UNIVERZITET CRNE GORE FAKULTET ZA SPORT I FIZIČKO VASPITANJE Odsjek sportski treneri. Popović Igor ANALIZA POZICIONOG NAPADA U KOŠARCI

Транскрипт

1 UNIVERZITET CRNE GORE FAKULTET ZA SPORT I FIZIČKO VASPITANJE Odsjek sportski treneri Popović Igor ANALIZA POZICIONOG NAPADA U KOŠARCI - - Nikšić, 2016.

2 UNIVERSITY OF MONTENEGRO FACULTY OF SPORT AND PHYSICAL EDUCATION Department of Sports coach Popović Igor ANALYSIS OF POSITIONAL ATTACK IN BASKETBALL - Final work - Nikšić, 2016.

3 UNIVERZITET CRNE GORE FAKULTET ZA SPORT I FIZIČKO VASPITANJE Odsjek sportski treneri ANALIZA POZICIONOG NAPADA U KOŠARCI - - Mentor: prof.dr Rašid Hadžić Student: Popović Igor Broj indeksa: 1621/14 Članovi komisije: Datum prijave: Datum odbrane: Nikšić, 2016.godine

4 SAŽETAK U ovom radu je opisana taktika u košarci i nivoi taktike. Pod taktikom podrazumijevamo primjenu sveukupnih individualnih, grupnih i ekipnih dejstava u cilju postizanja maksimalnog rezultata. Postoje tri nivoa taktike: individualna, grupna i kolektivna. Glavni cilj rada je bio da se obuhvati i analizira pozicioni napad u košarci i saradnja igrača u pozicionom napadu. Pozicioni napad je napad kada tim u posjedu lopte nema brojčanu i prostornu prednost u zoni šuta. Opisan je pozicioni napad sa osnovnim karakteristikama, kao i značaj timske igre i komunikacije među igračima. Osnovne karakteristike pozicionog napada su: prepoznavanje odbrane protivnika, racionalno korišćenje prostora, opterećenje lijeve i desne strane odbrane i skok u napadu. Takođe u radu su opisani principi i način izvođenja pozicionog napada. Jedan od najvažnijih principa u pozicionom napadu je ravnoteža broja napadača u odnosu na prostor i poziciju lopte. Može se zaključiti da se pozicioni napad igra protiv snažne i jako organizovane odbrane i da traje do 24 sekunde. Saradnja igrača u napadu označava znanje igrača u igri 1:1 i 2:2.

5 SUMMARY In this work i'm describing tactics and levels of tactics. Under tactics we are telling about total individual, group and team work in order to achieve maximum results. There is a three levels of tactics and they are: individual, group and team tactics. The main fact was to analyze positional attack in basketball and cooperation between players in positional attack. Positional attack is a type no numerical and spatial advantage in the area of cross. Here is also described positional attack with it's main details, as well the team play, and communications between players. The main characteristics of the positional attack are: recognizing the defense of the opposite team, rational use of the court, load left and right side of defense, and jump attack. Also in the work are described the principles and methods of positional attack. One of the most important principals in positional attack is the balance of the number of attacker in relation to space and position on the ball. We can conclude that the positional attack is played against strong and well organized defense and it lost twenty four seconds. Cooperation between the players in the attack signifies knowledge players in the game of 1:1 and 2:2.

6 SADRŽAJ 1. UVOD Značaj timske igre i komunikacije među igračima Definisanje problema istraživanja TEORIJSKO-METODOLOŠKA OSNOVA RADA Definicija osnovnih pojmova TAKTIKA U KOŠARCI Grupna taktika Kolektivna taktika napada POZICIONI NAPAD Osnovne karakteristike pozicionog napada Način izvođenja i stvaranje preduslova kod pozicionog napada Saradnja igrača u pozicionom napadu Saradnja bez blokada Saradnja sa blokadama Saradnja tri napadača u igri 5: ZAKLJUČAK LITERATURA...39

7 1. UVOD Košarku je kreirao dr Džejms Nejsmit (slika br.1) (Dr James Naismith ) krajem godine. On je u to vrijeme bio instruktor za fizičko vaspitanje na međunarodnoj Y.M.C.A. školi (International Y.M.C.A Training school) u Springfildu, u državi Masačusetes. U vrijeme njegovog dolaska u Springfild, u školi je postojao veliki problem u nastavi fizičkog vaspitanja, koji je tražio brzo rešenje. Bio je to problem nastave fizičkog vaspitanja u zimskim mjesecima, kada se nastava morala održavati u zatvorenim prostorijama. Shodno tim vremenima, to je podrazumijevalo strogo određeno vježbanje na gimnastičkim spravama, razne marševske vježbe i sl. Takav program nije bio prihvatljiv i privlačan za studente koji su voljeli sportove kao što su: ragbi, bejzbol, atletika i lakros, koji su im dopuštali mnogo slobodnije i dinamičnije ponašanje. Tako su studenti počeli da izbjegavaju časove fizičkog vaspitanja, što je bio zaista veliki problem ( Slika br.1 Tadašnji direktor škole dr Galik bio je svjestan da se mora promijeniti sadržaj časa i da mora da nosi elemente igre. Problem je bio što je moralo da se 1

8 zadovolji nekoliko zahtijeva: da se igra zimi u zatvorenom prostoru i pod vještačkim svijetlom, da igra bude interesantna i laka za učenje. Tako je kombinacijom elemenata iz drugih sportova (kombinacija igrača iz lakrosa, uvođenje lopte iz ragbija i okrugle lopte iz fudbala) kreirao košarku. Pritom da bi izbjegao grubu igru i gužvu, shvatio je da mora da podigne cilj i to je podigao na balkon sale, koji je bio visok 10 stopa, tj 3.05 m, što je današnja visina koša. I tako neposredno pred čas, Nejsmit je na oglasnoj tabli kod ulaza okačio originalnih 13 pravila igre. Sve je bilo spremno za rođenje košarke (slika br.2). Slika br.2 U prvom uputstvu za košarku Dr Nejsmit je pokazao dva osnovna rasporeda igrača, odnosno raspored sa pet igrača i sa devet igrača u igri. Tim sa pet igrača je bio sastavljen od: jednog centra, dva krila i dva beka. Tim sa devet igrača bio je sastavljen od tri igrača u blizini protivničkog koša, tri igrača u sredini i tri igrača u odbrani. Broj igrača je ujednačen na pet godine. Bekovi su imali isključivu ulogu da brane sopstveni koš, da hvataju odbijene lopte i da ih prosleđuju do preostala tri igrača koji su bili napadači. Međutim brzo se došlo na to, da jedan od bekova kreće naprijed i pomaže u poentiranju. To je međutim prinudilo igrače koji su igrali samo u napadu da se vrate i pomognu bekovima u odbrambenim zadacima. Ubrzo je svih pet igrača učestvovalo u napadu i odbrani. Ovakva formacija odbrane je otežavala napad, te su igrači polako zauzimali pozicije u napadu, poslije čega se 2

