60-Bašić.indd

Транскрипт

1 PRIMJEN POMOĆNIH IGR KO SDRŽJ Z RZVOJ SPECIFIČNE IZDRŽLJIVOSTI NOGOMETŠ Dario Bašić 1, Josip Tomaško 2, Valentin Barišić 1, Vedran Naglić 3 1 Kineziološki fakultet, Sveučilište u Zagrebu 2 Student Kineziološkog fakulteta, Sveučilište u Zagrebu 3 NK Zagreb UVOD Nogomet je kompleksna aktivnost koja ovisi o mnoštvu faktora (Marković i Bradić, 2008). Tehničke, taktičke, i fizičke sposobnosti bitne su za uspjeh u nogometnoj igri. Faktori kao što su brzina, agilnost, jakost i izdržljivost od velike su važnosti. Tijekom nogometne utakmice igrači izvedu veliki broj različitih aktivnosti i kretnji s loptom i bez nje. Pri tome se neplanirano i nepredvidljivo izmjenjuju intervali rada visokog i niskoga intenziteta (Marković i Bradić, 2008). Za vrijeme 90 minuta, koliko najčešće traje utakmica, igrači prevale oko kilometara u intenzitetu blizu anaerobnog praga ili na % od maksimalne srčane frekvencije (Stolen i sur., 2005; Hoff i sur., 2002). Da bi igrač uspješno mogao zadovoljiti zahtjeve koje pred njega stavlja utakmica, te da bi mogao izvesti mnoštvo različitih akcija i obaviti veliki fizički rad tijekom 90 minuta (a ponekad i duže), potrebna mu je velika količina energije. Iako postoje u organizmu različiti izvori energije najveću količinu energije dobiva iz oksidativnog, odnosno aerobnoga sustava (Marković i Bradić, 2008). Iz istraživanja je vidljiva pozitivna povezanost između maksimalnog primitka kisika kao mjere aerobne snage i ukupne udaljenosti pretrčane za vrijeme utakmice, što ukazuje na važnost optimalnog treniranja aerobnog sustava (Hoff i sur., 2002). Zbog fizičkih zahtjeva igre, treneri, neprestano razvijaju sposobnosti igrača kako bi bilo omogućeno izvođenje visoko intenzivnih aktivnosti tijekom utakmice. U tu svrhu koristi se visoko intenzivni intervalni trening (eng. High Intensity Interval Training, HIIT) (Iaia i sur., 2009). Istraživanja su pokazala da se visoko intenzivnim intervalnim treningom povećava maksimalni primitak kisika, kardiovaskularni parametri kao što su veličina srca, kapacitet protoka krvi i sposobnost rastezanja arterija, što rezultira povećanjem prijeđene udaljenosti tijekom nogometne utakmice, većim brojem visoko intenzivnih kretnji, povećanjem sposobnosti posjeda lopte i većim brojem ubrzanja tijekom igre (Hoff i sur., 2002; Iaia i sur., 2009; Helgerud i sur., 2001; Gibala i McGee, 2008; Laursen, 2010). Visoko intenzivni intervalni trening (HIIT) najčešće se koristi bez lopte i u ne situacijskim uvjetima. U novije vrijeme treneri sve češće koriste pomoćne igre kako bi simulirali zahtjeve HIIT-a i istovremeno utjecali na razvoj nogometnih sposobnosti (Hoff i sur., 2002). Pomoćne igre su modificirane igre koje se odvijaju na smanjenim dimenzijama igrališta, često koristeći prilagođena pravila i uključujući manji broj igrača nego u tradicionalnoj nogometnoj igri (Hill-Haas i sur., 2011). Provođenje HIIT-a kroz sadržaj pomoćnih igara je dosta istraživan, te je vidljivo da različiti brojčani odnosi, veličina terena i tehničko taktički ili kondicijski zahtjevi mogu utjecati na povećanje ili smanjenje intenziteta pomoćne igre (Hoff i sur., 2002; Iaia i sur., 2009; Hill-Haas i sur., 2011; Rampinini i sur., 2007; Dellal i sur., 2011; Clemente i sur., 2012; Evangelos i sur., 2012; Hill-Haas i sur., 2008). Trenutačno, postoji određen broj informacija o tome kako se pomoćne nogometne igre mogu najbolje koristiti za istovremeno poboljšanje kondicijskih sposobnosti, ali i tehničko-taktičkih vještina kod nogometaša (Hill-Haas i sur., 2011). PREDNOSTI POMOĆNIH IGR Primarne prednosti pomoćnih igara bile bi da one oponašaju zahtjeve kretanja, fiziološki intenzitet i tehničke zahtjeve stvarne nogometne utakmice (Gamble, 2004; Owen, 2003; Gregson i Drust, 2000; Little, 2009), dok također zahtijevaju donošenje odluka pod pritiskom i umorom (Gabbett i Mulvey, 2008). 231

