untitled

Транскрипт

1 IZRICANJE I IZVRŠENJE KRIVIČNIH SANKCIJA REGIONALNA KONFERENCIJA Cetinje, Crna Gora jun Štampanje ove publikacije pomogla je Evropska Unija/Evropska agencija za rekonstrukciju u okviru projekta Podrška Centru za obuku sudija 1

2 IZRICANJE I IZVRŠENJE KRIVIČNIH SANKCIJA REGIONALNA KONFERENCIJA Cetinje, Crna Gora jun Izdavač Centar za obuku sudija Republike Crne Gore Jovana Tomaševića 2, Podgorica Tel , , Fax coscg@cg.yu Web-stranica: Priredile mr Ana Grgurević, izvršni direktor Centra Biljana Perunović Milić, rukovodilac projekta Podrška Centru za obuku sudija Štampa Grafo Crna Gora, Podgorica Tiraž 600 2

3 IZRICANJE I IZVRŠENJE KRIVIČNIH SANKCIJA REGIONALNA KONFERENCIJA Cetinje, Crna Gora jun Podgorica februar

4 4

5 UVOD Centar za obuku sudija Republike Crne Gore je od 16. do 18. juna godine na Cetinju organizovao trodnevnu regionalnu konferenciju na temu Izricanje i izvršenje krivičnih sankcija. Ova konferencija realizovana je, kao i samo štampanje ove publikacije, u okviru projekta Evropske Unije/Evropske agencije za rekonstrukciju Podrška Centru za obuku sudija. Prepoznajući ovu temu kao vrlo važnu, a u svijetlu sveukupne reforme krivičnog zakonodavstva u Crnoj Gori i cijelom regionu, pažnja u okviru ove konferencije posvećena je kako opštem predstavljanju sistema krivičnih sankcija Crne Gore i zemalja regiona, tako i relevantnim preporukama Savjeta Evrope, pitanju ljudskih prava u ovom kontekstu, kao i specifičnim praktičnim problemima koji se javljaju u ovoj oblasti. Međunarodni karakter konferencije bio je jasno prisutan kako u pogledu samih izlagača, tako i u pogledu svih ostalih učesnika. Ovom velikom skupu prisustvovali su, pored predstavnika crnogorskog sudstva, sudije i predstavnici institucija za obuku sudija i tužilaca iz Albanije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Makedonije i Srbije i Kosova. Treba napomenuti da su u ovoj konferenciji učestvovali i predstavnici Ministarstva pravde Republike Crne Gore, kao i crnogorskog Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija iz Spuža. U okviru ove publikacije objavljen je program rada konferencije, a u cilju detaljnog upoznavanja čitalaca sa konkretnim temama i izlagačima ovog skupa. Napominjemo da je raspored tema u okviru programa rada bio znatno uslovljen obavezama i rasporedom avionskih letova (stranih) izlagača, tako da on ne slijedi u potpunosti logičan tok. Treba takođe istaći da je planirano da se posljednji dan konferencije završi izlaganjem g-đe Nuala-e Mole (Nula Mol), direktora AIRE Centra-Centra za pružanje pravne pomoći u pogledu zaštite ljudskih prava u Evropi, iz Londona (AIRE Centre-Advice on Individual Rights in Europe), na temu Specijalni položaj djece, žena i stranaca u krivično-pravnom sistemu - relevantna praksa Evropskog suda za ljudska prava vezano za pravično suđenje i izricanje krivičnih sankcija - Konvencija Savjeta Evrope o transferu osuđenih lica. Nažalost, zbog iznenada nastalih okolnosti, g-đa Mole je otkazala svoje učešće neposredno prije početka konferencije. Uz žaljenje zbog odsustva g-đe Mole, inače značajnog saradnika našeg Centra, nadamo se da kvalitet i sadržajnost konferencije nijesu previše umanjeni. U ovoj publikaciji Centar, u formi radova, objavljuje gotovo sva izlaganja sa konferencije koja su sami autori pripremili za objavljivanje. Ovdje treba napomenuti da će, kao rezultat i jedan od zaključaka ove konferencije, Centar u bližoj budućnosti organizovati poseban skup koji će biti namijenjen isključivo učesnicima iz Crne Gore, prije svega predsjednicima crnogorskih sudova. Tema ovog skupa biće praktični problemi crnogorskih sudova vezani za izvršenje krivičnih sankcija. U skladu sa tim, izlaganja predstavnika crnogorskih sudova, g-dina Rada Perišića, predsjednika Osnovnog suda u Nikšiću i g-đe Slavice Stijović, sekretara Osnovnog suda u Podgorici, koja su realizovana trećeg dana konferencije, biće uključena u posebno izdanje Centra koje će biti rezultat pomenutog planiranog skupa. Isto je u skladu sa shvatanjem da je izdvojeno tretiranje specifičnih problema crnogorskih sudova vezanih za ovo pitanje vrlo važno. Navedenima zahvaljujemo na razumijevanju. Pored pomenutih radova, tj. izlaganja, Centar u ovoj publikaciji objavljuje i kompletan materijal koji je pripremio i podijelio učesnicima konferencije. Materijal čine šest relevantnih preporuka Savjeta Evrope i tekst člana 40. Konvencije Ujedinjenih Nacija o pravima djeteta. Na kraju, Centar takođe objavljuje i pregled relevantne prakse Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu. Ovaj pregled koji sadrži kratkat osvrt na činjenično stanje konkretnog predmeta i na presudu Suda, kao i kratak opšti komentar predmeta, pripremio je već pomenuti AIRE Centar iz Londona, na 5

6 čelu sa g-đom Nuala-om Mole. Ovim putem izražavamo posebnu zahvalnost AIRE Centru na omogućavanju korišćenja ovog zaista značajnog materijala. Na kraju, zahvaljujemo se svim učesnicima konferencije, a posebno izlagačima, na strpljenju i razumijevanju koje su pokazali čekajući na izlazak iz štampe ove publikacije. Kašnjenje je uzrokovano selidbom kancelarije Centra i drugim problemima tehničke prirode sa kojima smo se suočavali u proteklom periodu. Posebnu zahvalnost dugujemo našim gostima iz susjednih zemalja, koji su čestitke na uspješnoj organizaciji konferencije i zahvalnost na ljubaznosti našeg osoblja, poslali i izrazili pismenim i usmenim putem. Uz još jednom iskrenu zahvalnost svima koji su doprinijeli da ova publikacija nastane, izražavamo nadu se da će ona biti od koristi prije svega svim crnogorskim sudijama i učesnicima naše konferencije, ali i svima ostalima u čijim rukama se nađe. mr Ana Grgurević izvršni direktor Centra za obuku sudija RCG 6

