlato ili skupocjeni nakit. I jasno je da, kad bi netko na iznajmljenoj njivi pri oranju naiπao na takvo blago, najveêa bi mu briga bila da to blago osigura za sebe. I πto bi sve takav Ëovjek poduzeo? Boæja rijeë kaæe: Kad ga netko pronaapplee, sakrije ga te, pun radosti, ode da proda sve πto ima i kupi ono polje. Ovaj sretni nalaznik bi, pronaπavπi blago, paæljivo vratio blago u zemlju, otiπao svojoj kuêi da proda sve πto ima i kupi onu njivu, a s njom i pronaappleeno blago. Njegova obitelj se pritom Ëudila, a susjedi ga nisu razumjeli. Pitali su se πto je s njim, jer zasigurno neπto nije u redu. Smatrali su da je izgubio pamet. Ali kako su bili u zabludi! Kako li su pogreπno mislili! Tko bi kupovao napuπteno, neobraappleeno zemljiπte bez ikakve vrijednosti? Tko bi prodao sve πto ima zbog kupnje nekog zapuπtenog zemljiπta, neke zaboravljene i ostavljene njive? Ali sretni nalaznik zna πto Ëini. Kad njiva postane njegova, on moæe slobodno izvaditi blago iz nje, jer je ono sada njegovo. to je Isus æelio prikazati ovom usporedbom i Ëemu je æelio pouëiti svoje sluπatelje?

45 »ITAJTE I PROU»AVAJTE BIBLIJU 45 Isus nam je ovim primjerom prikazao teænju za nebeskim blagom koje svatko moæe pridobiti. I kao πto je spomenuti sretni nalaznik uëinio sve sa svoje strane da bi skriveno blago osigurao za sebe, tako treba uëiniti i onaj koji je naπao nebesko blago, biblijsku istinu. Ne treba æaliti truda niti ærtava, samo da stekne ovo Boæje dragocjeno blago. to bi bilo to zaboravljeno polje i u njemu skriveno blago? Zaboravljeno polje je Biblija ili Sveto pismo, a naappleeno blago jest Evanappleelje, Radosna vijest o spasenju greπnika. Biblija u sebi sadræi sva naëela koja ljudi trebaju razumjeti da bi bili sposobni za ovaj i buduêi æivot. Ova naëela mogu razumjeti svi. Nitko tko cijeni njezino uëenje ne moæe Ëitati niti jedno jedino mjesto u Bibliji, a da iz njega ne primi neku korisnu objavu. Ali ono πto je iz Biblije najbolje, ne postiæe se obiënim ili neovisnim prouëavanjem. Uzviπeni sustav istina nije prikazan tako da bi ga mogao spoznati povrπni ili lakomisleni Ëitatelj. Mnoga njezina blaga leæe duboko pod povrπinom i mogu biti izvaappleena samo savjesnim istraæivanjem i dugotrajnim nastojanjima. Istine koje saëinjavaju veliku cjelinu moraju se istraæivati i biti sakupljene. Kao πto rudar kopa duboko u zemlju, traæeêi zlato i druge plemenite kovine, tako i mi trebamo ozbiljno i ustrajno traæiti blago Boæje rijeëi. Vrijednost ovoga blaga je neprocjenjiva. Na svijetu nema vrijednosti koja bi se mogla dati u zamjenu za to nebesko blago. Isus je rekao: to koristi Ëovjeku ako dobije sav svijet, a izgubi svoj æivot? to li moæe dati Ëovjek kao otkupninu za svoj æivot? (Matej 16,26) Kakva je korist Ëovjeku ako ima sve bogatstvo svijeta, a niπta nije uëinio za produæenje ovog kratkog, nesigur-

46 46 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA nog i smrtnog æivota. Nikakav otkup, nikakvo blago ovoga svijeta ne moæe se dati za otkup mojeg i vaπeg æivota. Samo smrt Isusa Krista moæe biti naπ otkup, moæe nam darovati spasenje i vjeëni æivot. Ovu dragocjenu istinu o spasenju nalazimo u Svetom pismu, u Evanappleeljima. To neprocjenjivo blago moæemo naêi u Boæjoj rijeëi. Tko je bude marljivo prouëavao, uvidjet Êe da ona sadræi pravu poruku. Uvidjet Êe da je Biblija rudnik Kristovog neograniëenog bogatstva. U njoj ima opomena koje zadaju strah i najokorjelijim greπnicima. U njoj su tajne koje zadivljuju mudrace svih vremena. U njoj su obeêanja i nada za one koji oëajavaju. U njoj su doæivljaji koji mogu zadovoljiti najveêa oëekivanja. Ali prije svega, Boæja rijeë nas upoznaje s planom spasenja Ëovjeka svojom najvaænijom porukom. Srediπnja tema Biblije, tema u kojoj se sjedinjuju sve ostale teme u cijeloj knjizi, jest plan spasenja, obnavljanje Boæjeg lika u ljudskoj duπi. Od prvog nagovjeπtaja nade u osudi izreëenoj u Edenu do onog posljednjeg slavnog obeêanja u Otkrivenju: I gledat Êe njegovo lice. A njegovo Êe ime biti na njihovim Ëelima. (Otkrivenje 22,4), misao vodilja svake knjige i svakog odlomka u Bibliji j postupno objavljivanje te Ëudesne teme Ëovjekovo izbavljenje objavljivanje sile Boga koji nam dade pobjedu po naπem Gospodinu Isusu Kristu (1. KorinÊanima 15,57). (Ellen G. White, Odgoj, Preporod, Beograd 1981., str. 113) Dakle, jedinstvena teme ili predmet biblijskih pisaca jest Boæji plan otkupljenja i spasenja ljudskog roda. Sve biblijske knjige od Postanka do Otkrivenja upuêuju na Isusa Krista kao na srediπnju Osobu boæanskog plana spasenja ËovjeËanstva. Boæanska namjera o spasenju

47 »ITAJTE I PROU»AVAJTE BIBLIJU 47 ËovjeËanstva proteæe se poput zlatne nîti koja povezuje sve knjige Svetog pisma od korica do korica u jednu cjelinu. U Bibliji se nalazi poruka za svakog. Mnogi bi mogli priëati kako ih je Boæja rijeë oslobodila raznih poroka, izvukla iz ponora grijeha i spasila od sigurne smrti. Ona je donijela mir u mnoge obitelji, unijela radost u mnoga tuæna i razoëarana srca, izlijeëila mnoge bolesne duπe i mnogima koji su besciljno lutali svijetom otkrila pravi smisao i cilj æivota. Ovo neprocjenjivo blago stoji i nama na raspolaganju. Moæemo biti njegovi vlasnici. Moæemo ga koristiti. Bog nas poziva: Sine moj, ako primiπ moje rijeëi, i pohraniπ u sebi moje zapovijedi, i uhom svojim osluhneπ mudrost i obratiπ svoje srce razboru; jest, ako prizoveπ razum i zavapiπ za razborom; ako ga potraæiπ kao srebro i tragaπ za njim kao za skrivenim blagom tada Êeπ shvatiti strah Gospodnji i naêi Êeπ Boæje znanje. (Izreke 2,1-5) Cijeli svijet danas traæi neko izbavljenje, neku izvanzemaljsku svjetlost koja bi ga oslobodila tame grijeha i njegovih posljedica: patnje, boli, krvoproliêa i smrti. Tu svjetlost Bog nudi svim ljudima u svojoj objavi, u Bibliji. To je prava rijeka æivota koja izvire iz samog Neba. Otvorimo Bibliju i Ëitajmo je svakoga dana. Kad ova duhovna bujica poteëe kroz naπ um, ona Êe nas izlijeëiti, oëistiti, obnoviti i ojaëati tajnovitom silom koju nam nitko drugi ne moæe dati. Divna knjiga boæanskog autora saëuvana je za vas danas. Stoga pristupite svojoj Bibliji u mladosti, sa snovima i nadom, i vidjet Êete da ona zraëi svijetlim idealima, vrijednim ambicijama i silom koja Êe vaπe najlje-

48 48 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA pπe snove pretvoriti u stvarnost. Doappleite k njoj u proljeêu svojega æivota, kad je teret najveêi i kad duænosti ispunjavaju svaki vaπ sat, i pronaêi Êete snagu za vrπenje duænosti i potporu na æivotnom putu. Doappleite k njoj u poodmaklim godinama, kad vam ponestaje snage i zdravlja, i otkrit Êete svjetlost za predveëerje svojega æivota i divnu nadu o boljem i novom æivotu koji Êe doêi. Doappleite k njoj svjesni svojih grijeha, sa æeljom da budete bolji, i naêi Êete put izbavljenja iz okova grijeha. Kad primite silu za pobjedu nad grijehom, na vaπu izmuëenu savjest doêi Êe mir. Doappleite k njoj slomljenog duha, shrvani poteπkoêama i problemima koje susreêete na putu, i naêi Êete osvjeæenje duha za kojim Ëeznete. Doappleite k njoj oæaloπêeni zbog gubitka ili tragedije, i naêi Êete utjehu kakvu vam nitko drugi ne moæe dati i obeêanje o ponovnom susretu s onima koje ste voljeli, a straπna smrt ih je otrgla iz vaπe sredine. Ne dopustite da to blago samo stoji na vaπim policama. Kakav je to propust imati ga u svojoj kuêi, a ne koristiti ga! Ostati siromaπan, a moæete se obogatiti; ostati slab, a moæete biti jaki; ostati obeshrabren, a moæete zraëiti radoπêu. Potraæite ovo blago u svojoj Bibliji i ostvarite pravi smisao æivota!»itajte ovu knjigu! ProuËavajte je! Razmiπljajte o njoj! Molite se i prihvatite je s povjerenjem kao jedini i pravi temelj svoje vjere i vjerovanja. Tada Êete moêi ostvariti pravi smisao æivota: postignuêe spasenja i vje- Ëni æivot.

49 PRIHVATITE KRISTA ZA SVOJEGA SPASITELJA Prihvatite Krista za svojega Spasitelja»itajuÊi Bibliju doznat Êemo da nas Bog nije zauvijek napustio, iako je po Adamu doπlo do odvajanja Ëovjeka od Boga. Biblija nas upoznaje s tim velikim Bogom koji se otkriva palom i greπnom Ëovjeku, poziva ga da pravilno iskoristi svoj kratki zemaljski æivot i pripremi se za æivot u vjeënosti. Ona nas upoznaje s Isusom Kristom, koga treba prihvatiti i slijediti te tako postiêi spasenje i æivjeti vjeëno u Kristovom kraljevstvu. Prihvatiti Krista za svojega Spasitelja drugi je korak na putu postizanja pravog smisla æivota. Bez Njega nema spasenja niti vjeënog æivota. Boæja rijeë kaæe: Isus je onaj kamen koji ste vi, graditelji, odbacili, a koji je postao ugaonim kamenom. Spasenja nema ni po jednom drugom, jer je pod nebom to jedino ime dano ljudima po kojem nam se treba spasiti. (Djela 4,11.12) A sâm Isus je rekao u svojoj velikosveêeniëkoj molitvi: A ovo je vjeëni æivot: spoznati tebe, jedino pravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista. (Ivan 17,3) Da bismo prihvatili Isusa Krista za svojega osobnog Spasitelja, trebamo Ga dobro upoznati. Isus Krist naglaπava vaænost spoznaje Boga i Njegovog Sina. O tome ovisi Ëovjekovo spasenje i o tome ovisi æivot u Boæjem kraljevstvu. Prava spoznaja Boga donosi vjeëni æivot Kako to da vjeëni æivot ovisi o spoznaji jedinog pravog Boga i Isusa Krista? Zaπto je Isus naglasio vaænost spoznaje Boga i Onoga koga je Bog poslao?

50 50 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA Poznanstvo s nekim ima znaëajnu ulogu u naπem svakodnevnom æivotu. O tome ovisi kakav Êemo stav i odnos imati prema nekome. Prema poznatim osobama se ponaπamo drukëije nego prema nepoznatim. Evo primjera: πeêemo gradom i susreêemo mnoge ljude. Prolazimo πuteêi pored uglednih ljudi, lijeënika, znanstvenika, generala, dræavnika i drugih. Ne pozdravljamo ih jer ih ne poznajemo. S drugima se samo pozdravljamo, jer ih poznajemo po viappleenju ili iz nekog susreta. TreÊe Êemo na trenutak zaustaviti i malo s njima porazgovarati. Ali ako naiappleemo na dobro poznate osobe, koje su moæda i naπi osobni prijatelji, onda Êemo i nekamo svratiti na malo duæi razgovor. Odnos prema poznaniku je drukëiji. Dakle, od poznanstva s nekim ovisi naπ stav i odnos prema njemu. Da bismo zauzeli pravilan stav i odnos prema Bogu, trebamo Ga upoznati i postati Njegovi prijatelji. to se sve moæe dogoditi ako ne poznajemo nekoga, pokazuju sljedeêa dva primjera: Jedan je bolniëki Ëuvar u Portugalu otpuπten s posla jer nije prepoznao premijera. Kad je predsjednik vlade doπao u bolnicu posjetiti oca, Ëuvar je od njega zatraæio osobne isprave. Kako ovaj nije imao nikakve isprave uza se, morao se vratiti.»uvar ga nije pustio u bolnicu, jer su tako nalagale mjere sigurnosti. SreÊom, naiπao je lijeënik koji je poznavao premijera i dopustio mu je da posjeti oca. Iako se Ëuvar branio da on nije duæan poznavati predsjednika vlade, ostao je bez posla. Drugi dogaappleaj joπ bolje prikazuje πto se sve moæe dogoditi ako nekoga ne poznajemo. Dogodilo se to u svibnju godine, kad je predsjednik Francuske Republike Paul Dechanel putovao iz Pariza u Lyon da

51 PRIHVATITE KRISTA ZA SVOJEGA SPASITELJA 51 prisustvuje otkrivanju spomenika poginulima u Prvom svjetskom ratu. Nakon razgovora u vagonu-restoranu, predsjednik se otiπao odmoriti. Doπao je u svoj odjeljak za spavanje, skinuo odijelo, obukao pidæamu i pripremao se leêi. Osjetio je potrebu za svjeæim zrakom i otvorio prozor. Tada su to bili niski prozori s dva krila. Kad je predsjednik otvorio prozor, struja zraka ga je povukla i on je ispao iz vlaka. Naπao se sâm, na prostranom polju kraj pruge, usred noêi. Povrijedio je nogu i glavu. Dok je razmiπljao πto da uëini, pribliæio mu se neki Ëovjek, koji je putem kraj pruge iπao kuêi. Bio je to æeljezniëar koji je na rampi propustio predsjednikov vlak. Kad je ugledao Ëovjeka u pidæami, upitao ga je: Tko si ti? to traæiπ ovdje? Ja sam novoizabrani predsjednik Francuske Republike. Ispao sam iz vlaka. VideÊi da mu je potrebna pomoê, Ëovjek ga je poveo do svoje kuêe. Uπli su u kuhinju gdje mu je dao da sjedne, a sam je uπao u sobu u kojoj je spavala njegova æena. Probudio ju je i rekao: Doveo sam nekog luappleaka u pidæami koji se predstavlja kao predsjednik Francuske Republike. Previj mu rane i pripazi na njega, a ja idem na policiju prijaviti sluëaj. Dok je æena promatrala njoj nepoznatog Ëovjeka u pidæami i previjala mu rane, i dok je muæ æurio prema policiji, u vlaku je proglaπea uzbuna i potraga za izgubljenim predsjednikom. O njegovom nestanku javljeno je svim policijskim postajama. Kad je stigla vijest da je kraj pruge pronaappleen povrijeappleeni Ëovjek u pidæami, odmah su pozvana kola hitne pomoêi. Ubrzo su stigla, i unesreêenom predsjedniku je s punim poπtovanjem ukazana pomoê.»ovjeku koji je prijavio ovaj sluëaj

52 52 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA bilo je vrlo neugodno zbog njegovog ponaπanja i stava prema Ëovjeku u pidæami, jer je sada sigurno znao da je on uistinu predsjednik Francuske Republike. Poznavati nekoga znaëi mnogo. To odreappleuje naπe ponaπanje, naπ stav i naπ odnos prema nekome. Poznavati Boga znaëi promjenu naπeg stava, naπeg odnosa i naπeg ponaπanja prema Bogu, πto na kraju znaëi doêi i u vjeëni æivot. U Bibliji nalazimo niz primjera koji pokazuju kako se ponaπaju ljudi koji nemaju pravu spoznaju o Bogu i, πto je joπ gore, koji Ga niti ne æele upoznati. Tako Ëitamo o egipatskom faraonu koji je vladao u vrijeme kad je Bog, Stvoritelj neba i Zemlje, Onaj koji jest, Jahve, æelio izvesti svoj narod iz egipatskog ropstva. Bog je pozvao Mojsija i Arona da s tom namjerom upoznaju faraona. O tom susretu Ëitamo: Poslije toga odu Mojsije i Aron pa reknu faraonu: Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: Pusti narod moj da ode i u moju Ëast slavi svetkovinu. Tko je taj Jahve da ga ja posluπam odvrati faraon i pustim Izraelce? Ja toga Jahvu ne znam niti Êu pustiti Izraelce. Bog Hebreja objavio nam se rekoπe. Zato nas pusti da odemo tri dana hoda u pustinju i prinesemo ærtvu Jahvi, Bogu svome, da se na nas ne obori pomorom ili maëem. Nato im odvrati egipatski kralj: Mojsije i Arone, zaπto odvraêate svijet od njegovih duænosti? Idite na svoj posao. (Izlazak 5,1-4) Faraon nije poznavao pravoga Boga i zato nije bio spreman posluπati Njegovu poruku. Tada mu je pruæena moguênost da upozna Jahvu, Izraelova Boga, preko Ëudesnih znamenja koja su uëinjena u Egiptu. Ali faraonovo tvrdokorno srce nije popuπtalo. Iako je, naπavπi se

53 PRIHVATITE KRISTA ZA SVOJEGA SPASITELJA 53 u nevolji, znao reêi: Ovaj put priznajem da sam kriv... (Izlazak 9,27), ipak je, kad je stradanje proπlo, ostao kod svojega stava da ne pusti Izraela. Tada je doπla posljednja straπna poruka i opomena smrt prvoroappleenaca. Faraon pozva u noêi Mojsija i Arona te im reëe: Ustajte i odlazite od moga naroda i vi i vaπi Izraelci! Idite! Odajite πtovanje Jahvi, kako ste traæili. Pokupite svoju i sitnu i krupnu stoku, kako ste zahtijevali: idite pa i mene blagoslovite! (Izlazak 12,31. 32) Faraon to nije uëinio zato πto je upoznao Boga i promijenio svoj odnos prema Njemu. On je to uëinio iz straha od posljedica koje Ëekaju Egipat ako ih ne pusti. Da je to tako, potvrappleuje biblijski zapis o dogaappleajima koji su uslijedili kad je Izrael napustio Egipat: Kad su egipatskom kralju kazali da je narod pobjegao, faraon se i njegovi dvorani predomisliπe o narodu. to ovo uëinismo! rekoπe. Pustismo Izraelce, i viπe nam neêe sluæiti. Zato opremi faraon svoja kola i povede svoju vojsku. (Izlazak 14,5.6) EgipÊani su krenuli u potjeru za Izraelcima. Bog je na Ëudesan naëin razdijelio Crveno more na dvoje i uëinio da je Njegov narod proπao suhim. EgipÊani: svi faraonovi konji, kola i konjanici, nagnu za njima u more, u potjeru. (Izlazak 14,23) Tada se voda vratila i potopila EgipÊane. O tome Ëitamo: Tako vode, slijevajuêi se natrag, potope kola, konjanike, i svu vojsku faraonovu koja bijaπe poπla u potjeru za Izraelcima u more. I ne ostade od njih ni jedan jedini. (Izlazak 14,28) Takav je bio kraj onih koji su uporno odbijali upoznati pravoga Boga. SliËan primjer opisan je u Knjizi proroka Daniela, ali s pozitivnim zavrπetkom. RijeË je o babilonskom

54 54 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA kralju Nabukodonozoru. Dugo godina se kralj suprotstavljao Boæjem pozivu da Ga upozna i promijeni svoj odnos prema Njemu. Iako je znao da je Izraelov Bog pravi Bog, desetljeêima nije mijenjao svoj odnos prema Njemu, jer Ga nije dobro poznavao. Na to ga je jednom prigodom upozorio Daniel, Gospodnji sluga: Bit Êeπ izagnan iz druπtva ljudi, sa æivotinjama Êeπ poljskim boraviti; hranit Êeπ se travom kao goveda, i sedam Êe vremena proêi nad tobom dok ne spoznaπ da Sveviπnji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim, i da ga on daje kome hoêe. (Daniel 4,29) Zamijetimo ove rijeëi: dok ne spoznaπ da Sveviπnji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim. Tek kad je doæivio niz osobnih iskustava s Njim, a posebno nakon iscjeljenja od teπke bolesti, spoznao je tog pravog Boga, potpuno se promijenio i uzdizao svoju hvalu Sveviπnjem. Izjavio je: Svidjelo mi se obznaniti vam znakove i Ëudesa πto ih na meni uëini Bog Sveviπnji. Znakovi njegovi kako su veliki!»udesa njegova kako silna! Kraljevstvo njegovo kraljevstvo vje- Ëno! Vlast njegova za sva pokoljenja! (Daniel 3,32.33) Sada ja, Nabukodonozor, hvalim, uzvisujem i slavim Kralja nebeskoga, Ëija su sva djela istina, svi putovi pravda i koji moæe poniziti one koji hode u oholosti. (Daniel 4,34) Patrijarh Abraham je primjer Ëovjeka koji je æelio cijelim srcem upoznati svemoguêeg Boga. On je krenuo sa svojom obitelji iz Ura Kaldejskog u Kanansku zemlju. Na putu mu se Ëesto javljao Bog i upoznavao ga sa sobom i svojim namjerama. On ga je upoznao i sa svojim imenom: Kad je Abramu bilo devedeset i devet godina, ukaza mu se Jahve pa mu reëe: Ja sam El adaj Bog Svesilni, mojim hodi putem i neporoëan

55 PRIHVATITE KRISTA ZA SVOJEGA SPASITELJA 55 budi. (Postanak 17,1) Oni koji znaju Boæje ime, znaju Njegovu narav i Njegov karakter. Stoga mogu imati puno povjerenje u Njega. A kad imamo povjerenje u Boga, onda smo spremni posluπati Njegovu poruku i izvrπavati Njegovu volju. Takva je bila Abrahamova posluπnost Bogu. Bio je spreman, ako treba, ærtvovati i svojega sina, vjerujuêi da ga Bog moæe uskrisiti, jer je obeêao da Êe po Izaku imati potomstvo. Bila je to samo kuπnja njegove predanosti Bogu. U toj je prigodi Boæji anappleeo izgovorio rijeëi: Ne spuπtaj ruku na djeëaka reëe niti mu πto Ëini! Sad, evo, znam da se Boga bojiπ, jer nisi uskratio ni svog sina, jedinca svoga. Podiæe Abraham oëi i pogleda, i gle za njim ovan, rogovima se zapleo u grmu. Tako Abraham ode, uzme ovna i prinese ga za ærtvu paljenicu mjesto svoga sina. (Postanak 22,12.13) Poznavati nekoga znaëi mnogo, a poznavati Boga znaëi potpunu predaju Njemu jer imamo povjerenja u Njegovo vodstvo. Predaja Bogu znaëi prihvatiti Krista za svojega Spasitelja, posluπati Njegov glas i vrπiti Njegovu volju. Poznajete li vi Boga? Ne pitam vas vjerujete li u Boga, nego imate li pravu spoznaju o Njemu? Kakav je vaπ odnos prema Njemu? Moæda se samo pozdravljate, ali ne razgovarate. Imate li povjerenja u Njega? Jeste li spremni posluπati Njegov glas i Njegovu RijeË? Jeste li spremni vrπiti Njegovu volju? Poznanstvo s Bogom donosi mnoge promjene. Ljudi se uglavnom ne æele mijenjati, pa Ga zbog toga niti ne æele upoznati. Oni misle da je dovoljno samo vjerovati da Bog postoji i ponekad spomenuti Njegovo ime. Ali Isus kaæe: NeÊe svaki koji mi govori: Gospodine, Gospodine! uêi u kraljevstvo nebesko, nego

56 56 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA onaj koji vrπi volju moga nebeskog Oca. Mnogi Êe mi u onaj dan reêi: Gospodine, Gospodine, zar nismo pomoêu tvoga imena prorokovali, pomoêu tvoga imena izgonili zle duhove, pomoêu tvoga imena Ëudesa Ëinili? Tada Êu im kazati: Nikad vas nisam poznavao. Odlazite od mene, zlotvori! (Matej 7,21-23) Nije dovoljno samo spominjati Boæje ime, ili Ëak pomoêu Njegovog imena prorokovati, iscjeljivati i Ëiniti Ëuda. Sve to joπ ne znaëi da Ga poznajemo i da smo Njegovi prijatelji ako ne vrπimo Njegovu volju i ako Mu nismo posluπni. On kaæe: Vi ste moji prijatelji ako uëinite πto vam zapovijedam. (Ivan 15,14) Ako joπ ne poznajeπ Boga, moæeπ Ga upoznati. Sveto pismo govori o Bogu Ocu, Isusu Kristu i Svetom Duhu. Zato Isus poziva: Vi istraæujete Pisma u kojima mislite da ima æivot vjeëni. I upravo ona svjedoëe za me. (Ivan 5,39) ProuËavanje Svetog pisma dat Êe nam pravu spoznaju o Bogu i o Onome koga je On poslao, o Isusu Kristu. A takva prava spoznaja donosi vjeëni æivot. Priprema za vjeëni æivot jest pravi smisao sadaπnjeg æivota. To znaëi imati pravu spoznaju o Bogu i ostvariti pravi smisao æivota. Biblija o Bogu Ocu, Sinu i Svetom Duhu to moæemo iz Biblije doznati o Bogu Ocu, Sinu Isusu Kristu i Svetom Duhu? Postoji li Bog? Je li On Bog ljubavi ili srdæbe? Ako je Bog ljubavi, zaπto postoje ratovi, patnje, bolesti i smrt? to Bog Ëini da toga viπe ne bude? Tko je Isus Krist? to treba znati o Njemu da bismo Ga prihvatili kao svojega Spasitelja? to Biblija govori o Svetom Duhu?

57 PRIHVATITE KRISTA ZA SVOJEGA SPASITELJA 57 U naπem æivotu ima trenutaka kad naπe srce obuzme tama pa postavljamo pitanja: Ima li Boga? O Boæe, gdje si? Zaπto se skrivaπ? Zaπto Te nema? Boæe, zaπto πutiπ?... Oni s viπe sumnje i nevjerstva kaæu: Ako Bog postoji, zaπto nije na nebu napisao svoje ime, pa bi Ga svi mogli vjerovati? SliËna pitanja nalazimo i kod Boæjih ljudi u proπlosti, u prigodama kad su bili obeshrabreni i potiπteni. Tako kralj David kaæe: Preni se! to spavaπ, Gospode? Probudi se! Ne odbacuj nas dovijeka! Zaπto lice svoje sakrivaπ, zaboravljaπ bijedu i nevolju naπu? Jer duπa nam se u prah raspala, trbuh nam se uza zemlju prilijepio. Ustani, u pomoê nam priteci, izbavi nas radi ljubavi svoje! (Psalam 44,24-27) SliËne rijeëi izgovara u svom oëajanju i patrijarh Job: O, kada bih znao kako Êu ga naêi, do njegova kako doprijeti prijestolja, pred njim parnicu bih svoju razloæio, iz mojih bi usta navrli dokazi. (Job 23,3.4) Traæenje Boga poëinje vrlo rano u æivotu. VeÊ kod malog djeteta moæemo Ëuti pitanje: Mama, gdje je Bog? Kod mnogih je, naæalost, sluëaj da πto se viπe πiri njihova spoznaja, sve se viπe Bog gubi u veliëini svemira, dok se konaëno sasvim ne izgubi. Pitanje Gdje je Bog? moæe se Ëuti na radnom mjestu, u polju, u bolnicama, na groblju, u domovima bogatih i siromaπnih; ukratko posvuda. To pitanje poëelo se postavljati onog trenutka kad je nastupila promjena kod Ëovjeka, kako to opisuje Sveto pismo. U prvoj sceni Svetoga pisma nalazimo Ëovjeka kako razgovara s Bogom licem k licu, dok se u drugoj skriva i Bog ga traæi: Adame, gdje si?