9 došlo do pozicionog napada. Prije ovoga je igrana najčešće neka vrsta neorganizovanog kontranapada. Onda kada je jedan sistem u odbrani dominirao nad napadom, javljali su se novi napadački sistemi, koji su mu se suprostavljali i suprotno, kada je neki napadački sistem dominirao. Dr James Naismith nije ni sanjao te 1891.godine, da će igra koju je prezentovao studentima International Y.M.C.A. training school (Škola međunarodnog hrišćanskog udruženja za obuku mladića) u Springfildu postati jedan od najpopularnijih i najrasprostranjenijih sportova u svijetu. Sve je počelo kada je Naismith, tada profesor fizičkog vaspitanja, osmislio zanimljivu igru u zatvorenom prostoru za studente tokom zimskog perioda. Kombinujući elemente fudbala, lakrosa, bejzbola i dečije igre patak na steni došlo se do jedne nove, veoma zanimljive tvorevine koja je kasnije dobijala svoj oblik i pravila. Na samom početku svog osnivanja košarka, kao nova igra se zasnivala na ukupno trinaest pravila. Tih originalnih trinaest pravila se i danas koriste u modernoj košarci, naravno uz neke izmjene. Prva zvanična utakmica odigrana je između profesora i studenata međunarodne Y.M.C.A. škole u Springfildu ( Ekspanzija košarke bila je nezamisliva kako na sjevernoameričkom, tako i na ostalim kontinentima. Već 1893.godine košarka je stigla u Evropu, tačnije u Francusku, nešto kasnije i u Australiju i Aziju. Godine i Južna Amerika je vidjela košarku u Brazilu. Na Olimpijskim igrama košarka se pojavila kao demonstracioni sport već u Sent Luisu 1904.godine, a zvaničan olimpijski sport je od 1936.godine i OI u Berlinu (SAD pobjednik). Evropski šampionat u muškoj konkurenciji se igra od godine (domaćin Švajcarska, pobjednik Letonija), a u ženskoj od 1938.godine (domaćin Rim, pobednik Italija). 3

10 Prvo svjetsko prvenstvo za košarkaše odigrano je u Buenos Airesu 1950.godine (šampion Argentina), a za košarkašice godine u Santjago de Čileu (šampion SAD). Svetska košarkaška federacija FIBA danas ima 213 članica i oko 450 miliona registrovanih igrača. Košarka je danas jedan svjetski fenomen i kao takva postaje predmet izučavanja iz više aspekata. Brzina, snaga, dinamika, intenzitet... neki su od pojmova koji bi mogli da odgovaraju današnjem poimanju košarke Značaj timske igre i komunikacije među igračima Košarka je kolektivna, timska igra koja podrazumijeva saradnju igrača jednog tima, kako u fazi napada, tako i u fazi odbrane. Način saradnje uči se vremenom i bazira se na osnovnim pravilima koje igrači treba da znaju i kojih treba da se pridržavaju.igrači treba da nauče da saradnja nije samo pomoć koju sami očekuju kada nijesu u stanju da završe akciju, već da je ona potrebna svakom igraču kako bi cijeli tim bio uspješniji, ali i sam igrač. U cilju postizanja što boljeg timskog uspjeha treba poštovati princip da napad treba da završi igrač u najpovoljnijoj poziciji. U košarci treba da postoji osjećaj kolektivnosti koji je karakterističan za kolektivne sportove i koji je često odlučujući faktor uspjeha tima. Dakle, košarka je kolektivna igra u kojoj 5 (10 ili 12) igrača treba da funkcioniše sinhronizovano, da dopunjuju jedan drugoga i da se uključuju pravovremeno u različite akcije. Igrači međusobno komuniciraju i stvaraju mogućnost da svaki od njih djeluje efikasno. U toku igre emocije postižu kulminaciju, a igrači ih moraju sputavati svojom voljom, ne samo zbog pravila, već i zbog odgovornosti prema kolektivu. 4

11 Ovo ih navikava da se pridržavaju određenih društvenih normi, pa se kasnije lakše uključuju u društvenu zajednicu i postaju njeni korisni članovi. Košarka zahtijeva kolektivnu igru, u kojoj svi članovi ekipe moraju podrediti lične interese, interesima ekipe, ali ih istovremeno ne sputava da korisno upotrijebe svoje pozitivne individualne odlike (Sokolai, 1972 ) Prijateljstvo igrača,njihova odanost košarci, sve je to nerazdvojivo povezano sa uspjesima ekipe. Ako u kolektivu nema uzajamnog razumijevanja, ako igrači ne pomažu jedan drugom, kako u toku igre, tako i u životu, ako ne priskaču u pomoć u teškoj situaciji, ako ne nastoje da budu bliski onda u ekipi neće biti istinskog drugarstva, prijateljstva pa takva ekipa neće imati uspjeha. Kod ujedinjene, složne ekipe uvijek postoje veći izgledi za uspjeh, ali se i neuspjesi lakše podnose Definisanje problema istraživanja Pod taktikom u košarci podrazumijevamo primjenu sveukupnih individualnih, grupnih i ekipnih dejstava u postizanju maksimalnog sportskog rezultata (Karalejić i Jakovljević, 2001). U odnosu na broj igrača koji učestvuju u taktičkim dejstvima postoje tri nivoa taktike igre: Individualna taktika napada i odbrane, Grupna taktika napada i odbrane, Kolektivna taktika napada i odbrane, (Karalejić i Jakovljević, 2001). Taktika košarke je izuzetno bogata, trener ima na raspolaganju veliki broj različitih taktičkih sredstava u sva tri niova. Osnova igre u košarci je saradnja igrača jednog tima. Grupnu taktiku predstavlja saradnja 2,3 i 4 igrača istog tima, čije saradnje predstavljaju djelove kolektivne taktike jednog tima, koji se odigravaju na jednom dijelu terena ili koji najčešće započinju kao tipične igrovne situacije. Da bi grupna taktika, odnosno saradnja 2 i 3 igrača bila uspešna, igrači moraju posjedovati visok nivo tehničke obučenosti, da poseduju širok izbor 5

12 elemenata košarkaške tehnike, da imaju dobra individualna taktička znanja, da pravovremeno i dobro rješavaju novonastale situacije na terenu, da njihove akcije budu usklađene prostorno i vremenski, i da poseduju dobar pregled igre koji je jako bitan faktor u uspješnosti same igre. Grupnu taktiku pozicionog napada možemo podijeliti na: Saradnju dva igrača u pozicionom napadu Saradnju tri igrača u pozicionom napadu, (Karalejić i Jakovljević, 2008) Dakle, problem ovog istraživanja, odnosi se na analizu različitih modela pozicionog napada koji su zastupljeni u savremenoj košarci. 6

