Mjesecina sastavci

Транскрипт

1 Jednu noć došao je mjesec u vrt. Počeo se spuštati i njegova svjetlost je bila sve jača i jača. On sjaji kao ogromni reflektor.izgleda kao lopta.u jesen ga pogotovo volim gledati jer dan tada kraće traje. Takoñer ga volim gledati u dvorištu meñu puno voćaka kad on zapne za grane, kao u zatvoru.bio sam tužan jer nitko ne voli biti zarobljen, pa sam ga oslobodio.zahvalio mi je zbog toga. Naslonio sam se na jabuku i gledao sam ga kako odlazi.odjednom je pala jabuka na mene. Svaki put kad bi se zaglavio ja bih ga oslobodio.uživam u prijateljstvu s mjesecom. Antonio Zglavnik, 4.b

2 U mome vrtu, kasno navečer, vidi se mjesečina. Vidim je kako se sa drugim zvijezdama igra lovice. Pošto u vrtu imamo povrće, svaku noć priča s rajčicom, patlidžanom, rotkvicom i ostalim povrćem. Često se zasladi i jagodama. Zbog nje se često po noći budim zato što se stalno glasno smije. Mi u vrtu imamo puno drveća pa ju je zanimljivo vidjeti jer joj nekada listić doñe malo iznad usta pa izgleda kao da ima brkove. Zbog mjesečine se nekada vrt vidi kao da je dan zato što mjesečna jako obasjava naš maleni vrt. Volim mjesec i mjesečinu. Volim ih zato što kad god ih vidim budem sretnija i uvijek mi se ostvari neka želja. Stela Marjanović, 4.b

3 MJESEČINA U MOM VRTU Mjesečina je u mom vrtu. Svjetlucava,blistava. Svaku večer ju promatram sa svojim bratom. Oduševljena sam ljepotom,blistavošću. Kao da gledam skup svih mjesečina. Mjesečina ne želi izaći iz mog vrta. Ni ujutro. Brat mi je duševljen,naravno ne toliko koliko ja. Gledam mjesečinu svaku večer. Smjestila se u mom vrtu. Preselila se! Sretna sam! Sada je mogu gledati svaku večer. Baš svaku večer! Gledam ju,gledam ju,na brezinom stablu. Drugu večer u užičnjaku,treću večer u grmu. Tako svaku večer. Emma Rea Herak, 4.b

4 MJESEČINA Kad je pala noć pojavio se mjesec. Čim sam ga ugledala pomislila sam kako je lijep. Od toga dana ne mogu prestati misliti na njega. Bio je sav svečan. Imao je dugu spavaćicu i zlatnu kapicu. Zapeo ja u krošnji moje marelice. Prvo sam pomislila da se više ne može izvući,ali ujutro, kad je došlo sunce, mjesec se skrivao iza oblaka i potajno mi namigivao. Bila sam sretna, ali i pomalo začuñena jer sam na svom stablu do jučer imala 10 marelica, a danas ih je 8. Lorena Škiljić, 4.b

5 Mjesečina u mom vrtu Zaspao jedne noći siv mjesec. Kad je zaspao, pao je na zemlju u moj vrt. Ja sam spavao, a on se probudio od jakog udarca u tlo. Čim je ustao pripremao se otići natrag u svemir, no nešto ga je zadržalo. Bila je to moja kruška, a na toj kruški bilo je puno sočnih plodova. Mjesec je prema njima pojurio kao vjetar i počeo ih jesti od kore do zadnje kapljice soka. Kad sam se probudio vidio sam da su sve kruške pojedene. Nisam znao tko i zašto je to učinio. Druge noći nisam mogao spavati, a kroz prozor sam vidio da je mjesec malo veći i zapitao sam se: «Mislite li vi isto što i ja?» Grgur Pajalić, 4.b