58 58 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA Kakva promjena! to se dogodilo? Da, neπto se dogodilo s Ëovjekom. Bog se nije promijenio. to je to sakrilo Boga Ëovjeku? Prorok Izaija kaæe: Ne, nije ruka Jahvina prekratka da spasi, niti mu je uho otvrdlo da ne bi Ëuo, nego su opaëine vaπe jaz otvorile izmeappleu vas i Boga vaπega. Vaπi su grijesi lice njegovo zastrli, i on vas viπe ne sluπa. (Izaija 59,1.2) Grijeh je rastavio Ëovjeka od Boga. Podigao je zid kroz koji se viπe ne moæe vidjeti. Stvoren da πtuje Boga, Ëovjek je poëeo praviti svoje vlastite bogove. Tako se vremenom Ëovjek toliko udaljio od Boga, da nije niti Ëudo πto su nastala pitanja: Da Bog postoji, On bi se pokazao; zaπto se Bog ne otkriva Ëovjeku i tako pokaæe da postoji? Mnogi ljudi kaæu da bi vjerovali Boga kad bi Ga negdje vidjeli, kad bi im se na neki naëin ukazao. Ljudi su od davnina æeljeli vidjeti Boga. Takvu æelju je izrazio i Gospodnji sluga Mojsije: Pokaæi mi svoju slavu, zamoli Mojsije. A Gospodin Bog mu odgovori: Dopustit Êu da ispred tebe proapplee sav moj sjaj odgovori i pred tobom Êu izustiti svoje ime Jahve. Bit Êu milostiv kome hoêu da milostiv budem; smilovat Êu se komu hoêu da se smilujem. A ti doda moga lica ne moæeπ vidjeti, jer ne moæe Ëovjek mene vidjeti i na æivotu ostati. (Izlazak 33,18-20) SliËno je æelio i Job: O, kada bih znao kako Êu ga naêi, do njegova kako doprijeti prijestolja... (Job 23,3) Greπan Ëovjek ne moæe vidjeti Boga licem k licu i ostati æiv. Zato u Evanappleelju po Ivanu Ëitamo: Boga nitko nikada nije vidio. (Ivan 1,18) Ali to ne znaëi da se Bog sakrio, da je zaπutio i da nas je zauvijek napustio. Bog se na razliëite naëine otkriva Ëovjeku.

59 PRIHVATITE KRISTA ZA SVOJEGA SPASITELJA 59 Tako nam je dao svoju objavu, Bibliju ili Sveto pismo, koje je najpotpunije otkrivenje o Bogu. U Bibliji nam Gospodin preko proroka otkriva svoju volju, svoj karakter i svoj plan spasenja Ëovjeka. U Bibliji nalazimo i mnoga proroëanstva o buduêim dogaappleajima, Ëija ispunjenja svjedoëe o postojanju viπeg BiÊa koje unaprijed javlja πto Êe se zbiti: Ovako govori kralj Izraelov i otkupitelj njegov, Jahve nad Vojskama: Ja sam prvi i ja sam posljednji: osim mene Boga nema. Tko je kao ja? Nek ustane i govori, nek navijesti i nek mi razloæi! Tko je od vjeënosti otkrio πto se zbilo? Nek nam navijesti πto Êe joπ doêi! (Izaija 44,6.7) U Svetom pismu iznijeta je unaprijed i povijest mnogih naroda, πto pokazuje da Bog upravlja dogaappleajima u svijetu i vodi ih njihovom krajnjem cilju. Tako iz Biblije doznajemo kako Bog radi i πto nam govori. Bog nam se otkriva i u svojim djelima. Njegova djela svjedoëe o Njemu. Razmiπljajmo malo o sili koja odræava svemir. Neki su kao djeca znali privezati kamen πpagom, a zatim ga snaæno i brzo zavrtjeti. Onda se jedan kraj otpusti i kamen odleti daleko. Koliko je samo jaka ta sila koja je odvukla kamen. Zamislimo sada silu koja je potrebna da se zadræi zemaljska kugla na njezinoj putanji po svemiru. Biblija pripisuje tu silu velikom Bogu: Sin, koji je odsjev njegova sjaja i otisak njegove biti, koji svemir uzdræava svojom silnom rijeëi... (Hebrejima 1,3) PromatrajuÊi teleskopom zvjezdano nebo i diveêi se ljepotama i neizmjernosti svemira, veliki njemaëki astronom i matematiëar Johannes Kepler je uzviknuo: O Boæe, idem stopama Tvojih misli. A pjesnik 19. psalma kaæe: Nebesa slavu Boæju kazuju, navijeπta svod nebeski djelo ruku njegovih. Dan danu to

60 60 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA objavljuje, a noê noêi glas predaje. Nije to rijeë, a ni govor nije, nije ni glas πto se moæe Ëuti, al po zemlji razlijeæe se jeka, rijeëi sve do nakraj svijeta seæu. Ondje suncu razape πator. (Psalam 19,2-5) PromatrajuÊi ljepotu noênog neba, zastajemo zadivljeni. BezgraniËan je prostor koji se moæe vidjeti golim okom; u njemu svjetlucaju tisuêe i tisuêe zvijezda razliëitih veliëina i sjaja. Kad se te zvijezde promatraju jakim teleskopima, vide se mnoge boje. Jedan znanstvenik, koji je upoznao Boga kroz svoja istraæivanja, rekao je: Mi smo zadivljeni razliëitim cvijeêem iz naπih vrtova na zemlji, ali Onaj koji je naëinio polja oki- Êena cvijeêem pod toplim poljupcima sunca, posadio je svoj svemirski vrt obojenim zvijezdama. CvijeÊe duginih boja na podnoæju i zvjezdano cvijeêe prijestolja objavljuje jedno BiÊe, koje je autor svega. Bog nam se otkriva u ljepoti. Jednog dana se neki stari pastir, ËuvajuÊi svoje stado ovaca, susreo s gospodinom koji je prouëavao divlje poljsko cvijeêe. Taj bi Ëovjek svaki cvjetiê stavio pod veliko i jako poveêalo i promatrao ga. Pozvao je i starog pastira da i on pogleda. GledajuÊi ljepotu jednog malog cvjetiêa, pastir se nije mogao odvojiti od pove- Êala. Njegove su usne zadrhtale. Suza je skliznula niz njegovo izbrazdano lice. Zaπto ste æalosni? pitao je Ëovjek. Dok gledam divnu ljepotu ovog malog cvijeta, razmiπljam koliko od njih sam pogazio svojom nezgrapnom obuêom, niti ne obraêajuêi pozornost na njih, poæalio se stari pastir. Pjesnik Ëije smo rijeëi veê navodili kaæe: Blagoslivljaj Jahvu, duπo moja, Jahve, Boæe moj, silno si velik! Odjeven veliëanstvom i ljepotom, svjetloπêu ogrnut kao

61 PRIHVATITE KRISTA ZA SVOJEGA SPASITELJA 61 plaπtem! (Psalam 104,1) Ljepota je osobina Boæjeg karaktera. Bog voli sve πto je lijepo. Sve πto je On stvorio je lijepo. Tu ljepotu naruπava jedino grijeh. No i pored toga, ljepota prirode ukazuje na Stvoritelja. Ljepota cvijeta, ljepota livada, πuma, potoka i mora, sve nam to otkriva Boga koji voli ljepotu, jer je On njezin Izvor. Promatrajmo ptice kao Boæja stvorenja. Slavuji i kanarinci ne znaju note, niti su iπli u glazbenu πkolu, a kako lijepo i kako bez greπke pjevaju. Ptice koje odlaze u tople krajeve kad nam dolazi zima nikada nisu uëile zemljopis, a toëno znaju kamo i kada trebaju iêi, da bi se na proljeêe opet vratile u naπe krajeve. Promatrajmo voêe i povrêe i razmiπljajmo.»ovjek je mnogo postigao na polju tehnike i tehnologije. Bog mu je to darovao. Tako moæemo praviti satelite, raëunala i niz naprava. Ali moæe li Ëovjek naëiniti jabuku, kruπku, naranëu ili bananu sa svim njihovim osobinama? Ne moæe naëiniti niti jedan obiëan krumpir. Trebamo promatrati i razmiπljati o tome. Netko je rekao: Zaπto Bog, ako postoji, nije napisao svoje ime na nebu? Tad bi ljudi vjerovali u Njega. Izostavio je samo reêi na kojem jeziku i pismu bi to trebalo biti. Ali to je sâm Stvoritelj veê rijeπio. On je ispisao svoje ime tako da ga svatko na svom jeziku i pismu moæe Ëitati. Predstavio je sebe tako da to i nepismeni mogu Ëitati. Potrebno je samo posluπati poziv proroka Izaije: Podignite oëi i gledajte: tko je to stvorio? Onaj koji na broj izvodi vojsku njihovu, i koji ih sve zove po imenu. (Izaija 40,26) Naæalost, ljudi ne vide, ili ne æele vidjeti Boga kroz Njegova djela.»esto su slijepi za najjednostavnije obja-

62 62 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA ve Boæje slave i sile. SliËni su onom Ëovjeku koji je svojim automobilom povezao nekog mladog slikara. Dok su se vozili, slikar je pokazivao slike koje je naëinio u tom kraju. Jedna od njih se naroëito dopala voza- Ëu. Gdje ste to naslikali? pitao je on. Ne znam, jer sam ovdje stranac, odgovorio je slikar. RazgovarajuÊi, doπli su do ulaza na imanje ovoga Ëovjeka, kad se slikar iznenada nasmijeπio i rekao: Ovdje sam naëinio onu sliku koja vam se sviapplea. Kad samo pomislim, rekao je vozaë, da nikada ranije nisam opazio kako je ovdje kod mene lijepo! Ljudi su Ëesto slijepi za najjednostavnije objave Boæje sile. Treba im pomoêi da vide divna Boæja djela koja svjedoëe o Njemu. Bog nam se, kao naπ nebeski Otac, otkriva i kroz svojega Sina Isusa Krista. Bog koji je nekoê u mnogo navrata i na mnogo naëina govorio ocima po prorocima, na kraju, to jest u ovo vrijeme, govorio nam je po Sinu, koga je postavio baπtinikom svega i po kome je stvorio svijet. (Hebrejima 1,1.2) U svojoj velikoj ljubavi prema Ëovjeku Bog je poslao svojega Sina da nas izbavi od grijeha i omoguêi svakome koji Ga prihvati za svog Spasitelja da ostvari pravi smisao æivota, to jest æivot u vjeënosti. U Evanappleelju po Ivanu Ëitamo: Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinoroappleenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, veê da ima æivot vjeëni. (Ivan 3,16) Isus je bio oliëenje OËevog karaktera. On nam je svojim æivotom i karakterom tako potpuno otkrio Oca, da je mogao reêi: Tko je vidio mene, vidio je i Oca. (Ivan 14,9) Onaj tko æeli upoznati Boga, treba prouëavati Kristov æivot. Krist je u svom æivotu otkrio OËevu silu, OËevu ljepotu i OËevu ljubav. To je ljubav prema svakom Ëovjeku, prema svim ljudi-

63 PRIHVATITE KRISTA ZA SVOJEGA SPASITELJA 63 ma. Prorok Jeremija tu ljubav opisuje ovako: Iz daljine mu se Jahve ukaza: Ljubavlju vjeënom ljubim te, zato ti saëuvah milost. (Jeremija 31,3) Ova vjeëna ljubav treba u nama probuditi teænju da osobno upoznamo Boga; da osobno osjetimo tu Boæju ljubav i sami budemo svjedoci Boæjeg otkrivenja Ëovjeku. To moæe biti i vaπe iskustvo, jer Boæje obeêanje glasi: Traæit Êete me i naêi me jer Êete me traæiti svim srcem svojim. I pustit Êu da me naappleete rijeë je Jahvina. (Jeremija 29,13.14) Biblija nam jasno objaπnjava i znaëajnu ulogu Svetoga Duha, treêe Osobe Boæanstva, u ostvarenju pravog smisla æivota. Postojanje boæanskog Trojstva osnovna je istina krπêanske vjere. Ova istina premaπuje ljudske sposobnosti shvaêanja i zato je ljudski razum ne moæe shvatiti. Teπko nam je razumjeti kako u jednom Bogu postoje tri Osobe, to jest kako je Otac Bog, i Sin je Bog, i Sveti Duh je Bog a ipak to nisu tri Boga nego jedan jedini Bog. Bît i opêe osobine su im zajedniëke i zato imaju isto ime Bog. Vlastite osobine ih Ëine razliëitima. Tako je osobina Oca neroappleenost, jer se ni od koga ne raapplea ili ne izlazi. Osobina Sina je roappleenost, jer se vjeëno raapplea od Oca. A osobina Svetog Duha je ishoappleenje, jer vjeëno izlazi od Oca. Dakle, oni imaju istu bît, isto djelovanje, istu volju i istu moê, i zbog toga su jedan Bog, ali se meappleusobno razlikuju po vlastitim osobinama, zbog Ëega su Trojstvo. A Trojstvo ne oznaëava viπe bogova, nego nas upuêuje na sloæenost i raznolikost u Bogu. Trojstvo moæemo najbolje razumjeti ako promatramo Boga u povijesti Ëovjekovog spasenja. Tu se jasno vidi Boæje trostruko oëitovanje i razlike koje postoje unutar samog Boæjeg BiÊa. Bog Otac

64 64 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA je pripremio Ëovjekovo spasenje, Bog Sin ga je omogu- Êio, a Bog Sveti Duh ga ostvaruje u nama. Biblija Ëesto govori o Trojstvu, iako ne spominje baπ tu rijeë. Sâm Isus je na rastanku sa svojim uëenicima rekao: Zato idite i uëinite sve narode uëenicima mojim! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga! (Matej 28,19) Pored rijeëi Sveti Duh, koja oznaëava ovu treêu Osobu Boæanstva, u Bibliji nalazimo i druge nazive kao πto su: Duh Boæji, Duh Gospodnji, Duh Kristov, Duh Istine, Utjeπitelj, Branitelj i sliëno. Prvi put se spominje u Bibliji na samom poëetku opisa stvaranja svijeta: U poëetku stvori Bog nebo i zemlju. Zemlja bijaπe pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom, i Duh Boæji lebdio je nad vodama. (Postanak 1,1.2) Sveti Duh se Ëesto spominje u Starom zavjetu, ali mnogo viπe se spominje u Novom zavjetu. Pisci Svetog pisma bili su u svom radu voappleeni Svetim Duhom. Apostol Petar piπe o tome: Prije svega ovo znajte: nijedno proroëanstvo sadræano u Pismu nije stvar samovoljnog tumaëenja, jer nikad neko proroëanstvo nije doπlo od ljudskoga htijenja, nego su ljudi govorili od Boga, potaknuti od Duha Svetoga. (2. Petrova 1,20.21) Sveti Duh je imao vrlo znaëajnu ulogu u æivotu i radu Isusa Krista, druge Osobe Boæanstva. Od Njegovog zaëeêa i roappleenja, pa do kraja Njegovog ovozemaljskog æivota moæemo pratiti djelovanje Svetog Duha. Izbor apostolâ bio je voappleen Svetim Duhom. O tome je zapisano: U svojoj prvoj knjizi, Teofile, iznio sam sve πto je Isus uëinio i uëio do dana kad je uznesen na nebo, poπto je dao upute apostolima po Duhu Svetomu preko kojega ih bijaπe i izabrao. (Djela 1,1.2) U Evanappleelju po Luki Ëitamo da je sve πto je Isus rekao i uëinio

65 PRIHVATITE KRISTA ZA SVOJEGA SPASITELJA 65 bilo pod nadahnuêem Svetog Duha: Na meni je Duh Gospodnji, jer me pomazao. Poslao me da donesem Radosnu vijest siromasima. (Luka 4,18) Isus Krist je viπe puta objaπnjavao djelo Svetog Duha. Tako je u razgovoru s Nikodemom, Ëlanom æidovskog Velikog vijeêa, Isus rekao da nas Sveti Duh nanovo raapplea: Zaista, zaista, kaæem ti, tko se odozgo ne rodi, taj ne moæe vidjeti kraljevstva Boæjega. Odvrati mu Nikodem: Kako se moæe Ëovjek, kad je veê star, roditi? Zar moæe po drugi put uêi u utrobu majke i roditi se? Odgovori mu Isus: Zaista, zaista, kaæem ti, tko se ne rodi od vode i Duha Svetoga, taj ne moæe uêi u kraljevstvo nebesko. to je roappleeno od tijela, tijelo je; πto je roappleeno od Duha, duh je. Ne Ëudi se πto ti rekoh: treba da se odozgo rodite. Vjetar puπe gdje god hoêe.»ujeπ mu πum, ali ne znaπ ni odakle dolazi ni kamo ide. Tako je sa svakim koji je roappleen od duha. (Ivan 3,3-8) Zamijetimo ovdje da Ga ne moæemo vidjeti, ali moæemo Ëuti i osjetiti Njegov rad. Sveti Duh je aktivni sudionik u novoroappleenju greπnika. On neprekidno nastoji privuêi pozornost ljudi na veliku ærtvu prinesenu na golgotskom kriæu, otkriti svijetu Boæju ljubav i otvoriti duπe pokajnika za dragocjenosti iz Svetog pisma. Iz oproπtajnog razgovora Isusa s Njegovim uëenicima, doznajemo da je Sveti Duh Branitelj i Duh istine koji treba æivjeti u nama: Ja Êu moliti Oca, i dat Êe vam drugog Branitelja koji Êe ostati s vama zauvijek: Duha istine, kojega svijet ne moæe primiti, jer niti ga vidi niti ga poznaje. Vi ga poznajete, jer boravi s vama i jer Êe biti u vama. (Ivan 14,16.17) Zatim doznajemo da On izlazi od Oca i svjedoëi o Isusu: Kada doapplee Branitelj, kojega Êu ja poslati od Oca, Duh istine koji

66 66 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA izlazi od Oca, svjedoëit Êe za me. (Ivan 15,26) O Njegovom djelu Ëitamo dalje: Ipak vam istinu velim: vama je bolje da ja odem, jer ako ne odem, Branitelj neêe doêi k vama. Odem li, poslat Êu ga k vama. On Êe, kad doapplee, dokazati svijetu zabludu s obzirom na grijeh, na pravednost i na sud. S obzirom na grijeh, ukoliko ne vjeruju u me; s obzirom na pravednost, ukoliko odlazim k Ocu te me viπe neêete vidjeti; s obzirom na sud, ukoliko je osuappleen knez ovoga svijeta.... A kada doapplee on, Duh Istine, uvest Êe vas u svu istinu. On neêe govoriti sam od sebe, veê Êe govoriti πto Ëuje i objavit Êe vam buduêe. On Êe mene proslaviti, jer Êe uzeti od onog πto je moje i to objaviti vama. (Ivan 16, ) Ovdje se spominju osobine svjesnog BiÊa: govori, Ëuje, tjeπi, brani, dokazuje, objavljuje, proslavlja i sli- Ëno, πto pokazuje da Sveti Duh nije samo neka bezliëna sila, nego svjesno i djelatno BiÊe, koje ima svoju zada- Êu u spaπavanju greπnika. Sveti Duh ostvaruje to spasenje u nama ako mi to dopustimo. Ako li odbijemo Njegov rad, Ëinimo neoprostiv grijeh. Zato je Isus rekao: Zato Êe se, kaæem vam, svaki grijeh i hula oprostiti ljudima, ali hula protiv Duha Svetoga neêe se oprostiti nikada. Ako tko rekne πto protiv Sina»ovjeËjega, moæe mu se oprostiti, ali tko rekne πto protiv Duha Svetoga, ne moæe mu se oprostiti ni na ovom svijetu ni na drugome. (Matej 12,31.32) Bez sile Svetog Duha ne moæemo biti osvjedoëeni da je Boæja rijeë istina, da trebamo ostaviti grijeh, da dolazi sud i pravedna odluka za sve. Samo posredovanjem Svetog Duha moæemo doæivjeti promjenu u naπem æivotu i slijediti Krista. ImajuÊi to u vidu, apostol Pavao uzvikuje: Ne æalostite Duha Svetoga Boæjega,

67 PRIHVATITE KRISTA ZA SVOJEGA SPASITELJA 67 kojim ste zapeëaêeni za dan otkupljenja! (Efeæanima 4,30) Ne samo da bez Njegovog udjela nema novoroappleenja, promjene æivota, nego bez sile odozgo nema niti propovijedanja Evanappleelja, te Radosne vijesti o spasenju greπnika u Isusu Kristu. Da bismo bili svjedoci Kristovog djela otkupljenja Ëovjeka, da bismo mogli propovijedati obraêenje i oproπtenje grijeha svim narodima, potrebna nam je sila Svetog Duha. Isus je viπe puta obeêao ovu pomoê u naπem æivotu i radu. Prije svojega uzaπaπêa Isus je dao posljednje upute apostolima i joπ jednom ponovio obe- Êanje da Êe poslati Svetog Duha: JednoÊ, dok je sjedio s njima za stolom, naloæi im da se ne udaljuju od Jeruzalema, veê da ondje Ëekaju obeêanje OËevo, obeêanje za koje ste Ëuli od mene: Ivan je krstio vodom, a vi Êete domalo biti krπteni Duhom Svetim.... Ali, primit Êete snagu poπto Duh Sveti doapplee na vas, pa Êete mi biti svjedoci u Jeruzalemu, u svoj Judeji, u Samariji i sve do kraja zemlje. (Djela 1,4.5.8) Pedesetog dana od svojega uskrsnuêa Krist je ispunio ovo obeêanje. Zato se taj dan naziva Duhovi ili Pedesetnica (vidi Djela 2,1-4). Sveti Duh je Kristov predstavnik na Zemlji. Kao boæanska Osoba, On daje razliëite darove da bi se Kristovo djelo Evanappleelja proπirilo u sve krajeve svijeta. Dokaz krπtenja Svetim Duhom jesu duhovni rodovi koji se vide u æivotu pravog krπêanina. Apostol Pavao kaæe: Naprotiv, plod su Duha: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost, uzdræljivost. (Gala- Êanima 5,22) Sveti Duh je treêa Osoba Boæanstva. On ima svoju ulogu u spaπavanju greπnika. Uvjerava nas u potrebu pokajanja. On daje silu koja nas osposobljava da æivi-

68 68 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA mo u skladu s Boæjom voljom. On nas i danas poziva i djeluje na naπem srcu. Pisac Poslanice Hebrejima kaæe o tome: Zato, kako veli Duh Sveti: Danas kad Ëujete glas njegov, ne otvrdnite srca svoja kao u onoj pobuni, kao u dan izazova u pustinji. (Hebrejima 3,7.8) Poziv je upuêen svima koji æele ostvariti pravi smisao æivota. Samo uz pomoê sile Svetog Duha moæemo se pripremiti za vjeëni æivot. Ta pomoê nam je potrebna svakog dana. Æelite li doæivjeti dan Duhova ili Pedesetnicu u svom æivotu, onda to traæite od Boga, jer On je obeêao: Dakle: ako vi, premda ste zli, moæete davati svojoj djeci dobre darove, koliko Êe viπe Otac nebeski dati Duha Svetoga onima koji ga mole! (Luka 11,13) I kad osjetite ispunjenje Boæjeg obeêanja, onda neka vaπa molitva bude:»isto srce stvori mi, Boæe, i duh postojan obnovi u meni! Ne odbaci me od lica svojega i svoga Svetog Duha ne uzmi od mene! (Psalam 51,12.13) Ne dopustite da blagdan Duhova ili Pedesetnice bude samo sje- Êanje na ispunjenje Kristovog obeêanja o dolasku Svetog Duha! Neka Sveti Duh trajno boravi u vama i pomogne vam da ostvarite pravi smisao æivota. Iako danas ne moæemo vidjeti Boga licem k licu, mi Ga moæemo upoznati preko Njegovih djela i osobnog iskustva. Bog nam se otkriva u svojoj objavi, Bibliji ili Svetom pismu. On nam govori preko prirode i poziva nas da upoznamo ljepotu svega stvorenog. Tako se susreêemo s Onim koji je sve stvorio i koji sve odræava svojom silom. Bog ne samo da postoji, nego se i objavljuje Ëovjeku kao svojem stvorenju. Bog je blizu nas i spreman je da se i nama otkrije. On nas poziva: Traæite Jahvu dok se moæe naêi, zovite ga dok je blizu! Nek

69 PRIHVATITE KRISTA ZA SVOJEGA SPASITELJA 69 bezboænik put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje. Nek se vrati Gospodu, koji Êe mu se smilovati, k Bogu naπem, jer je velikoduπan u praπtanju. (Izaija 55,6.7) Potraæimo Boga svim srcem, jer je On jedini koji nam moæe pokazati cilj i pravi smisao æivota na Zemlji! Zaπto postoje ratovi, bolesti, patnje i smrt? Ako je Bog Bog ljubavi, zaπto dopuπta da neduæni stradaju? Zaπto postoje ratovi, bolesti, patnje i smrt? Otvorimo li dnevne tiskovine, radio ili televiziju, moæemo Ëitati, sluπati i gledati ljudsku patnju. Ratovi, zlo- Ëini, krvoproliêa, oluje, poplave, potresi; nesreêe na kopnu, u zraku i na vodi svakodnevne su pojave. Sve to donosi mnogo bijede, stradanja, æalosti, suza, bolesti i smrti. Dok sve to pratimo, ili moæda Ëak i osobno proæivljavamo, postavljamo niz pitanja: Kako Bog moæe gledati sve to? Zaπto dopuπta da neduæni stradaju? Ako je On Bog ljubavi, zaπto dopuπta da ta zla haraju svijetom? Zaπto Bog πuti i mirno promatra nesreêe, ratove, bolesti, patnje, glad i smrt? Ili, kako je netko rekao: Bog uæiva sreêu u raju, a nama je prosuo vreêu nevolja po glavi. Jedna osoba je pisala: Pomozite mi da ne izgubim vjeru! Kristov nauk je divan, i ja bih ga prigrlila da Krist i nije bio Bog, nego samo Ëovjek. Ali zaπto i sada ne uëini neπto u vezi s ljudskom nevoljom? Kako On, pun plemenitosti i dobrote, ostaje prema svemu tome

70 70 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA tako ravnoduπan? U bolnici sam. Kolika je moja duπevna bol kad gledam tolike nepokretne ljude bez trunka æivotne radosti! Zaπto je Krist podnio muku i smrt, a ipak je ljudska nevolja bezgraniëna? Dnevno Ëujemo i Ëitamo o raznim tragedijama, ali kad tragediju vidimo izbliza, onda je to tako potresno da poënemo sumnjati u Boæje postojanje. Zaπto, dakle, postoje ratovi, bolesti, patnje i smrt? RaspravljajuÊi o ovom pitanju, imajmo u vidu sljedeêe: povezanost zbivanja u odnosima meappleu ljudima, zakonitosti koje vladaju u prirodi i druπtvu, i svaki Ëovjek viπe ili manje utjeëe na zbivanja oko nas. Tako ratove, patnje, bolesti i smrt ne moæemo uvijek promatrati kao problem pojedinca, nego Ëesto u sklopu zajednice. Mi smo upuêeni jedni na druge. Nepoπtovanje propisa moæe pogoditi ne samo onoga tko ih krπi, nego i druge. Davno prije nas sliëno je pitanje postavio i Gospodnji sluga Gideon. O tome Ëitamo u Knjizi o Sucima: I ukaza mu se Anappleeo Jahvin i reëe mu: Jahve s tobom, hrabri junaëe! Gideon mu odgovori: Oh, gospodaru, ako je Jahve s nama, zaπto nas sve ovo snaapplee? Gdje su sva ona Ëudesa njegova o kojima nam pripovijedahu oci naπi govoreêi: Nije li nas Jahve iz Egipta izveo? A sada nas je Jahve ostavio, predao nas u ruke Midjancima. (Suci 6,12.13) Ljudi su uvijek bili spremni za sve zlo okrivljavati Boga. Pokuπajmo najprije iz Biblije doznati odakle ratovi, bolesti, patnje i smrt? Kako i kada je to poëelo?»ije je to djelo? Kad odgovorimo na to pitanje, bit Êe nam lakπe odgovoriti na pitanje: Zaπto sve to postoji i tko je kriv za ljudsku nevolju?