13 2. TEORIJSKO-METODOLOŠKA OSNOVA RADA 2.1. Definicija osnovnih pojmova Za bolje i lakše razumijevanje ovog rada neophodno je adekvatno definisati i obrazložiti osnovne pojmove. Termini će se u daljem toku rada dosledno koristiti kako su definisani. Košarka je veoma popularan ekipni sport, prije svega zbog izražene dinamike, promjenljivosti i nepredvidljivosti događanja na terenu tokom trajanja igre. To je izrazito složena igra, sa veoma složenim strukturnim i funkcionalnim osobinama (Trninić, 1996). Taktika u košarci se može definisati kao primjena sveukupnih individualnih, grupnih i ekipnih dejstava u postizanju maksimalnog sportskog rezultata. (Karalejić i Jakovljević, 2001). Timska taktika se sastoji od taktičkih sistema, koji su određeni u odnosu na tok košarkaške igre (Trninić, 1996). Pod tehnikom košarke se podrazumijeva niz specifičnih stavova, položaja, radnji i kretanja koje su neophodne za odvijanje ove sportske igre. (Karalejić, i Jakovljević, 2008). Prevaljeni ili pozicioni napad predstavlja igru pet na pet kada su odbrambeni igrači zauzeli formaciju i na taj način onemogućili napadu da ima brojčanu ili prostornu prednost. ( Jovović, 2013). Improvizovani napad se zasniva na isključivo brzim individualnim rešenjima nezavisno od prethodno određenih linija kretanja. ( Jovović, 2013). Šematski napad je igra po šablonu i predstavlja model u kome se slijedi unapređeni obrazac kretanja. (Jovović, 2013). Vođenje je aktivnost košarkaša u posjedu lopte koji se, dok njome manipuliše kreće najkraćom putanjom, tj. linijom prodora i brzinom približno maksimalnoj ka protivničkom košu (Rubin, 2004). 7

14 Dribling predstavlja aktivnost košarkaša koji manipuliše loptom, krećući se više horizontalno po terenu jer se igrač odbrane nalazi na njegovoj liniji prodora. (Rubin, 2004). 8

15 3. TAKTIKA U KOŠARCI Pod taktikom u košarci podrazumijevamo primjenu sveukupnih individualnih, grupnih i ekipnih dejstava u postizanju maksimalnog sportskog rezultata. Dva su osnovna cilja svake taktike: 1. dovesti protivničku ekipu, našom taktikom, u inferioran položaj; 2. nametnuti protivničkoj ekipi našu superiornost u nekoj sposobnosti. U košarci ne postoji dobra i loša taktika, postoji samo dobar ili loš izbor. Zato je najvažnija stvar u taktici igre, izbor taktike za konkretnu utakmicu ili takmičenje. Pri izboru taktike trener mora da vodi računa o: Sposobnostima i karakteristikama vlastitog tima; Sposobnostima i karakteristikama protivničkog tima; Stepen uigranosti, odnosno o tome koliko je dugo tim zajedno; Starosnoj strukturi tima; Sistemu takmičenja; Strukturi tima koji čine igrači po pozicijama; Uzrasnim karakteristikama. U odnosu na broj igrača koji učestvuju u taktičkim dejstvima postoje tri nivoa taktike: individualna taktika napada i odbrane, koja podrazumijeva sve što košarkaš izvodi bez direktne pomoći nekog od saigrača, i koji primjenom svojih tehničko-taktičkih znanja rješava određene tipične i atipične situacije u igri; 9

16 grupna taktika napada i odbrane koja podrazumijeva učešće dva ili tri igrača iste ekipe koji uzajamnim dejstvom koristeći svoja tehničko-taktička znanja rješavaju situaciju igre; kolektivna taktika napada i odbrane, koja podrazumijeva taktičke sisteme u napadu i odbrani u kojima učestvuje svih pet igrača na osnovu određenog rasporeda i principa kretanja Grupna taktika Osnova igre u košarci je saradnja igrača jednog tima. Svi individualni kvaliteti neupotrebljivi su i nevažni ukoliko nisu stavljeni u funkciju saradnje sa saigračima. Košarka je kolektivna kompleksna igra u kojoj pet (10 ili 12) igrača treba da funkcionišu sinhronizovano, da dopunjavaju jedan drugog i da se uključuju pravovremeno u različite akcije. Igrači se međusobno pomažu i stvaraju mogućnosti da svaki od njih deluje efikasno. Grupna taktika se odnosi na saradnju 2, 3 i 4 igrača, mada je najčešći slučaj saradnja 2 i 3 igrača u napadu i u odbrani i osnova je za timsku igru. To su jednostavno rečeno, samo delovi igre 5 : 5, koji se mogu uočiti na određenom djelu terena i najčešće počinju kao tipične situacije iz igre. Da bi saradnja 2 ili 3 igrača bila uspešna, učesnici u njoj treba da ispune 4 osnovna uslova : 1. tehnička obučenost igrači moraju da budu tehnički obučeni i da posjeduju širok repertoar elemenata takmičarske košarkaške tehnike; 2. individualna taktička znanja igrači moraju da posjeduju dobra individualna taktička znanja da bi bili sposobni da dobro procenjuju novonastale situacije i odgovaraju na njih; 3. usklađenost akcija igrača što podrazumijeva pravovremene kretnje i akcije, i 10

17 4. pregled igre igrači neprekidno moraju u vidnom polju da imaju i igrače koji ne učestvuju neposredno u duelu, saigrače i protivničke igrače. Grupna taktika napada se analizira kroz saradnju 2 i 3 igrača u situacijama kontranapada, brzog napada i pozicionog napada. Kontranapad je najbrži napad u košarci (traje od 3 do 5 sekundi) i podrazumijeva u svojoj završnici, stvaranje brojčane prednosti napadača u odnosu na odbrambene igrače. Ta saradnja može da bude i u prenošenju lopte u polje napada. Brzi napad podrazumijeva brojčanu izjednačenost igrača napada i odbrane, ali tako da svi odbrambeni igrači još nisu uspostavili kontrolu nad napadačima. Pozicionim napadom se smatra napad kada tim u posjedu lopte nema brojčanu i prostornu prednost u zoni šuta. Postoji pozicioni napad užem i pozicioni napad širem smislu. U ovom radu biće obrađivan pozicioni napad u užem smislu, što znači da će se isključivo govoriti o grupnoj taktici u zoni šuta. Grupna taktika u pozicionom napadu je osnovno sredstvo kolektivne taktike napada. Jedan od najvažnijih principa u pozicionom napadu je ravnoteža broja napadača u odnosu na prostor i poziciju lopte. Na terenu se, u odnosu na uzdužnu osu terena, mogu razlikovati dvije strane: strana na kojoj se nalazi lopta (jaka strana ili strana lopte) i strana bez lopte (slaba strana ili strana pomoći). Na strani akcije najčešće napadaju dva ili tri igrača, jer je prostor isuviše mali za četiri ili svih pet igrača istovremeno. To znači da opasnost po koš protivnika najprije dolazi od te grupe napadača. Prva namjera grupe je da postigne pogodak, ali i da svojom aktivnošću, u okviru kolektivne taktike, pripreme akciju za saigrače koji su na suprotnoj strani terena. To dovoljno govori o značaju grupne saradnje u napadu. 11