2 Dario Bašić, Josip Tomaško, Valentin Barišić, Vedran Naglić PRIMJEN POMOĆNIH IGR KO SDRŽJ Z RZVOJ SPECIFIČNE IZDRŽLJIVOSTI NOGOMETŠ Također, pomoćne igre predložene su kako bi se olakšao razvoj tehničkih vještina i taktičke svijesti unutar odgovarajućeg konteksta igre (Little, 2009; llison i Thorpe, 1997). Budući da su specifične za sport, čini se da povećavaju motivaciju igrača u usporedbi sa klasičnim metodama kondicijskog treninga (Gregson i Drust, 2000; Little, 2009). Pomoćne igre smatraju se i vremenski učinkovitijima, jer se istodobno mogu razvijati i kondicijske sposobnosti, tehnička i taktička znanja (Gregson i Drust, 2000; Little, 2009). PRMETRI POMOĆNIH IGR Intenzitet pomoćnih igara može se mijenjati na različite načine. Veliki broj parametara može prilagođavati i kontrolirati sam trener. Prilikom odabira određenih parametara koji imaju utjecaj na intenzitet pomoćne igre trener mora biti oprezan i upoznat sa rezultatom koji će dobiti uvođenjem bilo koje od modifikacija. U suprotnom, određeni cilj koji se želio ostvariti, sa stajališta kondicijskog opterećenja, može biti u potpunosti promašen. Veličina terena za igru apsolutna i relativna veličina terena mogu imati utjecaj na promjenu intenziteta igre (tablica 1). Relativna veličina terena dobije se tako da se podijeli apsolutna veličina s brojem igrača koji sudjeluju u igri. Iz preglednog rada koji su objavili Hill-Haas i sur. (2011) vidljivo je da se opterećenje promatrano kroz srčanu frekvenciju, subjektivno opažanje i koncentraciju laktata povećava ukoliko se poveća apsolutna i relativna veličina terena, a broj igrača ostane jednak. Dakako, treba voditi brigu, da igra zadrži situacijski smisao. Tablica 1. Istraživanja učinaka veličine terena na intenzitet pomoćnih igara (modificirano prema Hill-Haas i sur., 2011) Owen i sur. 1x3 min. / 12 min. 10 x 5 35 x x Rampinini i sur. (2007) (TP) (TP) (TP) 6 vs 6 (TP) 3x4 min. / 3 min. 20 x x x x x x x x x x x ± ± ± ± ± ± ± ± ± ± ± ±2.4 Kelly i Drust (2009) (TP) 4x4 min. / 2 min. 40 x x ± ± ±2.0 TP = Igra uz trenerov poticaj; %FS max = postotak od maksimalne frekvencije srca; S = aritmetička sredina; SD = standardna devijacija 232

3 Broj igrača reguliranje broja igrača također može značajno utjecati na intenzitet igre. Iz preglednog rada Hill-Haas i sur. (2011) vidljivo je da u pomoćnim igrama u kojima sudjeluje manji broj igrača, prisutno je i veće opterećenje, ukoliko je dimenzija terena standardna (tablica 2). S povećanjem broja igrača na istoj dimenziji terena opterećenje se smanjuje. Često se u pomoćnim igrama koristi igrač više na strani jedne momčadi. To dovodi do većeg opterećenja na jednu od momčadi. Ovisno o cilju pomoćne igre moguće je dovesti ekipu koja je u posjedu lopte ili koja nije u posjedu u situaciju da igra s igračem više ili manje kako bi se simulirale situacije koje se događaju za vrijeme utakmice. Proporcionalna promjena veličine terena i broja igrača ukoliko se istovremeno povećava broj igrača i dimenzija terena tada dolazi do smanjenja intenziteta opterećenja (tablica 3) (Hill-Haas i sur., 2011). Modifikacija pravila u