71 PRIHVATITE KRISTA ZA SVOJEGA SPASITELJA 71 Biblijski odgovor je: Prema tome, kao πto po jednom Ëovjeku uapplee grijeh u svijet a po grijehu smrt, tako smrt prijeapplee na sve ljude jer svi sagrijeπiπe. (Rimljnima 5,12) Uzrok πto na naπem svijetu ima toliko toga πto izaziva æaljenje jest u tome πto se na naπem planetu pojavio grijeh. to je to grijeh? Grijeh je prijestup zakona, kaæe Biblija. Tko god poëinja grijeh, krπi zakon; grijeh je krπenje zakona. (1. Ivanova 3,4) U ovom sluëaju rijeë je o Boæjem zakonu.»ovjek je ustao protiv Boæje volje i pobunio se protiv Boæjeg savrπenog plana o sretnom æivotu na ovoj Zemlji. U toj pobuni ga je podræao i nagovorio Sotona ili appleavao koji grijeπi od poëetka. U Bibliji Ëitamo: Tko poëinja grijeh, od appleavla je, jer je appleavao greπnik od poëetka. (1. Ivanova 3,8). Jer je plaêa grijeha smrt. (Rimljanima 6,23). Bog sve to nije æelio, On nije svijet stvorio takvim. To je Ëovjekovo djelo.»ovjek je sam izvrπio ovaj izbor. Zaπto ga Bog u tome nije silom sprijeëio? Ili, zaπto Bog nije stvorio Ëovjeka da ne moæe pogrijeπiti? Evo jednog primjera da bismo to bolje razumjeli. Doπla krava na livadu pasti travu. Pastir joj kaæe: Moæeπ pasti svugdje, samo ne diraj travu u onom uglu, neka raste. Ali Ëim se pastir udaljio, krava je nastavila pasti baπ tamo. Pastir je morao upotrijebiti batinu da bi je sprijeëio pasti na tom mjestu. Kome bi Ëovjek bio sliëan da ga je Bog silom sprijeëio da ne uëini grijeh? Bog je to mogao uëiniti, ali u tom sluëaju bi Ëovjeka izjednaëio sa æivotinjom koju se tjera batinom da ne pravi πtetu. SliËno bi bilo da ga je stvorio takvog da ne moæe pogrijeπiti. U tom sluëaju morao bi mu uzeti dar slobo-

72 72 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA dne volje koji mu je dan prilikom stvaranja. I tada bi Ëovjek, bez volje, savjesti i razuma, bio jednak æivotinji ili robotu, koji ne mogu voljeti i svjesno proslavljati Boga. Drugi razlog zaπto Bog nije silom sprijeëio Ëovjeka da ne pogrijeπi, ili zaπto ga nije stvorio da ne moæe pogrijeπiti, jest πto su naπi praroditelji, Eva i Adam, tada bili na jednom sudbonosnom ispitu. Trebalo je zadovoljiti pravdu i dopustiti da Ëovjek sâm odabere kome Êe sluæiti, jer u svemiru je veê ranije nastala borba izmeappleu dobra i zla, izmeappleu Boga i Sotone. Da je Bog ovdje posredovao viπe nego πto dopuπtaju naëela vjeëne pravde, moglo se dogoditi da Sotona prosvjeduje. Zato je bilo najbolje da Ëovjek sâm odabere, u punoj slobodi. Prvi ljudi su, dakle, prestupili Boæju zapovijed. Posljedice su odmah uslijedile: A æeni reëe: TrudnoÊi tvojoj muke Êu umnoæit, u mukama djecu Êeπ raappleati. Æudnja Êe te muæu tjerati, a on Êe gospodarit nad tobom. A Ëovjeku reëe: Jer si posluπao glas svoje æene te jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti rekavπi: S njega da nisi jeo! evo: Zemlja neka je zbog tebe prokleta: s trudom Êeπ se od nje hraniti svega vijeka svog! Raappleat Êe ti trnjem i korovom, a hranit Êeπ se poljskim raslinjem. U znoju lica svoga kruh svoj Êeπ jesti dokle se u zemlju ne vratiπ: ta iz zemlje uzet si bio prah si, u prah Êeπ se i vratit.... Zato ga Jahve, Bog, istjera iz vrta edenskoga da obraappleuje zemlju iz koje je i uzet. Istjera dakle Ëovjeka i nastani ga istoëno od vrta edenskog, pa postavi kerubine i plameni maë koji se svjetlucao da straæe nad stazom koja vodi k stablu æivota. (Postanak 3, )

73 PRIHVATITE KRISTA ZA SVOJEGA SPASITELJA 73 Teπki æivotni uvjeti, stradanje duπe i tijela, ratovi, bolesti, patnje i smrt posljedice su Evinog i Adamovog prijestupa. Time je cijelo ËovjeËanstvo postalo greπno, a kao takvo osuappleeno je na stradanje i smrt. Eva i Adam su pogrijeπili; ali zaπto smo mi kaænjeni? Evo primjera: ElektriËna centrala osvjetljava Ëitav grad. Iz nje se napajaju kuhinjska kuhala, elektromotori, æarulje. U centrali je netko odgovoran da sve bude u redu. Ali baπ taj Ëovjek se suprotstavio svima pa je iskopëao struju. to se dogodilo?»itav grad je ostao bez svjetla. On je jedini krivac, ali grad je kaænjen tamom. Adam je prekinuo vezu sa sreêom, iskopëao je sav svijet, pa nam je preostalo samo ono πto je sa sobom donio nama u nasljedstvo. Kao takvi mi prosvjedujemo: Ako je Adam pogrijeπio, nisam ja kriv? Zaπto da ja budem kaænjen; ja nisam zgrijeπio? Moæemo li tako reêi? Tko od nas nikada nije pogrijeπio? Tko je od nas bez grijeha? Nismo li nekad i sami krivi za mnoga stradanja, bolesti, patnje, nesreêe i ratove? Ako bismo upitali svakog Ëovjeka je li on iπta skrivio i doprinio nesreêi ljudi, svatko bi odgovorio: Ne, ja nisam kriv! A ipak, ratove podiæu ljudi, zloëine i krvoproliêa Ëine ljudi, siromasi su praznih ruku meappleu ljudima. Tko je kriv? Zar su za sve krivi baπ Eva i Adam? Primjerice: Kamion juri nedopuπtenom brzinom, a osobni automobil mu ide u susret. Na zavoju zbog prevelike brzine koënice zataje, i sudar je neizbjeæan. Automobil je slupan, pet osoba je poginulo... I neizbjeæno se pojavljuje pitanje: Zaπto ih Bog nije zaπtitio?

74 74 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA Ili: Roditelji su s djetetom uveëer iziπli u πetnju, ali su zaboravili zatvoriti plin. Kad su se vratili, majka je poæurila u kuhinju pripremiti veëeru. U trenutku kad je upalila svjetlo, doπlo je do eksplozije i svi su stradali... Bili su poboæni ljudi! Zaπto je Bog to dopustio? Zar On nije mogao pomoêi? govorili su susjedi. U mnogim ovakvim sluëajevima pozivamo se na Boga s pitanjem: Zaπto?»ovjek je zapravo sklon da krivicu uvijek prebaci na drugoga. to bismo mi zapravo htjeli? Da Bog u odreappleenom trenutku mijenja pravila prometa; da mijenja osobinu plina, ili da moæda otvori prozore, ili pak zatvori plin kad mi zaboravimo? Ili da promijeni motor u avionu koji se ruπi; ili snagu æeljeza koje pada s visine i ubija radnika? Mi bismo zapravo nekad htjeli nemoguêe: da noæ u isto vrijeme bude i tup i oπtar, da æeljezo bude lagano kao slamka kad nekoga treba udariti, ali i teπko i snaæno kod gradnje mostova. Netko Êe reêi: Neka Bog kazni uvijek samo krivca. Pored toga πto smo svi zapravo krivci, to bi izgledalo ovako: da Bog u brodolomu potopi zle, a da dobre izvu- Ëe suhe na obalu. Ili da u potresu sruπi kuêe zlima, a dobrima sagradi joπ bolje. Netko Êe reêi: Ako netko zgrijeπi, neka odmah bude kaænjen. to bi se dogodilo? Recimo da se onome tko neπto ukrade, za kaznu ukoëi ruka. Da se nekome tko slaæe, za kaznu ukoëi jezik, i tako redom... Koliko bi nas danas bilo Ëitavih i zdravih? Dobro je, stoga, πto nema odmah kazne za uëinjeni grijeh. ToËno je i to da Bog moæe Ëiniti Ëudesa, ali nema Ëuda po naπim æeljama. Bog nas uvijek ne upoznaje sa svim svojim namjerama. Ali sigurno je da Êe na kraju

75 PRIHVATITE KRISTA ZA SVOJEGA SPASITELJA 75 krivac biti kaænjen. Dakle, mnogo puta nevolje dolaze naπom pogreπkom. Nevolje koje doæivljavamo mogu nekada biti i potrebne. Netko je rekao: Postoje dva stava od kojih moæemo zauzeti samo jedan: moæemo za sav jad, nevolje i teπkoêe koje nas snalaze u æivotu okriviti Boga; ali moæemo nevolje smatrati i odgojnim sredstvom koje Bog upotrebljava za naπe dobro. Primjerice: Neki govore da nema Boga i da nema Boæjeg zakona te da mogu Ëiniti πto æele. Ali stigne nevolja, pokuca bolest na vrata, pribliæi se Ëas umiranja... Tada glas postaje priguπeniji, a ruke su sve slabije. Vika se pretvara u molitvu, grijeh nas muëi u duπi i traæimo oprost. Ili, netko se nakon trideset godina vratio Bogu jer je u potresu Ëudom ostao æiv. Nevolja ga je dovela k Bogu. Bez kriæa nema krune. Zato je dobro ponekad umjesto Zaπto? pitati:»emu?»emu Êe me nauëiti ova nevolja? to je njezina poruka? Razmiπljajmo! Zaboljelo nas je neπto. Savijamo se u grëevima i traæimo lijeënika. On kaæe: Upala slijepog crijeva. to sad? Znamo da Êe nas rezati i πivati, ali se ne bunimo. Prihvatit Êemo sve muke i sav rizik, jer imamo povjerenja u lijeënika. Jasno je da se ne bismo povjerili ni najboljem mesaru u gradu da nas reæe. Imamo povjerenja jedino u lijeënika, i uopêe ne postavljamo pitanje zaπto nas muëi? Nadamo se da Êe nakon operacije doêi ozdravljenje i nestat Êe bolova. Mislimo li da je i Bogu potreban medicinski fakultet da spasi duπu, pa nemamo povjerenja u Njega? Imamo li pravo buniti se protiv Boga, ako nas kroz patnje ispravlja i vraêa na put koji sigurno vodi u vjeëni æivot? A to je i Ëesto razlog πto Bog dopuπta nevolje na nas.

76 76 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA Jedna stara priëa kaæe kako se neki atenski kipar posvaappleao s kamenom. Na pitanje kipara: to buëiπ i jauëeπ?, kamen je odgovorio: Bole me udarci tvog ËekiÊa. uti, rekao je kipar, ako te ne iskleπem, neêeπ nikada dospjeti u Partenon na visoko mjesto. Ostao bi nezapaæeni kamen negdje u rebrima planine. Ova priëa nam ilustrira Boæje namjere s greπnikom kad dopuπta nevolje na nas. On nas æeli pripremiti za nebesko kraljevstvo gdje viπe neêe biti ratova, patnje, bolesti i smrti. Biblija o tome kaæe: Potom opazih novo nebo i novu zemlju jer su iπëezli prvo nebo i prva zemlja: mora viπe nema.... On Êe otrti svaku suzu s njihovih oëiju. Smrti viπe neêe biti; neêe viπe biti ni tuge, ni jauka, ni boli, jer stari svijet proapplee. (Otkrivenje 21,1.4) VeÊ (navjeπêujemo) kako stoji pisano: Ono πto oko nije vidjelo, πto uho nije Ëulo, na πto ljudsko srce nije pomislilo: to je Bog pripravio onima koji ga ljube. (1. KorinÊanima 2,9) Ima li neπto ljepπe nego æivjeti u takvom kraljevstvu? Iz svega reëenog moæemo zakljuëiti da su ratovi, bolesti, patnje i smrt najprije posljedica prijestupa Eve i Adama. Zatim, da smo viπe puta i sami krivi πto stradamo, a Ëesto su nevolje Boæje odgojno sredstvo da nas vrati na pravi put. Dopustimo Bogu da nas vodi kroz æivot po svojoj volji, jer samo tako moæemo postiêi pravi smisao æivota. to Bog Ëini za Ëovjeka? Jedno od pitanja koje postavljamo kad promatramo i doæivljavamo ljudske patnje i nevolje jest: Zaπto Bog ne poduzme neπto u vezi s ljudskom nevoljom?

77 PRIHVATITE KRISTA ZA SVOJEGA SPASITELJA 77 To pitaju uglavnom oni koji ne poznaju Boga i sve πto je On uëinio te πto danas Ëini za Ëovjeka. Glavna poruka Boæje objave, Biblije, jest upravo sve πto Bog Ëini da bi nestalo bolesti, patnje, ratova, nevolja i smrti. Srediπte je te poruke: Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinoroappleenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, veê da ima æivot vjeëni. (Ivan 3,16) Iako se Ëovjek svojom neposluπnoπêu udaljio od Boga, Bog ga se u svojoj velikoj ljubavi nije odrekao. On ga nije zauvijek prepustio teπkim posljedicama njegove neposluπnosti. Boæji plan da se na ovoj Zemlji æivi u miru, sreêi, radosti i zadovoljstvu nije promijenjen. On je samo za neko vrijeme prekinut, da bi se dala prilika svakom razumnom biêu da se slobodno opredijeli za vjeëni æivot u nebeskom kraljevstvu; ili za vjeënu smrt. SveznajuÊi Bog je u svojoj velikoj ljubavi prema ljudima, joπ prije Ëovjekovog pada u grijeh, naëinio plan po kome moæe spasiti od vjeëne smrti sve one koji Êe se tijekom povijesti ljudskog roda slobodnom voljom opredijeliti za posluπnost Bogu. Tako je nastao plan spasenja Ëovjeka. U Prvoj poslanici apostola Petra Ëitamo: Znajte da niste otkupljeni neëim raspadljivim srebrom ili zlatom od svoga bezvrijednog, od otaca baπtinjenog naëina æivota, nego skupocjenom krvi Krista kao nevina i bez mane Janjeta. On je, istina, bio prije poznat (i predodreappleen), prije postanka svijeta, ali se tek na kraju vremena oëitova zbog vas. (1. Petrova 1,18-20) To izbavljenje od grijeha i njegovih posljedica najavljeno je prilikom Kristovog roappleenja: Rodit Êe sina, i nadjeni mu ime Isus, jer Êe on izbaviti svoj narod od grijeha njegovih. (Matej 1,21)

78 78 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA Tko je Isus Krist? Zaπto je bilo potrebno da Krist doapplee na ovaj svijet? Zaπto je morao umrijeti? Gdje se On sada nalazi? Kakvu sluæbu danas vrπi za Ëovjeka? U proπlosti su ljudi, a i danas je tako, o Kristu i Njegovom djelu govorili razliëito. Biblija nam daje najtoënije odgovore na ova pitanja. U Evanappleelju po Mateju Ëitamo: Kada doapplee Isus u okolicu Cezareje Filipove, upita svoje uëenike: Za koga dræe ljudi Sina»ovjeËjega? Oni odgovoriπe: Jedni za Ivana Krstitelja, drugi za Iliju, treêi za Jeremiju ili za jednoga od proroka. A vi reëe im za koga me dræite? Ti si Krist, Sin Boga æivoga! odgovori mu imun Petar. (Matej 16,13-16) Bog je dao svog jedinoroappleenca da spasi Ëovjeka. Isus Krist je doπao na ovaj svijet da neumorno sluæi potrebama Ëovjeka. On sâm opisuje svoju misiju na Zemlji rijeëima: Na meni je Duh Gospodnji, jer me pomazao. Poslao me da donesem Radosnu vijest siromasima, da navjestim osloboappleenje zarobljenicima i vraêanje vida slijepcima, da oslobodim potlaëene, da proglasim godinu milosti Gospodnje. (Luka 4,18.19) Jednom drugom prigodom, nalazeêi se u domu nekoga greπnika, Isus je o svojoj sluæbi rekao: Da, Sin ËovjeËji doπao je da traæi i spasi πto je izgubljeno. (Luka 19,10) Apostol Petar, jedan od Njegovih uëenika, izrazio je to rijeëima da je Isus proπao ËineÊi dobro. (Djela 10,38) To je bilo uistinu Njegovo djelo. Isus je Boæji Sin. On kaæe da je doπao od Oca na svijet, i da se opet vraêa k Ocu. (Ivan 16,7.28) O Njemu Ëitamo na skoro svakoj stranici Biblije, Staroga i Novoga zavjeta. On je postojao prije svega, od vjeënih vre-

79 PRIHVATITE KRISTA ZA SVOJEGA SPASITELJA 79 mena. On je sudjelovao sa svojim nebeskim Ocem u stvaranju svijeta i Ëovjeka. On je jedno sa svojim Ocem, i tko upozna Njega, upoznao je Boga. Grijeh je uzrok πto je Isus morao doêi na naπu Zemlju stradati i umrijeti smrêu na kriæu. On nije stradao i umro zbog svojega grijeha, jer On je uvijek æivio u skladu s OËevom voljom, u skladu s Boæjim zakonom; Krist je stradao i umro zbog naπih grijeha. Joπ u poëetku, u raju, prvi Ëovjek je prestupio Boæju volju i tako postao greπan. Prestupljeni Boæji zakon traæio je smrt prijestupnika.»ovjek je svjesno prestupio Boæju volju i trebao je umrijeti vjeënom smrêu. Ali Bog je u svojoj ljubavi odluëio spasiti Ëovjeka pomoêu zamjene. Kaznu za prestupljeni Zakon mogao je platiti samo netko ravan Bogu. To je mogao uëiniti jedino Krist. Samo Isus Krist, Boæji Sin, mogao je otkupiti palog Ëovjeka od prokletstva grijeha i dovesti ga opet u vezu s Bogom. Zaπto samo Krist? Zato πto je Boæji zakon svet kao sâm Bog, te je samo netko jednak Bogu mogao zadovoljiti pravdu prestupljenog Zakona. U cijelom svemiru bilo je samo jedno BiÊe koje je, umjesto Ëovjeka, moglo zadovoljiti zahtjev Zakona. Bila je to druga Osoba Boæanstva, Boæji Sin, Isus Krist. On je uzeo na sebe smrtnu presudu, da bi Ëovjek mogao kroz Njega dobiti oprost. Kroz Njegovu prolivenu krv, Njegovu smrt i posluπnost Bogu, Ëovjek Êe moêi opet dobiti Boæju milost, povratak u prekrasni rajski vrt i pravo na uæivanje plodova s drveta æivota. I tako je Bog Otac dao svojega Sina. Da bi ova zamjena bila potpuna, Krist je trebao uzeti na sebe ljudsku narav; trebao se roditi kao dijete na ovom svijetu; trebao je biti Ëovjek. Biblija kaæe:

80 80 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA Sad, buduêi da djeca imaju zajedniëku krv i meso, jednako i sâm postade sudionik u tome da smrêu uniπti onoga koji ima vlast nad smrêu, to jest appleavla. (Hebrejima 2,14) Krist je uzeo na sebe ljudsku narav. Tako se u Njemu sjedinilo boæansko i ljudsko. Apostol Ivan to opisuje u svojemu Evanappleelju: I RijeË tijelom postala i nastanila se meappleu nama. I mi smo promatrali slavu njegovu, slavu koju ima kao Jedinoroappleenac od Oca pun milosti i istine. (Ivan 1,14) Isus se u Evanappleeljima naziva vjeëna Boæja RijeË, po kojoj je sve stvoreno. Ta je RijeË, Isus Krist, postala tijelo. Ovu veliku evanappleeosku istinu nazivamo tajnom utjelovljenja, a apostol Pavao je naziva tajnom prave vjere (1. Timoteju 3,16). Isus je postao Ëovjekom da bi nam svojim svetim i savrπenim karakterom otkrio Oca, da bi nam ostavio savrπeni primjer posluπnosti OËevoj volji i da bi nas svojim stradanjem i smrêu otkupio od vjeëne smrti. Tako se poëeo ostvarivati Boæji plan spasenja Ëovjeka, odnosno ponovnog vraêanja greπnika Bogu. Prije nego πto je poπao na kriæ Golgote, Krist je iπao od grada do grada i propovijedao potrebu pokajanja, Ëinio dobro i lijeëio sve koje je Sotona bio nadvladao. Bilo je sela u kojima se niti iz jedne kuêe nije mogao Ëuti jauk niti uzdisanje bolesnika, jer je On proπao kroz njih i iscijelio sve bolesne. Tako su Isusova djela svjedoëila o Njegovom boæanskom poslanju. Ljubav, milost i duboka suêut pokazivali su se u svim djelima Njegovog æivota. Njegovo srce traæilo je sve ljude s iskrenim saæaljenjem. On je uzeo na sebe ljudsku narav da bi πto bolje razumio sve ljudske potrebe.

81 PRIHVATITE KRISTA ZA SVOJEGA SPASITELJA 81 Isus je æivio bezgreπnim æivotom, i samo je takav æivot mogao biti otkup za naπe grijehe. Sotona je pokuπao navesti Isusa na grijeh, pokuπao ga je obeshrabriti i odvratiti od poslanja koje je doπao izvrπiti. Ali Isus je slavno pobijedio sve kuπnje. On se Ëvrsto dræao OËeve ruke i koraëao naprijed svojom stazom muëeniπtva, jer je znao da u Njegovim rukama leæi sudbina ËovjeËanstva. Isus je poπao na kriæ mirno, ne koristeêi boæansku snagu. OsjeÊao je i trpio kao Ëovjek. Tako je postao naπa prava zamjena. S Kristom se postupalo onako kako mi zasluæujemo, da bi se s nama postupalo kako On zasluæuje. On je bio osuappleen zbog naπih grijeha, u kojima nije imao udjela, da bismo mi mogli biti opravdani Njegovom pravdom, u kojoj nemamo udjela. Pretrpio je smrt koju smo mi zasluæili, da bismo mogli primiti æivot koji je u Njemu. (Ellen G. White, Isusov æivot, Znaci vremena, Zagreb 2009., str.12) Krist je bio razapet izmeappleu dvojice razbojnika. Jedan od njih je umro izgubivπi æivot, drugi je umro dobivπi æivot; a Krist je umro darujuêi æivot za nas. DarujuÊi æivot On je postao naπ Spasitelj. Krist je napustio Nebo i siπao na naπu Zemlju da izbavi greπno ËovjeËanstvo iz ponora grijeha. Bilo je mnogo dobrih i velikih uëitelja, ali je samo Krist bio i Spasitelj. Njegova smrt znaëila je pomirenje greπnika s Bogom. Apostol Pavao kaæe: Bog bijaπe onaj koji je u Kristu pomirio svijet sa sobom... (2. KorinÊanima 5,19) Biblija jasno uëi da je Krist umro da bi omoguêio oprost naπih grijeha. Zato nema drugog imena pod nebom danoga ljudima kojim bi se mogli spasiti, osim imena Isusa Krista.

82 82 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA Nakon slavnog uskrsnuêa Isus se vratio svojemu Ocu. (Marko 16,19) Tamo sjedi s desne strane Bogu i moli se za nas. On je postao naπ jedini zastupnik, naπ zagovornik, naπ posrednik. O tome Ëitamo u Svetom pismu: Jedan je Bog, jedan je i posrednik izmeappleu Boga i ljudi: Ëovjek Krist Isus koji dade samog sebe kao otkup mjesto sviju. (1. Timoteju 2,5.6) Ovu posredniëku sluæbu za ËovjeËanstvo Krist Êe vrπiti sve do svog ponovnog dolaska na naπu Zemlju. Onda Êe doêi kao Kralj nad kraljevima i Gospodar nad gospodarima, po one koji Ga Ëekaju. Pisac poslanice Hebrejima kaæe: Jednako Êe se i Krist, poπto je prinesen samo jedanput da uzme grijehe sviju, drugi put pokazati, bez odnosa prema grijehu, onima koji ga iπëekuju da im dadne potpuno spasenje. (Hebrejima 9,28) Umjetnici su u svojim djelima pokuπali prikazati Krista i ono πto je On uëinio za nas. Tako je jedan od njih isklesao Kristov kip i pozvao jedno dijete da mu kaæe koga taj kip predstavlja. To mora da je bio neki dobar Ëovjek, reklo je dijete. Dobar Ëovjek..., zamislio se umjetnik. Pa nisam to htio prikazati. I ponovno se dao na posao. Najprije je proëitao Evanappleelja i upoznao djela Isusa Krista, a zatim je izradio novi kip. Opet je pozvao ono dijete i upitao: Tko je ovaj lik u mramoru? O, to je Isus koji je umro za sve nas! reklo je dijete. Krist nije bio samo dobar Ëovjek. On je umro za sve nas. On je Spasitelj ËovjeËanstva. A uvjet da nas Krist spasi bila je Golgota. Isus je jednom doπao na naπ svijet, rodio se kao dijete, æivio je meappleu ljudima 33 i pol godine, umro na kriæu da bi nas oslobodio od grijeha i vjeëne smrti,

83 PRIHVATITE KRISTA ZA SVOJEGA SPASITELJA 83 slavno uskrsnuo iz groba i uznio se na Nebo gdje posreduje za nas kod Oca. Uskoro Êe On zavrπiti svoju sluæbu na Nebu i onda Êe ponovno doêi dati svakome plaêu po njegovim djelima. Ovaj Boæji plan spasenja lijepo je opisan u Apostolskom vjerovanju. Mi krπêani to dobro znamo i Ëesto izgovaramo: Vjerujem u jednoga Boga, Oca svemoguêega, Stvoritelja neba i Zemlje, svega vidljivoga i nevidljivoga. I u jednoga Gospodina Isusa Krista, jedinoroappleenoga Sina Boæjega. Roappleenog od Oca prije svih vjekova. Boga od Boga, Svjetlo od Svjetla, pravoga Boga od pravoga Boga. Roappleena, ne stvorena, istobitna s Ocem, po kome je sve stvoreno. Koji je radi nas ljudi i radi naπega spasenja siπao s Neba. I utjelovio se po Duhu Svetom od Marije djevice, i postao Ëovjekom. Raspet takoappleer za nas pod Poncijem Pilatom, muëen i pokopan. I uskrsnuo treêi dan, po Svetom pismu. I uzaπao na Nebo; sjedi zdesne Ocu. I opet Êe doêi u slavi suditi æive i mrtve, i Njegovu kraljevstvu neêe biti kraja. I u Duha Svetoga, Gospoda i Æivotvorca; koji izlazi od Oca i Sina. Koji se s Ocem i Sinom skupa Ëasti i zajedno slavi; koji je govorio po prorocima. I u jednu svetu opêu i apostolsku Crkvu. Ispovijedam jedno krπtenje za oproπtenje grijeha. I iπëekujem uskrsnuêe mrtvih. I æivot buduêeg vijeka. Amen.

84 84 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA Krist je ostvario ovu svoju misiju. On je umro na kriæu da bi nas otkupio od vjeëne smrti. Njegove nas rane iscijeliπe, kaæe prorok Izaija (Izaija 53,5). Bog je to uëinio da bi nas spasio od stradanja i vjeëne smrti. On je to uëinio da bismo mogli biti stanovnici Nove zemlje, gdje neêe biti ratova, bolesti, patnje i smrti. Krist je stradao i prolio svoju dragocjenu krv da bi platio cijenu otkupljenja za nas. Mi trebamo sada uëiniti svoj dio. Dopustimo da nas On vodi u naπem æivotu, i ne optuæujmo Boga da πuti i da niπta ne poduzima za nas. Jer On veê skoro dvije tisuêe godina govori s kriæa: Doappleite k meni svi koji ste umorni i optereêeni, i ja Êu vas okrijepiti. (Matej 11,28) On je to uëinio za nas da bismo mogli ostvariti pravi smisao æivota. On je to uëinio za mene i vas. to Êete vi uëiniti za Njega? Neka vaπ odgovor bude: Ja i moj dom sluæit Êemo Gospodinu Isusu Kristu! to Kristova smrt znaëi za Ëovjeka? Kristova smrt znaëi za nas otkupljenje i oprost grijeha. On nas istrgnu iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo svoga ljubljenog Sina. kaæe apostol Pavao kad govori o ovom Boæjem djelu (Koloπanima 1,13). A onda dodaje: On je dao samog sebe mjesto nas da nas otkupi od bezakonja i oëisti nas da budemo njegov izabrani narod, revan u djelima ljubavi. (Titu 2,14) A sada se nezavisno od Zakona oëitovala Boæja pravednost za koju svjedoëe Zakon i Proroci, i to pravednost Boæja po vjeri u Isusa Krista za sve koji vjeruju nema razlike, jer su svi sagrijeπili i liπeni su Boæje slave i svi su opravdani darom njegove milosti, otkuplje-

85 PRIHVATITE KRISTA ZA SVOJEGA SPASITELJA 85 njem u Kristu Isusu. Njega je Bog izloæio da svojom krvi bude Pomiriliπte po vjeri, da uëini oëitom svoju pravednost jer je ostavio nekaænjene proπle grijehe u vrijeme Boæje strpljivosti da uëini oëitom svoju pravednost u sadaπnje vrijeme i da dokaæe da je pravedan i da opravdava onoga koji vjeruje u Isusa. (Rimljanima 3,21-26) Jer ako je dakle prekrπajem jednoga i posredovanjem jednoga zavladala smrt, mnogo Êe sigurnije oni koji primaju izobilje milosti i dar pravednosti vladati snagom æivota po jednome Isusu Kristu. Dakle, kao πto je prekrπajem jednoga osuappleenje doπlo na sve ljude, tako izvrπenjem zapovijedi od jednoga dolazi na sve ljude opravdanje koje se sastoji u æivotu, jer kao πto su nepokornoπêu jednoga Ëovjeka svi postali greπnici, tako Êe i pokornoπêu jednoga svi postati pravednici. (Rimljanima 5,17-19) Za nas Kristova smrt znaëi moguênost pomirenja s Bogom, a za Sotonu je znaëila trajni poraz: Tko poëinja grijeh, od appleavla je, jer je appleavao greπnik od poëetka. Sin se Boæji pojavio zato da uniπti appleavolska djela. (1. Ivanova 3,8) Sotoninoj aktivnosti dolazi kraj. Velika borba izmeappleu Krista i Sotone je odluëena u Kristovu korist. Ostaje samo konaëno uniπtenje grijeha i Sotone. Po ovom Boæjem planu moæemo biti opravdani i dobiti vjeëni æivot jedino na taj naëin. Nema drugog puta za oprost grijeha i spasenje. Samo Kristova ærtva moæe biti ærtva pomirenja s Bogom. Apostol Petar kaæe: Isus je onaj kamen koji ste vi, graditelji, odbacili, a koji je postao ugaonim kamenom. Spasenja nema ni po jednom drugom, jer je pod nebom to jedino ime dano ljudima po kojem nam se treba spasiti. (Djela 4,11.12)

86 86 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA Isus je umro za sve ljude, ali svi neêe biti spaπeni. To doznajemo iz ovih Kristovih rijeëi: Tada im reëe: Idite po svem svijetu i propovijedajte Radosnu vijest svakom stvorenju! Tko bude vjerovao i pokrstio se, spasit Êe se; tko ne bude vjerovao, osudit Êe se. (Marko 16,15.16) Ova Radosna vijest propovijeda se danas svakome stvorenju. Potrebno je da ljudi pojedinaëno prihvate ponuappleenu moguênost spasenja. Tek tada ono postaje stvarnost. Bog je uëinio, a i danas Ëini, svoj dio u ovom planu spasenja Ëovjeka. to mi trebamo uëiniti da bi ono i za nas postalo stvarnost, a ne samo moguênost? Isto ono πto su apostoli odgovorili Ëuvaru tamnice kad je postavio sliëno pitanje: Zatim ih izvede i reëe: Gospodo, πto mi treba Ëiniti da se spasim? Vjeruj u Gospodina Isusa odgovoriπe mu pa Êeπ se spasiti ti i tvoj dom. Potom navijestiπe rijeë Gospodnju njemu i svim njegovim ukuêanima. (Djela 16,30.31) NeposluπnoπÊu je Ëovjek izgubio vjeëni æivot i Boæju slavu. To moæemo povratiti samo vjerom i posluπnoπêu. Potpuno ostvarenje Boæjeg plana spasenja Ëovjeka bit Êe na dan Kristovog ponovnog dolaska. On Êe doêi u svojoj slavi suditi æive i mrtve, i Njegovu kraljevstvu neêe biti kraja. Prihvatimo joπ danas ponuappleeno spasenje u Isusu Kristu, da bismo mogli ostvariti pravi smisao æivota: pripremiti se za vjeëni æivot, a kad On ponovno doapplee postati stanovnici Njegovog kraljevstva.