18 3.2. Kolektivna taktika napada U odnosu na izbor varijanti u napadu, razlikuju se dva mišljenja (dvije škole). Prvo mišljenje predstavljaju treneri sa određenim sistemom koji uvijek koriste iste sisteme u napadu. Neki ih malo koriguju zavisno od igrača koje imaju, a neki ne koriguju, nego se igrači uklapaju u njihov sistem. Ovaj pravac ima svoje prednosti. Samo novi igrači moraju se adaptirati, a treneri koji godinama koriste iste napade mogu da vrše manje korekcije u samom napadu, nadograđujući ga. Loše je ako se svake godine mijenja ekipa ili trener ne može da dovede igrače koji se uklapaju u taj napad. Drugo mišljenje predstavljaju treneri bez određenog sistema koji prvo sagledaju potencijal pojedinca, pa onda grade napade zavisno od njih. Dakle, sam napad je maksimalno prilagođen određenim igračima u timu, čime se povećava njihova efikasnost, a i efikasnost cijele ekipe. Ovaj pravac je karakterističan za trenere koji često mijenjaju ekipe ili unutar ekipe imaju veliki broj promjena u igračkom kadru. Prema organizaciji postavljenog napada razlikujemo improvizovanu, šablonsku i organizovanu igru. Šablonska (šematska igra) predstavlja model u kome se slijedi unapređen obrazac kretanja bez obzira na poziciju i kretanje odbrane. Predstavlja prevaziđen model igre. Improvizovana igra se zasniva isključivo na brzim individualnim rješenjima nezavisno od prethodno određenih linija kretanja. Obiljležava je sloboda izbora u igri i pomanjkanje individualne odgovornosti. Trenerova uloga je primarno u obuci igrača, a smanjena je mogućnost kontrolisanja tokom utakmice. Organizovana igra u pozicionom napadu je aktivnost u kojoj učestvuju svih 5 igrača u pripremi i realizaciji akcije. Podrazumijeva precizno određene rasporede igrača, ulaze u akciju, 12

19 primarne linije kretanja sa rešenjima pojedinih situacija tokom igre, realizaciju akcije, pokrivanje skoka u napadu. Vrste kolektivnog napada: slobodan napad, kontinuirani napad, organizovan napad, kratak napad i napad na zonu. U odnosu na trajanje u košarci se razlikuju tri tipa napada: kontranapad, brzi napad i pozicioni napad. Taktika igre u napadu Individualna taktika Grupna taktika Kolektivna taktika Dejstva igrača bez lopte demarkiranje utrčavanje tehnika postavljanja blokade tehnika izlaska iz blokade tehnika skoka u napadu Dejstva igrača sa loptom osnovni stav u napadu pivotiranje hvatanje i dodavanje finte dribling tehnika ulaska na koš šutevi Saradnja 2 i 3 igrača u kontranapadu 2:0 2:1 3:0 3:1 3:2 4:3 Saradnja 2 i 3 igrača u polukontri 2:2 3:3 4:4 Saradnja 2 i 3 igrača u pozicionom napadu dupli pas utrčavanje iza leđa (back door) utrčavanje ispred (front door) dodaj i utrči (give and go) klasična blokada pick and roll kontrablokada blokada navođenjem dupla blokada uzastopne blokade UCLA cut shuffle cut Kontranapad poslije skoka u odbrani poslije slobodnog bacanja poslije primljenog koša iz podbacivanja poslije oduzete lopte Brzi napad sa spoljnim igračem sa prvim trailerom sa drugim trailerom Pozicioni napad protiv odbrane čovjek na čovjeka protiv zonske odbrane protiv presinga protiv zonskog presinga protiv kombinovanih odbrana kombinacija iz auta 13

20 4. POZICIONI NAPAD Pozicioni napad podrazumijeva igru 5:5. Nakon neuspjelog kontranapada i brzog napada ekipa prelazi u pozicioni napad. Timovi naravno mogu da igraju samo pozicioni napad, uopšte se ne upuštajući u kontranapad i brzi napad. Pozicioni napad podrazumijeva određeni raspored igrača u odnosu na vrstu odbrane koju igra protivnički tim. Ti rasporedi se označavaju brojem igrača u pojedinim linijama napada (Trunić, 2007). Gledajući prema košu, ti rasporedi mogu biti u dvije linije kao što su 1-4 visoko i nisko i 2:3 i u tri linije kao što su: 1-3-1, 1-2-2, Koji će raspored tim zauzeti, zavisi od kvaliteta i sposobnosti napadača i od sposobnosti odbrambenih igrača i vrste odbrane koju oni igraju. Igrači dobijaju specifična zaduženja i linije kretanja tokom napada. Cilj napadača je da u toku vremena preostalog za završetak napada, a to je najčešće između 16 i 20 sekundi, pripreme poziciju za udoban neometan šut. Sva kretanja i akcije napadača se planiraju tako da se neprestano stvaraju te pozicije da u trenutku kada odbrana zakasni ili ne odigra dobro, napadači šutiraju. To znači da napad treba da ima više izlaza. Pozicioni napad zato mora da ima kontinuitet, odnosno da se akcije napadača (prilike za šut) pretvaraju jedna u drugu bez posebnog namještanja i remećenja rasporeda igrača. Ovakav napad može da se organizuje tako da se svim igračima pruža podjednaka mogućnost da budu realizatori ili tako da se situacije za poentiranje češće pripremaju za dvojicu ili trojicu napadača koji su dobri strijelci. Ovo zavisi od napadačkih kvaliteta igrača jednog tima. Pozicioni napad, koji pruža priliku svim igračima da budu podjednako opasni u granicama njihovih sposobnosti, biće jači, jer sprečava odbranu da se koncentriše na najbolje napadače i da pomažu jedni drugima i pokreće lako sve napadače da ispunjavaju zadatak (Karalejić i Jakovljević 2001). 14