praksi treneri često izmjenjuju pravila kako bi povećali ili smanjili intenzitet igre. Modifikacija, odnosno uvođenje nekog dodatnog zahtjeva može biti ili kondicijskoga sadržaja (npr. dodatni sprint) ili tehničko taktičkog sadržaja (npr. smanjen broj dodira lopte). Svako takvo uvođenje određenih zahtjeva trener mora poznavati i nikako ne zaboraviti cilj igre (Hill-Haas i sur., 2011). Tablica 2. Istraživanja učinaka broja igrača na intenzitet pomoćnih igara (modificirano prema Hill-Haas i sur., 2011) roso i sur. 3x1.5min./90s od. 3x4min./90s od. 3x6min./90s od. 84.0± ± ±9.0 Owen i sur. 1x3 min. / 12 min Sampaio i sur. (2007) 2x1.5min./90s od. 2x3min./90s od. 83.7± ±1.7 FS max = postotak od maksimalne frekvencije srca; S = aritmetička sredina; SD = standardna devijacija Tablica 3. Istraživanja učinaka proporcionalne promjene veličine terena i broja igrača u pomoćnim igrama (modificirano prema Hill-Haas i sur., 2011) Platt i sur. (2001) 1 x 15 min. 1 x 15 min. 27 x x Jones i Drust (2007) 8 vs 8 1 x 10 min. 1 x 10 min. 60 x Rampinini i sur. (2007) (TP) (TP) (TP) 6 vs 6 (TP) 3 x 4 min. / 3 min. 30 x x x x ± ± ± ±2.4 TP = Igra uz trenerov poticaj; FS max = postotak od maksimalne frekvencije srca; S = aritmetička sredina; SD = standardna devijacija 233

4 Dario Bašić, Josip Tomaško, Valentin Barišić, Vedran Naglić PRIMJEN POMOĆNIH IGR KO SDRŽJ Z RZVOJ SPECIFIČNE IZDRŽLJIVOSTI NOGOMETŠ Vratari korištenje vratara u pomoćnim igrama može imati dvojak utjecaj na intenzitet. S jedne strane, ukoliko se igra u manjem brojčanom odnosu i na manjem terenu (npr. 3 na 3) doći će do smanjenja intenziteta tijekom igre nakon uvođenja vratara. Ovakav rezultat se može objasniti zbog toga što će igrači željeti obraniti svoja vrata i stvoriti će blok ispred vratara, što će smanjiti broj kretanja (Mallo i Navarro, 2008). S druge strane ukoliko se dimenzija terena i broj igrača poveća, te se uvede vratar (npr. 8 na 8) doći će do povećanja intenziteta opterećenja što se može objasniti većom željom igrača da više napadaju, ali i da brane vlastita vrata (Dellal i sur., 2008). Trajanje trajanje pomoćnih igara može biti različito. Isto tako, može se primjenjivati kontinuirana ili intervalna metoda. Za primjenu pomoćnih igara kao sadržaja HIIT-a može se uzeti jedan od protokola koji se uzima kod HIIT-a bez lopte (npr. 4 x 4 min. rada s om od 3 min. između intervala rada). Vrlo je bitno da trener procjeni kada je došlo do promjene intenziteta rada (smanjenje ili preveliko povećanje) ili je narušen, odnosno kada nije ni ostvaren neki od tehničko taktičkih zahtjeva zbog prekratkog ili predugačkog trajanja (Hill- Haas i sur., 2011). Poticaj trenera uloga trenera prilikom pomoćnih igara je značajna. Iz istraživanja (Balsom i sur., 1999; Rampinini i sur., 2007) se može zaključiti da poticaj od strane trenera za vrijeme pomoćne igre utječe na povećanje intenziteta. Planiranje i organizacija prilikom provođenja pomoćnih igara potrebno je unaprijed uzeti u obzir veći broj faktora kao što su: ukupan broj igrača na treningu, hoćemo li koristiti vratare ili ne, raspored igranja (da se ostvari natjecateljski duh, npr. svatko sa svakim ), cilj vježbe (zahtjevi se moraju znati unaprijed, i tehničko taktički i kondicijski), dio i veličina terena koji igra zauzima (drugi dio ekipe će raditi nešto drugo, da ne smetaju jedni drugima), trajanje igre (intervali rada i a), raspoloživo vrijeme (ako se igra koristi u određenom dijelu treninga, moramo znati koliko vremena otpada na