87 ÆIVITE PO BOÆJOJ VOLJI Æivjite po Boæjoj volji TreÊi korak na putu postizanja pravog smisla æivota jest æivjeti po Boæjoj volji. to se tu oëekuje i πto treba Ëiniti? U Evanappleelju po Mateju Ëitamo Kristove rijeëi izgovorene na Gori blaæenstva: NeÊe svaki koji mi govori: Gospodine, Gospodine! uêi u kraljevstvo nebesko, nego onaj koji vrπi volju moga nebeskog Oca. Mnogi Êe mi u onaj dan reêi: Gospodine, Gospodine, zar nismo pomoêu tvoga imena prorokovali, pomoêu tvoga imena izgonili zle duhove, pomoêu tvoga imena Ëudesa Ëinili? Tada Êu im kazati: Nikad vas nisam poznavao. Odlazite od mene, zlotvori! (Matej 7,21-23) Samo oni koji vrπe volju nebeskog Oca uêi Êe u nebesko kraljevstvo. Mnogi Êe biti iznenaappleeni; smatrali su da je dovoljno spominjati Boæje ime i u to ime propovijedati, Ëiniti Ëuda ozdravljenja i sliëno, ali Isus Krist kaæe da to nije dovoljno. Samo Êe oni koji vrπe volju nebeskog Oca dobiti vjeëni æivot; ostvarit Êe pravi smisao æivota. Istu tu poruku nalazimo i u Otkrivenju: Blago ËitaËu i sluπaëima rijeëi ovoga proroëanstva ako vrπe πto je u njemu napisano, jer je (odreappleeno) vrijeme blizu. (Otkrivenje 1,3) Blaæeni su oni koji Ëitaju, sluπaju i vrπe πto je u Bibliji napisano! U njoj je objavljena Boæja volja. Ta divna Boæja knjiga objaπnjava nam da smo doπli na ovaj svijet da æivimo vjeëno u radosti i zadovoljstvu, proslavljajuêi svojega Stvoritelja i uæivajuêi u ljepotama stvorenog. Ali iz Biblije doznajemo da je doπlo do promjene, jer su prvi ljudi prekrπili Boæju volju. Od tada smisao æivota na ovoj Zemlji postaje priprema za povratak u prvobitno stanje; priprema za novi æivot u

88 88 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA vjeënosti. Bog Otac nam je to u svojem Sinu Isusu Kristu omoguêio. Potrebno je istraæivati Sveto pismo svakog dana i upoznavati Isusa Krista. Ako Ga prihvatimo svim srcem za svojega Spasitelja, u kojemu imamo oprost grijeha, moêi Êemo biti opravdani od osude grijeha. Tada Êe æivot po Njegovoj volji pokazati da smo Njegova djeca, spremna za nebesko kraljevstvo. Danas smo ovdje da se pripremimo za vjeëni æivot. Izbor je pred nama svakog dana. Bez naπeg udjela u ovom Boæjem planu spasenja Ëovjeka nema ni ostvarenja pravog smisla æivota. to je naπ udio u Boæjem planu spasenja Ëovjeka? Bog je stvorio Ëovjeka s namjerom da bude sretan i zadovoljan, da svojim postojanjem uæiva u vjeënoj Boæjoj ljubavi i zajedniπtvu svetih biêa. Postojao je samo jedan uvjet: dragovoljna posluπnost Bogu. Ali Ëovjek je prekrπio Boæju zapovijed i tako navukao na ljudski rod teπke posljedice. Prijestupom Eve i Adama cijelo ËovjeËanstvo postalo je greπno, a kao takvo osuappleeno je na stradanje i smrt. Grijeh je odvojio Ëovjeka od Boga, izvora sreêe i æivota. Grijeh je oslabio Ëovjekove tjelesne i duhovne snage, potamnio je u njemu Boæji lik. Grijehom je Ëovjek izgubio svoju prvobitnu domovinu, Edenski vrt. Izgubio je vlast nad Zemljom, koja je preπla u Sotonine ruke. Tako je doπlo do nemira, sukoba i neprijateljstva s Bogom. Ali Bog se u svojoj velikoj ljubavi nije odrekao Ëovjeka. Nije ga prepustio svim teπkim posljedicama njegove nerazumne neposluπnosti. On je naëinio plan

89 ÆIVITE PO BOÆJOJ VOLJI 89 spasenja Ëovjeka. Po tome planu bilo je potrebno da i Bog i Ëovjek uëine svoj dio kako bi se ispunila nebeska pravda i ostvarilo da plaêa za grijeh bude smrt; a da se svakom Ëovjeku ipak pruæi moguênost vjeënog æivota, odnosno moguênost da bude spaπen od vjeëne smrti. I Bog je uëinio, a i danas Ëini svoj dio. Bog Otac je dao svog jedinoroappleenog ljubljenog Sina da umre na kriæu Golgote, i na taj naëin nam je omoguêio oproπtenje grijeha, opravdanje i vjeëni æivot. Krist je bio naπa zamjena i tako postao naπa pravda. Bog Sveti Duh spreman je ostvariti to spasenje u nama, oslobaappleajuêi nas sile grijeha koja nas vuëe u prekrπaj Boæjeg zakona. On je spreman dati Ëovjeku snagu da moæe æivjeti u skladu s Boæjom voljom. Bog Êe jednog dana osloboditi ljudski rod od prisutnosti grijeha i Sotone. To Êe se ostvariti Kristovim drugim dolaskom. Svojim drugim dolaskom Krist Êe ostvariti potpuno spasenje. Bog je uëinio sve, i danas Ëini, da bi spasio ljudski rod od grijeha i njegovih posljedica. Na nama je da uëinimo svoj dio. to mi trebamo uëiniti? to je naπ udio u Boæjem planu spasenja Ëovjeka? Moæemo li zasluæiti to spasenje od grijeha i vjeëne smrti? Moæemo li se otkupiti i opravdati novcem? Kako greπnik moæe postati pravedan? Po svojoj naravi Ëovjek je greπan. Raapplea se sa sklonostima ka grijehu i s godinama joπ viπe poveêava svoju greπnost. U takvom stanju ne moæemo zasluæiti spasenje nikakvim dobrim djelima. Apostol Pavao kaæe: Jer nikoga neêe opravdati pred njim vrπenje Zakona. Zakon, uistinu, sluæi samo toënoj spoznaji grijeha. (Rimljanima 3,20) Djelima Zakona nitko neêe biti op-

90 90 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA ravdan, jer Zakon ukazuje na grijeh. On je poput ogledala koje pokazuje kakvi smo. Kao πto ogledalo ne moæe ukloniti mrlje s naπega lica ili tijela, tako i Zakon ne moæe oëistiti i opravdati nas. Nikakva muëenja, pokore ili ispaπtanja zbog naπih grijeha ne mogu nas opravdati. Moæemo li se otkupiti novcem? Apostol Petar piπe: Znajte da niste otkupljeni neëim raspadljivim srebrom ili zlatom od svoga bezvrijednog, od otaca baπtinjenog naëina æivota. (1. Petrova 1,18) Ne moæemo se otkupiti nikakvim novcem. Mnogi su spremni dati veliki dio svojega bogatstva za svoje otkupljenje, ali Boæja rijeë kaæe da se tako ne moæemo spasiti: Nego skupocjenom krvi Krista kao nevina i bez mane Janjeta. (1. Petrova 1,19) Samo Kristova prolivena krv moæe nam omoguêiti iskupljenje, oproπtenje, opravdanje i spasenje. Krist je tu moguênost dao svima. Ali hoêe li svi ljudi na Zemlji biti spaπeni Kristovom ærtvom? Isus je ovo objasnio svojim uëenicima na rastanku s njima: Tada im reëe: Idite po svem svijetu i propovijedajte Radosnu vijest svakom stvorenju! Tko bude vjerovao i pokrstio se, spasit Êe se; tko ne bude vjerovao, osudit Êe se. (Marko 16,15) SliËne su rijeëi uputili apostoli Pavao i Sila Ëovjeku koji je pitao: Gospodo, πto mi treba Ëiniti da se spasim? Vjeruj u Gospodina Isusa odgovoriπe mu pa Êeπ se spasiti ti i tvoj dom. (Djela 16,31) Iz ovoga slijedi da i mi trebamo neπto uëiniti. to trebamo uëiniti? Prije svega, trebamo dobiti pravu spoznaju o Bogu. Isus kaæe: A ovo je vjeëni æivot: spoznati tebe, jedino pravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista. (Ivan 17,3) Da bismo zauzeli pravilan odnos prema Bogu, trebamo Ga upoznati onako kako je On

91 ÆIVITE PO BOÆJOJ VOLJI 91 sebe predstavio u svojoj RijeËi, Bibliji ili Svetom pismu. Tada Êemo razumjeti da je spasenje od grijeha i vjeëne smrti Boæji dar u Isusu Kristu. Ovaj dar spasenja treba prihvatiti vjerom, odnosno svojim æivotom pokazati da smo ga prihvatili. To se u Svetom pismu naziva pokajanje i obraêenje. To je vraêanje Bogu s krivoga puta. Apostol Petar kaæe: Dakle, obratite se i povratite se da vam se izbriπu grijesi. (Djela 3,19) Isus Krist je iznio primjer pravog pokajanja i obra- Êenja u usporedbi o izgubljenom sinu: Neki Ëovjek imao dva sina. Mlaapplei od njih reëe ocu: OËe, daj mi dio baπtine koji mi pripada! Otac im podijeli imanje. Poslije nekoliko dana mlaapplei sin skupi sve svoje te krene u daleku zemlju i ondje rasu svoje imanje provodeêi æivot razvratno. Kad potroπi sve, nasta ljuta glad u onoj zemlji, te on poëe oskudijevati. Tada ode u najam nekom Ëovjeku u onoj zemlji, a taj ga posla na polje da Ëuva svinje. Uzalud je Ëeznuo da bar jednom napuni trbuh ljuskama od mahuna πto su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao. Tada doapplee k sebi i reëe: Koliko najamnika u mog oca obiluje kruhom, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat Êu, poêi Êu ocu svome pa Êu mu reêi: OËe, sagrijeπih Bogu i tebi. Nisam viπe dostojan da se zovem tvojim sinom. Primi me kao jednog od svojih najamnika! Diæe se i krenu svom ocu. Dok je joπ bio daleko, opazi ga njegov otac, i saæali mu se te poleti, pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin mu reëe: OËe, sagrijeπih Bogu i tebi. Nisam viπe dostojan da se zovem tvojim sinom! Tada otac reëe svojim slugama: Brzo, donesite haljinu, onu najbolju, i obucite ga! Stavite mu na ruku prsten a na noge sandale. Dovedite ugojeno tele te ga zakoljite da jedemo i da se veselimo, jer mi

92 92 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA ovaj sin bijaπe mrtav i oæivje, bijaπe izgubljen i naapplee se. I poënu se veseliti. (Luka 15,11-24) Odlazak ovog sina iz kuêe njegovog oca slika je naπeg udaljavanja od Boga. Da bi doπlo do vraêanja Bogu, potrebno je najprije uvidjeti svoje stanje greπnosti. Ovaj mladiê je dugo bio u uvjerenju da je u redu sve πto on radi. Ali doπao je trenutak kad je shvatio svoju pogreπku. To je izraæeno rijeëima: Tada doapplee k sebi... (Luka 15,17) Zaπto se mnogi danas ne vraêaju Bogu i ne prihva- Êaju ovaj dar spasenja? Oni smatraju da nisu greπni i to objaπnjavaju rijeëima: Ne kradem, ne laæem, ne ubijam; πto ne æelim sebi, ne Ëinim ni drugome. SliËnog uvjerenja je bio i jedan veliki Ëovjek, kojega spominje Biblija, ali samo za jedno kratko vrijeme. Tako je mislio Savao, kasnije apostol Pavao. On opisuje kakav je bio: Po revnosti, progonitelj Crkve; po pravednosti koja dolazi od Zakona, besprijekoran. (Filipljanima 3,6) Po pravednosti Zakona Savao je bio bez mane i bez grijeha. On je uistinu bio besprijekoran kad je rijeë o izvanjskim djelima i uvjerenju da je to ispravno i dovoljno. Po njegovu miπljenju, trebalo je revno progoniti pripadnike Kristove crkve. A onda je doπlo do osobnog susreta s Kristom: A Savao, koji je sveudilj disao prijetnjom ubojstva protiv uëenika Gospodnjih, obrati se velikom sveêeniku te od njega zatraæi pisma za sinagoge u Damasku da bi, ako ondje otkrije pripadnike ovog Puta, i ljude i æene, mogao svezane dovesti u Jeruzalem. Kad se na svom putu pribliæi Damasku, iznenada ga obasja svjetlost s neba. On pade na zemlju i Ëu glas koji mu reëe: Savle, Savle, zaπto me progoniπ? Tko si ti, Gospodine? upita Sa-

93 ÆIVITE PO BOÆJOJ VOLJI 93 vao. Ja sam onaj Êe nato Isus koga ti progoniπ. A sad ustani i hajde u grad, i tu Êe ti se kazati πto treba da Ëiniπ! (Djela 9,1-6) Nakon ovoga Savao je bio pouëen pravom Gospodnjem putu. Tada je spoznao svoje pravo stanje. Nakon susreta s Bogom i nakon prave spoznaje o Njemu, on je napisao: Ali sve to πto mi je bilo vrijedno, izgubilo je u mojoj cijeni vrijednost za me zbog Krista. toviπe, sve sada gubi u mojoj cijeni svoju vrijednost zbog najveêe prednosti: spoznaje Krista Isusa, moga Gospodina. Radi njega sam sve ærtvovao, i sve smatram blatom, da Krista dobijem i da budem u njemu, ne pravednoπêu koja bi bila moja onom koja dolazi od Zakona nego onom koja se dobiva po vjeri u Krista, pravednoπ- Êu koja dolazi od Boga na osnovi vjere. (Filipljanima 3,7-9) OsvjedoËen o svojoj greπnosti Pavao je uzviknuo: Jadan ti sam ja Ëovjek! Tko Êe me izbaviti od ovoga smrtonosnoga tijela? (Rimljanima 7,24) Uviappleanje vlastite greπnosti i vlastite udaljenosti od Boga prethodi pravom pokajanju. Potom dolazi æalost zbog uëinjenih grijeha. U Djelima apostolskim Ëitamo: Kad to Ëuπe, duboko se u srcu potresoπe te rekoπe Petru i ostalim apostolima: BraÊo, πto da Ëinimo? (Djela 2,37) Kad su Petrovi sluπatelji uvidjeli svoju greπnost, duboko su se u srcu potresli. Raæalili su se i zatraæili su savjet πto da uëine. Odgovor je bio: Obratite se Neka se svaki od vas krsti u ime Isusa Krista za oproπtenje grijeha: tako Êete primiti dar Duha Svetoga. (Djela 2,38) Prije apostola Petra tu poruku su u svojim propovijedima upuêivali Ivan Krstitelj i sâm Isus Krist, pozivajuêi narod na promjenu æivota: U ono vrijeme po-

94 94 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA javi se Ivan Krstitelj, propovijedajuêi u pustinji judejskoj: Obratite se govorio je jer je blizu kraljevstvo nebesko! (Matej 3,1.2) Od toga Ëasa Isus poëe propovijedati: Obratite se, jer je blizu kraljevstvo nebesko! (Matej 4,17) Mnogi su prihvatili ovaj poziv. Tada je k njemu dolazio Jeruzalem i sva Judeja zajedno s jordanskom okolicom. Oni ispovijedahu svoje grijehe, a on ih je krstio u rijeci Jordanu. (Matej 3,5.6) Ne samo da su krπtenjem oznaëavali svoje pomirenje s Bogom i poëetak novoga æivota, nego su bili spremni izvrπiti rijeëi koje su im bile upuêene: Rodite, dakle, plodom koji odgovara obraêenju. (Matej 3,8) Novi æivot u Isusu Kristu, æivot po Boæjoj volji, jest rod pravog pokajanja i obraêenja. Bio je to poziv na ispovijedanje grijeha ili priznanje grijeha, koje poëinje odlukom i opredjeljenjem da budemo bolji. U sluëaju izgubljenog sina to je opisano ovako: Ustat Êu, poêi Êu ocu svome pa Êu mu reêi: OËe, sagrijeπih Bogu i tebi. Nisam viπe dostojan da se zovem tvojim sinom. Primi me kao jednog od svojih najamnika! (Luka 15,18.19) Kad se ta odluka provede, onda je to vraêanje Bogu. Diæe se i krenu svom ocu. Dok je joπ bio daleko, opazi ga njegov otac, i saæali mu se te poleti, pade mu oko vrata i izljubi ga. (Luka 15,20) Tada slijedi priznanje ili ispovijedanje grijeha Bogu i ljudima: OËe, sagrijeπih Bogu i tebi. Nisam viπe dostojan da se zovem tvojim sinom! (Luka 15,21) Otac je radosno doëekao povratak sina, koji nije zasluæio da bude primljen natrag u kuêu. On nije mogao niti platiti πtetu koju je napravio ocu. Doπao je ocu onakav kakav je, spreman priznati svoj grijeh; priznao

95 ÆIVITE PO BOÆJOJ VOLJI 95 ga je i viπe nije æelio Ëiniti ono πto je Ëinio. Sada je bio spreman prihvatiti pravila æivota u oëevom domu, pravila zbog kojih je nekada otiπao iz kuêe. Bio je spreman biti kao jedan od najamnika, samo da bi bio u oëevom domu. Otac ga je primio bez ikakvih zasluga. Darovao mu je ponovno pripadanje oëinskoj kuêi. Da je sin to cijenio i prihvatio, pokazuje njegova posluπnost ocu. Njegove æelje i zahtjevi nisu viπe bili u suprotnosti s oëevima. OËeva volja postala je njegova volja. Nije viπe bilo neprijateljstva meappleu njima. Nije bilo odvajanja. Sin je bio ponovno sretan u oëevom domu. Ova usporedba nam najbolje objaπnjava πto mi trebamo uëiniti da bismo se vratili u dom naπeg nebeskog Oca. Ona nam daje objaπnjenje pravog pokajanja i obraêenja. Pravo pokajanje je unutarnja promjena, praêena vanjskim promjenama, novim æivotom. To je promjena misli, volje i æivljenja uopêe. Tu promjenu nazivamo obraêenjem. Obratiti se znaëi okrenuti se od grijeha k Bogu. Priznati i odreêi se grijeha jest pokajanje, a obraêenje Bogu znaëi æivjeti po Boæjoj volji uz pomoê Svetog Duha. Samo Kristovom silom moæe doêi do promjene. Samo uz pomoê sile odozgo moæemo Ëiniti Boæju volju. A Ëiniti Boæju volju znaëi pripremiti se za nebesko kraljevstvo, gdje Êemo vjeëno æivjeti. To je ostvarenje pravog smisla æivota. Zato trebamo doêi nebeskom Ocu onakvi kakvi jesmo. Ne trebamo Ëekati da budemo bolji ili savrπeni. Ne trebamo se truditi da zasluæimo da nas Otac primi. On nam u Kristu daruje spasenje miloπêu. Apostol Pavao kaæe: Da, miloπêu ste spaπeni po vjeri. To ne dolazi od vas; to je dar Boæji! To ne dolazi od djela, da se tko ne bi hvalisao. (Efeæanima 2,8.9) Trebamo upo-

96 96 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA znati i prihvatiti Isusa Krista za svojega Spasitelja. Potom trebamo Njemu priznati svoje grijehe i viπe ih ne Ëiniti. Ne da bismo zasluæili spasenje, nego da bismo pokazali da smo prihvatili to spasenje u Isusu Kristu. Mi tada Ëinimo ono πto je Boæja volja, jer smo sretni u OËevom domu. Volimo Boga Oca i iz ljubavi Ëinimo ono πto je Njegova volja. Æivot po Boæjoj volji, ili novi æivot, jest æivot posveêenja Bogu. Apostol Pavao opisuje taj æivot ovako: Æivim ali ne viπe ja, nego Krist æivi u meni: æivot koji sada provodim u tijelu, provodim u vjeri u Sina Boæjega, koji mi je iskazao ljubav i samoga sebe za mene predao ne prezirem milost Boæju, jer, ako opravdanje dolazi po Zakonu, onda je Krist uzalud umro. (GalaÊanima 2,20.21) Isus je tu promjenu æivota nazvao novoroappleenjem ili roappleenjem odozgo. Krist poziva sve ljude da prihvate spasenje.»ovjek je neposluπnoπêu izgubio vjeëni æivot i Boæju slavu. To se moæe povratiti samo vjerom i posluπnoπêu. Vjera i posluπnost vode potpunom ostvarenju spasenja. Mi ne zasluæujemo spasenje posluπnoπêu, ali posluπnost je plod prave vjere. Mi smo posluπni jer smo spaπeni. to je dakle naπ udio u Boæjem planu spasenja? to trebate uëiniti ako æelite biti spaπeni? Trebate prihvatiti Krista za svog Otkupitelja i Spasitelja. Trebate se vratiti Bogu onakvi kakvi ste, zatraæiti oprost za dotad uëinjene grijehe i prestati æivjeti u grijehu. Trebate dopustiti da vas Sveti Duh i Boæja rijeë vode u vaπem æivotu. To je proces pravog pokajanja i obraêenja. Ako veê danas uëinite svoj dio, moæete odmah osobno osjetiti veliku promjenu. Posljedice Êe biti novi æivot, mir u srcu, sigurnost, sreêa, radost i zadovoljstvo u oëekivanju pot-

97 ÆIVITE PO BOÆJOJ VOLJI 97 punog ostvarenja spasenja. Samo tako moæete ostvariti pravi smisao æivota na ovoj Zemlji pripremiti se za vjeëni æivot u Kristovom kraljevstvu. Isus Krist sila koja mijenja Da bismo æivjeli u skladu s Boæjom voljom, treba doêi do promjene naπe naravi i naπeg odnosa prema Bogu. Mi to ne moæemo uëiniti sami, bez pomoêi odozgo. Viπe puta smo pokuπavali biti bolji; donijeli smo dobre odluke da viπe ne grijeπimo. Æelimo se promijeniti i osloboditi tereta grijeha. Ali sami to ne moæemo postiêi. Prorok Jeremija kaæe: Moæe li Etiopljanin promijeniti koæu svoju? Ili leopard krzno svoje? A vi, moæete li Ëiniti dobro, navikli da zlo Ëinite? (Jeremija 13,23) Pravom pokajanju i obraêenju prethodi uviappleanje vlastite greπnosti i vlastitog neprijateljstva prema Bogu. Tek tada moæemo uvidjeti svoju nemoê da æivimo na slavu Bogu, i potrebu za silu odozgo da bismo se promijenili i pomirili s Bogom. Tek tada vidimo da je nama nemoguêe da se sami izbavimo iz ponora grijeha u kojem se nalazimo. Naπe su misli u suprotnosti s Boæjim mislima i mi ih sami ne moæemo promijeniti. Naπe teænje su tjelesne. U Poslanici Rimljanima Ëitamo: Zato je teænja tijela neprijateljstvo prema Bogu, jer se ne pokorava Boæjem zakonu niti to moæe. Oni koji su u tijelu ne mogu ugoditi Bogu. (Rimljanima 8,7.8) Obrazovanje, kultura, sluæenje voljom, ljudski napori, sve to ima svoje podruëje djelovanja, ali ovdje je neuëinkovito. Moæda se time moæe postiêi izvanjska ispravnost u ponaπanju, ali se ne moæe promijeniti srce; ne mogu se oëistiti æivotni izvori. (Ellen G. White, Put

98 98 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA Kristu, Znaci vremena, Zagreb 2010., str. 13) Ali Krist je omoguêio rjeπenje problema i naπ æivot moæe biti nov i po volji Bogu. Mora postojati sila koja djeluje iznutra, novi æivot odozgo, da bi se Ëovjek mogao promijeniti, ostaviti grijeh i postati svet. Ta sila je Krist. Samo Njegova milost moæe pokrenuti zamrle sposobnosti duπe i privuêi ih Bogu, svetosti. Spasitelj je rekao: Zaista, zaista, kaæem ti, tko se odozgo ne rodi, taj ne moæe vidjeti kraljevstva Boæjega. (Ivan 3,3) Misao da je dovoljno razvijati samo ono dobro koje u Ëovjeku po prirodi postoji, sudbonosna je zabluda. Apostol Pavao piπe o tome: Zemaljski Ëovjek ne prima ono πto dolazi od Duha Boæjega, jer je to za nj ludost. On to ne moæe ni upoznati, jer se to mora uz pomoê Duha prosuappleivati. (1. KorinÊanima 2,14) Zato Isus kaæe: Ne Ëudi se πto ti rekoh: treba da se odozgo rodite. (Ivan 3,7) Teret grijeha je straπan: nemamo mira, peëe nas savjest, ne moæemo spavati, nismo raspoloæeni, æivimo u strahu i sliëno. Biblija iznosi primjer Jakova koji je prevario svojega brata Ezava. Pobjegao je iz doma svojega oca optereêen osjeêajem krivnje. Bio je osamljen i prognan, odvojen od svega πto mu je æivot Ëinilo vrijednim, pa je njegovu duπu viπe od svega muëila pomisao i strah da ga je njegov grijeh odvojio od Boga, da ga je Nebo odbacilo. (Isto, str ) Æelio se osloboditi tog tereta. Tada je dobio vijest utjehe i nade. O tome Ëitamo: Jakov ostavi Beer ebu i zaputi se u Haran. Stigne u neko mjesto i tu prenoêi, jer sunce bijaπe veê zaπlo. Uzme jedan kamen s onog mjesta, stavi ga pod glavu i na tom mjestu legne. I usni san: ljestve stoje na zemlji, a vrhom do neba dopiru, i anappleeli Boæji

99 ÆIVITE PO BOÆJOJ VOLJI 99 po njima se penju i silaze. Uza nj je Jahve te mu govori: Ja sam Jahve, Bog tvoga praoca Abrahama i Bog Izakov. Zemlju na kojoj leæiπ dat Êu tebi i tvome potomstvu. Tvojih Êe potomaka biti kao i praha na zemlji; raπirit Êete se na zapad, istok, sjever i jug; tobom Êe se i tvojim potomstvom blagoslivljati svi narodi zemlje. Dobro znaj: ja sam s tobom; Ëuvat Êu te kamo god poappleeπ te Êu te dovesti natrag u ovu zemlju; i neêu te ostaviti dok ne izvrπim πto sam ti obeêao. (Postanak 28,10-15) Tako je Jakov upoznao Onoga koji moæe zadovoljiti potrebe i Ëeænje njegove duπe upoznao je Spasitelja. On mu moæe oprostiti i osloboditi ga krivnje. Ispunjen radoπêu i zahvalnoπêu, motrio je pokazani put kojim on, greπnik, moæe obnoviti zajedniπtvo s Bogom. Tajanstvene ljestve iz njegova sna predstavljale su Isusa, jedinog posrednika izmeappleu Boga i Ëovjeka. (Isto, str. 15) Samo sila koja dolazi od Krista vodi pravom pokajanju. Samo Kristovom silom moæe doêi do promjene. Sâm Isus kaæe: Ostanite u meni i ja Êu ostati u vama! Kao πto mladica ne moæe sama od sebe, ako ne ostane na trsu, roditi roda, tako ni vi, ako ne ostanete u meni. Ja sam trs, vi ste mladice. Tko ostaje u meni i ja u njemu, rodi mnogo roda. Jer bez mene ne moæete niπta uëiniti. (Ivan 15,4.5) Da bismo se promijenili i æivjeli svetim æivotom, potrebna nam je Kristova sila. Kao πto mladice ovise o trsu da bi rasle i donijele rod, tako i mi trebamo æivu vezu s Kristom da bismo u naπem krπêanskom æivotu rasli i napredovali. Odvojeni od Njega ne moæemo donijeti rodove ugodne Bogu, ne moæemo æivjeti bez grijeha i nemamo snage oduprijeti se iskuπe-