21 4.1. Osnovne karakteristike pozicionog napada Potrebne karakteristike pozicionog napada su: Prepoznavanje sistema odbrane protivnik; Racionalno korišćenje prostora; Naizmjenicno opterećenje lijeve i desne strane odbrane; Prikrivanje pravih namjera; Ponovni dolazak u posjed lopte (skok u napadu). U pozicijskom stanju igre prevaljeni put težišta sistema (igrač + lopta) u smjeru vertikale (smjer kos koš) je zanemarljiv u odnosu na prevaljeni put u tranzicijskom stanju. S druge strane za kretanje po horizontali može vrijediti i obratan odnos. (Jovović, 2013) Prevaljeni ili pozicioni napad predstavlja igru pet na pet kada su odbrambeni igrači zauzeli formaciju i na taj način onemogućili napadu da ima brojčanu ili prostornu prednost. Podfaze pozicionog (postavljenog napada) su: Pripremna faza; Akcije u sklopu organizovanog napada; Rješavanje situacija (završetak ili zaključivanje akcija); Odbrambena ravnoteža o pokrivanje skoka u napadu. Teorijski razlikujemo tri modela postavljenog napada i to: improvizovani, organizovani i šematski. 15

22 4.2. Način izvođenja i stvaranje preduslova kod pozicionog napada Pozicioni napad može biti primaran napad ekipe koja koristi veliki broj dodavanja, gdje napad započinje sa sredine terena, nakon čega slijedi pas na stranu. Napad se svodi na mnogo kretanja i na kruženje lopte oko kapice gdje svaki igrač dođe u kontakt sa loptom bar jednom, pri čemu se čeka greška odbrane, nakon čega slijedi šut ili prodor do koša. Pozicioni napad koji se izvodi preko sredine terena se mijenja u trenutku kad se izvrši pritisak na igraču koji prenosi loptu, pa je igrač primoran da izvrši napad sa strane (Trunić, 2007). Pozicioni napad može se bazirati da omogući postizanje lakih poena preko visokih igrača. Postoje dva poziciona napada: sa centrom i bez centra. Napad uz pomoć centra. Centri svojom visinom i kretanjem predstavljaju najveću opasnost za koš i najmanja neopreznost posljedica je primanja koša. Traži se od centra da igraju licem prema košu jer su tada najopasniji. Od centra se traži da stalno mijenja mjesto paralelnim kretanjem, a to je sa vrha slobodnog bacanja. Osnovna uloga centra je da postavlja blokade. Napad bez centra. Ekipa koja nema visoke igrače mora koristiti nedostatke kod centara kao spora mobilnost i mora imati brze i eksplozivne igrače. Igrači moraju brzo pratiti akcije svog plejmejkera. Pozicioni napad ekipe koja igra bez visokog igrača na poziciji centra organizuje pozicione napade tako što svi igrači igraju spolja i nakon dodavanja slijedi šut ili prodor. Cilj je da se šutevima za tri poena izvuku visoki igrači iz reketa, nakon toga slijedi igra 1 na 1 tj.probijanje spoljnih igrača. Svaki pozicioni napad započinje istom postavkom osim u situacijama kada zbog presinga i udvajanja dolazi do poremećaja, čime se smanjuje efikasnost napada. 16

23 4.3. Saradnja igrača u pozicionom napadu Saradnja tri igrača u napadu zahtijeva visok stepen sinhronizacije akcije igrača i pretpostavlja znanje igrača u igri 1:1 i 2:2. Jedan napadač ima kod sebe loptu, a dvojica su bez lopte. Oni saradjuju dodavanjima na principu dodaj i utrči i blokadama za igrača bez lopte. U pozicionom napadu jedan od najvažnijih principa je ravnoteža broja napadača u odnosu na prostor i poziciju lopte. Poznavanje osnovnih elemenata individualnih taktika značajan je faktor u pripremi svake ekipe. Često se mnogo vremena potroši na bezuspješno uvježbavanje složenih taktičkih varijanti napada, jer su igrači nedovoljno usvojili taktičke elemente. Složene metode treninga zahtijevaju veliko znanje igrača, dok visok nivo igre, kakav se danas primjenjuje, iziskuje potpuno poznavanje individualnih, tehničkih i taktičkih vrijednosti košarkaša. Bez ovih osobina nemoguće je postizati maksimalne rezultate. Individualne sposobnosti igrača dolaze do potpunog izražaja prilikom saradnje tri igrača u pozicionom napadu. Kod ovakvih napada nije dovoljno poznavati sve mogućnosti napada, već je potrebno imati vlastita iskustva i samoinicijativu. U napadu sa tri igrača potrebno je primijeniti određene elemente tehnike u najpovoljnijem momentu. Efikasnost napada, pored ostalog, zavisi i od brzine izvođena napada i od međusobnog sporazumijevanja igrača. Karakteristični napadi sa tri igrača su: napad izmjenom mjesta, napad trouglom, napad osmicom, ukrštanje, kontrablokade, duple blokade. Ovi napadi su odavno poznati, ali se neki od njih rijetko primjenjuju u savremenoj košarci. 17

24 4.3.1 Saradnja bez blokada Napad izmjenom mjesta često se viđa u savremenoj košarci, naročito u završnici neke akcije, kada individualne sposobnosti, nadahnuće i inteligencija igrača dolaze do izražaja. Ovakve akcije podrazumijevaju sinhronizovano kretanje napadača. Brzina akcije i pronicljivost u pronalaženju racionalnih rješenja glavne su karakteristike ovakvog napada koji ne sadrži nikakve šablone, jer se izmjenom mjesta, igrači slobodno kreću po terenu u zavisnosti od postavljanja odbrambenih igrača. Za uspješnost napada potrebna je odlučnost i stalno kretanje igrača, kako ne bi poklekli pod nasrtajima odbrane. Prvi kriterijum u tom kretanju je pozicija lopte, odnosno igrača u posjedu lopte, a drugi kriterijum je kretanje napadača koji se nalazi blizu lopte. Na dijagramima 1a, 1b i 1c, prikazan je jednostavan primjer saradnje tri igrača na spoljnim pozicijama izmjenom mjesta (po principu dodaj i utrči ). Igrač na centralnoj poziciji (1) dodaje loptu igraču na boku (2) i utrčava ka košu. U trenutku kada je igrač 2 primio loptu, igrač 3 se pomjera na centralnu poziciju, dok igrač 1 nastavlja kretanje ka boku (suprotnom od strane na kojoj se nalazi lopta). Napadač (2) otvara pas prema igraču 3 i protrčava na suprotnu stranu terena, a igrač 1 se pomjera na centralnu poziciju, dok igrač 3 driblingom odvodi loptu na bočnu poziciju. Napadač (3) sada dodaje loptu do igrača 1 i opet utrčava ka košu. Napadači stalno treba da vode računa o međusobnom rastojanju (minimum 4 metra), da imaju dobar uvid u dešavanja na terenu i da se pridržavaju pomenutih kriterijuma. Tako na primjer napadač koji je na strani pomoći (3) ne treba da utrčava ka lopti dok napadač koji utrčava ka košu sa centralne pozicije ne prođe nivo lopte. Pogrešno je istovremeno utrčavanje dvojice igrača u isti prostor. Dobre i usklađene kretnje su preduslov za uspješnu realizaciju napada. 18