6 Svake noći ja gledam zvijezde na nebu. Toliko puno puta sam ih pogledao da čak već znam gdje se koja nalazi. Ali jedne noći sam primijetio da nema Mjeseca. Pomislio sam da sam došao prekasno i da se Mjesec već pomaknuo iza zgrade. Izašao sam van i pogledao iza zgrade, ali ga niti tamo nije bilo. Kad sam razočarano došetao do kuće vidio sam nekog čovjeka u crnom odijelu, a kosa mu je svjetlila fluorescentnim sjajem. Čudni me čovjek pitao smije li uzeti jabuku sa našeg stabla jabuke. Ja sam rekao da može, a on je uzeo najcrveniju jabuku i otišao dalje svojim putem. Očekivao sam nekakvu pristojniju reakciju, ali to mi nije puno smetalo, pa sam ušao u kuću. Čim sam pogledao kroz prozor vidio sam Mjesec kako stoji na svom mjestu. Začudio sam se i pomislio da mi se vrti u glavi. Od svog tog pritiska otišao sam na spavanje. Sljedeće noći pogledao sam kroz prozor i vidio sam da Mjesec sja punim sjajem i da sve svjetlo šalje samo na naše dvorište. Tada sam shvatio da je onaj čovjek bio Mjesec. Preočanin Marko, 4.b

7 Bila je to jedna od mnogih jesenskih subota. Spustila se noć. Vani je sve bilo mračno, no nakon nekoliko minuta je nešto zasjalo na nebu. To svjetlo bilo je jako i veliko, no kada sam vidio to svjetlo do kraja, shvatio sam da je to bio puni mjesec. Kasnije se pojavila i mjesečina nad mojim vrtom koja je osvjetljivala voćke i cvijeće. Tako sam gledao i gledao i zaboravio na vrijeme! Bila je ponoć. Tada sam otišao spavati i sanjati o mjesecu. Dario Tomšić, 4.b

8 Bila sam na moru. Igrali smo skrivača. Bilo je super. Kad sam se skrivala vidjela sam mjesečinu. Malo sam se približila. Vidjela sam i Mjesec. Svi su se nastavili igrati,a ja sam sjela u vrtu na klupu. Gledala sam i gledala. Nisam mogla prestati gledati. Bio je tako sjajan. Na sebi je imao zlatnu spavačicu i plavu kapu. Kada sam se probudila vidjela sam kako su sve smokve na tlu. Kada je izašlo sunce jako se smijalo jer je vidjelo sve smokve srušene. Ema Kukolja,4.b

9 MJESEČINA U VRTU Jednom davno iza tisuće i tisuće brda i gora stajalo je jedno stablo kruške. Bilo je staro gotovo petstotina godina. Kada je pao mrak u vrtu nikoga više nije bilo. Svi su otišli na spavanje, osim vrta i Mjeseca. Mjesec se spustio u vrt u kojemu nikoga nije bilo. Došla je magla, a Mjesec je i dalje u vrtu. Zatim je ugledao svoj najveći strah. Bile su to biljke mesožderke koje jedu Mjesec. Mjesec se jako uplašio, ali je ostao hrabar i jak. Zatim se našao u polju od 30 metara trnja. Nakon toga stigao je u labirint od tisuću trsova. I taj je test prošao. Napokon je stigao do zadnjeg testa, a to je bio veliki, masivni pas. Morao ga je poraziti da doñe do stabla kruške. No taj masivni pas je bio prejak za njega. Nije ga mogao poraziti, ali imao je nešto što psu smeta, a to je močno svjetlo. Porazio je psa i stigao do kruške. Zatim je slučajno zapeo meñu granje kruške. Pala je kruška sa stabla i već je stigla zora. Sunce je izašlo i začudilo se što jedne kruške nema. A s druge strane svijeta Mjesec se smješka. Marko Ivanović, 4. b

10 Jedne večeri pala je mjesečina u vrt. Mjesec je bio odjeven u tamnoplavu pidžamu sa zvijezdama i imao je na glavi spavaću kapu. Pao je sa svog zvjezdanog kreveta. Čudili su se cvjetovi, drveće, voće i povrće. Cvjetovi su mislili da je to zvijezda Padalica. Drveće je mislilo da su to srebrne krijesnice, a voće i povrće je mislilo da je došla isporuka pidžama. No ništa od toga nije bilo točno, to je bio Mjesec. Mjesec upita biljke i plodove mogu li mu pomoći da se vrati na nebo. Cvijeće je odgovorilo da će mu pomoći. Ali svi su bili malo znatiželjni pa su upitali ima li on gore prijatelja. Mjesec kaže: "Svakako, moje prijateljice su zvijezda Danica i zvijezda Sjevernjača, a prijatelji su mi Velika Kola i Mala Kola. Imam i dva bratića,velikog i Malog Medvjeda." Razmišljali tako oni kako Mjesec vratiti na nebo. Odjednom, dosjetila se dva brata hrasta. Smislili su da bi cvijeće i plodovi od svog lišća i stabljika mogli napraviti veliko platno koje će zavezati za mudru braću hrastove. "Super ideja", viknuo je Mjesec. I tako su oni napravili trampolin. Mjesecu je bilo žao što mora ići, no oprostio se, skočio i vratio u svoj krevet. Mjesecu su nedostajali njegovi prijatelji. No ovo je Mjesecu bio prvi put da je bio budan po noći. Jednoga dana na nebu Mjesec je čitao novine, a u njima je pročitao da je Sunce palo u jedan vrt gdje je nedavno pao Mjesec. Mjesec je bio siguran da će njegovi prijatelji spasiti Sunce!! Matija Vukadinović, 4.b