7 SADRŽAJ - Program rada Konferencije Sistem krivičnih sankcija u Republici Crnoj Gori...7 Petar Stojanović - Umijeće izricanja kazni...13 Michael Astill - Progres u implementaciji Preporuke Savjeta Evrope o dosljednosti u izricanju kazni Rob Allen Nadzor nad izvršenjem krivičnih sankcija od strane sudstva uloga i odgovornost sudije...25 Nada Mihajlović - Ljudska prava u zatvorima...37 Rob Allen - Zatvorski uslovi rad CPT...40 Marijana Obradović - Upravljanje od strane zatvorskih vlasti zatvorenicima koji izdržavaju doživotnu i druge kazne zatvora...50 HildeTubex i Sonja Snacken - Preporuka br. R (92) 17 Savjeta Ministara državama članicama o dosljednosti u izricanju sankcija Preporuka br. R (2003) 23 Savjeta Ministara državama članicama u vezi načina vođenja zatvorenika sa doživotnim i ostalim dugotrajnim kaznama od strane zatvorskih uprava Preporuka br. R (82) 17 Savjeta Ministara državama članicama u vezi sa boravkom u zatvoru i načinom postupanja sa opasnim zatvorenicima Preporuka br. R (2003) 22 Savjeta Ministara državama članicama o uslovnom otpustu Preporuka br. R (87) 3 Savjeta Ministara državama članicama o evropskim zatvorskim pravilima Preporuka br. R (98) 7 Savjeta Ministara državama članicama u vezi sa etičkim i organizacijskim aspektima zdravstvene zaštite u zatvorima Zakon o ratifikaciji Konvencije UN o pravima djeteta (član 40.) Relevantna praksa Evropskog suda za ljudska prava

8 REGIONALNA KONFERENCIJA O IZRICANJU I IZVRŠENJU KRIVIČNIH SANKCIJA Cetinje, Jun 2005., Crna Gora Centar za obuku sudija Republike Crne Gore (COS) Srijeda, 15. Jun Dolazak učesnika Četvrtak, 16. Jun Registracija učesnika Uvodna riječ - g-đa Stanka Vučinić, v.d. predsjednika Vrhovnog suda Republike Crne Gore - g-đa Vesna Begović, predsjednik Upravnog odbora COS-a i sudija Vrhovnog suda Republike Crne Gore Upoznavanje sa temama konferencije i materijalom, g-đa Ana Grgurević, direktor COS-a / g-đa Biljana Perunović Milić, rukovodilac projekta Podrška Centru za obuku sudija od strane Evropske agencije za rekonstrukciju Sesija I Sistem krivičnih sankcija u Crnoj Gori i regionu, g-din Petar Stojanović, sudija Vrhovnog suda Republike Crne Gore Razmjena iskustava-sistemi krivičnih sankcija u regionu-predstavnici zemalja iz regiona- analiza upitnika poslatih svim institucijama za obuku u regionu Diskusija Pauza za kafu Sesija II Vještina izricanja krivičnih sankcija, ser Michael Astill, bivši sudija Apelacionog suda (Krivično odjeljenje), Engleska i Vels Pitanja i odgovori Pauza za kafu Sesija III Rad na dosljednosti u izricaju krivičnih sankcija progres u implementaciji preporuke Savjeta Evrope broj 92(17) o dosljednosti u izricanju krivičnih sankcija, g-din Rob Allen, direktor Međunarodnog centra za zatvorske studije, King s College, London Pitanja i odgovori Ručak, kraj prvog radnog dana Izlet planina Lovćen/ Mauzolej vladike Petra I Petrovića Njegoša 8

9 Petak, 17. Jun Sesija IV Žalbe osuđenih lica na osudu i krivičnu sankciju - žalbe tužilaštva na krivičnu sankciju uključujući zabranu reformaio in peius-teorija i praksa u Crnoj Gori, g-din Petar Stojanović, sudija Vrhovnog suda Republike Crne Gore Pitanja i odgovori Pauza za kafu Sesija V Nadzor nad izvršenjem krivičnih sankcija od strane sudstva - uloga i odgovornost sudije, g-đa Nada Mihajlović, predsjednik Trećeg opštinskog suda u Beogradu Pitanja i odgovori Sesija VI Ljudska prava u zatvorima, g-din Rob Allen, direktor Međunarodnog centra za zatvorske studije, King s College, London Pitanja i odgovori Pauza za kafu Sesija VII Zatvorski uslovi rad Komiteta za sprječavanje mučenja i nečovječnog i ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja i sudska praksa Evropskog suda za ljudska prava vezano za zatvorske uslove i režime, g-đa Marijana Obradović, pravni savjetnik u Helsinškom Komitetu za ljudska prava - Beograd Pitanja i odgovori Ručak, kraj drugog radnog dana Izlet Boko-kotorski zaliv/kotor, uključujući večeru 9

10 Subota, 18. Maj Sesija VIII Preporuka Savjeta Evrope 2003 (23) o izvršenju od strane zatvorskih uprava doživotne zatvorske kazne i o postupanju sa zatvorenicima osuđenim na duge zatvorske kazne, g-đa Hilde Tubex, ekspert Savjeta Evrope Pitanja i odgovori Sesija IX Problemi Osnovih sudova u Crnoj Gori prilikom izvršenja krivičnih sankcija, g-din Rade Perišić, predsjednik Osnovnog suda u Nikšiću i g-đa Slavica Stijović, sekretar Osnovnog suda u Podgorici Pitanja i odgovori Pauza za kafu Sesija X Zaključci konferencije Ručak, kraj konferencije 10

11 Petar Stojanović Sudija Vrhovnog suda RCG Sistem krivičnih sankcija u Republici Crnoj Gori Skupština Republike Crne Gore na drugoj sjednici drugog redovnog zasijedanja u godini, dana godine donijela je Krivični zakonik. Zakonik je objavljen u Službenoj listi RCG br. 70/03, stupio je na snagu 2. januara godine, a počeo je da se primjenjuje 2. aprila godine. Zakonik se sastoji od opšteg dijela, koji ima 142 člana i posebnog dijela koji propisuje krivična djela i ima 344 člana, dok se tri člana odnose na prelazne i završne odredbe. Znači, Zakonik (u daljem tekstu KZ), ima ukupno 488 članova. U opštem dijelu KZ propisane su krivične sankcije za punoljetne i maloljetne učinoce krivičnih djela. U članu 33 KZ određeno je da se punoljetnom učiniocu krivičnog djela mogu izreći sledeće kazne: 1. Zatvor od trideset godina, 2. Kazna zatvora, 3. Novčana kazna, 4. Rad u javnom interesu. Valja ukazati da naše zakonodavstvo sa ove četiri kazne, koje se mogu izreći punoljetnom učiniocu krivičnog djela, spada u red onih koja propisuju najmanji broj kazni. Ovo je posledica koncepcije o odnosu kazne i mjere bezbjednosti, tako da su neke sankcije, koje su u našem pravu svrstane u mjere bezbjednosti (kao što su zabrana vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti, zabrana upravljanja motornim vozilom i dr.) u drugim zakonodavstvima predviđene kao kazne. Zatvor od trideset godina, kazna zatvora i rad u javnom interesu mogu se izreći kao glavne kazne, dok se novčana kazna može izreći i kao glavna i kao sporedna kazna. Ako je za jedno krivično djelo propisano više kazni, samo se jedna može izreći kao glavna kazna. Razlikovanje kazni na glavne i sporedne značajno je za njihovo izricanje, jer je stvar ocjene suda da li učiniocu djela uz glavnu kaznu treba izreći neku od sporednih kazni, odnosno mjera bezbjednosti radi što potpunijeg postizanja svrhe izricanja krivičnih sankcija, odnosno kasnijeg procesa resocijalizacije osuđenog lica da ubuduće ne vrši krivična djela. Kazna zatvora se uvijek izriče kao glavna kazna i ona je propisana za skoro sva krivična djela u KZ izuzimajući krivična djela uvrede iz čl klevete iz čl. 196, iznošenje ličnih i porodičnih prilika iz čl. 197, povrede ugleda SCG i države članice iz čl. 198, povrede ugleda naroda,nacionalnih i etičkih grupa iz čl i povreda ugleda strane države ili međunarodne organizacije iz čl Kazna zatvora je propisana kao jedina kazna, a kod nekih krivičnih djela alternativno ili kumulativno sa novčanom kaznom. 11