igru), poznavanje igre (da li su igrači upoznati sa zahtjevima ili ne, gubi se vrijeme na objašnjavanje), periodizacija igara (određene igre se koriste s obzirom na godišnji period treninga) (Hill-Haas i sur., 2011). Vrlo je važno da trener ima pod kontrolom sve parametre pomoćnih nogometnih igara kako bi mu to omogućilo optimalizaciju performansi uz minimalizaciju utroška vremena. NEDOSTCI POMOĆNIH IGR Kao i svaka metoda vježbanja, tako i upotreba pomoćnih igara kao sadržaja za razvoj specifične izdržljivosti nogometaša ima niz svojih nedostataka. Kao jedan od nedostatka navodi se određivanje gornje granice za postizanjem visokog intenziteta igre kod vještih i kondicijski dobro pripremljenih igrača (Hoff i Helgerud, 2004). Nerijetko će igrači rješavati određene zahtjeve zbog svoje visoke tehničko taktičke kvalitete ili fizičke pripremljenosti te će prvotni cilj igre biti izgubljen. Isto tako dosta je teško uvijek postići željenu razinu opterećenja, jer igra diktira tempo izvođenja vježbe (ne može se reći igraču da ubrza ili uspori). Kao drugi nedostatak se navodi da je vrlo teško simulirati najintenzivnije trenutke koji se javljaju tijekom utakmice (Gabbett i sur., 2009). Nadalje, da bi se određene igre mogle provesti igrači moraju zadovoljavati visoki standard tehničko taktičkih znanja kako bi se postigao određeni intenzitet vježbe, što na nižim nogometnim razinama trenerima može predstavljati problem. Mogućnost pojave ozljeda zbog stalnog tjelesnog kontakta, posebno u trenucima umora, značajno je veća nego kod provođenja istog treninga u ne situacijskim uvjetima. Kao još jedan značajan nedostatak navodi se broj trenera koji su potrebni da bi se kontrolirala ovakva vrsta treninga (Hill- Haas i sur., 2011). Kao što je vidljivo potrebno je dobro isplanirati i uzeti u obzir sve objektivne faktore koji mogu utjecati na pomoćnu igru, kako bi se omogućilo optimalno provođenje ovakvog načina treniranja. ZKLJUČK Primjena pomoćnih nogometnih igara kao sadržaja za razvoj specifične izdržljivosti može dovesti do jednakih fizioloških promjena kao i provođenje treninga specifične izdržljivosti konvencionalnim putem (Hill-Haas i sur., 2011; Iaia i sur., 2009). Naime, iako se pomoćne igre dosta koriste u praksi, potrebna je njihova daljnja sistematizacija i proučavanje kako bi se dobio najbolji odgovor na pitanje o optimalnom provođenju pomoćnih igara u smislu povećanja kondicijskih sposobnosti. Provođenje pomoćnih igara u treningu zahtjeva od trenera dobru organizaciju, te kontrolu većeg broja faktora nego što je to slučaj kod treninga konvencionalnim putem. Kako bi se dobio optimalni rezultat provođenja pomoćnih igara u smislu povećanja specifične izdržljivosti nogometaša potrebno je balansirati između fizičkih s jedne strane te tehničkih i taktičkih 234

5 zahtjeva s druge strane. Samo takav pristup omogućiti će da primjena pomoćnih igara bude opravdana, te provođenje bude značajno učinkovitije i od veće koristi treneru i igračima od provedbe ovakve vrste treninga standardnim putem u nesituacijskim uvjetima. LITERTUR 1. llison, S. i Thorpe, R. (1997). comparison of the effectiveness of two approaches to teaching games within physical education: a skills approach versus a games for understanding approach. British Journal of Physical Education, 28(3), Balsom, P., Lindholm, T. i Nilsson, J. (1999). Precision football. Kempele: Polar Electro Oy. 3. Clemente, F., Couceiro, M.S., Martins, F.M.L. i Mendes, R. (2012). The usefulness of small-sided