100 100 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA nju. Ali u Isusu Kristu moæemo donijeti pravi rod. To je bilo iskustvo apostola Pavla kad je napisao: Sve mogu u onome koji mi daje snagu. (Filipljanima 4,13) U Ëemu se ogleda ta Kristova snaga? U Ëemu nam ona pomaæe? Zaπto bez nje ne moæemo niπta? U Poslanici Rimljanima Ëitamo o sili grijeha koja stanuje u nama i koja nas vuëe da Ëinimo zlo: Ja zbilja ne razumijem πto Ëinim, jer ne Ëinim ono πto hoêu, nego Ëinim ono πto mrzim. No, ako dakle Ëinim ono πto neêu, tim priznajem u skladu sa Zakonom da je on dobar. Onda ono viπe ne Ëinim ja, nego grijeh koji stanuje u meni. Ja, naime, znam da nikakvo dobro ne stanuje u meni, to jest u mom tijelu. Zaista, htjeti dobro jest u mojoj moêi, ali nije uëiniti ga, buduêi da ne Ëinim dobro koje hoêu, nego Ëinim zlo koje neêu. A ako, dakle, Ëinim ono πto neêu, ne Ëinim ga viπe ja, nego grijeh koji stanuje u meni. (Rimljanima 7,15-20) Sila grijeha treba biti pobijeappleena. Krist nas svojom snagom oslobaapplea od sile grijeha u naπem æivotu. To je ta borba koja se vodi u nama. Æelimo biti bolji, ali ne ide, ne moæemo se nadzirati. Koliko puta smo rekli: Pa nisam tako mislio, nisam to htio uëiniti, nisam to htio reêi; ali eto, dogodilo se, izletjelo mi je. U toj borbi Kristova snaga Ëini Ëuda. Ona nas mijenja. Postajemo novi, drugi ljudi. Ona mijenja karakter, upravlja pobudama, vlada strastima, suzbija neprijateljstvo, oplemenjuje osjeêaje. (Isto, str. 50) Tada je æivot ljepπi, a oko nas se πiri plemeniti utjecaj. Ako budemo u Kristu, ako ljubav Boæja bude u nama, naπi osjeêaji, naπe misli, naπe namjere, naπi postupci bit Êe u skladu s Boæjom voljom koja je izraæena u propisima Njegovog svetog Za-

101 ÆIVITE PO BOÆJOJ VOLJI 101 kona. (Isto, str. 52) Ta potpuna promjena bit Êe dokaz pravog pokajanja i pomirenja s Bogom. Kako to Isus Krist Ëini u nama? Na koji naëin nas On mijenja? U Knjizi proroka Ezekiela Ëitamo o tom procesu: Dat Êu vam novo srce, nov duh udahnut Êu u vas! Izvadit Êu iz tijela vaπega srce kameno i dat Êu vam srce od mesa. Duh svoj udahnut Êu u vas da hodite po mojim zakonima i da Ëuvate i vrπite moje naredbe. (Ezekiel 36,26.27) Promjenom srca ili promjenom misli postajemo Boæja djeca. To se u Bibliji naziva novoroappleenjem. Zato je Isus i rekao: Zaista, zaista, kaæem ti, tko se odozgo ne rodi, taj ne moæe vidjeti kraljevstva Boæjega. Odvrati mu Nikodem: Kako se moæe Ëovjek, kad je veê star, roditi? Zar moæe po drugi put uêi u utrobu majke i roditi se? Odgovori mu Isus: Zaista, zaista, kaæem ti, tko se ne rodi od vode i Duha Svetoga, taj ne moæe uêi u kraljevstvo nebesko. to je roappleeno od tijela, tijelo je; πto je roappleeno od Duha, duh je. Ne Ëudi se πto ti rekoh: treba da se odozgo rodite. (Ivan 3,3-7) Da bismo rasli kao novoroappleena djeca, trebamo se hraniti. Apostol Petar kaæe: BuduÊi da ste tek roappleena djeëica, Ëeznite za onim Ëistim duhovnim mlijekom, da po njemu uzrastete za spasenje. (1. Petrova 2,2) Boæja rijeë je glavna hrana za naπ duhovni rast. Primanjem Boæje rijeëi u srce mi primamo æivot i karakter Isusa Krista, primamo silu kojom moæemo pobijediti grijeh. Tada Krist svojim Duhom moæe stalno boraviti u naπem srcu. A kad Krist boravi u naπem srcu, cijela se narav mijenja. Tada naπe misli postaju Njegove misli, naπa volja postaje Njegova volja, naπa sluæba postaje Njegova sluæba, naπ æivot postaje sliëan Njegovom æivotu. Tada On Ëini u nama πto je Njemu ugodno: Bog je,

102 102 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA naime, onaj koji proizvodi u vama i htjenje i djelovanje da mu se moæete svidjeti. (Filipljanima 2,13) Greπnost je osobina Ëovjekove naravi i Ëovjek ne moæe sâm sebe promijeniti. Zato Bog Ëini svoj dio da bi nas spasio od grijeha i pomirio sa sobom, da bi nas promijenio. On ne samo da nam u Isusu praπta proπle grijehe, veê nam daje i snagu da moæemo pobijediti grijeh. On nas nanovo raapplea i daje nam snagu da æivimo po Njegovoj volji.»ovjek treba prihvatiti ponuappleenu milost time πto priznaje i ostavlja grijeh, kaje se i dopuπta da Krist preko Svetog Duha i Boæje rijeëi svakog dana osvjeæava tu silu u nama i Ëini da æivimo kako je Njemu ugodno. To znaëi da ostvarujemo pravu svrhu ovog sadaπnjeg æivota: pripremamo se za æivot u vjeënosti. Dopustimo Kristu da nas vodi i ostvarimo pravi smisao æivota! O svojoj sudbini odluëujemo sami Neki misle da Êe svi ljudi biti spaπeni i dobiti vjeëni æivot, jer je Krist umro za sve ljude. Drugi opet vjeruju da je Bog unaprijed odredio neke za svoje vjeëno kraljevstvo, a ostale iskljuëio iz broja spaπenih. I jedno i drugo shvaêanje æeli osloboditi greπnog Ëovjeka osobne odgovornosti. Najlakπe je to sve prenijeti na nekog drugog. Tako moæemo Ëuti ovakav zakljuëak kad je rijeë o oproπtenju grijeha, opravdanju i vjeënom æivotu: Ako mi je suappleeno da budem spaπen, bit Êu spaπen. A onda se to proπiruje na niz æivotnih situacija, pa se kaæe: Tako mi je bilo suappleeno, Meni nije bilo suappleeno, Takva je sudbina, Tako mu je bilo odreappleeno.»ak je i veliki crkveni uëitelj i biskup Augustin nauëavao: Bog

103 ÆIVITE PO BOÆJOJ VOLJI 103 unaprijed odreappleuje izabranike i unaprijed poznaje odba- Ëene. Ali πto o tome nauëava Biblija? Jesu li spaπeni odreappleeni unaprijed? Moæemo li osobno odluëivati o sudbini svoje duπe, ili je na tom podruëju ærtvovana ljudska sloboda? Moæemo li osobno odluëivati o svojim æivotnim koracima, ili su oni sudbinski unaprijed odreappleeni? to je odreappleeno, a πto nije? U Bibliji Ëitamo da su svi ljudi sagrijeπili i da su izgubili Boæju slavu. (Rimljanima 3,23) Prema tome, kao πto po jednom Ëovjeku uapplee grijeh u svijet a po grijehu smrt, tako smrt prijeapplee na sve ljude jer svi sagrijeπiπe. (Rimljanima 5,12) Posljedica grijeha je smrt koja pogaapplea sve ljude, ili kako kaæe apostol Pavao: Jer je plaêa grijeha smrt. (Rimljanima 6,23) Da bi spasio greπnog Ëovjeka od vjeëne smrti, Bog Otac je darovao svog jedinoroappleenog ljubljenog Sina da bude naπa zamjena; da nas otkupi od vjeëne smrti i ponovno omoguêi vjeëni æivot u Njegovom kraljevstvu. U Poslanici Rimljanima Ëitamo: Dakle, kao πto je prekrπajem jednoga osuappleenje doπlo na sve ljude, tako izvrπenjem zapovijedi od jednoga dolazi na sve ljude opravdanje koje se sastoji u æivotu, jer kao πto su nepokornoπêu jednoga Ëovjeka svi postali greπnici, tako Êe i pokornoπêu jednoga svi postati pravednici. (Rimljanima 5,18.19) Jer je plaêa grijeha smrt, a milosni dar Boæji jest æivot vjeëni u Kristu Isusu, Gospodinu naπemu. (Rimljanima 6,23) Isus Krist je umro za sve ljude. O tome Ëitamo: Ali Isusa koji je jedno kratko vrijeme uëinjen niæim od anappleela radi patnje, to jest smrti, da bi milosti Boæjom za svakog umro vidimo ovjenëana slavom i Ëaπ-

104 104 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA Êu. (Hebrejima 2,9) Jedan je Bog, jedan je posrednik izmeappleu Boga i ljudi: Ëovjek Krist Isus koji dade samog sebe kao otkup mjesto sviju to πto je u svoje vrijeme objavljeno. (1. Timoteju 2,5.6) Isus Krist je po Boæjoj milosti umro za svakoga. On je dao sebe u otkup umjesto sviju. On je postao naπa zamjena. Prorok Izaija kaæe: Za naπe grijehe probodoπe njega, za opaëine naπe njega satrijeπe. Na njega pade kazna radi naπeg mira, njegove nas rane iscijeliπe. Poput ovaca svi smo lutali, i svaki svojim putem je hodio. A Jahve je svalio na nj bezakonje nas sviju. (Izaija 53,5.6) Isus Krist je to uëinio umjesto sviju nas. HoÊe li onda svi biti spaπeni od grijeha i vjeëne smrti? Iz Biblije doznajemo da neêe. Zaπto svi neêe biti spaπeni? Sâm Isus je na rastanku sa svojim uëenicima odgovorio na to pitanje: Tada im reëe: Idite po svem svijetu i propovijedajte Radosnu vijest svakom stvorenju! Tko bude vjerovao i pokrstio se, spasit Êe se; tko ne bude vjerovao, osudit Êe se. (Marko 16,15.16) Evanappleelje ili Radosnu vijest o moguênosti spasenja treba propovijedati svakom stvorenju. Svakome treba uputiti poziv da prihvati to spasenje u Isusu Kristu. Ali svi neêe prihvatiti taj poziv. RijeËi: Tko bude vjerovao i pokrstio se, spasit Êe se; tko ne bude vjerovao osudit Êe se, upuêuju na moguênost izbora. One pozivaju na sudjelovanje Ëovjeka u tom procesu spasenja. Ne samo da oni koji su to prihvatili trebaju propovijedati svima Radosnu vijest, nego i oni koji Ëuju trebaju uëiniti svoj dio. To potvrappleuju i rijeëi evanappleelista Ivana: Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinoroappleenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, veê da ima æivot vjeëni. (Ivan 3,16) Bog je dao svog Sina da ni jedan

105 ÆIVITE PO BOÆJOJ VOLJI 105 koji Ga vjeruje ne pogine nego da ima vjeëni æivot. Ovo ni jedan koji u nj vjeruje pokazuje da je svakome ostavljena ta moguênost. Ne moæe se, dakle, govoriti da su spaπeni odreappleeni unaprijed. Odreappleen je put spasenja, naëin na koji moæemo biti spaπeni: to je Isus Krist, On je put spasenja, On je istina i æivot. Apostol Petar je rekao da nema drugog puta u nebesko kraljevstvo: Isus je onaj kamen koji ste vi, graditelji, odbacili, a koji je postao ugaonim kamenom. Spasenja nema ni po jednom drugom, jer je pod nebom to jedino ime dano ljudima po kojem nam se treba spasiti. (Djela 4,11.12) Samo u Isusu Kristu moæemo dobiti oproπtenje grijeha, opravdanje i vjeëni æivot. To je odreappleeno. Ali tko Êe to vjerovati i pokrstiti se, to nije unaprijed odreappleeno. Biblija kaæe da je Boæja volja da svi ljudi budu spaπeni: To je dobro i ugodno pred Bogom, Spasiteljem naπim, koji hoêe da se svi ljudi spase i doappleu do potpune spoznaje istine. (1. Timoteju 2,3.4) Ali svi neêe uëiniti ovaj svoj dio doêi do potpune spoznaje istine, prihvatiti je i æivjeti po njoj. Izbor je pred nama. Sudbina naπe duπe je u naπim rukama. Mi osobno smo slobodni izvrπiti izbor i odluku: sud ili spasenje, vjeëna smrt ili vjeëni æivot! Mi osobno smo slobodni odluëiti hoêemo li vjerovati, pokrstiti se i biti spaπeni; ili neêemo vjerovati i tako biti osuappleeni. Mi osobno odluëujemo hoêemo li iêi putem koji vodi u æivot i biti posluπni Bogu, ili to neêemo Ëiniti. Bog nipoπto nije odredio tko Êe to uëiniti. On je odredio put spasenja; ali tko Êe tim putom æivota iêi, o tome svatko odluëuje za sebe. Ne moæe netko drugi odluëiti za nas. Prorok Ezekiel kaæe: Sine ËovjeËji,

106 106 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA zgrijeπi li koja zemlja protiv mene nevjerom, i ja podignem ruku na nju, te joj uniπtim i posljednju priëuvu kruha, i pustim na nju glad da zatrem u njoj sve ljude i stoku; preostanu li u njoj samo tri Ëovjeka Noa, Daniel i Job ti Êe se svojom pravednoπêu spasiti rijeë je Jahve Gospoda.... A u njoj preostanu samo ona tri Ëovjeka, Noa, Daniel i Job, æivota mi moga rijeë je Jahve Gospoda oni neêe spasiti ni sinova ni kêeri, nego samo sebe svojom pravednoπêu. (Ezekiel 14, ) Svatko treba uëiniti svoj dio. Oduvijek je bilo tako. Naπi praroditelji Eva i Adam mogli su slobodno odlu- Ëivati: hoêe li vjeëno æivjeti, ili Êe umrijeti.»itamo zapis o tome: Jahve, Bog, zapovjedi Ëovjeku: Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiπ, zacijelo Êeπ umrijeti! (Postanak 2,16.17) Uvjet vjeënog æivota bila je posluπnost ovoj Boæjoj naredbi. To je bilo odreappleeno, a ne hoêe li oni to posluπati ili ne. Oni su sami izabrali neposluπnost Bogu, umiranje i smrt. S pojavom grijeha sloboda izbora je i dalje ostala. Tako je u vrijeme Mojsija Gospodin rekao: Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vas stavljam: æivot i smrt, blagoslov i prokletstvo. Æivot, dakle, biraj, ljubeêi Jahvu, Boga svoga, sluπajuêi njegov glas, prianjajuêi uz njega, da æiviπ ti i tvoje potomstvo. Ta on je æivot tvoj, tvoj dugi vijek, da bi mirno mogao boraviti na zemlji za koju se Jahve zakle ocima tvojim Abrahamu, Izaku i Jakovu da Êe im je dati. (Ponovljeni zakon 30,19.20) Prorok Ilija je u svoje vrijeme pozvao narod da izabere kome Êe sluæiti: Dokle Êete hramati na obje

107 ÆIVITE PO BOÆJOJ VOLJI 107 strane? Ako je Jahve Bog, slijedite ga; ako je Baal, slijedite njega. (1. o Kraljevima 18,21) U novom zavjetu nalazimo niz tekstova koji govore o toj slobodi izbora. Isus je rekao Nikodemu: Zaista, zaista, kaæem ti, tko se odozgo ne rodi, taj ne moæe vidjeti kraljevstva Boæjega. (Ivan 3,3) Isus je svim ljudima uputio rijeëi koje govore da nitko nije unaprijed odreappleen za vjeëni æivot ili vjeënu smrt. Isus poziva: Doappleite k meni svi koji ste umorni i optereêeni, i ja Êu vas okrijepiti. Uzmite jaram moj na se i uëite od mene, jer sam krotka i ponizna srca. Tako Êete naêi pokoj svojim duπama. (Matej 11,28.29) Zamijetimo rijeëi: doappleite,... svi, uzmite,... uëite, tako Êete naêi pokoj svojim duπama. Sudbina vaπe duπe je u vaπim rukama; ona leæi u vaπoj odluci: hoêete li doêi, pouëiti se i naêi odmor, ili neêete. Tragedija je u tome πto mnogi ne æele mijenjati sebe i uëiti od Krista. Isus je objasnio i zaπto oni to ne æele: U ovome se sastoji sud: Svjetlo je doπlo na svijet, a ljudi su viπe voljeli tamu nego Svjetlo, jer su im djela bila zla. Svatko tko Ëini zlo mrzi svjetlo i ne dolazi k svjetlu, da se ne otkriju njegova djela. Onaj koji radi πto je poπteno dolazi k svjetlu, da bi se oëitovalo da su njegova djela uëinjena u Bogu. (Ivan 3,19-21) Neki su, naæalost, izabrali æivot u tami, jer to viπe vole. U mraku se mogu Ëiniti zla djela. A tko tako Ëini, ne voli Svjetlo samog Isusa. Mnogi se povode za veêinom i smatraju da se istina i pravda nalaze tamo gdje je veêina. Ali nije uvijek tako. U Evanappleelju po Mateju Ëitamo Isusove rijeëi: Uappleite na uska vrata, jer πiroka vrata i prostran put vode u propast, i mnogo ih je koji idu njim. Kako su uska vrata

108 108 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA i tijesan put koji vodi u æivot, i malo ih je koji ga nalaze! (Matej 7,13.14) To πto Ëini veêina, ne znaëi i da je to put æivota. VeÊina je vikala Pilatu da raspne Isusa. Jesu li bili na strani istine i æivota? Nisu, jer su ustali protiv Spasitelja svijeta. Kod æivotnog izbora ne treba se nipoπto povoditi za veêinom. Treba imati u vidu Isusovo upozorenje da uska vrata i tijesan put vode u æivot, i malo ih je koji ga nalaze. Neki odbacuju Krista pod pritiskom drugih obitelji, druπtva, susjeda ili nekih voapplea. UobiËajeni izgovori su: Moji su oduvijek tako Ëinili pa Êu i ja. to Êe reêi ovaj ili onaj? Moji roditelji ili moja djeca ne misle tako. U Evanappleelju po Ivanu nalazimo sliëan primjer: Kad se straæari vratiπe glavarima sveêeniëkim, ovi ih upitaπe: Zaπto ga niste doveli? Straæari odgovoriπe: Nikada Ëovjek nije govorio kao ovaj Ëovjek! Zar ste i vi zavedeni? odvratiπe im farizeji. Ima li tko od Ëlanova Velikog vijeêa ili od farizeja da je vjerovao u njega? A ova svjetina koja ne pozna Zakona, ona je prokleta. (Ivan 7,45-49) Straæari i narod bili su oduπevljeni Kristovim uëenjem i mnogi su Ga slijedili, ali primjedba sveêenika je bila: Zar ste i vi zavedeni? Vidite da od nas nitko to ne Ëini. Neka ste prokleti! SliËna reagiranja moæemo vidjeti i danas kad se netko odluëi istinski i praktiëno poêi za Isusom, æivjeti po Njegovoj volji i naêi duπevni mir. Ali, svatko je slobodan izvrπiti svoj izbor. Savjet Boæje rijeëi je: Nemojte se prilagoappleivati ovomu svijetu! Naprotiv, preobliëavajte se obnovom svoga uma da mognete uoëavati πto je volja Boæja: πto je dobro, ugodno i savrπeno! (Rimljanima 12,2)

109 ÆIVITE PO BOÆJOJ VOLJI 109 Krist nikoga ne prisiljava da Mu sluæi. On ne æeli silom iznuditi odluku. Viπe puta je bio u prilici da uvjeri i prisili ljude da Ga svakako trebaju primiti, ali to ne bi bilo u skladu s Ëovjekovom slobodnom voljom koju mu je On dao stvarajuêi ga. Bogati mladiê je doπao k Isusu i pitao: UËitelju, πto dobro moram Ëiniti da postignem æivot vjeëni? Isus mu je odgovorio: Ako hoêeπ uêi u æivot, vrπi zapovjedi! (Matej 19,16.17) Objasnio mu je koje su to zapovijedi i pozvao ga da Ga slijedi. Ali mladiê nije bio spreman potpuno prihvatiti Kristov put, i otiπao je. Isus ga nije prisilio da Ga mora slijediti. Ali ako æeli u vjeëni æivot, to je bio put. On je, naæalost, izabrao suprotno. Jedan drugi dogaappleaj takoappleer pokazuje da Isus ne æeli da Ga netko prima na silu. Nakon iscjeljenja jednog teπkog bolesnika, stanovniπtvo toga mjesta je reagiralo ovako: Ljudi iziappleoπe da vide πto se dogodilo. Doappleoπe k Isusu i naappleoπe Ëovjeka iz koga su iziπli zli duhovi gdje sjedi do nogu Isusovih, obuëen i pri zdravoj pameti. I uplaπe se. OËevici im ispriëaju kako je opsjednuti spaπen. Tada Isusa zamoli sav narod geraskog kraja da se udalji od njih, jer ih bijaπe obuzeo velik strah. On uapplee u laappleicu i krenu nazad. (Luka 8,35-37) Umjesto da se raduju πto je Krist meappleu njima i πto im moæe pomoêi u svim potrebama, oni su Ga zamolili da napusti njihov kraj. I Isus ih je napustio. Ostavio ih je same jer su oni tako izabrali. Ovi i drugi primjeri svjedoëe da nas Bog ne æeli primorati da Mu sluæimo. Ali oni govore i da Bog nije odredio one koji Mu moraju sluæiti. On nije odredio izabranike. Svatko osobno odluëuje za sebe πto Êe uëiniti. O sudbini svoje duπe moæemo osobno odluëiti. Pred

110 110 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA nama je sloboda izbora. Pred nama je Kristov poziv svima da doappleu i naappleu mir svojim duπama. Ako jednoga dana budemo izgubljeni za vjeënost, sami smo to odabrali. Ako jednoga dana budemo u Kristovom kraljevstvu, sami smo tome doprinijeli svojim slobodnim izborom. MoguÊnost spasenja i vjeënog æivota ponuappleena je svima. Na nama je hoêemo li je prihvatiti ili odbaciti. Isus kaæe: Evo stojim na vratima i kucam. Ako tko Ëuje moj glas i otvori vrata, uêi Êu k njemu i veëerati s njim, i on sa mnom. (Otkrivenje 3,19.20) Isus svojim Svetim Duhom kuca na vrata naπega srca i æeli biti stanar u naπim srcima. Ali kvaka je na naπoj strani. Do nas stoji hoêemo li otvoriti ili ne. HoÊete li otvoriti vrata svojega srca Isusu? HoÊete li Ga prihvatiti vjerom i doêi do potpune spoznaje o Njemu? HoÊete li Ga slijediti i biti Mu istinski i praktiëno posluπni? Sudbina vaπe duπe je u vaπoj ruci. Stoga otvorite vrata svojega srca Isusu! Pokaæite svojim æivotom da vrπite Njegovu volju. Samo tako Êete moêi ostvariti pravi smisao æivota pripremiti se za æivot u vjeënosti. Rob ili slobodan? Neki misle da je takva sluæba Bogu, odnosno æivot po Boæjoj volji, ograniëavanje ljudske slobode? Je li posluπnost Kristu ropstvo ili sloboda? Ropstvo ili sloboda to je vrlo πiroko i sloæeno pitanje. U svoj svojoj πirini i sloæenosti ono je oduvijek zanimalo ljude, i moæemo slobodno reêi da je razvitak ljudskog druπtva praêen stalnom borbom Ëovjeka za slobodu, a protiv ropstva. Nitko ne voli biti rob niti pot-

111 ÆIVITE PO BOÆJOJ VOLJI 111 Ëinjen. Nitko ne voli da mu netko drugi gospodari, zapovijeda i nareappleuje. Svatko voli biti slobodan, bez obveza i ograniëenja. To je jedan od razloga zaπto mnogi smatraju da je i sluæba Bogu ograniëavanje ljudske slobode. Takvi kaæu: Biti krπêanin, to su obveze; a ja æelim biti slobodan! Je li to stvarno tako? Jesu li krπêani robovi ili slobodni? Moæe li Ëovjek uopêe biti slobodan, ili je uvijek u nekom stanju potëinjenosti? to je zapravo sloboda? Ako bismo upitali apostola Pavla, on bi nam rekao sljedeêe: Za tu slobodu Krist nas je oslobodio. Prema tome, budite nepokolebivi i ne dopustite da vas ponovo upregnu u jaram ropstva!... Dakako, vi ste, braêo, k slobodi pozvani. (GalaÊanima 5,1.13) Pavao nas poziva da ostanemo u krπêanskoj slobodi. Mi smo pozvani da budemo slobodni. Zaπto onda mnogi smatraju krπêanstvo obvezom i ropstvom, a napuπtanje ili neprihvaêanje krπêanstva slobodom? to to znaëi: Æelim biti slobodan! to bi za takve bila sloboda? Mogli bismo definirati slobodu ovako: Sloboda je neometano izvrπavanje vlastite volje. Postoji li na Zemlji ili u svemiru mjesto gdje Ëovjek moæe neometano Ëiniti πto god zaæeli? to bismo Ëinili u takvoj slobodi? HoÊemo letjeti! Moæe. HoÊemo razbijati! Moæe. HoÊemo samo uæivati! Moæe. HoÊemo krasti, lagati, ubijati! Moæe.