12 Novčana kazna se može izreći i kao glavna i kao sporedna. Samo novčanu kaznu sud može izreći u sledećim slučajevima; a) ako je za krivično djelo propisano kao jedina kazna; b) ako su za krivično djelo alternativno propisane kazne zatvora i novčana kazna, a sud se odluči za izricanje novčane kazne i c) kad sud primjenom odredaba o ublažavanju kazne, umjesto propisane kazne zatvora izreče novčanu kaznu. Kao sporedna kazna novčane kazne se može izreći u nekoliko slučajeva; a) kada su za izvršeno krivično djelo propisane kumulativno i kazna zatvora i novčana kazna (kao na primjer krivično djelo utaja poreza i doprinosa iz čl KZ), b) kada su za izvršeno djelo kazna zatvora i sud može izreći zatvor kao glavnu kaznu, a novčanu kaznu kao sporednu, c) ako je krivično djelo izvršeno iz kroistoljublja, sud može izreći novčanu kaznu kao sporednu bez obzira što nije propisano za to djelo (čl. 39. st. 3. KZ). Kazna zatvora od trideset godina je najteža kazna punoljetnom učinocu krivičnog djela u sistemu krivičnih sankcija u Crnoj Gori. U članu 35. KZ je predviđeno da se za najteže oblike teških krivičnih djela može propisati kazna zatvora od trideset godina s tim što se ne može propisati kao jedina kazna za određeno krivično djelo. Ukidanjem smrtne kazne, što je učinjeno Zakonom o izmjenama i dopunama u krivičnom zakonu RCG ( Sl.list RCG, br. 30 od 27. juna godine), postavilo se pitanje koja je to kazna zatvora i u kojem vremenskom trajanju najbolja zamjena za smrtnu kaznu. Krivični zakonik je predvidio da to bude kazna zatvora u trajanju od trideset godina. U posebnom dijelu KZ za određena krivična djela, odnosno za najteže oblike tih djela je propisana ova kazna, s tim što ona nije jedina. Tako na primjer za krivično djelo teško ubistvo iz čl je navedeno da će se zatvorom najmanje deset godina ili kaznom zatvora od trideset godina kazniti ko drugog liši života na svirep ili podmukao način. Zakonik u stavu 2. čl. 35. predviđa ograničenja kada se ne može izreći kazna zatvora od trideset godina i to: 1. licu koje u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije navršilo dvadeset jednu godinu zatvora, 2. licu kojem je u vrijeme izvršenja krivičnog djela uračunljivost bila bitno smanjena (čl. 14. st. 2.), 3. za pokušaj krivičnog djela. U krivičnim zakonima zemalja u okruženju najteža krivična sankcija je u Republici Albaniji kazna doživotnog zatvora, kao i u Republici Makedoniji, u Federaciji BiH to je kazna dugotrajnog zatvora od dvadeset do četrdeset pet godina, u Republici Hrvatskoj kazna dugotrajnog zatvora u trajanju od dvadeset do četrdeset godina. U Republici Srpskoj kazna dugotrajnog zatvora od dvadeset pet do četrdeset pet godina, u Republici Srbiji kazna zatvora u trajanju od četrdeset godina i na Kosovu po Privremenom Krivičnom zakonu Kosova kazna dugotrajnog zatvora od dvadeset jedne do četrdeset godina. Sva ova zakonodavstva najteže kazne propisuje za najteže oblike teških krivičnih djela s tim što se ne mogu propisani samostalno kao jedine kazne za određeno krivično djelo. Kazna zatvora, kao krivična sankcija je propisana u čl. 36. KZ i ona ne može biti kraća od trideset dana niti duža od dvadeset godina. Kazna zatvora izriče se na pune godine i mjesece, a do šest mejseci i na dane. Na primjer nije moguće da učinilac krivičnog djela bude osuđen na kaznu zatvora deset mjeseci i dvadeset dana, ali je moguće da bude osuđen na kaznu zatvora od tri mjeseca i petnaest dana, odnosno na pedeset dana zatvora. 12

13 Kod navedenih kazni pojavljuje se institut uslovnog otpusta. U teoriji i praksi je sporno da li je ovo institut materijalnog krivičnog prava ili je pak vezan za postupak izvršenja kazne, pa ga treba regulisati zakonodavstvom o izvršenju krivičnih sankcija. U stvari ovo je specifičan institut koji je nužno regulisati materijalnim krivičnim pravom i on se nalazi u opštem dijelu KZ-a. Sama njegova priroda ukazuje da je to zakonska mogućnost za osuđenog, ali ne i njegovo pravo, kada izdrži polovinu kazne da se uslovno otpusti. Kada kažem da je to njegovo zakonsko pravo onda mislim da sva osuđena lica imaju pravo da poslije polovine izdržane kazne traže od za to nadležnog organa da donese pozitivnu odluku o uslovnom otpustu. U članu 37. KZ je navedeno da osuđeni koji je izdržao polovinu kazne zatvora ili kazne zatvora od trideset godina može se uslovno otpustiti sa izdržavanja kazne, izvršenje radnih obaveza s obzirom na njegovu radnu sposobnost, kao i druge okolnosti koje pokazuju da je postignuta svrha kažnjavanja. Ako uslovni otpust ne bude opozvan, smatra se da je osuđeni izdržao kaznu. U članu 38. KZ je detalno propisano u kojim slučajevima će sud opozvati uslovni otpust. Novčana kazna, kao krivična sankcija, je prihvaćena u svim krivičnim zakonodavstvima sa različitim obimom njene primjene. U nekim zemljama ona je najčešće izricala krivična sankcija, a posebno se smatra korisnom kao zamjena za kratkotrajne kazne zatvora. U Crnoj Gori za vrijeme velike inflacije pa sve do godine, novčana kazna skoro se nije ni izricala, da bi kasnije uvođenjem njemačke marke kao sredstva plaćanja došlo do neznatne primjene u praksi, s tim što je shodno opštim odredbama KZ SRJ, novčana kazna izricana u dinarima, pa je bilo nužno da se dinarski iznosi novčane kazne izraze u njemačkim markama. Sadašnje rješenje KZ daje i te kako mogućnost da se u praksi suda afirmiše izricanje novčane kazne u svim onim slučajevima gdje njeno izricanje ne bi dovelo u težak položaj okrivljenog i članove njegove porodice. U članu 39. KZ je propisano da novčana kazna ne može biti manja od dvije stotine eura, niti veća od dvadeset hiljada eura, a za krivična djela učinjena iz koristoljublja ne veća od sto hiljada eura. U presudi se određuje rok plaćanja novčane kazne koji ne može biti kraći od petnaest dana ni duži od tri mjeseca. U opravdanim slučajevima sud može dozvoliti da osuđeni plati novčanu kaznu u ratama, s tim da rok isplate ne može biti duži od jedne godine. Ako osuđeni ne plati novčanu kaznu u određenom roku, sud će novčanu kaznu zamijeniti kaznom zatvora, tako što će za svakih započetih četrdeset eura novčane kazne odrediti jedan dan kazne zatvora, s tim što kazna zatvora ne može biti duža od šest mjeseci, a ako je izrečena novčana kazna u iznosu većem od četrnaest hiljada eura, kazna zatvora ne može biti duža od jedne godine. Pored izricanja kazne u fiksnim iznosima, naše krivično zakonodavstvo predviđa novi oblik novčane kazne u dnevnim iznosima. Ovo rješenje je poznato od ranije u nekim zakonodavstvima Njemačke, Danske, Holandije i drugih zemalja pod nazivom dani novčane kazne. Dnevni iznos novčane kazne utvrđuje se na osnovu prihoda i rashoda učinoca krivičnog djela, s tim što jedan dan novčane kazne ne može biti manji od deset eura niti veći od hiljadu eura. Broj tih dnevnih iznosa ne može biti manji od deset niti veći od trista šezdeset dana. Do iznosa novčane kazne sud će doći množenjem određenog broja dnevnih iznosa sa utvrđenom 13