11 MJESEČINA U VRTU Sigurno se pitate: Tko je vidio cijeli svijet ili tko je vidio puno, puno vrtova u kojima je bilo puno voća i povrća? Ja znam odgovor na vaše pitanje, no sigurno mi nećete povjerovati. To je dragi moji Mjesec. Sad mi ne vjerujete, ali kad čujete priču povjerovat ćete. Jednoga dana, pardon noći, Mjesec vidio jednu kuću. Ta kuća imala je tako čist crveni krov. Vrata su bila svježe obojana. Prozori su blistali od čistoće. Kroz prozore su se vidjeli bio proizvodi, puno voća i povrća. Odjednom jedna djevojčica iz one blistave kuće izañe van. Ta djevojčica je imala crne zube i bila je jako debela. Djevojčica se zatrčala u vrt i počela gaziti po povrću i voću. Mjesec nije mogao odoljeti toj kući. I zato se zaletio u blistave prozore, poskliznuo se i pao u krošnju jabuka. Vidio je da ona djevojčica gazi po voću i povrću, vikao je:,,ne! Ne!" no uzalud. Baka je to sve gledala i čudila se. Nije se toliko čudila što njezina unuka gazi po vrtu, nego joj je bilo čudno to što je Mjesec zaglavio baš u njihovoj krošnji. Mjesec se nije mogao pomaknuti, pa je čekao da doñe dan i da mu sunce pomogne. Dan je došao i sunce se pojavilo. Kada je ugledalo Mjesec mislilo je:,, Baš čudna kruška?!" No kada je začulo:,,u pomoć,u pomoć", odmah je znalo da je to Mjesec, zato što njih dvoje stalno raspravljaju tko će kad doći i tko će kada otići. Sunce je bilo ljubazno pa mu je pomoglo. Iako je on cijelo vrijeme vikao:,,a,a,a, oslijepit ću! Zašto se ti ne tuširaš, sunce? upitao je Mjesec.,,Dragi moj Mjeseče, kad bih se tuširala izgledala bih kao ti, bez boje." Kada ga je sunce napokon otpetljalo i kada su napokon završili sa svañom, Mjesec je krenuo dolje na put. Sunce mu je mahnulo i reklo:,,vidiš,ipak čistoća nije tako dobra, što znači da sam ja bila u pravu". I tako je opet započela svaña. No da sad ne duljimo, Mjesec je krenuo na put i doživio još,puno, puno, puno, pustolovina. Sara Lončar, 4.b

12 Te noći nisam mogla spavati. Nisam se ni sa kime posvañala, nitko me nije povrijedio,ali jednostavno nisam mogla! Vani je bila mirna i tiha noć. Mjesec je obasjavao travnjak u našem vrtu. Primamljive jabuke sjale su u mjesečevim očima. Polako se spuštao u naš vrt. Izašla sam van da ga upoznam. Mjesec je imao svjetlucavu srebrnu pidžamu. Bijelo-plava kapa na prugice skrivala je njegovu blještavu kosu. Zašto ne spavaš? upitao me mjesec. Srce mi je stalo. Bio je ogroman. Govorio je dubokim glasom. Naposljetku sam izustila: Ne mogu. A što ti radiš vani? Pa ja sam mjesec, odgovorio mi je, posao mi je biti budan cijelu noć i gledati da li svako dijete spava. Te riječi podsjetile su me na fino, toplo mlijeko i priču prije spavanja. Pozdravila sam se s mjesecom i jurnula u sobu. Prije nego što sam potpuno sklopila oči, pogledala sam u vrt. Ondje je stajao mjesec i namigivao mi. Ujutro, kad je došlo sunce, vratila sam se na travnjak gdje su sada dopirale sunčeve zrake. Nuša Vručinić, 4.b