25 Dijagram 1a. Dijagram 1b. 19

26 Dijagram 1c Saradnja sa blokadama Saradnja tri igrača primjenom blokada u pozicionom napadu podrazumijeva dodavača (napadača u posjedu lopte), igrača koji postavlja blokadu i igrača koji koristi blokadu. To znači da blokada može da se postavi i igraču u posjedu lopte, i igraču koji je bez lopte. Ovo saradnja se može izvoditi na cijeloj širini terena, a i samo na strani akcije. Osnovne blokade su: kontrablokada, blokada ka lopti, horizontalna (poprečna) blokada, donja i leđna blokada. Leđna blokada (eng. back screen) podrazumijeva da napadač sa unutrašnje poziciji postavlja blokadu za napadača koji je na spoljnoj poziciji. Ovom blokadom igrač daje dobre mogućnosti za realizaciju i saigraču i sebi. Napadač koji koristi blokadu može da primi loptu za šut ili za prodor. Kao kod svake blokade, valja sačekati da se blokada korektno postavi i da se vidi kako odbrana reaguje. Ako odbrana preuzima, napadač koji je postavio blokadu treba da se otvori od koša da bi primio loptu u dobroj poziciji za skok-šut. U situaciji kada napadač koji koristi 20

27 blok fintira utrčavanje prema košu, pa se otvori na spoljnu poziciju, igrač koji je postavio blok utrčaće ka košu. Na dijagramu 2 prikazana je jedna od varijanti leđne blokade. Igrač 2 koji postavlja blok, otvara se prema igraču u posjedu lopte, a igrač 4, kome je blok postavljen utrčava prema košu, dok se 2 otvara na spoljnoj poziciji prema lopti. Dijagram 2. Horizontalna blokada (eng. crross screen) karakteristična je za igrače koji igraju na unutrašnjim pozicijama. To je blokada kod koje napadač koji je na poziciji blizu koša, postavlja blokadu igraču koji se takodje nalazi blizu koša, ali na suprotnoj strani. Igrač koji postavlja blokadu trebalo bi da čita odbranu i da vidi pravac utrčavanja saigrača kome postavlja blok. Odbrana uglavnom reaguje preuzimanjem ili pomaganjem. 21

28 Na dijagramu 3 napadač 3 ima loptu na bočnoj poziciji. Napadači 4 i 5 nalaze se na niskim pozicijama. Napadač 4 spreman je da primi loptu. Pošto je nije primio, odlazi u blokadu saigraču 5, koji se nalazi na suprotnoj strani, nakon čega 5 utrčava ka košu dok se 4 otvara od koša. U slučaju da igrač 5 nakon blokade utrči na liniju za slobodna bacanja, napadač 4 koji je postavio blok, vraća se na početnu poziciju što se vidi na dijagramu 4. Dijagram 3. 22

29 Dijagram 4. Donja blokada (eng. down screen) podrazumijeva da napadač sa spoljne pozicije postavlja blokadu za igrača na unutrašnjoj poziciji ili bliže osnovnoj liniji. Prilikom postavljana blokade važno je da igrači budu strpljivi. Treba sačekati da se blokada postavi i vidjeti kako reaguje odbrana. Ukoliko je blokada dobro postavljena i ako je utrčavanje iz blokade pravilno, odbrana će najčešće reagovati preuzimanjem ili pomaganjem. Ako napadač koji koristi blokadu utrčava ka spoljnoj poziciji, onda igrač koji je postavio blokadu treba da se otvori ka košu, a ako se blokada koristi za utrčavanje ka košu, onda se igrač koji je postavio blokadu otvara ka spoljnoj poziciji. Na dijagramu 5 prikazana je varijanta donje blokade u kojoj igrač koji koristi blok (2) istrčava na spoljnu poziciju, a igrač koji postavlja blok (4) utrčava ka košu. Igrač u posjedu lopte ima dvije opcije za asistenciju. Igrač koji koristi blokadu može utrčati ka lopti, iza leđa odbrambenog igrača, ili otići od lopte. Ukoliko je blokada dobro iskorišćena, a otvaranje igrača koji je postavio blokadu uspješno, igrač u posjedu lopte ima veći izbor za proigravanje. 23

30 Dijagram 5. Kontrablokada (eng. screen away) dobila je naziv po tome što igrač postavlja blokadu na suprotnu stranu od one na koju je izvršeno dodavanje. Najčešće to rade spoljni igrači, iako mogu da učestvuju i unutrašnji. Predstavlja saradnju tri igrača po principu dodaj i bježi i sračunata je na pravljenje blokade za igrača na strani pomoći, kako bi se oslobodio protivnika, najčešće radi primanja lopte ili radi potpomaganja za izvođenje skok-šuta sa polu-distance. Obično se izvodi u nivou linije slobodnih bacanja. (Dijagram 6) Napadač sa loptom (1) dodaje loptu do igrača 2 i nakon finte kretnji ka lopti, mijenja pravac kretanja i odlazi na suprotnu stranu terena ka napadaču 3 i postavlja blokadu. Napadač 3 za to vrijeme izvodi fintu kretanja ka košu, i neposredno pre nego što napadač 1 postavi blokadu mijenja pravac i kreće ka lopti, prolazi uz saigrača i tako navodi odbrambenog igrača na blokadu. Ako napadač 3 nije uspio da utrči ka košu jer ga je odbrana (preuzimanjem) usmjerila ka lopti napadač 1 se otvara ka košu da bi mogao da primi direktno loptu od napadača 2 (dijagram 7) ili od napadača 3 ako ovaj ipak primi loptu (dijagram 8). 24

31 Taktički bolja varijanta kada sarađuju dva niža (spoljna) jedan visoki (unutrašnji) igrač i to kada se blokada postavlja za visokog igrača. Odbrana tada najčešće mora da reaguje pomaganjem ili preuzimanjem. Nakon blokade visoki igrač utrčava ka košu, a spoljni igrač koji je postavio blokadu se otvara od koša. Tako oba igrača dolaze u pozicije sa kojih najbolje igraju. Dijagram 6. Dijagram 7. 25

32 Dijagram 8. Blokada ka lopti (eng. flare screen) takođe se izvodi po principu dodaj i bježi, s tim da su sada izmijenjene uloge u odnosu na kontrablokadu i da sada blokadu postavlja igrač na strani pomoći. Na dijagramu 9 igrač na centralnoj poziciji (1) dodaje loptu igraču sa strane 2. Igrač koji se nalazi na strani pomoći 3 nakon dodavanja kreće u blokadu igraču 1 koji je na centralnoj poziciji. Igrač 1 koristi blokadu odlazeći od lopte i pokušavajući da ostvari dobru poziciju za prijem lopte i šut iz neposredne blizine. Napadač (3) se otvara ka lopti. 26