14 vrijednošću jednog dnevnog iznosa. Na prvi pogled može izgledati da je ovaj sistem novčane kazne malo komplikovan. Međutim, stvar je jednostavna, tako na primjer osuda okrivljenog na pedeset dnevnih iznosa, a za jedan dan novčane kazne utvrdi se iznos dvadeset eura, što znači da je učinilac djela osuđen na hiljadu eura. Ovo novo zakonsko rješenje u pogledu izricanja novčane kazne u dnevnim iznosima omogućava da se u potpunosti sagleda imovno stanje učinioca krivičnog djela i da se izvrši individualizacija kazne posebno u slučaju instituta saizvršilaštva kada više lica različitog imovnog stanja učestvovanjem u radnji izvršenja ili na drugi način zajednički izvrše krivično djelo. Rad u javnom interesu je nova krivična sankcija koju nije poznavao naš raniji krivični zakon. U članu 41. KZ je određeno da se rad u javnom interesu može izreći za krivična djela za koja je propisana novčana kazna ili zatvor do tri godine. Ova kazna ne može biti kraća od četrdeset časova niti duža od dvjesta četrdeset časova i određuje se za vrijeme koje ne može biti kraće od trideset dana ni ti duže od šest mjeseci i izriče se uz pristanak učinioca krivičnog djela. Data je definicija da je rad u javnom interesu svaki onaj društveno koristan rad kojim se ne vrijeđa ljudsko dostojanstvo i ne vrši se u cilju sticanja dobiti. Prilikom izricanja ove kazne, sud će voditi računa o vrsti učinjenog krivičnog djela, kao i o ličnosti učinioca. Kako se radi o sasvim novoj kazni, treba stvoriti uslove da se ova kazna što više primjenjuje u praksi. Treba razmisliti da li njeno izvršenje povjeriti Centru za socijalni rad lokalne samouprave ili službenicima Ministarstva pravde. Ostale krivične sankcije za punoljetna lica su mjere upozorenja u koje spadaju uslovna osuda i sudska opomena. U pogledu uslova za izricanje uslovne osude, koja je bila najviše prisutna u praksi sudova u Crnoj Gori i koja se izricala u gotovo sedamdeset odsto slučajeva, u članu 54. KZ unijeta su određena ograničenja koja nije poznavao raniji Krivični zakon SRJ. Tako u st. 2. navedenog člana je propisano da se uslovna osuda ne može izreći za krivična djela za koja se po zakonu može izreći kazna zatvora u trajanju od deset godina ili teža kazna, u st. 3. ovog člana je predviđeno da se uslovna osuda ne može izreći ako nije proteklo više od pet godina od pravnosnažnosti osude kojom je učiniocu utvrđena i kazna zatvora i novčana kazna, uslovna osuda može se izreći samo za kaznu zatvora. U KZ uvedena je uslovna osuda sa zaštitnim nadzorom, što predstavlja kombinaciju sistema kontinentalnog prava i anglosaksonskog prava. Dati su uslovi za određivanje zaštitnog nadzora i sadržina istog u čl. 61. u kojem je propisano da zaštitni nadzor može obuhvatiti jednu ili više od sledećih obaveza: 1. javljanje organu nadležnom za izvršenje zaštitnog nadzora u rokovima koje taj organ odredi, 2. osposobljavanje učinioca za određeno zanimanje, 3. prihvatanje zaposlenja koje odgovara sposobnostima i sklonostima učinioca, 4. ispunjavanje obaveza izdržavanja porodice, čuvanja i vaspitanja djece i drugih porodičnih obaveza, 5. uzdržavanje od posjećivanja određenih mjesta, lokala ili priredbi, ako to može biti prilika ili podsticaj za ponovno vršenje krivičnih djela, 6. blagovremeno obavještavanje o promjeni mjesta boravka, adrese ili radnog mjesta, 7. uzdržavanje od upotrebe droga ili alkoholnih pića, 8. liječenje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi, 14

15 9. posjećivanje određenih profesionalnih i drugih savjetovališta ili ustanova i postupanje po njihovim uputstvima, 10. otklanjanje ili ublažavanje štete pričinjene krivičnim djelom, a naročito izmirenje sa žrtvom učinjenog krivičnog djela. Učiniocu krivičnog djela mogu se izreći mjere bezbjednosti: 1. obavezno psihijatrijsko liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi, 2. obavezno psihijatrijsko liječenje na slobodi, 3. obavezno liječenje narkomana, 4. obavezno liječenje alkoholičara, 5. zabrana vršenja poziva, djelatnosti i dužnosti, 6. zabrana upravljanja motornim vozilom, 7. oduzimanje predmeta, 8. protjerivanje stranca iz zemlje, 9. javno objavljivanje presude. Krivični zakonik Crne Gore sadrži posebne odredbe o krivičnim sankcijama za maloljetnike. Maloljetnikom se smatra lice koje je navršilo četrnaest godina, a nije navršilo osamnaest godina. Prema ovoj kategoriji lica mogu se izreći odgovarajuće krivične sankcije. Prema licu koje nije navršilo četrnaest godina i koje se po zakonu smatra djetetom, bez obzira koje djelo učini, ne mogu se primjenjivati krivične sankcije. Znači samo prema maloljetniku mogu se izreći krivične sankcije i to vaspitne mjere, a izuzetno maloljetnički zatvor. Uz ove krivične sankcije maloljetniku se mogu izreći i mjere bezbjednosti, izuzev zabrane vršenja poziva, djelatnosti i dužnosti. Maloljetniku se ne mogu izreći uslovna osuda i sudska opomena. Maloljetniku koji je u vrijeme izvršenja krivičnog djela navršio četrnaest, a nije navršio šesnaest godina (mlađi maloljetnik) mogu se izreći samo vaspitne mjere. Maloljetniku koji je u vrijeme izvršenja krivičnog djela navršio šesnaest, a nije navršio osamnaest godina (stariji maloljetnik) mogu se izreći vaspitne mjere, a izuzetno mu se može izreći kazna maloljetničkog zatvora. U čl. 83. KZ navedene su vaspitne mjere i to: 1. disciplinske mjere: ukor i upućivanje u vaspitni centar za maloljetnike, 2. mjere pojačanog nadzora: pojačan nadzor od strane roditelja usvojioca ili staraoca; pojačan nadzor od strane organa starateljstva i pojačan nadzor uz dnevni boravak u odgovarajućoj ustanovi za vaspitanje maloljetnika, 3. zavodske mjere: upućivanje u vaspitnu ustanovu; upućivanje u vaspitno-popravni dom i upućivanje u posebnu ustanovu za liječenje i osposobljavanje. Maloljetnički zatvor ne može se izreći na period kraći od šest mjeseci niti duži od osam godina. Izuzetno, za krivična djela za koja je kao najmanja mjera kazne propisana kazna zatvora od deset godina može se izreći maloljetnički zatvor u trajanju od deset godina. Maloljetnički zatvor se izriče na pune godine i mjesece. Inače, kazniti se može samo stariji maloljetnik koji je učinio krivično djelo za koje zakonom propisana kazna zatvora preko pet godina, ako zbog visokog stepena krivice učinioca i težine krivičnog djela ne bi bilo opravdano izreći vaspitnu mjeru. 15