games on soccer training. Journal of Physical Education and Sport, 12(1), Dellal,., Chamari, K. i Pintus. (2008). Heart rate responses during small-sided games and short intermittent running training in elite soccer players: a comparative study. Journal of Strenght and Conditioning Research, 22(5), Dellal,., Lago-Penas, C., del Wong, P. i Chamari, K. (2011). Effect of the number of ball contacts within bouts of 4 vs. 4 small-sided soccer games. International Journal of Sports Physiology and Performance, 6(3), Evangelos, B., Eleftherios, M., ris, S. i Ioannis, G. (2012). Supernumerary in small sided games 3Vs3 and 4Vs4. Journal of Physical Education and Sport, 12(3), Gabbett, T. i Mulvey, M. (2008). Time-motion analysis of small-sided training games and competition in elite women soccer players. Journal of Strenght and Conditioning Research, 22(2), Gabbett, T., Jenkins, D. i bernethy, B. (2009). Game-based training for improving skill and physical fitnes sin team sport athletes. International Journal of Sport Science & Coaching, 4(2), Gamble, P.. skill-based conditioning games approach to metabolic conditioning for elite rugby football players. Journal of Strenght and Conditioning Research, 18(3), Gibala, M.J. i McGee, S.L. (2008). Metabolic adaptations to short-term high-intensity interval training: little pain for a lot of gain? Exercise and Sport Sciences Reviews, 36(2), Gregson, W. i Drust, B. (2000). The physiology of football drills. Insight, 3(4), Helgerud, J., Engen, L.C., Wisloff, U. i Hoff, J. (2001). erobic endurance training improves soccer performance. Medicine and Science in Sports and Exercise, 33(11), Hill-Haas, S., Rowsell, G., Coutts,. i Dawson, B. (2008). The reproducibility of physiological responses and performance profiles of youth soccer players in small-sided games. International Journal of Sports Physiology and Performance, 3(3), Hill-Haas, S.V., Dawson, B., Impellizzeri, F.M. i Coutts,.J. (2011). Physiology of Small-Sided Games Training in Football. Sports Medicine, 41(3), Hoff, J., Wisloff, U., Engen. L.C., Kemi, O.J. i Helgerud, J. (2002). Soccer specific aerobic endurance training. British Journal of Sports Medicine, 36(3), Hoff, J. i Helgerud, J.. Endurance and strenght training for soccer players. Sports Medicine, 34(3), Iaia, F.M., Rampinini, E. i Bangsbo, J. (2009). High-intensity training in football. International Journal of Sports Physiology and Performance, 4(3), Laursen, P.B. (2010). Training for intense exercise performance: high-intensity or high-volume training? Scandinavian Journal of Medicine and Science in Sports, 20(2), Little, T. (2009). Optimizing the use of soccer drills for physiological development. Strenght and Conditioning Journal, 31(3), Mallo, J. i Navarro, E. (2008). Physical load imposed on soccer players during small-sided training games. Journal of Sports Medicine and Physical Fitness, 48(2), Marković, G. i Bradić,. (2008). Nogomet integralni kondicijski trening. Zagreb: Udruga Tjelesno vježbanje i zdravlje. 22. Owen,. (2003). Physiological and tehnical analysis of small-sided conditioned training games within professional football. Wrexham: SGE Publications. 23. Rampinini, E., Impellizzeri, F.M., Castagna, C., bt, G., Chamari, K., Sassi,. i Marcora S.M. (2007). Factors influencing physiological responses to small-sided soccer games. Journal of Sports Sciences, 25(6), Stolen, T., Chamari, K., Castagna, C., i Wisloff, U. (2005). Physiology of soccer. Sports Medicine, 35(6),