33 Dijagram Saradnja tri napadača u igri 5:5 Saradnja tri napadača u igri 5:5 je veoma česta u pozicionom napadu, jer skoro nikad svih pet igrača ne učestvuju direktno u napadu. Oni sarađuju koristeći blokade u nizu i u različitim kombinacijama, koje se prepoznaju u košarkaškoj praksi kao karakteristične. To su npr. UCLA cut, saradnja ukrštanjem tri igrača, rogovi, itd... UCLA cut predstavlja klasičnu saradnju blokadama trojice napadača na strani akcije. To je dio napada UCLA univerziteta, čuvenog trenera Džona Vudena, koji je sedamdesetih godina osvojio dvanaest titula NCAA šampiona. Ova akcija je i danas veoma popularna. 27

34 Dijagram 10. Dijagram

35 Dijagram 12. Napadači su u rasporedu kao u dijagramu 10. Napadač 1 dodaje loptu do 2 i utrčava stranom lopte ka košu, dok napadač 5 pojačava to utrčavanje postavljanjem leđne blokade za napadača 1. Napadač 1 može da primi loptu i da šutira. Ako napadač 1 nije primo loptu, napadač 2 dodaje loptu do napadača 5, koji se otvorio poslije blokade (dijagram 11). Napadač 1 postavlja leđnu blokadu za napadača 2 (ili napadač 2 postavlja donju blokadu za napadača 1), koji utrčava ka košu, i ako primi loptu lako realizuje napad. Ako napadač 2 ne primi loptu, napadač 5 dodaje loptu do 1 koji se otvorio poslije blokade, i utrčava ka košu koristeći leđnu blokadu koju za njega postavlja napadač 2 (dijagram 12). Ako napadač 5 primi loptu on realizuje napad, ili se akcija ponovo nastavlja ili se ulazi u neku drugu akciju. Za to vrijeme napadači 3 i 4 na strani pomoći imaju lažne kretnje, postavljaju jedan drugom blokade trudeći se da svoje čuvare vežu za sebe kako bi akcija neometano tekla. Saradnja tri igrača ukrštanjem zadržala se u savremenoj košarci bilo da se izvodi sa ili bez lopte. Može se reći da ukrštanje predstavlja pokretne blokade. 29

36 Napadači svojim ukrštanjem često dovode do međusobnih sudaranja protivničkih igrača i na taj način ih prisiljavaju da se na trenutak zaustave, što napadačima daje prednost za utrčavanje prema košu. Suština ukrštanja je u tome da se protivnik navede na saigrača koji se za kratko vrijeme zaustavio u blok, što daje dovoljnu prednost napadu nad odbranom. Ova vrsta saradnje odvija se po određenim pravilima. Napad se izvodi kretanjem dvojice igrača oko trećeg. Ukrštanje se obično izvodi na liniji za slobodno bacanje ili na bočnim linijama slobodnog bacanja, zavisno od toga da li ga izvode pivot igrač i dva spoljna igrača, ili pivot, spoljni i krilni igrač. Napad ukrštanjem izvode dva igrača kretanjem oko trećeg tj. dva pokretna izvode ukrštanje oko trećeg fiksiranog, koji je zapravo osnovna poluga oko koje se izvodi čitava akcija. Da bi ukrštanje bilo uspješno, potrebno je da igrač ispuni sledeće zadatke: da zauzme dobar stav, da uspešno štiti loptu od napada protivnika i omogući nesmetan prolaz saigračima. Igrači koji ukrštaju moraju proći tik uz pivot igrača. Najčešće prvi kreće igrač koji dodaje loptu pivotu. Od uspješnosti ukrštanja zavisi da li će pivot igrač nekom uručiti loptu ili će se odlučiti da sam završi napad. Opasnost ukrštanja je u tome što protivnik u odbrani igra agresivno, pa postoji mogućnost da se lopta izbije iz ruku igrača oko kog se vrši ukrštanje, što može da dovede do lakih poena iz kontri. Zbog toga se danas češće viđa ukrštanje bez lopte, odnosno ukrštanje na suprotnoj strani od lopte. Jedna od varijanti saradnje tri napadača, pre svega na spoljnim pozicijama je ukrštanjem driblingom sa uručenjem lopte. Ukrštanje trojice igrača prikazano je na dijagramu

37 Dijagram 13. Napadač 1 dribla ka igraču 2 koji za to vrijeme izvodi fintu kretanja ka košu mijenja pravac i vraća se ka lopti, koju mu uručuje napadač 1. Nakon preuzimanja lopte, napadač 2, vrši dribling ka napadaču 3 i uručuje mu je. Napadač 3 driblingom napada koš. Saradnja tri igrača na strani lopte (trougao) spada u starije formacije napada. Ovaj napad sličan je napadu sa izmjenom mjesta s tim što podrazumijeva određena pravila: igrač u posjedu lopte formira vrh trougla, dalje je od koša u odnosu na svoja dva saigrača, organizator je napada i u odnosu na njega saigrači protrčavaju napred ugrožavajući protivnički koš. Trougao se može formirati statički, tako da igrači međusobnim brzim dodavanjem nastoje zbuniti protivnika. Ovaj vid saradnje najčešće se izvodi u pokretu, tako da se sa nekoliko dodavanja može postići nekoliko položaja u trouglu. Napad iz trougla naročito je uspješan kada postoji brojčana prednost i kada je dobro ukomponovan kao napad protiv zonske odbrane, a može biti uspješan i u završnici napada. Saradnja na ovakav način pruža veliki broj mogućnosti i vrlo je primjenjiva u igri. Igrači se mogu 31

38 postaviti u različite rasporede i samim tim koristiti sve oblike. Smanjen prostor za manervisanje, odnosno povećana gustina odbrane zahtijeva visok nivo komunikacije i dobro poznavanje principa kretanja i saradnje. Na dijagramu 14 prikazana je saradnja tri spoljna igrača, na dijagramu 15 saradnja dva igrača spolja i jednog koji igra na mjestu visokog, a na dijagramu 16 prikazana je saradnja dva spoljna i jednog igrača na poziciji niskog posta. Dijagram 14. Dijagram