16 Konačno, izloženi sistem krivičnih sankcija u Krivičnom zakoniku je podložan kritici suda stručne i naučne javnosti. Po meni napravljen je značajni pomak u određivanju a posebno u ograničenju primjene određenih krivičnih sankcija u odnosu na ranija rješenja koja su bila sadržana u krivičnom zakonu SRJ. Međutim, sudije imaju itekako široka ovlašćenja da u okviru instituta opšta pravila o odmjeravanju kazne iz čl. 42. KZ, prema učiniocu krivičnog djela, izreknu odgovarajuću krivičnu sankciju sa kojom će se u okviru opšte svrhe krivičnih sankcija postići posebna svrha kažnjavanja iz čl. 32. KZ u cilju sprečavanja učinioca da čini krivična djela i uticanje na njega da ubuduće ne čini krivična djela, kao i uticaj na druga lica da se uzdrže vršenja krivičnih djela. Data ovlašćenja sudijama, koji sude po zakonu i savjesti mogu u praksi da dovedu do izricanja različitih krivičnih sankcija o približno istoj krivičnoj stvari. U našem pravnom sistemu nema bilo kakvog priručnika ili uputstva nadležnog državnog organa kojim bi bilo regulisano čime se sudije rukovode prilikom izricanja vrste i visine krivične sankcije. Znači sve je ostavljeno na savjesti i znanju sudije da odluči o krivičnoj sankciji u svakom konkretnom predmetu. Postavlja se jedno logično pitanje da li se može sve ostaviti sudijama na savjesti ili pak donijeti odgovarajuće preporuke, imajući u vidu integracije na globalnom planu, pogotovo koje se odnose na ujednačavanje sistema krivičnih sankcija u vrijeme porasta krivičnih djela sa elementima međunarodnog kriminala i pojave novih krivičnih djela, koja se vrše na organizovani način. Po mom mišljenju, treba u praksi crnogorskih sudova afirmisati nove krivične sankcije, prije svega rad u javnom interesu, izricati što više novčane kazne u svim onim slučajevima gdje je to po zakonu moguće. Treba manje izricati uslovnu osudu, jer je očigledno da se sa izricanjem ove krivične sankcije u dosadašnjoj praksi nije ostvarila svrha njenog izricanja, budući da su učinioci nastavili sa vršenjem krivičnih djela. Kada se sud odluči za izricanje uslovne osude uvijek treba razmotriti mogućnost da se uz uslovnu osudu izrekne jedna ili više obaveza iz zaštitnog nadzora. Takođe, treba razmotriti mogućnost da li su kazne zatvora u kratkom vremenskom intervalu do tri mjeseca opravdane za postizanje svrhe kažnjavanja. Posebno treba dati akcenat na rad viših sudova, koji odlučuju po žalbama na presude prvostepenih sudova, u cilju ujednačavanja sudske prakse i jednakog postupanja u sličnim slučajevima. 16

17 Michael Astill, Bivši sudija Apelacionog suda (Krivično odjeljenje), Engleska i Vels Umijeće izricanja kazni 1. Ovo izlaganje je naslovljeno kao «Umijeće izricanja kazni» upravo iz razloga što poput umjetnosti i izricanje kazni zahtijeva kreativno razmišljanje. To nikada ne smije biti matematička primjena unaprijed propisane formule. Izricanje kazni, u kratkim crtama, jednostavno zahtijeva upotrebu imaginacije. To ne znači da primjena izricanja kazni jeste nešto što se radi nasumice. To mora biti zasnovao na ustanovljenim principima to mora imati svoje referentne tačke, upravo kao svaka umjetnost. Nema te umjetnosti koja se otiskuje na neko samo njeno putovanje, zanemarujući sve što se desilo prije nje. 2. Šta to znači kada govorimo o sudiji koji izriče kazne odn. donosi presude? To znači da svaka odluka mora biti donešena uzimajući u obzir ustanovljene kriterijume čak i ukoliko konačna odluka odstupa od tih kriterijuma. To je taj proces kreativnog mišljenja zahvaljujući kojem se izrizanje kazni može s pravom nazvati umjetnošću. To kažemo jer onaj ko izriče kazne ne može jednostavno izreći kaznu ili presudu odnekuda, već mora da izbalansira čitav niz različitih motiva. To ću malo detaljnije razraditi. Sudija koji promišljeno počinje sa ovakvim izbalansiranim pristupom izricanju kazni, automatski će to raditi kako bude sticao iskustvo. Sudija koji izriče kaznu mora razmotriti posljedice zločina, razloge njegovog izvršenja kao i posljedice kazne po počinioca. Ovakvim se pristupom odluka čini zrelijom, a sudija možda oslobađa svojih strahovanja da odluku donosi na svoju ruku. Bez ovakvog pristupa, kazne odn. presude ne mogu biti pravične niti dosljedne. 3. Daću jedan primjer šta je to za mene značilo. Na početku moje sudijske karijere, trebao sam da izreknem kaznu zatvora po prvi put. Iznenada sam pomislio da će moja odluka o lišavanju počinioca slobode, istovremeno njegovu ženu i djecu lišiti supruga i oca. Bio sam zabrinut. Tada sam shvatio da će odluka koju ja treba da donesem biti u skladu sa ustanovljenom šemom prethodnih odluka o kaznama. Da nisam izrekao kaznu zatvora, ja u tom slučaju ne bih izvršio svoju dužnost. 4. Stoga kažemo da kazna mora biti pravična, srazmjerna i dosljedna u odnosu na neki ustanovljeni korpus odlučivanja. Ukoliko je ona donesena nasumice, bez obzira na svaki takav korpus prethodnog odlučivanja, ona rizikuje da bude nepravična, bilo zato što je blaga u smislu da ne odražava pravi zahtjev društva za kažnjavanjem, ili što je previše kažnjiva. Nijedna od ove dvije odluke neće biti, niti će se smatarti, da je pravična i konzistentna. U tom slučaju, krivični sistem generalno, a sudije posebno, nikada neće steći takav autoritet i uvažavanje koji moraju biti svojstveni vladavini prava. Opšte pokoravanje vladavini prava u slobodnom i otvorenom društvu jeste od suštinskog značaja za održavanje reda i mirnog života ljudi. U represivnim režimima primjenjuju se drugačiji motivi, ali u otvorenom i slobodnom društvu, prihvatanje autoriteta vladavine prava jeste imperativ. Međutim, čak i u slobodnom društvu, poštovanje vladavine prava nije nešto što se podrazumijeva. Ono se zaslužuje, stiče. Sudije, a u ovom slučaju sudije koje izriču kaznu, u takvom sticanju poštovanja ili uvažavanja, igraju veoma značajnu ulogu. 17