112 112 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA NeÊemo raditi! Moæe. Sad hoêemo malo raditi! Moæe. Sad hoêemo malo biti dobri! Moæe. I tako dalje.... Ima li u svemiru takvog mjesta na kojem bi Ëovjek mogao zadovoljiti sve svoje æelje i prohtjeve? Sigurno da nema. Ali kad bi ga i bilo, opet ne bismo bili slobodni, jer je to πto æelimo ovladalo nama. Primjerice: HoÊu uvijek raditi suprotno od onoga πto se od mene zahtijeva. Moæemo donositi i dobre odluke, izvrπavati i dobre æelje, ali provodeêi to postajemo robovi tim svojim odlukama i æeljama. One vladaju nad nama. Vrlo je vaæno da zapazimo: Ako je neπto ovladalo nama, postajemo robovi toga. Na to nam skreêe pozornost i apostol Pavao kad kaæe: Sve mi je dopuπteno... Ali sve nije korisno. Sve mi je dopuπteno... Ali ja neêu niëemu robovati. (1. KorinÊanima 6,12) Za stvorena biêa ne postoji apsolutna sloboda. Bilo πto Ëinili u svojem æivotu, uvijek smo neëije sluge. O tome Ëitamo u Svetom pismu: Zar ne znate: ako se nekomu dajete za robove da mu se pokoravate, robovi ste onoga komu se pokoravate: bilo grijeha da umrete, bilo pokornosti da budete opravdani? (Rimljanima 6,16) Zaista, zaista, kaæem vam, tko god Ëini grijeh, rob je grijeha odvrati im Isus. (Ivan 8,34) Prema tome, sloboda je neometano izvrπavanje svoje volje, ali u kojoj smo uvijek neëije sluge. Sloboda grijeha je izvrπavanje Sotonine volje. KrπÊanska sloboda, o kojoj govori apostol Pavao, je potpuno izvrπavanje Bo-

113 ÆIVITE PO BOÆJOJ VOLJI 113 æje volje. Mi, dakle, moæemo govoriti samo o slobodi izbora posluπnosti, odnosno kome Êemo se pokoriti. Jer πto god Ëinili, u neëijoj smo sluæbi ili Sotone, ili Boga. Sloboda izbora, a ne apsolutna sloboda, uvijek je stajala pred stvorenim biêima. Adam je imao slobodu izbora: Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiπ, zacijelo Êeπ umrijeti! (Postanak 2,16.17) Kako veliku slobodu je imao prvi Ëovjek! Slobodno je mogao jesti sa svakoga drveta u vrtu, samo jedno nije smio dirati. Uzimanje s tog jedinog znaëilo je, kako je Bog rekao, put u smrt. U svojoj punoj slobodi izbora Ëovjek je izabrao put prokletstva i smrti koji mu je Sotona prikazao drukëije: Nato Êe zmija æeni: Ne, neêete umrijeti! Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli otvorit Êe vam se oëi, i vi Êete biti kao bogovi, koji razluëuju dobro i zlo. (Postanak 3,4.5) Drugim rijeëima, onda Êete biti potpuno slobodni, jer ste kao bogovi, a samo Bog ima apsolutnu slobodu.»ovjek je prihvatio ovaj izbor kao put k pravoj slobodi kojoj oduvijek teæi. Ali neki se put Ëini Ëovjeku prav, a na koncu vodi k smrti (Izreke 14,12). Tako je posluπnost Sotoni donijela prokletstvo i smrt na planet Zemlju. (Postanak 3,17-19) Iako se Sotona nametnuo za gospodara ovoga planeta, sloboda izbora je i dalje ostala ljudima.»ovjek moæe birati kome Êe se pokoriti: Sotoni ili Bogu. SljedeÊi biblijski primjeri to potvrappleuju: Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vas stavljam: æivot i smrt, blagoslov i prokletstvo. Æivot, dakle, biraj, ljubeêi Jahvu, Boga svoga, sluπajuêi njegov glas, pri-

114 114 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA anjajuêi uz njega, da æiviπ ti i tvoje potomstvo. Ta on je æivot tvoj, tvoj dugi vijek, da bi mirno mogao boraviti na zemlji za koju se Jahve zakle ocima tvojim Abrahamu, Izaku i Jakovu da Êe im je dati. (Ponovljeni zakon 30,19.20) Bog nikada nikoga nije primoravao da Mu sluæi. Izaberi æivot bio je uvijek Njegov poziv. Tako je bilo u vrijeme Mojsija, tako je bilo u vrijeme Joπue: Meappleutim, ako vam se ne sviapplea sluæiti Jahvi, onda danas izaberite kome Êete sluæiti: moæda bogovima kojima su sluæili vaπi oci s onu stranu Rijeke, ili bogovima Amorejaca u Ëijoj zemlji sada prebivate. Ja i moj dom sluæit Êemo Jahvi. (Joπua 24,15) Tako je bilo u vrijeme proroka Ilije: Ilija pristupi svemu narodu i reëe: Dokle Êete hramati na obje strane? Ako je Jahve Bog, slijedite ga; ako je Baal, slijedite njega. A narod mu nije niπta odgovorio. (1. o Kraljevima 18, 21) Tako je bilo u svim vremenima, tako je i danas.»ovjek moæe slobodno izabrati u Ëijoj Êe sluæbi biti. Svakog dana vrπimo svoj izbor potpuno slobodno i izvrπavamo neëiju volju. Ne moæemo biti na obje strane. Da bi prikazao kako je nemoguêe istodobno biti na obje strane, apostol Pavao je uzeo sljedeêu ilustraciju: Ne moæete piti kaleæ Gospodnji i kaleæ vraæji. Ne moæete biti dionici stola Gospodnjega i stola vraæjega. Ili da na zavist i srdæbu izazivamo Gospodina? Zar smo jaëi od njega? Sve je dopuπteno. Ali sve nije korisno. Sve je dopuπteno. Ali sve ne izgraappleuje. (1. KorinÊanima 10,21-23) Pouka je jasna: jedno je Gospodnja Ëaπa, drugo je appleavolska Ëaπa. Ne moæemo u isto vrijeme sjediti za dva razliëita stola i piti iz dvije razliëite Ëaπe. Ili smo za Gospodnjim stolom, ili za appleavolskim stolom. Drugog izbora nema; neki srednji put ne postoji. Nema Ëaπe

115 ÆIVITE PO BOÆJOJ VOLJI 115 niti stola koji ne bi pripadao ili Gospodinu, ili Sotoni. Ako smo za Gospodnjim stolom i pijemo Gospodnju Ëaπu, onda nismo za Sotoninim stolom i Ëaπom. Sloboda izbora je pred nama.»esto smo pred izborom Ëaπe i stola.»esto, misleêi da je za Gospodnjim stolom previπe propisa i obveza, sjednemo za Sotonin stol, oëekujuêi potpuno zadovoljstvo. Ali neki se izbor Ëovjeku Ëini dobrim, a na kraju doæivi gore nego πto je mislio. To je Isus najbolje prikazao u priëi o izgubljenom sinu. Mlaapplei sin je smatrao da su nepisani propisi ponaπanja u kuêi njegovog oca teπke obveze. Mislio je da odlazak od kuêe znaëi slobodu i pravi æivot. Zato je uzeo svoj dio i otiπao od kuêe. I prvih je dana izgledalo da je izvrπio dobar izbor. Mogao je ustati kad hoêe, mogao je otiêi kad æeli a da nikoga ne pita, mogao je potroπiti koliko æeli, jesti i piti koliko æeli, vratiti se kad æeli, biti prijatelj s kim æeli. Sve kako je sâm htio. Ali kako je vrijeme prolazilo, broj prijatelja se smanjivao jer je i novca bivalo sve manje. Onda je nastupila glad u toj zemlji, a nije imao nikakve priëuve. Da bi ostao æiv, prihvatio se Ëuvati svinje nekog Ëovjeka. Opet je bio gladan. Isus nastavlja priëu: Tada doapplee k sebi... (Luka 15,17) MladiÊ je shvatio da druπtvo ne moæe postojati bez obveza i propisa koji odreappleuju odnose meappleu ljudima. Vratio se svom ocu i prihvatio naëin æivota u oëevoj kuêi, jer je samo pod tim uvjetom mogao ostati æiv. Sada mu je bilo lijepo kod kuêe. Radio je iste poslove kao i prije, ali ovoga puta bez osjeêaja obveze i ograniëavanja slobode. Zaπto? to se dogodilo? Boæja rijeë kaæe: Tada doapplee k sebi... Doæivio je unutarnju pro-

116 116 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA mjenu. Promijenilo se htijenje, promijenila se volja, svijest. Sada je æelio ono πto æeli i njegov otac. Sada je postao svjestan da moraju postojati obveze i propisi da bi se jedno druπtvo odræalo na æivotu; ali buduêi da ih je sad usvojio kao svoje, nije ih ni osjeêao. Oni su postali njegovo htijenje, njegova volja. S obzirom da je sloboda neometano izvrπavanje vlastite volje, sada se osjeêao slobodnim, jer vrπeêi svoju volju, koja je nakon dolaæenja k sebi jednaka oëevoj volji, æivio je u skladu s obavezama i propisima koje viπe nije osje- Êao kao takve. Da bismo osjetili slobodu u Kristu, naπa volja treba biti jednaka Kristovoj. Apostol Pavao kaæe:... veê kao robovi Kristovi koji od svega srca vrπe volju Boæju! (Efeæanima 6,6) Ako neπto prihvaêamo i Ëinimo od srca, onda ne osjeêamo teret i obvezu. Onda je to naπe htijenje, naπa volja. Da bismo se osjeêali slobodni u Kristu, naπa volja se treba promijeniti. Mi trebamo htjeti ono πto æeli Krist. Naπe misli se moraju promijeniti. Naπa svijest treba biti u skladu s Boæjom rijeëju. Drugim rijeëima, potrebna je unutarnja promjena. Treba se roditi odozgo (Ivan 3,7), rekao bi Isus. Kao πto se danas osjeêamo slobodni kad Ëinimo ono πto æelimo, tako Êe biti i u Kristu kad je naπa volja jednaka Njegovoj pa Ëinimo πto æelimo. Æelimo ono πto je Bogu ugodno pa se, ËineÊi to, i sami osjeêamo slobodni, s obzirom da je to sada izvrπavanje i naπe volje. Usklaappleivanje volje je najvaæniji trenutak u odgovoru na naπe pitanje. Po naravi nam nije uroappleeno da vrπimo Boæju volju. Od svojega roappleenja smo skloni Ëiniti grijeh. Takvu narav nasljeappleujemo, jer su Eva i Adam, na kojima je stajao ovaj izbor, izvrπili takvo usklaappleiva-

117 ÆIVITE PO BOÆJOJ VOLJI 117 nje. I danas nam se zato Ëini da smo slobodni ako nismo krπêani, jer je naπa volja jednaka pobijeappleenom samozvanom gospodaru ovoga planeta. Ali, zahvaljujuêi Kristu, mi u naπem æivotu moæemo promijeniti gospodara, a da se i dalje osjeêamo slobodni ako doæivimo i unutarnju promjenu. A to znaëi pripremiti se za nebesko kraljevstvo i ostvariti pravi smisao æivota. U oëekivanju tog nebeskog kraljevstva trebamo biti u stalnoj vezi s Bogom, kako bismo ustrajali na tom Kristovom putu. Kako to ostvariti? Molitva nas povezuje s Bogom U poëetku su Adam i Eva osobno razgovarali s Bogom licem k licu. Kad je doπao grijeh, prekinuta je ovakva osobna veza s Bogom. Grijeh je udaljio Ëovjeka od Boga i naëinio veliki ponor, koji je odvojio Nebo od Zemlje i koji je odvojio Ëovjeka od Boga. Ali Isus Krist je doπao na naπu Zemlju da nam omoguêi povratak k Bogu. On je svojom ærtvom na kriæu premostio ponor koji se nalazio izmeappleu Ëovjeka i Boga i omoguêio svakome koji Ga primi za osobnog Spasitelja da postane Boæje dijete. Njegovo djelo pomirenja omoguêilo je svakome da bez nekog zemaljskog posrednika slobodno doapplee pred prijestolje Boæje milosti i razgovara sa svojim nebeskim Ocem. Ovaj razgovor s Bogom su naπe molitve. Jedina veza s Bogom, koju Ëovjek moæe odræavati preko Isusa Krista, jest molitva. U molitvi moæemo otvoriti svoje srce Bogu kao Prijatelju. Ona je disanje duπe i tajna duhovne sile; ona je æivotno naëelo duhovnog Ëovjeka. Da bismo vodili pravi duhovni æivot, trebamo biti u stalnoj vezi s naπim

118 118 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA nebeskim Ocem. Molitva nas povezuje s Bogom. To je karika koja spaja slabog Ëovjeka sa svemoguêim Bogom. Isus Krist nas stoga poziva na molitvu: Molite, i dat Êe vam se! Traæite, i naêi Êete! Kucajte, i otvorit Êe vam se! (Matej 7,7) Molitva je traæenje neëega. Uz traæenje ide i zahvaljivanje. Molitva je, dakle, traæenje i zahvaljivanje. Mnogi danas ne razumiju ove Isusove rijeëi: Molite,... traæite,... kucajte! Tijekom vremena ljudi su pod plaπt moljenja i traæenja unijeli svoje miπljenje, i na taj naëin skrenuli misli iskrenog molitelja na veê oblikovane i unaprijed napisane molitve, koje nisu odraz poboænog srca koje traæi i moli. Ovakav pogreπan stav prema molitvi uëinio je da se danas ljudi mole Bogu na razli- Ëite naëine. Tako se neki mole ponavljajuêi uvijek iste rijeëi. Drugi su opet, da ne bi stalno ponavljali svoje odreappleene molitve, ispisali molitve na ploëice ili komadiêe papira, stavili ih u bubanj i onda ga okreêu onoliko puta koliko se po njihovom miπljenju treba ponoviti ista molitva. Suvremeni molitelji idu joπ dalje i racionalno koriste svoje vrijeme odreappleeno za molitvu. Oni snime svoje molitve, i kad je potrebno izmoliti neku molitvu nekoliko stotina puta, samo ukljuëe ureappleaj za reprodukciju zvuka, i molitve se ponavljaju. Za to vrijeme oni obavljaju svoje druge poslove. Kako daleko je Ëovjek otiπao od vrlo jednostavnog uëenja Gospodnje rijeëi: Ne brinite se tjeskobno ni za πto, veê u svemu iznesite svoje potrebe Bogu proπnjom i molitvom, sve u zahvalnosti! (Filipljanima 4,6) Ovdje je poziv da osobno iznesemo svoje potrebe Bogu, da osobno otvorimo svoja srca i kaæemo Bogu πto nas tiπti i uznemirava, da Mu kaæemo o svojoj nadi, strahu, potrebi i æelji; a onda

119 ÆIVITE PO BOÆJOJ VOLJI 119 da se za sve primljeno zahvalimo. Prava molitva je otvaranje srca Bogu kao Prijatelju. Istina, molitva ne mijenja Boæju volju; ona nas upoznaje s Boæjom voljom i dovodi u sklad s Bogom. Molitvom se naπa volja usklaappleuje s Boæjom voljom. Moæe li to uëiniti veê pripremljena, unaprijed napisana molitva? Sigurno je da ne moæe. Zaπto? Zato πto molitve koje su unaprijed napisane nisu odraz naπeg trenutnog osjeêanja, naπe trenutne potrebe i æelje. To nisu traæenja od Boga neëeg odreappleenog πto nam je toga trenutka potrebno. To nisu naπa osobna traæenja, koja mi u srcu æelimo; a prava molitva je otvaranje svojega srca Bogu. Molitva je kljuë u rukama vjere koji otvara nebeske riznice u kojima se Ëuvaju neograniëena bogatstva SvemoÊnoga. (Ellen G. White, Put Kristu, Znaci vremena, Zagreb 2010., str. 82) Divna usporedba! Pravom molitvom, dakle, otvaramo vrata Neba i dolazimo pred prijestolje Boæje milosti da razgovaramo s naπim nebeskim Ocem i iznesemo Mu svoje potrebe. Cijeli naπ æivot ovisi o onome πto nam Bog daje. Sve πto trebamo dolazi od Njega. Naπa prijateljstva, naπe sposobnosti da zaraappleujemo novac, naπe zdravlje; naπa snaga u trenucima iskuπenja, nevolja, æalosti i poteπkoêa; svaka duhovna, tjelesna i duπevna pomoê sve to dolazi od Boga. On je izvor mudrosti, sile, izvor pravog mira i sreêe. Samo treba traæiti i ustrajno moliti. A to zahtijeva da budemo u neprestanoj vezi s Njim. Iz ovoga moæemo zakljuëiti da je molitva naπa velika potreba. To treba biti najvaæniji posao jednog krπ- Êanina tijekom dana. Ova veza s Bogom treba biti neprestana. Prava molitva ne moæe postojati bez ove stal-

120 120 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA ne veze, ili æelje za tom stalnom vezom i prijateljstvom s Bogom. Moæe li se ovakva stalna veza s Bogom odræavati pomoêu unaprijed napisanih i snimljenih molitava? Jasno je da ne moæe. Molitelj treba osobno otvarati svoje srce Bogu. U naπem æivotu potrebno je da se diæe jedna stalna rijeka molbi prema Bogu, pa Êe se onda i od gore, od Boga, prema dolje vratiti jedna stalna rijeka odgovora, pomoêi i blagoslova. (S. D. Gordon, Tihi razgovori o molitvi, str ) Tamo gdje se odræava takva stalna veza s Bogom, vide se i posljedice: priznanje grijeha, predaja Bogu i zahvaljivanje. To onda postaje i sadræaj naπih molitava. Tako dolazimo do praktiënih pitanja: Kako da se onda molimo? Za πto se trebamo moliti? to treba biti sadræaj naπih molitava? SliËno pitanje su postavili uëenici svojemu UËitelju Isusu Kristu: Kako je molio na nekom mjestu pa prestao, reëe mu jedan od njegovih uëenika: Gospodine, nauëi nas moliti, kao πto je i Ivan nauëio svoje uëenike! (Luka 11,1) Isus je ispunio ovu njihovu molbu i dao im primjer molitve: Stoga vi molite ovako: OËe naπ, koji jesi na nebesima! Sveti se ime tvoje! Doapplei kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji! Kruh naπ svagdanji daj nam danas! I otpusti nam duge naπe kako i mi otpuπtamo duænicima svojim! I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla! (Matej 6,9-13) Isus je ovdje vrlo jednostavnim rijeëima izrekao jednu uzor-molitvu, koja nije dana da je uvijek ponavljamo. To je samo ideal molitve, Ëije jednostavne rijeëi moæe razumjeti svatko, ali koja je bogata sadræajem. Prva polovina ove molitve odnosi se na Boga. UpuÊena

121 ÆIVITE PO BOÆJOJ VOLJI 121 je Njemu pa stoga i poëinje rijeëima: OËe naπ... Nekoliko sljedeêih reëenica izraæavaju æelju da se sveti Njegovo ime; da se uspostavi Njegovo kraljevstvo; da se vrπi Njegova volja. Ako smo na ovaj naëin odali Ëast i slavu Bogu, onda moæemo naglasiti i naπe tjelesne potrebe, πto je izraæeno rijeëima: Kruh naπ svagdanji daj nam danas. Zatim su navedene naπe osobne duhovne potrebe: praπtanje grijeha i izbavljenje od zla. Ovom uzor-molitvom Isus nam æeli reêi da u naπim molitvama trebamo na prvom mjestu dati hvalu Bogu, priznati Ga za jedinog i pravog Boga, i pokazati spremnost da spoznamo i vrπimo Njegovu volju. Zatim da uz naπe tjelesne potrebe joπ viπe molimo za duhovne potrebe. Tako u ovoj molitvi moæemo naêi πest molbi za duhovne blagoslove, a samo jednu za zemaljske potrebe. Dakle, na prvom mjestu trebaju biti duhovne potrebe. To je Krist naglasio i ovim rjeëima: Zato najprije traæite kraljevstvo Boæje i njegovu pravednost, a to Êe vam se nadodati! (Matej 6,33) UËeÊi svoje uëenike kako da se mole, Isus nikada nije mislio na stalno ponavljanje ovih istih rijeëi. I sâm se nije uvijek tako molio.»itajuêi Evanappleelja nalazimo Ga Ëesto na molitvi. Mnoge Njegove molitve, i molitve drugih molitelja, zapisane su u Bibliji. One nisu bile doslovno ponavljanje molitve OËenaπ. Ali sve su Kristove molitve sadræavale neke od poruka spomenutih u OËenaπu. Tako, primjerice, Isusova velikosveêeniëka molitva, zabiljeæena u Evanappleelju po Ivanu u 17. poglavlju, nije ponavljanje molitve OËenaπ, nego moljenje u duhu te molitve, ali s naglaπavanjem stvarnih potreba u tom trenutku.

122 122 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA Prije nego πto su Ga uhvatili i osudili, Isus se molio ovako: Tada im reëe: Æalosna je duπa moja do smrti. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom! Zatim ode malo dalje, pade niëice te se pomoli: OËe moj! Ako je moguêe, neka me mimoiapplee ovaj kaleæ! Ali neka ne bude moja, nego tvoja volja!... Ponovo se udalji te uze moliti: OËe moj! Ako nije moguêe da me mine ovaj kaleæ, a da ga ne pijem, neka bude volja tvoja. (Matej 26, ) I ovdje Isus ne ponavlja doslovce molitvu OËenaπ. U samoêi, pun boli u srcu, pod teretom odgovornosti, traæio je pomoê od svojega nebeskog Oca. Iako u velikoj patnji, On nije zaboravio na osnovno naëelo molitve izraæeno rijeëima da se ispuni Boæja volja. Ovo je vrlo vaæan trenutak kad je u pitanju molitva i njezino ostvarenje. U naπim molitvama trebamo uvijek traæiti da se ostvari Boæja volja. Dopustimo da nas Bog usliπa po svojoj volji, jer On najbolje zna πto nam je i kada najviπe potrebno. Molitva je i postigla svoj cilj ako smo kroz nju otkrili πto je Boæja volja u pogledu onoga πto smo traæili. Molitva niti nema za cilj izvrπiti promjenu u Bogu ili promijeniti Njegovu volju. Ona treba izvrπiti promjenu u nama, to jest promijeniti naπu volju, naπe htijenje, naπe traæenje, a time i naπ æivot dovesti u sklad s Boæjom voljom. Molitvom ne obavjeπtavamo Boga o onome πto On inaëe ne bi znao, niti molitva ima za cilj uvjeriti Boga da treba uëiniti neπto πto On inaëe nije voljan uëiniti. S obzirom da Bog unaprijed zna sve πto nama treba, nije potrebno da Ga dugim molitvama uvjeravamo da nam je neπto stvarno potrebno. Zato je Isus rekao: Kad se molite, ne izgovarajte isprazne rijeëi kao pogani, koji umiπljaju da Êe biti usliπani zbog svoga nabrajanja.

123 ÆIVITE PO BOÆJOJ VOLJI 123 Nemojte ih, dakle, oponaπati, jer i prije nego ga zamolite, zna Otac vaπ πto vam je potrebno. (Matej 6,7.8) Ne trebamo puno govoriti. Izbjegavajmo isprazne rijeëi. Ne trebamo nabrajati, ponavljati i uvjeravati Boga. Ukratko, trebamo iznijeti svoje potrebe i teænje srca svojim rijeëima. U Bibliji je zabiljeæena jedna vrlo kratka molitva: A carinik, ostajuêi daleko, ne usudi se ni oëiju podignuti prema nebu, veê se udarao u prsa i molio: Boæe, smiluj se meni greπniku! (Luka 18,13) Iako je ova molitva imala samo pet rijeëi, Isus je potvrdio da je Bog carinika usliπao i da je otiπao kuêi opravdan. Zaπto se neki mole dugo, ponavljajuêi svoje molitve? Isus kaæe:... umiπljaju da Êe biti usliπani zbog svoga nabrajanja. (Matej 6,7) Takvi smatraju da Êe zbog mnogih rijeëi biti usliπani. Oni dræe da je molitva neka zasluga koja veê sama po sebi opravdava grijehe. I πto je molitva duæa, πto se viπe nabraja, to su veêe zasluge. Ali molitva nije opravdavanje grijeha. Ona nema nikakve zasluge sama u sebi. I najrjeëitije molitve su samo prazne rijeëi, ako ne izraæavaju osjeêaje srca i ne vrπe promjenu u nama. Molitva OËenaπ upuêuje nas i kome se trebamo moliti. Njezin sâm poëetak kaæe da se trebamo moliti nebeskom Ocu. Isus dodaje: Zaista, zaista, kaæem vam, ako πto zamolite od Oca u moje ime, dat Êe vam. (Ivan 16,23) Nebeskog Oca moæemo moliti u ime Isusa Krista sve πto nam je potrebno. Zato nas Gospodnja rijeë poziva: BuduÊi dakle da imamo uzviπena velikog sveêenika, Isusa, Sina Boæjega, koji je proπao kroz nebesa, dræimo se Ëvrsto vjere koju ispovijedamo!... Dakle: pristupajmo s pouzdanjem k

124 124 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA prijestolju milosti da primimo milosrapplee i naappleemo milost za pravodobnu pomoê! (Hebrejima 4,14.16) Mi moæemo s punim povjerenjem, slobodno i u svakom trenutku pristupiti prijestolju Boæje milosti i zatraæiti pomoê u molitvi. Nije nam potreban neki drugi posrednik, osim Isusa Krista, uzviπena Velikog sveêenika koji sjedi s desne strane Ocu i moli se za nas. On je uvijek spreman iznijeti naπe molitve svojemu Ocu. Doappleite pred prijestolje Boæje milosti i odræavajte ovu stalnu vezu s Bogom. Neka vaπe srce bude stalno otvoreno Njemu, spremno primiti oprost, ali i silu koja vam je potrebna da biste se pripremili za vjeëni æivot i tako ostvarili pravi smisao æivota. Jeste li sigurni da ste na pravom putu? Postoje samo dva puta: put k æivotu i put k smrti. Put k æivotu moæemo nazvati pravim putom, a put k smrti krivim putom. Tijekom svojega æivota uvijek smo na nekom od ovih putova. To je naπ æivotni put. Jesmo li sigurni da smo na pravom putu? Jesmo li sigurni da Êemo tim putom stiêi upravo tamo kamo æelimo? Ili moæda mislimo da nije vaæno πto i kako vjerujemo i Ëinimo; bitno je da je to iz iskrenog srca? Biblija poznaje taj problem. U njoj Ëitamo: Neki se put Ëini Ëovjeku prav, a na kraju vodi k smrti. (Izreke 16,25) Bilo je to jedne ljetne nedjelje uveëer. Promet je bio vrlo æiv, jer su se ljudi vraêali kuêi s vikenda. Prometnik se vozio patrolnim automobilom po autoputu pazeêi na vozaëe, da ne bi tko vozio prebrzo ili presporo. I dugo je sve bilo u redu. Sati su prolazili i on je znao da Êe uskoro doêi smjena, pa Êe se moêi odmoriti. Sve

125 ÆIVITE PO BOÆJOJ VOLJI 125 vrijeme radio je bio ukljuëen, ali vijesti se nisu ticale njegovog sektora. Kod njega je sve bilo u redu. Sunce je upravo zaπlo i mrak se joπ nije spustio. Baπ u trenutku kad je htio skrenuti na sporednu cestu, za dlaku je izbjegao sudar s automobilom koji je dolazio iz suprotnog smjera. Odmah je, kao znak da neπto nije u redu, ukljuëio plavo svjetlo na svojem policijskom automobilu. Ova traka je bila odreappleena samo za promet u jednom smjeru. A vozaë koji je upravo projurio kao da to nije znao. Policajac je ukljuëio sirenu, ali automobil pred njim je joπ viπe ubrzao. Nije bilo vremena traæiti pomoê radio-vezom. Automobil pred njim vozio je brzinom od 120 kilometara na sat. Bilo je samo joπ neπto viπe od kilometra do sljedeêeg raskriæja. OËekivao je da Êe zvuk sirene prisiliti vozaëa da uspori, tako da Êe on svojim automobilom prestiêi njegov i zaprijeëiti mu put. Samo ako to ne uëini netko drugi! Poæurio je joπ viπe. Ali prekasno. Stotinjak metara pred sobom ugledao je sjenku drugog automobila i uslijedio je strahovit sudar. Ishod: uniπtena dvoja kola i mrtvi vozaëi. Zaπto? Jer je jedan vozaë vozio u krivom smjeru. Mislio je da se nalazi na pravom putu. Vjerovao je da Êe ga taj put odvesti kuêi. Automobil koji mu je dolazio u susret i upozoravao ga, nije ga mogao uvjeriti da je na krivom putu. To nije moglo niti plavo svjetlo iza njega. Zbog zvuka sirene patrolnog policijskog automobila postao je joπ tvrdoglaviji u uvjerenju da je u pravu. Ali njegovo opredjeljenje donijelo je smrt ne samo njemu, nego i drugom Ëovjeku. Neki se put Ëini Ëovjeku prav, a na kraju vodi k smrti. Nisu svi putovi pravi. Nisu svi putovi dobri.

126 126 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA Moæemo li znati koji je æivotni put pravi? Moæemo li znati je li put kojim idemo dobar, ili nije dobar? Koja su mjerila? Po Ëemu moæemo prepoznati pravi put? Da bismo odgovorili na ta pitanja, potrebno je upoznati πto Biblija govori o æivotnom putu. Najjednostavnije je to objasnio naπ Spasitelj Isus Krist kad je rekao: Uappleite na uska vrata, jer πiroka vrata i prostran put vode u propast, i mnogo ih je koji idu njim. Kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u æivot, i malo ih je koji ga nalaze! (Matej 7,13.14) Po Isusovim rjeëima samo jedan put jamëi æivot. Svaki drugi put donosi smrt. Ne obiënu, koja je posljedica Adamovog prijestupa, veê vjeënu smrt iz koje se viπe nitko neêe vratiti. Danas postoji Ëitav niz krπêanskih i drugih uëenja koja propovijedaju put spasenja Ëovjeka greπnika. Zanimljivo je napomenuti da se mnogi u tom nauëavanju pozivaju na Bibliju. Neki se njom sluæe viπe, neki manje, ali svi tvrde da poznaju taj pravi put spasenja, pravi æivotni put, i pozivaju druge da poappleu njim ako æele vjeëni æivot. Pa ipak je jedno potpuno jasno: Biblija kaæe da postoji samo jedan pravi put koji vodi u æivot. Koji je to pravi put? Evanappleelist Ivan daje odgovor navodeêi rijeëi Isusa Krista: Ja sam put, istina i æivot reëe mu Isus. Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni. (Ivan 14,6) to to znaëi da je Isus Krist taj put? RijeË je o velikoj istini koju mnogi ljudi danas ne razumiju. Apostol Petar kaæe: Isus je onaj kamen koji ste vi, graditelji, odbacili, a koji je postao ugaonim kamenom. Spasenja nema ni po jednom drugom, jer je pod nebom to jedino ime dano ljudima po kojem nam se treba spasiti. (Djela 4,11.12)

127 ÆIVITE PO BOÆJOJ VOLJI 127 Nitko drugi nam tu ne moæe pomoêi. Bilo je mnogo dobrih i svetih ljudi koji su æivjeli po Boæjoj volji i dræali Boæje zapovijedi, ali njihove zasluge i njihov sveti æivot ne mogu biti zamjena za nas, ili neki naπ otkup. O tome Ëitamo: I doapplee mi rijeë Jahvina: Sine ËovjeËji, zgrijeπi li koja zemlja protiv mene nevjerom, i ja podignem ruku na nju, te joj uniπtim i posljednju priëuvu kruha, i pustim na nju glad da zatrem u njoj sve ljude i stoku;... a u njoj preostanu samo ona tri Ëovjeka, Noa, Daniel i Job, æivota mi moga rijeë je Jahve Gospoda oni neêe spasiti ni sinova ni kêeri, nego samo sebe svojom pravednoπêu. (Ezekiel 14,12.20) Vrlo Ëesto mnogi pozivaju svete i pravedne muπkarce i æene da mole Isusa i da posreduju kod Oca za milost i oproπtenje. A Isus Krist kaæe: Doappleite k meni svi koji ste umorni i optereêeni, i ja Êu vas okrijepiti. (Matej 11,28) Nema potrebe traæiti joπ nekog da moli Isusa i posreduje za nas. On nas poziva da doappleemo osobno k Njemu onakvi kakvi jesmo: umorni od grijeha i optereêeni brigama ovoga svijeta i dobit Êemo okrepu. Apostol Ivan kaæe: DjeËice moja, ovo vam piπem da ne poëinite grijeha. Ali ako tko i poëini grijeh, imamo zagovornika kod Oca: Isusa Krista, pravednika. On je ærtva pomirnica za naπe grijehe; ne samo za naπe nego za grijehe svega svijeta. (1. Ivanova 2,1.2) Apostol Petar naglaπava misao da spasenja nema ni po jednom drugom; Isus Krist je jedini put spasenja. Da On nije doπao na naπu Zemlju i dao svoj æivot za nas, nikada ne bi bilo moguênosti Ëovjekovog spasenja. Da nije bilo Golgote, ne bi bilo niti oproπtenja grijeha, niti spasenja od vjeëne smrti. Na Golgoti je trasiran put æivota za greπnog Ëovjeka.