39 Dijagram 16. Rogovi ili A-Set su jedan od tipičnih ulazaka u napad prilikom saradnje tri napadača u igri 5:5. Rogovi se primjenjuju uspješno i u igri protiv odbrane čovjek na čovjeka i protiv zonskih odbrana. Dijagram 17 prikazuje visoki pick and roll. Igrači 4 i 5 prave blokadu za igrača 1. Igrač 1 dribla oko igrača 5 obično do visine linije slobodnih bacanja, sa mogućnošću da samostalno završi akciju. Igrač 5 se otvara iz blokade i može da ide u realizaciju ako dobije loptu od igrača 1. Druga solucija je da igrač 1 doda loptu do igrača 3 koji može da šutira za tri poena ako je njegov čuvar pošao unutra da pomogne. Ako ni jedan od ovih pick and roll ili kick out opcija nije ostvarena igrač jedan dodaje loptu nazad igraču 4 (Dijagram 18). Ako je on dobar strijelac može da šutira za tri poena. Igrači 4 i 5 mogu da izvedu Hi-Lo akciju, što obično i čine ako ne postoji pomoć od strane odbrane kada je lopta na vrhu. Ako ovo nije ostvareno igrač 4 dodaje loptu igraču 2. Na dijagramu 19 igrači 2 i 4 igraju pick and roll. Igrač 2 dribla oko blokade i ima veći broj mogućnosti: da doda igraču 5 na niskom postu, igračima 1 i 3 za šut za 3 poena ili igraču 4 koji se otvorio iz blokade. 33

40 Dijagram 17. Dijagram

41 Dijagram 19. Najčešće greške koje se javljaju prilikom metodike učenja i usavršavanja saradnje tri igrača u pozicionom napadu su: 1. Igrači nemaju dobar spejsing, odnosno premalo međusobno rastojanje; 2. Igrači koji utrčavaju ne izvode uvjerljivo fintu kretanja; 3. Igrač koji utrčava nema vizuelnu kontrolu lopte; 4. Igrač sa loptom ne dodaje loptu pravovremeno; 5. Kod saradnje tri napadača neki igrači ne koriguju pravilno i pravovremeno svoju poziciju u odnosu na akciju igrača koji utrčava; 6. Kod saradnji blokadama postavlja se slaba blokada, ili se napadač koji je postavlja prerano otvara; 7. Kod saradnji blokadama napadač koji je postavlja kasno se otvara; 8. Napadač koji koristi blokadu ne navodi odbrambenog igrača na blokadu; 9. Igrači koji sarađuju blokadama ne čitaju odbranu 35

42 Načini korekcije navedenih greški su: 1. Igrači treba da imaju potrebno međusobno rastojanje (4-6 metara); 2. Igrači treba korektno da izvedu fintu kretanja prije utrčavanja ka košu; 3. Igrač mora sve vrijeme da ima loptu u vidnom polju; 4. Igrač mora da gleda saigrača i odbrambene igrače kao i da pripremi i izvede pravovremeno dodavanje; 5. Igrači treba da gledaju akciju saigrača koji utrčava i da na osnovu njegovih kretnji pravovremeno poprave svoju poziciju; 6. Blokada treba da bude čvrsta, što znači da igrač koji postavlja blokadu treba da izdrži udar odbrambenog igrača, a ne da prije vremena beži u otvaranje; 7. Igrač treba da se pravovremeno otvori iz blokade; 8. Igrač mora, pre nego što iskoristi blokadu, da svrsishodnom kretnjom navede odbrambenog igrača na blokadu; 9. Igrači moraju da čitaju odbranu jer samo tako mogu da kazne greške odbrane. 36

43 5. ZAKLJUČAK Pozicioni napad traje do 24 sekunde. Organizuje se protiv snažne i jako organizovane odbrane protivnika. Saradnja tri igrača u pozicionom napadu spada u grupnu taktiku igre u košarci i osnova je za timsku igru. Košarka je kolektivna igra i podrazumijeva da igrači jednog tima sarađuju. Njihovi individualni kvaliteti su neupotrebljivi i nevažni, ukoliko nisu podređeni saradnji sa saigračima. Košarka je kolektivna kompleksna igra u kojoj 5 (10 ili 12) igrača treba da funkcionišu sinhronizovano, da dopunjavaju jedan drugog i da se uključuju pravovremeno u različite akcije. Igrači se međusobno pomažu i stvaraju mogućnost da svaki od njih djeluje efikasno. Saradnja tri igrača jednostavno rečeno predstavlja samo dijelove igre 5:5, koji se mogu uočiti na određenom dijelu terena i najčešće počinju kao tipične situacije iz igre, a nastavljaju se saradnjom koja može da bude manje ili više tipična ili atipična. Da bi saradnja tri igrača bila uspješna oni moraju da ispune četiri osnovna uslova: Tehnička obučenost; Individualna taktička znanja; Usklađenost akcija igrača; Pregled igre. Saradnja tri igrača u pozicionom napadu u košarci je veoma zastupljen vid saradnje jer skoro nikad svih pet igrača ne učestvuju u direktnom napadu. Ova saradnja zahtijeva visok stepen sinhronizacije akcija igrača i pretpostavlja znanje 37

44 igrača u igri 1:1 i 2:2. Oni sarađuju dodavanjem na principu dodaj i utrči i blokadama na principu dodaj i bježi. Jedan od najvažnijih principa u pozicionom napadu je ravnoteža broja napadača u odnosu na prostor i poziciju lopte. Na terenu se mogu razlikovati dvije strane. Strana na kojoj se nalazi lopta (jaka strana ili strana lopte) i strana bez lopte (slaba strana ili strana pomoći). Jedan napadač kod sebe ima loptu a dvojica su bez lopte i oni se obično nalaze na strani akcije. Preostala dva napadača se nalaze na strani pomoći i nastoje da lažnim kretnjama zadrže svoje direktne čuvare vezane za sebe, tako da oni ne mogu pomagati svojim saigračima. 38

45 6. LITERATURA 1. Jovović, V. (2013): Košarka taktika (izvodi iz predavanja), Nikšić. 2. Rubin, P. (2004): Košarka: Metodika i tehnika, Novi Sad: Fakultet fizičke kulture. 3. Sajt košarkaškog saveza Srbije Sokolai, L. (1972): Košarka, Novi Sad: Viša pedagoška škola. 5. Trninić, S. (1996): Analiza i učenje košarkaške igre. Pula: Vikta. 6. Trunić, N., (2007). Trening mladih košarkaša različitih uzrasnih kategorija. Beograd: Visoka škola za sport. 7. Karalejić, M., Jakovljević, S., (2001). Osnove košarke. Beograd: Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja. 8. Karalejić, M., Jakovljević, S., (2008). Teorija i metodika košarke. Beograd: Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja. 39

46 BIOGRAFIJA Igor Popović je rođen u Nikšiću, gdje je završio osnovnu školu i srednju Ekonomsko ugostiteljsku školu. Upisan je na Fakultet za sport i fizičko vaspitanje ( studijski program - sportski trener košarka ) 2014 godine. Radno je angažovan kao saradnik u školi sporta za djecu od septembra 2015 godine.