18 5. Izvršna vlast je, što svi mi uvažavamo, primarni zakonodavac. Ona je odgovorna da donosi opšte prihvatljive i izvršive zakone. Drugim riječima, zakon mora da bude dobar zakon i on mora da se pravično i pošteno primjenjuje. Poštovanje i autoritet zakona dolaze od priznanja integriteta zakonodavca. Čak i u demokratskom društvu gdje je integritet izvršne vlasti priznat, zakon donesen od strane demokratski izabrane izvršne vlasti može biti loš jer nije prihvaćen kao pošten od strane znatnog dijela populacije. Stoga kažemo da integritet zakonodavca, javno prihvatanje zakona kao poštenog i pravična primjena zakona, da to sve skupa obezbjeđuje plodno tlo da se autoritet vladavine prava ukorijeni i nastavi da raste. 6. Mi sudije nismo, naravno, primarni zakonodavci. Na nama je da interpretiramo zakon koji kreira izvršna vlast. Naša je dužnost da slijedimo svoju autentičnu interpretaciju svrhe i značenja tog zakona i da tako budemo vjerni volji zakonodavca. Kada tako radimo mi, u nekom smislu, skoro da i sami postajemo zakonodavci. Mi kreiramo korpus sudske prakse i precedenata na koji se poziva kasnije kod naknadnih odluka drugih sudova. Na taj način se stvara korpus precedenata. Takvi precedenti, iako sami po sebi nisu pravi zakon, mogu imati moćan uticaj kada sudije primjenjuju zakone izvršne vlasti. Oni postaju neprocjenjiv izvor autoriteta koji sudije konsultuju. 7. Postoji, međutim, distinkcija između odluke Višeg suda koja obavezuje niži sud to je precedent i direktiva odn. smjernica Višeg suda. Niži sud se mora držati precedenta, ali direktiva nije ništa više od onog što sama riječ govori. Ona predstavlja autoritativne smjernice Višeg suda nižim sudovima. To nije nešto što se može lako razgraničiti. Smjernice su uglavnom relevantne u domenu izricanja kazni. Viši sudovi (obično Apelacioni sud) treba da daju smjernice kojima se propisuje okvir kazni relevantnih za određeno krivično djelo i sudijama koje izriču kaznu u nižim sudovima treba dati mogućnost da se upoznaju šta predstavljaju takve smjernice. U Engleskoj i Velsu imamo knjigu u kojoj su opširno date odluke Apelacionog suda (Krivično odjeljenje). U njoj nisu navedene samo one presude koje su posebno označene kao smjernice, nego ona takođe sadrži i mnoge druge odluke koje nisu posebno naznačene kao smjernice, gdje je Apelacioni sud dao komentar na odgovarajuće nivoe kazni za određena krivična djela. Ova knjiga se često ažurira i dostupna je on-line. Svaki sudija dobija po primjerak ove knjige. Njena zasluga je u tome što doprinosi konzistentnosti odn. dosljednosti u izricanju kazni, a što opet zauvrat vodi ka smanjenju broja žalbi Apelacionom sudu. Time se povećava efikasnost i ostvaruju znatne ekonomske koristi. Treba podsjetiti da takve smjernice nisu ništa više od podučavanja ili savjetovanja. One postavljaju parametre za odgovarajuću kaznu. Stoga sudija koji izriče kaznu zadržava slobodu odluke. Upravo je zato izricanje kazni jedan oblik umjetnosti, a ne puki matematicki zadatak. Ja sada želim da se skoncentrišem upravo na toj slobodi odlučivanja. Zbog sprovođenja upravo takve slobode odlučivanja sudije koje izriču kaznu imaju svoju ulogu u sticanju poštovanja i autoriteta za vladavinu prava. Postoje brojni aspekti ostvarivanja takve slobode odlučivanja koji su od posebnog značaja. Mi, sudije koji izričemo kaznu, moramo shvatiti da smo u jedinstvenoj poziciji. Ona jeste jedinstvena jer nijedan drugi član društva nema takvu moć i autoritet da utiče na živote građanina u toj mjeri i na taj način kao takve sudije. Samo mi imamo taj autoritet da donosimo odluke koje mogu lišiti građanina njegove slobode koja je svakako nešto najdragocjenije što on posjeduje. Mi imamo slobodu odlučivanja da to uradimo. I, zbog te slobode odlučivanja koja se ostvaruje sudskim putem, kao i da bi se ona smatrala nepristrasnom i ispravnom, od suštinskog su značaja obuka i iskustvo. Niko se ne rađa kao dobar sudija. Dobar sudija nastaje iskustvom koga prati adekvatno usavršavanje. 18

19 8. Kakva je u stvari priroda takve sudijske slobode odlučivanja? ne radi se samo o tome koliko će duga biti zatvorska kazna, već ponekada i o tome da li treba uopšte i primijeniti zatvorsku kaznu. Kako se ostvaruje sloboda odlučivanja? kako sudija koji izriče kaznu treba da izbalansira potrebu da kazna odgovara zločinu; a da se ipak uzmu u obzir okolnosti počinioca i uvide potrebe društva koje je oštećeno 9. Mi moramo razumjeti prirodu naše sudijske funkcije. Mi moramo shvatiti da autoritet sudijske funkcije pripada toj funkciji a ne nama. Ona ostaje i onda kad mi odlazimo. Mi radimo, ne za sebe, već u ime društva i tako predstavljamo službenike onih koji su nam valjano dodijelili ona ovlažćenja koja takva sudijska funkcija sobom nosi. Kada se sudijska funkcija shvati na takav način, uvidjeće se da nema mjesta subjektivnosti pri odlučivanju i izricanju kazne. Mi možemo biti zaprepašćeni okolnostima određenih zločina ili imati veliko saosjećanje prema počiniocu. To je nešto što je u ljudskoj prirodi. Ali moramo biti disciplinovani. Mi moramo takva osjećanja držati u ravnoteži. Zadatak izricanja kazne je uglavnom objektivni zadatak. Subjektivan je samo jer se radi o okolnostima počinioca i žrtve, ne zbog toga što se nama nešto lično sviđa ili ne. Sudija koji je isuviše blag je štetan koliko i sudija koji je konzistentno isuviše strog. Sudija čije srce upravlja njegovom glavom može predstavljati pravu propast. 10. Želio bih sada da razmotrim neka od brojnih pitanja koja prate izricanje kazni. Shvatio sam na osnovu onoga sto smo danas čuli da su sva ta pitanja obuhvaćena Krivičnim zakonikom Crne Gore. Priznata je potreba za postojanjem kažnjavanja i retribucije odn. naknade. Ona proističe iz shvatanja da krivično djelo nanosi štetu društvu. Koncept retribucije nije isto što i osveta ili odmazda. Ona odražava promišljanje društva da ukoliko neko lice počini određenu vrstu zločina može očekivati da će dobiti određenu vrstu kazne. To je u cjelosti konzistentno principu pravde. Ali, kao što je slučaj sa svim drugačijim motivima u izricanju kazne, on se nikada ne smije posmatrati izdvojeno ili postati blizak osveti ili se shvatiti kao takav. Skoro i da je bespotrebno isticati da osveta nikada ne smije sačinjavati dio bilo kakve kazne. 11. Htio bih nešto više reći o osveti i nadam se da ćete mi dozvoliti da izrazim svoje lično razmišljanje. U našem društvu, mislim u Ujedinjenom Kraljevstvu, sve su cešći zahtjevi i od strane javnost za kažnjavanjem u krivičnom, kao i za materijalnom naknadom u građanskom domenu. Toliko glasni i oštri su postali zahtjevi za kažnjavanjem, da vjerujem da mogu prerasti u pozivanje na osvetu. Ljudi su danas više nego ikada svjesniji svojih prava što je naravno neophodno za dobrobit pravde. Međutim, traže se neka prava koja uopšte ne mogu biti prava. Jedno od tih je pravo na naknadu po svaku cijenu zbog nekih zamišljenih ili stvarnih nepravdi. To može postati, u najmanju ruku, recimo veoma nepopularno. To istovremeno ukazuje na ružnu stranu naše ljudske prirode. Mislim da do ovoga možda dolazi i stoga što ima tako mnogo onih u našem društvu koji više ne vjeruju u pravdu koja bi bila iznad nečega što sami doživljavaju, na ovom mjestu i u ovom trenutku. Ako se zadovoljenje ne može dobiti sada pravda nikada neće biti dostignuta, a pravda je gonjenje počionioca do potpunog zadovoljenja gonioca. Pitam se da li bi ovaj isti stav postojao kada bi više ljudi još uvijek vjerovalo u sud van granica ljudskog shvatanja. Ono u šta ja vjerujem jeste da žudnja za osvetom ne pruža zadovoljenje. Prije da ona uništava duševni mir gonioca koji se rijetko osjeća zadovoljenim, da je dobio ono što je zavrijedio. Takav stav, često potkrepljivan medijima, predstavlja opterećenje za sudije koji izriču kazne u smislu što se mogu ustezati da budu milostivi, u slučaju naravno kada je milosrđe na mjestu, upravo zbog moguće reakcije onih koji traže za sebe ono što se zove «pravda». Mi stoga moramo biti svjesni toga ukoliko to 19