128 128 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA U ono vrijeme mnogi su hitali da vide taj veliki dogaappleaj na breæuljku Golgote. Tamo su visjela tri razapeta Ëovjeka. Bili su razbojnici, govorio je narod. Onaj u sredini imao je k tome i Ëudnovati natpis na kriæu: Ovo je kralj æidovski. (Luka 23,38) Rugao se narod, rugale su se narodne voapplee, a rugao se i jedan od razapetih. Ali drugi ga je ukorio. On se uvjerio u nevinost»ovjeka koji je visio kraj njega. On je povjerovao da je to Spasitelj svijeta koji ima svoje kraljevstvo i koji je put, istina i æivot (Ivan 14,6). On je vjerovao da je Isus Krist Onaj koji je trebao doêi da bi izbavio narod od njihovih grijeha. To doznajemo iz njegovih rijeëi upuêenih Isusu: Isuse, sjeti me se kada doappleeπ u svoje kraljevstvo! Isus mu daje obeêanje: Zaista, kaæem ti danas, bit Êeπ sa mnom u raju! (Luka 23,42.43) Nitko od ljudi nije nikada imao vlast reêi tako neπto. To je mogao reêi samo Onaj tko je stvarno Gospodar nad gospodarima i Kralj nad kraljevima. Nema druge moguênosti za ulazak u Kristovo kraljevstvo; to je moguêe samo preko Isusa Krista, Spasitelja svijeta. To je jedini put kojim sigurno moæemo doêi u Boæje kraljevstvo. Moæemo mi traæiti i druge putove koji nam moæda izgledaju lakπi, ali Biblija jasno uëi da ti drugi putovi ne vode u vjeëni æivot. Ali nije dovoljno samo znati da je neki put pravi put. Potrebno je i poêi tim putom! to, dakle, trebamo uëiniti? Kako moæemo znati idemo li pravim putom? Ako se osvrnemo na Isusove rijeëi: Ja sam put (Ivan 14,6), moêi Êemo shvatiti πto treba Ëiniti. Tim rijeëima nas Isus poziva da poappleemo za Njim i da æivimo kao πto je On æivio. O tome je kasnije pisao Isusov omiljeni apostol Ivan: Tko tvrdi da ostaje

129 ÆIVITE PO BOÆJOJ VOLJI 129 u njemu, taj mora tako æivjeti kako je on æivio. (1. Ivanova 2,6) Postoji jedan vrlo jednostavan ispit po kojemu moæemo biti sigurni idemo li pravim putom. Ako na pitanje: Æivim li ja kao πto je æivio Isus Krist? moæemo odgovoriti potvrdno, mi se nalazimo na pravom putu. Bilo bi zanimljivo sjesti kod kuêe s Biblijom u ruci, otvoriti Evanappleelja, pa na papiru biljeæiti sve ono πto je Isus radio, kako je æivio i kako se ponaπao u odreappleenim trenucima. Zatim to sve usporediti sa svojim æivotom. Na taj naëin bismo sa sigurnoπêu utvrdili idemo li Isusovim putom, to jest æivimo li kao πto je On æivio. Isus nam je ostavio primjer i poziva nas da idemo za Njim. Apostol Petar to kaæe ovako: Ta na to ste i pozvani, jer je i Krist trpio za vas i ostavio vam primjer da idete njegovim stopama; on koji ne uëini grijeha i u Ëijim se ustima ne naapplee prijevare ; on koji vrijeapplean nije zauzvrat vrijeappleao, muëen nije prijetio, nego je to prepuπtao pravednomu Sucu; on koji osobno u svom tijelu naπe grijehe uznese na kriæ da mi, umrijevπi svojim grijesima, æivimo pravednosti; on Ëijim ste modricama izlijeëeni. (1. Petrova 2,21-24) Jedini put za Boæje kraljevstvo jest æivjeti kao πto je Krist æivio. A to znaëi misliti i govoriti kao πto je On mislio i govorio te postupati s naπim bliænjima kao πto je On postupao. Drugim rjeëima, trebamo vrπiti Boæju volju. Isus je to Ëinio za æivota na naπoj Zemlji. On je rekao: Jer ne siappleoh s neba da vrπim svoju volju, nego volju onoga koji me posla. (Ivan 6,38) Ne samo da je sâm bio spreman vrπiti volju nebeskog Oca, nego je i uëio da je to jedini put u Boæje kraljevstvo: NeÊe svaki koji mi govori: Gospodine,

130 130 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA Gospodine! uêi u kraljevstvo nebesko, nego onaj koji vrπi volju moga nebeskog Oca. Mnogi Êe mi u onaj dan reêi: Gospodine, Gospodine, zar nismo pomoêu tvoga imena prorokovali, pomoêu tvoga imena izgonili zle duhove, pomoêu tvoga imena Ëudesa Ëinili? Tada Êu im kazati: Nikad vas nisam poznavao. Odlazite od mene, zlotvori! (Matej 7,21-23) Isus kaæe da Êe se mnogi u onaj dan iznenaditi i navoditi Ëudesna djela koja su Ëinili, ne bi li uvjerili Krista da su iπli Njegovim putom. I mi se moæemo danas prevariti gledajuêi i doæivljujuêi Ëudesna iscjeljenja i proricanja u Gospodnje ime. Ali nemojmo dopustiti da budemo prevareni! To joπ ne znaëi da su takvi na pravom putu, upozorio je Isus i objasnio mjerilo puta koji vodi u nebesko kraljevstvo: vrπenje volje nebeskog Oca, koje je zapisano u Njegovoj RijeËi, Bibliji. U srediπtu te Njegove RijeËi nalazi se Boæji zakon, Deset zapovijedi, kao osnovna poruka Njegove volje. Moæda Êe neki reêi da se ne moæe æivjeti kao πto je On æivio; On je bio Bog, a mi smo ljudi. ToËno je da u svojoj ljudskoj snazi i moêi ne moæemo to Ëiniti. Ali zato nam je obeêana sila odozgo, koja Êe nam pomoêi da æivimo kao πto je Krist æivio. Apostol Pavao kaæe: Sve mogu u onome koji mi daje snagu. (Filipljanima 4,13) Ovdje smo mogli upoznati koji je pravi put i moguênost da idemo tim putom uz pomoê Kristove sile. Sada treba samo postaviti pitanje: Jesam li na pravom putu? Boæja rijeë nas poziva: Stanite na negdaπnje putove, raspitajte se za iskonske staze: Koji put vodi k dobru? Njime poappleite i naêi Êete spokoj duπama svojim! (Jeremija 6,16)

131 ÆIVITE PO BOÆJOJ VOLJI 131 Ako joπ niste na pravom putu, Krist vas poziva da se upoznate s tim putom i da poappleete njime, jer Êete samo tako moêi ostvariti pravi smisao æivota i stiêi u nebesko kraljevstvo. Blago onima koji su Ëistoga srca U svojoj propovijedi na Gori blaæenstava Isus je izgovorio i ove rijeëi: Blago onima koji su Ëista srca, jer Êe Boga gledati! (Matej 5,8) Od vremena kada je Isus Krist osnovao krπêansku zajednicu pa do danas, krπêanstvo je obuhvatilo veliki dio svijeta. Prvi puta su sljedbenike Isusa Krista nazvali krπêanima u gradu Antiohiji (vidi Djela 11,26). Tijekom stoljeêa krπêanstvo je poprimilo razna uëenja i tumaëenja koja nisu postojala u prvoj apostolskoj krπêanskoj crkvi. To je dovelo do podjele u krπêanskom svijetu na niz crkvenih zajednica s razliëitim imenima i naslovima. Tako danas moæemo govoriti o mnoπtvu krπêanskih zajednica. Svaka od njih priprema vjernike za vjeëni æivot i susret s velikim Bogom, Stvoriteljem svega πto se vidi i ne vidi. Svaka od njih iznosi svoje tumaëenje oproπtenja grijeha i spasenja. Vjernici smatraju da su na dobrom putu i mnogi se ponose πto su pripadnici neke od krπêanskih zajednica. Drugi, koji nisu potpuno sigurni u ono πto vjeruju i vrπe, postavljaju pitanja: Tko Êe se zapravo spasiti? Tko je pravi krπêanin? to trebamo uëiniti da bismo vjeëno æivjeli s Kristom u Njegovom kraljevstvu i tako ostvarili pravi smisao æivota? Je li dovoljno biti samo pripadnik neke od krπêanskih zajednica da bismo vje- Ëno æivjeli? Kojoj vjerskoj skupini trebamo pripadati da

132 132 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA bismo bili sigurni da Êemo gledati Boga svojim oëima? to je to πto odluëuje πto Êe biti s nama? U Kristovoj propovijedi na Gori blaæenstava moæemo naêi pravi odgovor. Isus Krist u toj propovijedi ne spominje ime niti jedne vjerske zajednice ili skupine krπêana. On jednostavno kaæe da Êe svi koji su Ëistoga srca gledati Boga; æivjet Êe u Njegovoj prisutnosti. Dakle, nije dovoljno imati samo ime. Pravi krπêanin nije onaj tko samo nosi to ime, ma kako ono bilo lijepo i zvuëno. A sva su ona lijepa i neπto dobro kazuju. Tako katolik oznaëava neπto opêe, neπto πto se tiëe cjeline; pravoslavac znaëi pravo slaviti; baptist znaëi onaj koji je krπten uronjavanjem u vodu; adventist znaëi onaj koji oëekuje Kristov drugi dolazak, i tako dalje. I izraelski narod, kojega je Bog izabrao po Abrahamu, imao je divno ime: Izrael znaëi pobjednik. O tome Ëitamo u Bibliji: Onaj reëe: Viπe se neêeπ zvati Jakov, nego Izrael, jer si se hrabro borio i s Bogom i s ljudima, i nadvladao si. (Postanak 32,29) Veliki dio povijesti izraelskog naroda opisan je u Bibliji. Tako moæemo doznati da, iako su imali ime Boæjeg naroda, u stvarnosti to Ëesto nisu bili. Jednom prigodom je Isus naveo rijeëi proroka Izaije koje su opisivale stanje u izraelskom narodu ne samo u prorokovo vrijeme, nego i vrijeme kad ih je Krist izgovorio: Ovaj me narod πtuje usnama, a srce mu je daleko od mene. Uzalud misli da me πtuje dok nauëava kao moju nauku zapovijedi ljudske. (Matej 15,8.9) Jedan drugi dogaappleaj takoappleer oslikava stanje naroda u Isusovo vrijeme. Zabiljeæio ga je evanappleelist Ivan: Filip susretne Natanaela i rekne mu: Naπli smo onoga o kome je Mojsije pisao u Zakonu, i Proroci takoappleer! To

133 ÆIVITE PO BOÆJOJ VOLJI 133 je Isus, sin Josipa iz Nazarea. Iz Nazareta moæe li πto dobro iziêi? reëe mu Natanael. Doapplei i vidi! odvrati mu Filip. Isus opazi Natanaela gdje mu se pribliæava pa reëe za nj: Evo pravog Izraelca, bez lukavstva. (Ivan 1,45-47) Natanael je bio jedini meappleu mnogima. Samo za njega Isus kaæe: Evo pravog Izraelca! Mnogi su nosili to ime, ali je samo za jednoga Isus rekao: Evo pravog Izraelca, bez lukavstva. Mi ljudi smo skloni gledati na ono πto je izvana, i pritom o nekome neπto zakljuëivati. Ali Bog gleda na srce, na pobude i ono πto je unutra, u nama. Zato se mi kao ljudi moæemo i prevariti u sudu o nekome. Boæje upozorenje glasi: Ali Jahve reëe Samuelu: Ne gledaj na njegovu vanjπtinu ni na njegov visoki stas, jer sam ga odbacio. Bog ne gleda kao πto gleda Ëovjek: Ëovjek gleda na oëi, a Jahve gleda πto je u srcu. (1. Samuelova 16,7) PoznavajuÊi Natanaelovo srce, Isus je rekao: Evo pravog Izraelca. On to nije bio samo po imenu, po roappleenju i po podrijetlu. On je to bio po pobudama, mislima, rijeëima i djelima. Cijelo njegovo biêe, duh, duπa i tijelo, pripadali su Bogu. Bio je jedini meappleu mnogima. Kako je danas? Kako je s nama krπêanima? Mi imamo divno ime koje oznaëava Kristove sljedbenike i uëenike. Ali πto bi Isus rekao za nas? Koliko bi bilo pravih po Njegovim mjerilima, gledajuêi na srce? Da naslov ili ime nije uvijek i oznaka pravoga, pokazuje sljedeêi primjer: Dugo godina je jedan Ëovjek sakupljao stare stvari, prodavao ih i od toga æivio. Jednog dana je na tavanu neke kuêe naπao staru violinu. Skinuo je praπinu i pogledao u njezinu unutraπnjost. Zapazio je natpis koji je upuêivao na to da je violinu izradio Ëuveni graditelj gudaëkih glazbala Antonio Stra-

134 134 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA divari, i odmah je pomislio: Kakvo bogatstvo! Tko ima neπto takvo, ima mnogo novca u svojim rukama. Viπe neêe morati skupljati stare stvari. Prodat Êe violinu i æivjeti bezbriæno. Odmah je prestao s daljnjim skupljanjem, otiπao kuêi, paæljivo oëistio violinu i poπao u trgovinu glazbala. Zatraæio je od prodavaëa da stavi na violinu najbolje æice i procijeni njezinu vrijednost.»im je stavio najbolje æice, glazbeni struënjak je zasvirao na nekoliko trenutaka i procijenio: Vrijedi nekoliko tisuêa kuna. Samo nekoliko tisuêa kuna?! zaëudio se Ëovjek koji je donio violinu. Pa zar ne vidite da je na njoj natpis radionice Antonia Stradivarija? StruËnjak je pogledao u natpis, ponovno zasvirao i rekao: Gospodie, da bi jedna violina bila Stradivarijeva, treba viπe nego samo natpis. Ona treba davati zvuk takve violine. Da bi neπto bilo ono πto kazuje natpis, potrebno je viπe nego samo natpis. Natpis ne pokazuje uvijek pravu vrijednost. Kvaliteta se ne procjenjuje po natpisu, veê po naravi onoga na πto natpis ukazuje. Tako je i s nama krπêanima. Naπe ime, naπ naslov nije dostatan. Treba viπe od toga. Isus je opisao prave krπêane: Dakle: budite savrπeni kao πto je savrπen Otac vaπ nebeski! (Matej 5,48) Kao πto je nebeski Otac savrπen u svom krugu djelovanja, tako trebamo biti i mi u svom. Nije lako postiêi ovaj krπêanski ideal. Ali uz pomoê sile odozgo, svjedoëi apostol Pavao, sve je moguêe: Sve mogu u onome koji mi daje snagu. (Filipljanima 4,13) Da bismo bolje razumjeli ove Isusove rijeëi, posluæimo se joπ jednim primjerom: Na imanju jednog vrtlara uzgajali su raznovrsno cvijeêe. Meappleu cvijeêem je bilo najviπe karanfila. U vrijeme branja i pripremanja za prodaju, trebalo je doêi na posao i brati po mraku.

135 ÆIVITE PO BOÆJOJ VOLJI 135 Sve je trebalo donijeti na mjesto gdje se vrπilo odvajanje. Vrtlar bi uzeo dva uzorka karanfila i pokazao koji mogu iêi na prodaju, a koji ne mogu. DræeÊi karanfile u rukama, ukazao je najprije na onaj loπ, koji nije za træiπte: Vidite, ovome nedostaje list ovdje, peteljka je iskrivljena, latice su suhe... i naveo niz razloga zaπto to nije dobar cvijet. A onda je pokazao na onaj drugi i nabrojio sve dobre strane tog cvijeta: To je savrπeni cvijet. Takve moæete odvajati za prodaju, bez obzira na boju cvijeta. I jedan i drugi cvijet bili su karanfili. Imali su isto ime, ali meappleu njima je bilo velike razlike. Jedan je zbog svoje vrsnoêe mogao iêi na træiπte, a drugi nije mogao. Iako mi krπêani moæemo imati isto ime, u mnogo- Ëemu smo razliëiti. Mi moæemo biti razliëiti po rastu, spolu, boji koæe, jeziku, naobrazbi, imovnom stanju... Ali u neëemu trebamo biti isti da bismo dostigli to savrπenstvo. Na πto trebamo paziti da naπ æivot bude isti? Isus je rekao: Blago onima koji su Ëista srca, jer Êe Boga gledati! (Matej 5,8) Trebamo paziti na svoje srce. Ono treba biti Ëisto. Tu poëinje pravo krπêanstvo. Ovdje nije rijeë o naπem tjelesnom srcu koje stalno pumpa krv i odræava naπ tjelesni æivot. Ako bi uvjet za nebesko kraljevstvo bio da to srce bude bez mane, mnogi koji imaju neku srëanu manu ne bi imali uvjeta za vjeëni æivot. Ali ovdje je rijeë o srediπtu naπeg duhovnog æivota. To je naπ um, to su naπe misli. Imati Ëisto srce znaëi imati Ëiste misli. Ovdje je, dakle, pitanje Ëime se bave naπe misli. Na jednom sastanku za mladeæ istaknuto je vaæno naëelo za pobjedonosni krπêanski æivot: Joπ u prvom trenutku uguπi neëiste misli! S grijehom treba raπëistiti

136 136 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA joπ u mislima. Tada Êemo ostati Ëisti i kad naiapplee kakav grijeh, jer Êe nas on samo mimoiêi. Bit Êemo sliëni bijelom cvijetu koji je rastao kraj jednog rudnika ugljena. Uvijek je bio bijel. Kad bi na njega pala ugljena praπina, samo bi skliznula niz njegove latice; na njega se niπta nije moglo uhvatiti. Dobro je da nekad naëinimo inventuru svojega krπ- Êanskog æivljenja s pitanjima: to sam dosad pobijedio?»ega ruænog sam se odrekao? Koje mane sam ostavio proπlosti?»ime se bave moje misli? Imam li Ëisto srce? Pravi krπêanin treba raπëistiti s grijehom, s djelima ovoga svijeta. Tu je tajna naπeg krπêanskog napredovanja do onog Kristovog ideala i dosezanja savrπenstva. Vrlo Ëesto su mnogi krπêani sliëni dvojici mladiêa koji su krenuli na zabavu u neko mjesto preko rijeke.»im su stupili na obalu, privezali su Ëamac i otiπli. Dugo u noê su se zabavljali, a negdje poslije ponoêi krenuli su natrag. Onako polupijani uskoëili su u Ëamac i zaveslali. Veslali su i veslali, i kad je proπlo odreappleeno vrijeme, Ëudili su se πto se joπ nisu pribliæili drugoj obali. Svuda oko njih bila je voda. Nije se nazirala obala. Kad je jedan od njih pogledao suprotni kraj Ëamca, uvidio je zaπto nisu na drugoj obali. Zaboravili su odvezati Ëamac. Ponekad neki krπêani ulaæu velike napore da dostignu savrπenstvo i stignu na drugu obalu, na nebesku obalu, ali buduêi da nisu odvezali svoj Ëamac od ovozemaljskih stvari, ne mogu stiêi do æeljenog cilja. Moramo se odvojiti od obale grijeha pa Êe se i naπ æivot promijeniti. To odvajanje, ta pobjeda nad grijehom treba otpoëeti u naπim mislima. Kako moæemo saëuvati Ëiste misli? Savjeti Boæje rijeëi glase: Radujte se uvijek u Gospodinu! Da pono-

137 ÆIVITE PO BOÆJOJ VOLJI 137 vim: radujte se! Neka vaπa blagost bude poznata svim ljudima! Gospodin je blizu. Ne brinite se tjeskobno ni za πto, veê u svemu iznesite svoje potrebe Bogu proπnjom i molitvom, sve u zahvalnosti! I mir Êe Boæji, koji nadilazi svaki razum, Ëuvati srca vaπa i misli vaπe u Kristu Isusu. Uostalom braêo, sve πto je Ëestito, πto je diëno, πto je pravedno, πto je nevino, πto je ljubazno, πto je na dobru glasu, i sve πto je kreposno i hvale vrijedno, to neka bude sadræaj vaπih misli! (Filipljanima 4,4-8) Vrlo je vaæno πto je sadræaj naπih misli. O tome odluëujemo mi sami jesu li one u Isusu Kristu, ili nisu. Mudri Salomon nas poziva i kaæe: A svrh svega, Ëuvaj svoje srce, jer iz njega izvire æivot. (Izreke 4,23)»uvajmo svoje srce, pazimo na svoje misli! Martin Luther je rekao: Mi ne moæemo zabraniti pticama da lete iznad naπih glava, ali im moæemo zabraniti da naëine gnijezdo na naπoj glavi. Isto tako, ne moæemo zabraniti loπim mislima da prolete naπom glavom, ali moæemo ih sprijeëiti da ostanu u naπem umu. To znaëi: Ëuvajmo svoje srce! Moæemo takoappleer zatraæiti pomoê od Gospodina i moliti se kao πto se David molio:»isto srce stvori mi, Boæe, i duh postojan obnovi u meni! (Psalam 51,12) Pravi krπêani su samo oni koji su Ëistoga srca. Samo Êe oni gledati Boæje lice i æivjeti vjeëno u Kristovom kraljevstvu. Æelite li jednoga dana gledati Gospodnje lice? Æelite li biti u druπtvu blaæenih i spaπenih? Æelite li ostvariti pravi smisao sadaπnjeg æivota i pripremiti se za æivot u vjeënosti? Odazovite se na Gospodnji poziv: Daj mi, sine moj, srce svoje, i neka oëi tvoje raduju putovi moji. (Izreke 23,26) Ako predate Gospodinu svoje srce, ako uskladite svoje misli s Njegovima, onda moæete ostva-

138 138 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA riti pravi smisao æivota i æivjeti vjeëno u Kristovom kraljevstvu.

139 139 Nagrada onima koji su postigli pravi smisao æivota Kad Êe doêi kraj ratovima, bolestima, patnjama i smrti? Stvaranjem Ëovjeka Boæja je nakana bila vjeëni æivot u sreêi, radosti, miru i zadovoljstvu. Grijeh je poremetio ovaj plan, a posljedice su ratovi, bolesti, patnje i smrt. HoÊe li uvijek biti tako? Biblija kaæe da neêe. Kad Êe prestati ratovi, bolesti, patnje i smrt? Kad Êemo ponovno æivjeti u miru, radosti i bez straha? to Bog Ëini sa svoje strane, poπtujuêi naëela vjeëne pravde o slobodnoj volji svakog razumnog biêa da slobodno odluëuje o svojim æivotnim koracima? uti li Bog i promatra li mirno nesreêe, ratove, patnje i smrt, ili pak govori i Ëini svoj dio? Evo πto o tome Ëitamo u Bibliji: Prema tome, kao πto po jednom Ëovjeku uapplee grijeh u svijet, a po grijehu smrt, tako smrt prijeapplee na sve ljude jer svi sagrijeπiπe.... Dakle, kao πto je prekrπajem jednoga osuappleenje doπlo na sve ljude, tako izvrπenjem zapovijedi od jednoga dolazi na sve ljude opravdanje koje se sastoji u æivotu, jer

140 140 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA kao πto su nepokornoπêu jednoga Ëovjeka svi postali greπnici, tako Êe i pokornoπêu jednoga svi postati pravednici. (Rimljanima 5, ) Preko Eve i Adama u svijet je uπao grijeh, a s grijehom je doπla smrt koja pogaapplea sve ljude jer je plaêa za grijeh smrt.»ovjek je ovo odabrao u svojoj punoj slobodi. Bog je poπtovao Ëovjekovu slobodnu volju. Ali, znajuêi da Êe biti onih koji Êe se svojom slobodnom voljom opredijeliti za vjernu sluæbu i potpunu posluπnost Njemu, On je naëinio plan po kojemu se Ëovjek moæe osloboditi straπne smrti. On nam je spreman darovati vjeëni æivot, kao πto kaæe apostol Pavao: Jer je plaêa grijeha smrt, a milosni dar Boæji jest æivot vjeëni u Kristu Isusu, Gospodinu naπemu. (Rimljanima 6,23) Bog je svakom onom tko to æeli omoguêio povratak u vjeëni æivot. On je darovao svojega Sina, drugog Adama, koji je vrπenjem Boæjih zapovijedi donio svim ljudima moguênost opravdanja, oproπtenje grijeha i vjeëni æivot. Bog Ëini svoj dio da bi jednog dana prestali ratovi, bolesti, patnje i smrt. On je dao svog jedinoroappleenog ljubljenog Sina da nam omoguêi oproπtenje grijeha i vjeëni æivot u radosti i zadovoljstvu. Krist je postao naπa zamjena. On je postao naπa pravda. Taj isti Isus Krist Êe ponovno doêi i uëiniti kraj grijehu, kraj patnjama, ratovima, bolesti i smrti. Tu Radosnu vijest, ili Evanappleelje, nalazimo u Bibliji. To je najljepπa vijest za greπnoga Ëovjeka. Pisac Poslanice Hebrejima to opisuje ovako: Jednako Êe se i Krist, poπto je prinesen samo jedanput da uzme grijehe sviju, drugi put pokazati, bez odnosa prema grijehu, onima koji ga iπëekuju da im dadne potpuno spasenje. (Hebrejima 9,28) Svojim prvim dolaskom Krist je omoguêio oproπtenje grijeha i

141 KAD E DO I KRAJ RATOVIMA, BOLESTIMA otvorio nam vrata povratka u vjeëni æivot. Svojim drugim dolaskom On donosi potpuno spasenje ukida grijeh i posljedice grijeha. Prvi i drugi Kristov dolazak sa svim posljedicama temeljno je uëenje Biblije ili Svetog pisma. To je bît Apostolskog vjerovanja, koje mnogi krπêani svakodnevno izgovaraju. Iz dana u dan se ponavljaju rijeëi: Vjerujem u jednoga Boga, Oca svemoguêega, Stvoritelja neba i Zemlje, svega vidljivoga i nevidljivoga. I u jednoga Gospodina Isusa Krista, jedinoroappleenoga Sina Boæjega. Roappleenog od Oca prije svih vjekova. Boga od Boga, Svjetlo od Svjetla, pravoga Boga od pravoga Boga. Roappleena, ne stvorena, istobitna s Ocem, po kome je sve stvoreno. Koji je radi nas ljudi i radi naπega spasenja siπao s Neba. I utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice, i postao Ëovjekom. Raspet takoappleer za nas pod Poncijem Pilatom muëen i pokopan. I uskrsnuo treêi dan, po Svetom pismu. I uzaπao na Nebo; sjedi zdesne Ocu. I opet Êe doêi u slavi suditi æive i mrtve, i Njegovu kraljevstvu neêe biti kraja.... Prvi i drugi Kristov dolazak su usko povezani. Da nije bilo prvog, ne bi se moglo govoriti o drugom. Prvi je pripremio i otvorio put za drugi dolazak. Zato je vrlo vaæno poznavati ove dogaappleaje. Pitanja poput: Zaπto je Isus Krist bio na naπoj Zemlji? Zaπto Êe ponovno doêi? Kako Êe doêi? Kada Êe doêi? mogu nam pomoêi da shvatimo πto Bog Ëini da bi prestali ratovi, bolesti, patnje i smrt.