20 postoji u našem društvu i moramo skupiti hrabrost da primamo kritike kada su neopravdane. Sudijama je potrebna hrabrost kada se suočavaju sa ovakvim napadima. Mi ne smijemo odstupiti od svoje dužnosti da donesemo ispravnu presudu. Mi moramo slušati «savjest sudije». 12. Neki zločini zahtijevaju kaznu koja će imati zastrašujući ili odvraćajući efekat. Drugim riječima, kaznu koja je oštrija nego što je to uobičajeno tako da se drugima koji mogu doći u iskušenje da izvrše isti zločin stavi na znanje da ukoliko ga izvrše i budu gonjeni - da će dobiti kaznu slične težine. To se najčešće dešava kada se određeni zločin sve više redovito ponavlja. Drugim riječima, postaje «pomodan». Dobar primjer za to u Engleskoj i Velsu (a i na mnogim drugim mjestima) jeste prouzrokovanje smrti opasnom vožnjom, posebno pod uticajem alkohola ili droga. Slijedeći smjernice Apelacionog suda, kazne koje se sada propisuju za takva krivična djela su znatno teže nego prije više godina. Nema sumnje da je javnost sada svjesna da će za ovakva krivična djela dobiti duge kazne zatvora. Nikada ne možemo biti potpuno sigurni u efikasnost takvih zastrašujućih kazni jer je to statistički nemoguće izračunati, ali je razumno pretpostaviti da teške kazne odvraćaju one koji su na sličan način došli u iskušenje. Zastrašujuće kazne bi trebalo koristiti rijetko, ali kada to okolnosti zahtijevaju, sudije ne treba da oklijevaju da ih primjenjuju. Javnost o odlukama sudova sve viže saznaje iz medija. Sudije trebaju stoga biti svjesni da kada izričemo kazne, posebno zastrašujuće kazne, da je veoma važno dati puno obrazloženje odluke kojom se izriče kazna. To neće imati za posljedicu samo obrazloženje kazne počiniocu, nego ce takođe omogućiti medijima da javnosti prenesu poruku koju zastrašujuća kazna nosi sobom. U Ujedinjenom Kraljevstvu sudije objavljuju kazne na javnom pretresu i tom prilikom daju obrazloženje. Takve napomene prilikom izricanja kazni se automatski evidentiraju i to se transkribuje ukoliko dođe do žalbe. Kada se jednom izrekne kazna, sudija koji je izriče tu nema više šta da radi. Cjelokupan se postupak registruje tako da Apelacioni sud može, kadgod je to potrebno, imati transkript svakog dijela rasprave u prvoj instanci. 13. Neopohodno je, kadgod je to primjenjivo, razmotriti mogućnosti za popravljanje i rehabilitovanje U jurisdikcijama Ujedinjenog Kraljevstva, sudovi se skoro uvijek pomažu izvještajima napisanim od strane službenog lica zaduženog za uslovnu kaznu ili socijalnog radnika koji ce utvrditi pozadinu počionioca i sve okolnosti koje su možda dovele do krivičnog djela koje je počinjeno. Rehabilitacija se može razmatrati samo za neka krivična djela. U slučajevima kada su počinjena teška krivična djela ona najčešće nije relevantna. 14. Neka krivična djela su tako teška da ona po svojoj prirodi pokazuju da počinilac predstavlja očiglednu i stalnu opasnost po društvo. Rjeđe se dešava da će neki počinilac biti tako uporan u vršenju manje teških zločina da, uprkos mnogih mogućnosti i mnogih prethodnih kazni za isto krivično djelo, nastavi da čini isti zločin. Posebno u slučajevima kada je krivično djelo teško, priroda samog tog djela i krivične istorije počinioca ukazuju na to da društvo treba zaštititi od njega, sudovi imaju pravo do izriču kaznu dužu od uobičajene da bi ga tokom veoma dugog vremenskog perioda stavili van dohvata javnosti. Ovaj aspekt izricanja kazni se danas smatra tako značajnim u Engleskoj i Velsu da je ugrađen u pisano pravo. To se jednostavno naziva «kazna duža od uobičajene». Sudija koji izriče takvu kaznu mora objasniti šta radi. 15. U slučajevima kada krivično djelo nije srazmjerno teškog stepena, (jer svaki je zločin težak), postoji mogućnost da sud razmatra obeštećenje (reparaciju) od strane počinioca. Za ovo u Velikoj Britaniji postoji sve veći interes. To obično znači da je počinilac priznao svoj 20