142 142 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA Zaπto je Isus bio na naπoj Zemlji kao Ëovjek? Evanappleelist Matej kaæe:... jer Êe on izbaviti svoj narod od grijeha njegovih. (Matej 1,21) Kako? Na koji naëin? U Bibliji Ëitamo: Sad, buduêi da djeca imaju zajedniëku krv i meso, jednako i sâm postade sudionik u tome da smrêu uniπti onoga koji ima vlast nad smrêu, to jest appleavla, i da oslobodi sve koji cijeli æivot bijahu podvrgnuti ropstvu strahom od smrti. (Hebrejima 2,14.15) Krist je uzeo naπu narav i svojom smrêu na kriæu osudio na uniπtenje appleavla, uzroënika svega zla, a onima koji su cijeli æivot æivjeli u strahu od nesreêa doπao je donijeti osloboappleenje od patnji, bolesti, ratova i smrti. Davπi svoj æivot za nas, postao je naπa zamjena i naπ Spasitelj. Nakon zavrπenog djela otkupljenja Ëovjeka na ovoj Zemlji, Krist se uznio na Nebo i danas tamo vrπi posredniëku sluæbu za nas. O tome Ëitamo: Jedan je Bog, jedan je i posrednik izmeappleu Boga i ljudi: Ëovjek Krist Isus. (1. Timoteju 2,5) On danas moli za nas i traæi od Oca oprost za svakog onog tko se obrati Njemu i zatraæi milost i oprost. Kad Krist zavrπi svoju sluæbu posredovanja izmeappleu greπnika i Boga, On Êe ponovno doêi. Zaπto Êe ponovno doêi? DoÊi Êe po svoje sljedbenike, po one koji Ga Ëekaju, da im dadne potpuno spasenje. Kristovim drugim dolaskom poëinje novo razdoblje, otpoëinje novo doba. Njegov drugi dolazak oznaëava kraj grijehu, patnjama, bolestima, ratovima i kraj smrti za sve spaπene. On dolazi da napokon ostvari pravi smisao æivota æivot u vjeënom miru, radosti i zadovoljstvu. Mnogi misle da Êe ovaj drugi dolazak biti duhovne naravi, neπto nevidljivo za svakog Ëovjeka, neπto πto se

143 KAD E DO I KRAJ RATOVIMA, BOLESTIMA doæivljava pojedinaëno kad netko upozna Krista. Ali Biblija jasno govori da Êe Njegov drugi dolazak biti vidljiv za sve: Dok su oëiju uprtih u nebo gledali kako odlazi, najedanput stadoπe kraj njih dva Ëovjeka u bijelu i rekoπe im: Galilejci, zaπto stojite i gledate u nebo? Ovaj isti Isus koji je uznesen na nebo izmeappleu vas opet Êe se vratiti isto onako kako ste ga vidjeli da odlazi na nebo. (Djela 1,10.11) Evo dolazi u pratnji oblaka! I vidjet Êe ga svako oko, i oni koji su ga proboli. (Otkrivenje 1,7) Jer Êe dolazak Sina»ovjeËjega biti sliëan munji πto sijevne na istoku i rasvijetli sve do zapada. (Matej 24,27) Najzanimljivije pitanje u vezi s Isusovim dolaskom jest: Kad Êe to biti, kad Êe Isus doêi? To su pitanje postavili veê Kristovi uëenici, a Isus je dao sljedeêi odgovor: Kad je sjedio na Maslinskoj gori, pristupiπe mu uëenici njegovi, zasebno, te mu rekoπe: Kaæi nam kad Êe to biti i koji je znak tvoga dolaska i svrπetka svijeta?... to se tiëe onog dana i Ëasa, o tome nitko niπta ne zna; ni anappleeli nebeski, ni Sin, veê jedino Otac. (Matej 24,3.36) Iako je Isus rekao da se ne zna ni dan ni Ëas, ipak se mnogi usuappleuju odrediti dan, pa Ëak i sat Njegovog dolaska. Svakodnevno sluπamo o tim datumima, i mnogi su veê sa strahom oëekivali te dane, posebice kad se pribliæavala dvijetisuêita godina. Za mnoge je ona bila posebna godina. Povijesno gledano, po stvarnom Kristovom roappleenju ona je veê proπla, a niπta se posebno nije dogodilo. Mi smo joπ uvijek ovdje i Ëekamo promjene. Iako ne znamo dana ni Ëasa kad Êe Krist ponovno doêi, u Bibliji moæemo naêi obiljeæja vremena kad se to treba dogoditi. Biblija nam govori o zbivanjima u svije-

144 144 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA tu, o promjenama na religijskom, druπtvenom i moralnom podruëju. Trebamo ih prouëavati i ne trebamo strahovati od buduênosti, nego se pripremiti da svaki dan æivimo æivotom koji je ugodan Bogu. BuduÊnost ne donosi smak svijeta, nego nestanak grijeha, uzroënika grijeha i njegovih pristaπa. BuduÊnost donosi prestanak boli, patnje, ratova, bolesti i smrti. Tih nedaêa i prokletstva neêe biti zauvijek. Grijehu i zlu dolazi kraj. Kristovim drugim dolaskom ostvaruje se Boæja nakana o Ëovjekovom sretnom i vjeënom æivotu, uz poπtovanje svih naëela slobodne volje. Bit Êe to povratak u prvobitno stanje, u stanje prije grijeha. Zato Biblija govori o slavnoj buduênosti naπega planeta. Onima koji ljube Boga i dræe Njegove Zapovijedi, onima koji se slobodnom voljom opredjeljuju za sluæbu Bogu, Bog obeêava i priprema novo nebo i novu zemlju, gdje neêe biti bolesti, patnji, ratova i smrti. Apostol Ivan to opisuje ovako: Potom opazih novo nebo i novu zemlju, jer su iπëezli prvo nebo i prva zemlja: mora viπe nema.... On Êe otrti svaku suzu s njihovih oëiju. Smrti viπe neêe biti; neêe viπe biti ni tuge, ni jauka, ni boli, jer stari svijet proapplee. (Otkrivenje 21,1.4) A apostol Pavao kaæe: VeÊ (navjeπêujemo) kako stoji pisano: Ono πto oko nije vidjelo, πto uho nije Ëulo, na πto ljudsko srce nije pomislilo: to je Bog pripravio onima koji ga ljube. (1. KorinÊanima 2,9) uti li Bog i promatra li ljudsku nesreêu mirno? Ne, ne πuti! On je uëinio i joπ uvijek Ëini svoj dio, poπtujuêi naëela slobodne volje, da Ëovjek bude sretan i zadovoljan. On nas nije potpuno napustio i predao sasvim u ruke Sotoni. On Ëini svoj dio da grijehu i patnji doapplee kraj. Nemojte nikad optuæivati Boga da πuti i mirno

145 SLAVNA BUDU NOST NA EGA PLANETA 145 promatra sve, jer On veê skoro dvije tisuêe godina viëe s kriæa u sav glas i poziva svakog Ëovjeka da prihvati spasenje od patnji, bolesti, ratova i smrti. Ako Ëujete taj Njegov poziv i prihvatite Isusa za svojega Spasitelja, ostvarit Êete pravi smisao æivota æivot bez bolesti, patnji, suza, boli i smrti na novoj Zemlji. Slavna buduênost naπega planeta Svakodnevno sluπamo i Ëitamo da je æivot na Zemlji ugroæen i da se naπem planetu ne piπe dobro, ukoliko se neπto ne promijeni. Mnogi se usuappleuju govoriti o smaku svijeta, predviappleajuêi i odreappleene dane kad Êe to biti. Astrolozi, ËitaËi s dlana, razni spiritistiëki mediji, vra- Ëari i prizivaëi duhova nude svoje usluge i nalaze sve πiri odjek u javnosti koja se æeli okoristiti njihovim znanjima. Astrologa zapravo ima viπe od astronoma. Prije Ëetiri stotine godina francuski astrolog Nostradamus zapisao je svoja pretkazanja o buduênosti. VeÊina tih zapisa je nejasna i moæe se razliëito tumaëiti. Meappleutim, jedno je odreappleeno. Nostradamus je prorekao da Êe godine otpoëeti veliki svjetski rat. To je privuklo pozornost mnogih i unijelo strah u ljude u iπëekivanju te godine. Mnogi suvremeni astrolozi prihvatili su tu godinu kao godinu kad Êe otpoëeti atomski rat u koji Êe biti uvuëene sve zemlje svijeta. Pretkazanja astrologa i spiritistiëkih medija zanimljiva su i ponekad vrlo zastraπujuêa. Ali, moæemo li imati povjerenja u njih? Zasigurno ne, jer se njihove izjave Ëesto mijenjaju i ne ispunjavaju. SreÊom, do danas nijedan od njih nije bio u pravu jer, eto joπ smo tu, æivimo i radimo.

146 146 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA Svi smo zainteresirani kakva nas buduênost oëekuje. Zapitamo li znanstvenike je li buduênost mraëna ili sjajna, dobit Êemo razliëite odgovore. S jedne strane, izgledi za tehniëki napredak su sjajni. S druge strane, taj tehniëki napredak ugroæava boljitak ljudskog roda. Zato se tu susreêu dva nagaappleanja: zlatno doba ili skliznuêe u mraëno doba. Prognoze su, dakle, razliëite: od katastrofe do slavne buduênosti; od smaka svijeta do rajskog svijeta i sliëno. to o tome uëi Biblija? to nas Ëeka u buduênosti? Kakva je Boæja namjera za Ëovjeka ovog planeta? Kakvu buduênost objavljuju Boæji proroci u Bibliji, toj knjizi Boæje objave? Apostol Ivan, pisac knjige Otkrivenja, piπe o tome: Potom opazih novo nebo i novu zemlju, jer su iπëezli prvo nebo i prva zemlja: mora viπe nema.... On Êe otrti svaku suzu s njihovih oëiju. Smrti viπe neêe biti; neêe viπe biti ni tuge, ni jauka, ni boli, jer stari svijet proapplee. (Otkrivenje 21,1.4) Novo nebo i nova Zemlja poruka je ovog Boæjeg proroka. Tada Êe se potpuno ostvariti prvobitna Boæja nakana s Ëovjekom. A πto je bila Boæja prvobitna nakana? Bog je stvorio Zemlju da se na njoj æivi i da ona bude raj. Prorok Izaija piπe: Da, ovako govori Jahve, nebesa Stvoritelj on je Bog koji je oblikovao i sazdao zemlju, koji ju je uëvrstio i nije je stvorio pustu, veê ju je uobliëio za obitavanje... (Izaija 45,18) Bog je Ëovjeku dao Zemlju:... a zemlju dade sinovima ËovjeËjim. (Psalam 115,16) ObeÊanje koje je Krist dao svojim vjernim sljedbenicima glasi: Blago krotkima, jer Êe baπtiniti zemlju! (Matej 5,5) Isus ovdje misli na obnovljenu Zemlju na kojoj viπe neêe biti bolesti, suza niti smrti.

147 SLAVNA BUDU NOST NA EGA PLANETA 147 Ne trebamo se bojati da Êe naπ planet Zemlja propasti; neêe propasti, neêe se smrznuti, neêe izgorjeti niti se raspasti. Njezina buduênost je slavna i trebamo je samo upoznati ËitajuÊi Bibliju, Boæju objavu. Zemlja Êe biti obnovljena i predana pravednicima u vjeëno nasljedstvo. Boæji plan predviapplea vraêanje Njegovoj djeci svega onoga πto je prvi Ëovjek izgubio padom u grijeh vraêanje raja, prve vlasti nad svim stvorenim i vje- Ënog æivota. Krist je zbog toga i doπao na ovaj svijet,... da traæi i spasi πto je izgubljeno. (Luka 19,10) Boæja rijeë, Biblija, uëi da Êe Boæja prvobitna nakana biti ponovno ostvarena. I Ëovjek i Zemlja Êe biti vraêeni u svoje rajsko stanje. Biblija to naziva novoroappleenjem i novim stvaranjem. (Matej 19,27-29) Kroz Kristovu milost, vjerom u Krista i posluπnoπêu Boæjem zakonu, sada postajemo novi ljudi. Ako prihvatimo pomoê Svetoga Duha, napredovat Êemo na putu posve- Êenja. U dan Kristovog dolaska bit Êemo proslavljeni, a kad On bude obnovio Zemlju, dat Êe nam je u vjeëno nasljedstvo. Boæje obeêanje o stvaranju nove Zemlje glasi: Jer, evo, ja stvaram nova nebesa i novu zemlju. Prijaπnje se viπe neêe spominjati, niti Êe vam na um dolaziti. (Izaija 65,17) Ove rijeëi se potpuno slaæu s Isusovim obeêanjem: Evo, sve Ëinim novo. (Otkrivenje 21,5) Da bismo bolje shvatili ljepotu novog svijeta, pokuπajmo zamisliti ljepotu naπe Zemlje u vrijeme kad je iziπla iz Boæjih ruku. Boæja rijeë nam donekle daje sliku o onim danima: I vidje Bog sve πto je uëinio, i bijaπe veoma dobro. Tako bude veëer, pa jutro dan πesti. (Postanak 1,31) Kad je iziπla iz Boæjih ruku, Zemlja je bila vrlo lijepa. Na njoj nije bilo trnja ni korova. Bog ju

148 148 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA je stvorio da bude boraviπte sretnih ljudi.»ovjek je stvoren na Boæju sliku (vidi Postanak 1,26). On se odlikovao ljepotom, skladnoπêu tijela i iznimnim duπevnim i umnim sposobnostima. Mogao se hraniti plodovima s drveta æivota koje je bilo u raju. Tada Jahve, Bog, uëini te iz zemlje nikoπe svakovrsna stabla pogledu zamamljiva a dobra za hranu i stablo æivota, nasred vrta, i stablo spoznaje dobra i zla. (Postanak 2,9)»ovjek nije znao za umor, bolest i smrt. Da nije prestupio Boæju zapovijed, on bi vjeëno æivio u nepomuêenoj sreêi. Bog je Ëovjeku odredio da radi, ali taj je rad bio radost i uæivanje (vidi Postanak 2,15). Rad je Ëovjeku odreappleen kao blagoslov. Radom je Ëovjek trebao joπ viπe razviti svoje sposobnosti i na svoj naëin uljepπavati stvorenu Zemlju. Bog je Ëovjeku odredio i odmor, time πto je i sâm u sedmi dan poëinuo i πto je taj dan blagoslovio i posvetio. I sedmoga dana Bog dovrπi svoje djelo koje uëini. I poëinu u sedmi dan od svega djela koje uëini. I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan poëinu od svega djela svoga koje uëini. (Postanak 2,2.3) Taj sedmi dan bila je subota (vidi Izlazak 20,8-11; 31,15). BuduÊi da je Krist suraappleivao s Ocem u stvaranju svijeta, subota koja je dana kao uspomena na stvaranje Zemlje ujedno je uspomena na Kristovu stvaralaëku moê. Ona je Kristov dan, jer ju je On osnovao. Zato se Isus i naziva Gospodarom subote (vidi Marko 2,28). U raju je Ëovjek mogao slobodno razgovarati sa svojim Stvoriteljem. Boæanski UËitelj je tada osobno pouëavao svoju djecu (Postanak 2,16). To je ukratko slika edenskog stanja.

149 BIBLIJA O NOVOJ ZEMLJI I ÆIVOTU NA NJOJ 149 Ali kroz grijeh prvih ljudi to stanje se poremetilo, i zato danas æivimo pod sasvim drukëijim okolnostima. Zemlja je izgubila svoju prvobitnu ljepotu i pokazuje znakove svoje starosti (Izaija 51,6). Zaraæen klicom grijeha, Ëovjek je izgubio Boæju slavu Ëist i svet karakter (Rimljanima 3,23). Rad, koji je u poëetku bio Ëovjeku radost i uæivanje, sada prate znoj i umor (Postanak 3,17-19). Boæji dan odmora, subota, uglavnom se zanemaruje.»ak se Ëine pokuπaji da se ona sasvim ukloni (Daniel 7,25). Danas vrlo mali broj krπêana slavi subotu kao uspomenu na Kristovu stvaralaëku silu. Grijeh poput mraëne zavjese odvaja Ëovjeka od Boga (Izaija 59,1). To je prava slika sadaπnjeg stanja. HoÊe li to stanje trajati vjeëno? HoÊe li grijeh, bolest i smrt zauvijek pratiti Ëovjeka na ovoj Zemlji? Ne, to stanje neêe zauvijek trajati. Isus je doπao na ovu Zemlju da traæi i spasi πto je izgubljeno. On je umro na kriæu da bismo mi imali æivot; On je nosio trnov vijenac, pokazujuêi tako da je umro ne samo da spasi ljude, veê i da oslobodi Zemlju od mraënog prokletstva grijeha. Ærtva naπega Spasitelja na kriæu bila je dovoljna da nas oslobodi od svih naπih grijeha, i da naπ planet oslobodi od njegovog prokletstva. Biblija o novoj Zemlji i æivotu na njoj Nova Zemlja Êe biti obnovljeni raj. Ali mi oëekujemo, prema njegovu obeêanju, nova nebesa i novu zemlju, gdje prebiva pravednost. (2. Petrova 3,13) Proroci opisuju ljepotu nove Zemlje koju Êe Bog stvoriti na

150 150 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA radost njezinih stanovnika. Prorok Ivan piπe: Potom opazih novo nebo i novu zemlju, jer su iπëezli prvo nebo i prva zemlja: mora viπe nema. (Otkrivenje 21,1) Mora viπe nema istiëe apostol Ivan. Od cjelokupne Zemljine povrπine, koja iznosi 510 milijuna kvadratnih kilometara, 380 milijuna pokriveno je morima i oceanima. Nestankom mora Zemljina povrπina Êe se poveêati oko tri puta. Tako Êe biti dovoljno mjesta za sve one koji su prihvatili Krista za svojega Spasitelja i æivjeli po Njegovoj volji. Danas je veliki dio Zemljine povrπine pokriven pustinjama (Sahara, pustinje Saudijske Arabije, pustinja Gobi ili Shamo, pustinja Kalahari, i tako dalje), visokim planinskim lancima (Alpe, Himalaje, Stjenovite planine, Andi, i tako dalje), negostoljubivim tundrama i sliënim zemljiπtima. Na novoj Zemlji neêe biti pustih, nepristupaënih i nezdravih predjela. Prorok Izaija kaæe: Nek se uzraduje pustinja, zemlja sasuπena, neka kliëe stepa, neka ljiljan procvjeta. Nek bujno cvatom cvate, da, neka od veselja kliëe i nek se raduje. (Izaija 35,1.2) Na novoj Zemlji Êe vladati ugodna klima, vjeëno proljeêe. Tamo neêe biti jakih zima niti nesnosnih vruêina. Tamo neêe biti æarkog niti ledenog pojasa. Tamo neêe biti poplava, suπa, oluja, potresa niti vulkana. Priroda nove Zemlje bit Êe onakva kakva je bila u poëetku kad je iziπla iz Boæjih ruku. VeliËanstveni breæuljci i prekrasne doline, bistre rijeke i kristalna jezera, voênjaci puni soënih plodova, veliëanstvene πume i livade prepune raznobojnog cvijeêa sve Êe se kupati u bljeπtavoj boæanskoj svjetlosti. Tamo viπe neêe biti trnja niti korova. Umjesto trnja rast Êe Ëempresi, umje-

151 BIBLIJA O NOVOJ ZEMLJI I ÆIVOTU NA NJOJ 151 sto koprive mirta Êe nicati. (Izaija 55,13) I same æivotinje Êe biti pitome. Tamo neêe viπe biti divljih zvijeri, otrovnih kukaca i zmija. Vuk Êe prebivati s jagnjetom, ris leæati s kozliêem, tele i laviê zajedno Êe pasti, a djeteπce njih Êe vodit. (Izaija 11,6-9) To Êe biti nova Zemlja! Na njoj neêe biti niti traga grijehu i prokletstvu. Na njoj neêe biti zatvora, jer neêe biti niti prijestupa. Svaki grijeh Êe biti zauvijek izbrisan (Izaija 44,22). Na njoj neêe biti bolnica, jer nitko od stanovnika neêe biti bolestan (Izaija 33,24). Na njoj ne- Êe biti groblja, jer nitko neêe umirati. On Êe otrti svaku suzu s njihovih oëiju. Smrti viπe neêe biti; neêe viπe biti ni tuge, ni jauka, ni boli, jer stari svijet proapplee. (Otkrivenje 21,4) Taj novi svijet bit Êe predan u nasljedstvo novim ljudima onima koji su pokajanjem, vjerom u Krista i posluπnoπêu Bogu postali dostojni vjeënog æivota. Vra- Êati [Êe] se otkupljenici Jahvini. DoÊi Êe u Sion kliëuê od radosti, s veseljem vjeënim na Ëelima; pratit Êe ih radost i veselje, pobjeêi Êe bol i jauci. (Izaija 35,10) Rad Êe opet postati radost i zadovoljstvo ljudima.»ovjek Êe imati moguênosti da podjednako razvija sve svoje sposobnosti. Rad Êe biti blagoslov. Bit Êe to aktivnosti koje Êemo sami odabirati, po vlastitoj æelji, a koje Êemo raditi s ljubavlju, sliëne danaπnjim hobijima. Ne- Êe to biti teret ili neka obveza koja nam teπko pada. Tako nam vjeënost neêe biti dosadna. Tamo Êe subota, znak Kristove stvaralaëke moêi, opet biti izvor blagoslova spaπenima. Jer, kao πto Êe nova nebesa i zemlja nova, koju Êu stvoriti, trajati preda mnom rijeë je Jahvina tako Êe vam ime i potomstvo trajati. Od mlaappleaka do mlaappleaka, od subote do subote,

152 152 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA dolazit Êe svi ljudi da se poklone pred licem mojim govori Jahve. (Izaija 66,22.23) Kao πto je Ëovjek u poëetku slobodno razgovarao sa svojim Stvoriteljem, tako Êe opet, kad grijeh bude uklonjen, spaπeni gledati Boæje lice i slobodno razgovarati sa svojim Bogom. NeÊe biti viπe niπta prokleto. Prijestolje Boæje i Janjetovo bit Êe u gradu. Sluge Boæje klanjat Êe se Bogu i gledat Êe njegovo lice. A njegovo Êe ime biti na njihovim Ëelima. (Otkrivenje 22,2-4) U Otkrivenju se nalazi opis novog Jeruzalema, prijestolnice nove Zemlje: I opazih kako Sveti grad novi Jeruzalem silazi od Boga s neba, opremljen poput zaruënice koja je nakiêena za svoga muæa.... Sa slavom Boæjom u sebi. Njegov sjaj bijaπe sliëan dragom kamenu, prozirnom kamenu jaspisu. Imao je velike, visoke zidine s dvanaesterim vratima, a na vratima dvanaest anappleela i napisana imena: imena dvanaest plemena Izraelovih sinova.... Gradske su zidine imale dvanaest temelja i na njima dvanaest imena, dvanaest Janjetovih apostola.... Grad leæi na Ëetiri ugla : njegova je duæina jednaka πirini. I izmjeri grad trskom: dvanaest tisuêa stadija. Jednaka mu je duæina, πirina i visina.... Zidine su sagraappleene od jaspisa, a grad od Ëistoga zlata, kao Ëisto staklo. Temelji su gradskih zidina ukraπeni svakovrsnim dragim kamenjem. Prvi je temelj od jaspisa, drugi od safira, treêi od kalcedona, Ëetvrti od smaragda.... Dvanaest je vrata dvanaest bisera. Pojedina su vrata od jednog bisera. Gradski je trg od Ëistog zlata, nalik na prozirno staklo.... Potom mi anappleeo pokaza rijeku æivota, bistru kao kristal, koja istjeëe iz Boæjeg i Janjetova prijestolja. Svuda izmeappleu gradskog trga i rijeke rastu stabla æivota koja raappleaju dvana-

153 BIBLIJA O NOVOJ ZEMLJI I ÆIVOTU NA NJOJ 153 est puta: svakog mjeseca daju svoj plod. (Otkrivenje 21, ; 22,1.2) Uistinu, spaπene oëekuje neπto krasno, ili kako kaæe apostol Pavao: VeÊ (navjeπêujemo) kako stoji pisano: Ono πto oko nije vidjelo, πto uho nije Ëulo, na πto ljudsko srce nije pomislilo: to je Bog pripravio onima koji ga ljube. (1. KorinÊanima 2,9) Biti na novoj Zemlji s onima koje smo voljeli, sresti se sa spaπenima iz svih vjekova, uæivati u druπtvu anappleela, a iznad svega moêi gledati lice dragog Otkupitelja kolika Êe to biti radost! Grijeha i greπnika viπe neêe biti. Cijelim svemirom vladat Êe sklad i radost. Od Onoga koji je sve stvorio teêi Êe æivot, svjetlost i radost svim svjetovima neograniëenog prostranstva. Od najmanjeg atoma do najveêeg svijeta, sve Êe klicati u beskrajnoj ljepoti: Bog je ljubav! Blaæena i svijetla buduênost Ëeka naπu Zemlju i sve one koji vole Krista i æele Ga u ovom æivotu proslaviti pravednim i poboænim æivotom, oëekujuêi slavu naπeg velikog Boga i Spasitelja Isusa Krista. Bog za naπu Zemlju ima divan plan On joj priprema slavnu buduênost. I stoga nema mjesta strahu od buduênosti! I vi i ja moæemo imati veliëanstvenu buduênost. Nebo Ëeka mene i vas i poziva nas da se pripremimo za taj æivot na novoj Zemlji. Ako hoêete biti stanovnik tog novog svijeta, otpoënite veê danas ispunjavati Boæju volju. Samo tako moæete ostvariti pravi smisao æivota i pripremiti se za æivot u vjeënosti.

154 154 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA Ja sam doπao da ovce imaju æivot i da ga imaju u izobilju. Ja sam pastir dobri. Pastir dobri daje æivot svoj za ovce. (Ivan 10,10.11) [ [ [

155 155 ZakljuËak Boæja nakana s Ëovjekom bila je da na Zemlji æivi u radosti i zadovoljstvu, bez boli, bez patnje i smrti.»ovjek i ostala biêa trebala su ispuniti Zemlju, namnoæiti se. Kao gospodar i Ëuvar svega stvorenoga, Ëovjek je trebao vjeëno proslavljati svojega Stvoritelja i uæivati u ljepotama stvorenoga. Roditelji i djeca trebali su u blaæenstvu zemaljskog raja uæivati vjeëni æivot u prisutnosti Stvoritelja. Za to smo stvoreni. Za to smo doπli na ovaj svijet. To je bila Boæja nakana za Ëovjeka s ove Zemlje. Ta Boæja nakana se nije promijenila. Taj je plan poremeêen samo za neko vrijeme neposluπnoπêu prvih ljudi, Eve i Adama. Nakon pada u grijeh Boæji plan predviapplea vraêanje Njegovoj djeci svega onog πto je prvi Ëovjek izgubio svojim padom; vraêanje raja, prve vlasti i vjeënog æivota. Iz Boæje rijeëi doznajemo da Bog ima divan plan za naπu Zemlju, priprema joj slavnu buduênost. Novo nebo i nova Zemlja najavljeni su u proroëkoj RijeËi, Bibliji. Tada Êe se potpuno ostvariti prvobitna Boæja nakana s Ëovjekom. I zato nema mjesta strahu od buduênosti. I vi i ja moæemo imati veliëanstvenu buduênost. Nebo nas Ëeka i Bog nas poziva da se pripremimo za æivot na novoj Zemlji. Kako se moæemo pripremiti za novi æivot na

156 156 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA obnovljenoj Zemlji? Jedini sigurni i najbolji naëin jest da se potpuno povjerimo Isusu, koji nas ljubi i koji nas je otkupio od grijeha svojom krvi. (Otkrivenje 1,5) Trebamo vjerovati u Njega, jer tko god vjeruje u nj, neêe se razoëarati i imat Êe æivot vjeëni. (Rimljanima 10,11; Ivan 3,16) Trebamo slijediti Isusa i ostati u Njemu. Sluπajmo Boæji glas koji nam govori kroz Boæju rijeë, i vrπimo Boæju volju, jer: NeÊe svaki koji mi govori: Gospodine, Gospodine! uêi u kraljevstvo nebesko, nego onaj koji vrπi volju moga nebeskog Oca. (Matej 7,21) Vrata novog Jeruzalema bit Êe otvorena onima koji vrπe Boæju volju. Blago onima koji peru svoje haljine tako da dobiju pravo na stablo æivota i da mognu uêi u grad na vrata! (Otkrivenje 22,14) Ako æelite biti stanovnik tog novog svijeta, otpoënite veê danas Ëitati, prouëavati i istraæivati Bibliju, prihvatite Isusa Krista kao svojega Spasitelja i æivite u skladu s Boæjom voljom. Samo tako moæete ostvariti pravi smisao æivota i pripremiti se za æivot u vjeënosti na novoj Zemlji. Neka to bude i vaπe iskustvo!

157 157 Neka se ne uznemiruje vaπe srce! Vjerujte u Boga i u me vjerujte! U kuêi Oca moga ima mnogo stanova. Kad ne bi bilo tako, zar bih vam rekao: Idem da vam pripravim mjesto! Kad odem te vam pripravim mjesto, vratit Êu se da vas uzmem k sebi i da vi budete gdje sam ja. (Ivan 14,1-3)

158 158 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA On Êe otrti svaku suzu s njihovih oëiju. Smrti viπe neêe biti; neêe viπe biti ni tuge, ni jauka, ni boli, jer stari svijet proapplee.... Pobjednik Êe baπtiniti ovo: Ja Êu mu biti Bog, a on Êe mi biti sin. (Otkrivenje 21,4.6.7)

159 159 Kazalo Dragi prijatelju... 7 Uvod... 9 Kako i zaπto smo doπli na ovaj svijet?...11 Nastanak svijeta i Ëovjeka...11»ovjek u Edenskom vrtu Prvi Ëovjekov grijeh to je sada smisao æivota? Kako postiêi pravi smisao æivota? »itajte i prouëavati Bibliju to je Biblija ili Sveto pismo? Kako i zaπto je nastala Biblija? Kome pripada Biblija? Moæemo li razumjeti poruke Biblije? Moæemo li biti sigurni u istinitost Biblije? Ima li Biblija vrijednost i za danaπnjeg Ëovjeka? Skriveno blago... 43

160 160 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA 2. Prihvatite Krista za svojega Spasitelja Prava spoznaja Boga donosi vjeëni æivot Biblija o Bogu Ocu, Sinu i Svetom Duhu Zaπto postoje ratovi, bolesti, patnje i smrt? to Bog Ëini za Ëovjeka? to Kristova smrt znaëi za Ëovjeka? Æivite po Boæjoj volji to je naπ udio u Boæjem planu spasenja Ëovjeka? Isus Krist sila koja mijenja O svojoj sudbini odluëujemo sami Rob ili slobodan? Molitva nas povezuje s Bogom Jeste li sigurni da ste na pravom putu? Blago onima koji su Ëistoga srca Nagrada onima koji su postigli pravi smisao æivota Kad Êe doêi kraj ratovima, bolestima, patnjama i smrti? Slavna buduênost naπega planeta Biblija o novoj Zemlji i æivotu na njoj ZakljuËak

161 Franjo Wagenhofer je profesor povijesti u mirovini. Pored studija povijesti zavrπio je i studij teologije. Veliki dio radnog vijeka proveo je u Srednjoj πkoli u Maruπevcu. Predavao je povijest i neko vrijeme bio ravnatelj πkole. Radio je i kao pastor crkve u raznim mjestima bivπe Jugoslavije i Hrvatske. Æivi u Strahonincu kraj»akovca. Njegova supruga Vera je medicinska sestra koja joπ uvijek spremno sluæi osobama koje trebaju njezinu pomoê. Imaju tri odrasla sina koji im rado dolaze u posjet sa svojim obiteljima. Na zajedniëkom druæenju je vrlo Ëesto tema razgovora upravo pitanje smisla æivota i kako to ostvariti. 161