21 zločin i izrazio žaljenje koje se smatra iskrenim. Ukoliko je lice protiv koga je počinjen zločin voljno, moguće je urediti susret izmežu počinioca i žrtve tako da počinilac može izraziti svoje žaljenje i možda ponuditi neki materijalni čin reparacije. Sud se uvijek pomaže nezavisnim izvještajem prije nego pristupi takvom koraku. To nikada ne može biti relevantno u slučajevima seksualnih ili zločina nasilja. 16. U svim slučajevima težina ili ozbiljnost zločina je nešto što je od najveće važnosti. Kako se težina definiše? To je stepen krivice počinioca, zajedno sa štetom koju je zločin izazvao ili bi mogao izazvati. Krivica počinioca će obuhvatiti i razmatranje njegovih ličnih olakšavajućih okolnosti. Ja lično vidim balans izricanja kazne kao dvije klizne skale od kojih se svaka kreće gore-dole kako se proces odvija u glavi onoga koji izriče kaznu. Jedna od tih skala mjeri težinu zločina, koja raste kako se težina ili ozbiljnost povećava, dok druga paralelna skala mjeri olakšavajuće okolnosti, bez obzira da li se to tiče okolnosti pod kojima je zločin izvršen ili ličnih okolnosti počinioca. Što je krivično djelo manje teško, ono se registruje prema dnu skale, a olakšavajuće okolnosti se sve više penju na drugoj skali. Kako se težina zločina povećava, te tako raste na toj skali, tako je i efikasnost olakšavajućih okolnosti manja. Kada je počinjeno teško krivično djelo, lične i druge olakšavajuće okolnosti imaju sve manje i manje težine pri donošenju odluke o kazni. Ponekada su obje skale negdje, više ili manje, u sredini. To će se vjerovatno desiti kada je zločin dovoljno težak da opravda kaznu zatvora ali su olakšavajuće okolnosti značajne. Upravo na toj tački prvo pitanje za sudiju koji izriče kaznu nije koliko duga će biti zatvorska kazna, već da li uopšte izreći zatvorsku kaznu. Vjerujem da je ovo pitanje od svih najteže za sudiju koji izriče kaznu. Takve odluke, sprovođenje slobode odlučivanja sudija, dešavaju se u sudovima prve instance i tako se sa njima suočavaju sve sudije koje izriču kaznu. To su odluke koje zahtijevaju pravi osjećaj ili smisao za prosuđivanje. Upravo na toj tački sprovođenje slobode odlučivanja u odnosu na izricanje kazne jeste najviše izraženo. Upravo tada sudiji će najviše od pomoći biti ono shvatanje sudijske funkcije koje sam već spomenuo. Shvatanje da sudijska funkcija nosi sa sobom dužnost uspostavljanja balansa između - štete koju je zločin prouzrokovao društvu; potrebe za kažnjavanjem; mogućnosti sažaljenja i samilosti, popravljanja i rehabilitacije. Takvo shvatanje njegove funkcije će biti njegov najbolji prijatelj prilikom donošenja delikatnih odluka. 17. Sada bih da se osvrnem i na određene potrebe obuke. Razlike među državama mogu značiti da se potrebe za obukom razlikuju, a da osnovni koncepti ostaju isti kod svih. Već sam napomenuo da je za sudije od velikog značaja da javno obrazlože razloge svojih odluka. Ne samo da to djeluje kao disciplina jer sudija mora da otkrije, javno, način na koji je došao do toga da donese svoju odluku, već omogućava javnosti da razumije sudski proces. Daljnja prednost toga je što se tako svakom Apelacionom sudu koji treba da revidira odluku, objašnjavaju razlozi donošenja određene odluke. Prilikom izricanja kazne u mojoj državi, sudija se obraća počiniocu na javnoj raspravi, ali to nije samo razgovor između njih dvojice. Sudija treba da ima na umu da on takođe govori i javnosti a moguće i nekom višem sudu koji može da ima zadatak da njegovu odluku revidira. Obuka se treba fokusirati na tome da se sudije uče kako da se izražavaju kako bi udovoljili takvim potrebama. Vjerujemo da nikakva sudska odluka, pod normalnim okolnostima, ne treba da bude donešena bez javnog obrazloženja razloga za njeno donošenje. 18. U nekim državama, a svakako je to slučaj i sa mojom, postoji revizija slučaja počinioca tokom trajanja zatvorske kazne sa mogućnošću prijevremenog oslobađanja. U Engleskoj i Velsu, postoji Komisija za uslovne kazne (Parole Board) koja preispituje kazne u određenom trenutku tokom trajanja kazne, u zavisnosti od toga koliko je kazna duga. Postoji takođe sistem 21

22 oproštaja kazne nakon dvije trećine kazne za dobro ponašanje. Ukoliko se oslobodi prije kraja kazne, počinilac ostaje na slobodi i podliježe zakonskoj obavezi da odsluži ostatak kazne na poziv. Mada se ove stvari ne odnose možda direktno na neposrednu odluku o izricanju kazne, sudije ih moraju u potpunosti razumjeti, ne samo zbog toga što se od nas zahtijeva da izreknemo kaznu nekome ko je počinio krivično djelo dok je bio na slobodi. Obuka treba da omogući sudijama da steknu takvo znanje. 19. Već dugo vremena kod nas postoji nepisana klizna skala poena koji se daju za priznanje krivice, u ovisnosti od toga kada je izvršeno tako priznanje. Što je priznanje krivice dato ranije, veći će biti poeni. Da bi se podstaknulo priznavanje krivice, ova skala je sada ugrađena u pisano pravo. Bitno je da, ukoliko takav sistem postoji u njegovoj državi, da sudija bude u potpunosti s njim upoznat, jer dužina kazne koja se izriče će djelimično biti određena svakim poenom koji se daje za priznavanje krivice. 20. Postoje i druge veoma specifične stvari koje bi trebale biti ugrađene u obuku sudija. Na primjer, kako krivično djelo počinjeno iz rasnih ili religioznih pobuda, ili zloupotrebe fizičkih ili mentalnih nesposobnosti, ili krivično djelo seksualne prirode, pogoršava zločin i tako povećava odgovarajuću kaznu. Nije potrebno naglašavati da sudije moraju raspolagati temeljitim znanjem o mogućnostima koje im stoje na raspolaganju pri izricanju kazne, a koje se stiče odgovarajućom obukom. 21. Obuka sudija je isključiva odgovornost Savjeta za sudijske studije (Judicial Studies Board) koga vode sudije za sudije, uz pomoć administrativnog osoblja. Ovaj Savjet održava seminare za sve nove i sve potencijalne sudije kao i za postojeće sudije. Postojeće sudije se moraju obučavati prije nego im bude dozvoljeno da predsjedavaju određenim teškim slučajevima. Na primjer, postojeće sudije ne mogu dobiti dozvolu da sude, te tako i da izriču presude, za teške seksualne zločine ukoliko nisu prethodno pohađali seminar o određenim pitanjima relevantnim za sudijsku ulogu u predsjedavanju takvim stvarima. Osjetljivost koja se pripisuje ulozi sudije u suđenjima za slične zločine te vrste znači da sve sudije, na primjer, moraju razumjeti određene teškoće sa kojima se sreću oni koji tvrde da su bili predmet teških seksualnih zloupotreba i oni koji su za takve zločine optuženi. Na seminarima za nove sudije podnose se izlaganja o različitim aspektima zločina, od strane službenih lica zaduženih za uslovne kazne, socijalnih radnika, psihijatara, psihologa, onih koji su stručnjaci za pitanja zloupotrebe droge i alkohola, mladih i ostalih. 22. U pokušaju da se postigne dosljednost u izricanju kazni, na Konferencijama se mnogo vremena poklanja odgovarajućim nivoima kazni. Njima prisustvuju potencijalni, novi i sudije sa iskustvom, veoma često svi skupa, kako bi prikupili dragocjena iskustva i nove ideje. Nikada ne postoji samo jedan ispravan odgovor, ali je od velike važnosti da se čuju mišljenja i pogledi drugih. Prije početka Konferencije, svaki od učesnika dobija materijal kojim se određuju okolnosti zločina, detalji o počiniocu i detalji o stvarnoj raspravi. Grupe debatiraju o svakom slučaju, a potom se o njima raspravlja na plenarnoj sjednici kada se otkriva stvarna kazna koja je izrečena, kao i svaka naknadna odluka Apelacionog suda. A ništa manje vrijedna korist od ovakvih Konferencija je i vrijeme provedeno zajedno, kako tokom radnog dijela tako i za vrijeme nezvaničnog druženja. 23. Ova Konferencija ukazuje na priznanje potrebe za obavljanjem sudijske obuke. Dozvolićete mi da primijetim da je ovdje demonstrirana jedna osvježavajuća otvorenost i spremnost za mišljenja drugih, kao i želja da se iznađu najbolja rješenja u svakom od vaših 22