OŠ Kustošija Mi Najmlađi U OVOM BROJU: Ljubav 2 Darivanje 3 Poštivanje i... 8 Sanjala sam 10 Zlatna ribica 11 Jesen u meni Vukovar 14

Транскрипт

1 OŠ Kustošija Mi Najmlađi U OVOM BROJU: Ljubav 2 Darivanje 3 Poštivanje i... 8 Sanjala sam 10 Zlatna ribica 11 Jesen u meni Vukovar 14 Proljeće Peta strana svijeta 18 Posebne zanimljivosti: Junaci Sokolske ulice Čovjek je ono što vjeruje da jest Neobični recepti Snimanje na Marsu i izvanzemaljci Jumicar Nagrađeni i pohvaljeni učenici Zabavni kutak Stripovi Samo onaj tko odraste i ostane dijete - jest čovjek Zamislite da ste rijeka. Rađate se kod izvora. Tada ste još mali čisti potočić koji prikuplja sve moguće kapi kako bi se povećao i izrastao u veliku moćnu rijeku. Kao rijeka još uvijek možete ostati čisti, no možete biti i prljavi, neugodni, prezreni. Sami određujete kakvi ćete postati. Vaš kraj se odvija kada se ulijete u more ili se pretvorite u blatnu kaljužu. Odabir je vaš. Rijeka sama bira svoj put. Djeca su nevina, čista i iskrena. Poput nebrušenog smaragda su. Vjerujem da njihova dobrota i sjajna iskra u očima otapa čak i najtvrđa srca. Igra ih raduje i čini maštovitima. Kao što je Ona smaragdu potrebna zraka svjetlosti da svjetluca, tako je i mališanima potrebna ljubav kako bi bili sretni. Važno je odrasti u čovjeka koji će u duši nositi ljubav i odlike djeteta. Smaragd pri brušenju postaje drugačiji, baš poput ljudi. Mnogi odrasli nisu kao djeca. Ne razumiju sreću. Kad bismo barem mogli zadržati neke osobine mališana. Ljubav treba pokretati svijet. Da mi je zauvijek ostati dijete. Razmišljati o dalekim mjestima i pjevušiti pjesmice. Ah odrasli su poput crvenog luka slojeviti su. Ne žele da vidimo i razumijemo njihove osjećaje. Misle kako im mi ne Pitam se je li Beethovenu zastao dah Kada je prvi puta dotaknuo tipke Je li vojniku zastao dah kada je Potegnuo okidač Svatko ima svoj razlog zbog kojega Ostane bez daha Moj razlog je ona možemo pomoći. Vole tišinu, mir, urednost Voljela bih upoznati čovjeka koji je odrastao, a u duši ostao dijete. Nadam se da takav netko postoji. I evo, teška suza klizi mi niz rumeni obraz jer znam da ću i ja jednoga dana odrasti. Zato, uzmimo sudbinu u svoje ruke i budimo nebrušeni smaragd! Dora Frajt, 7.c Portret Mihael Brigić, 7.c Sebastian Rabuzin, 8.c

2 Pozivnica proljeću Proljeće je moje omiljeno godišnje doba Proljeće, dođi nam u Kustošiju ti I sve nas razveseli! Želimo cvijeće ponovno mirisati, Vani se igrati i prijatelje susresti! Čekamo te kod Kustošaka, tamo gdje je zabava svaka! Cure i dečki, veliki i mali Tu su si prvi put poljubac dali. Kada proljeće stigne u Kustošiju i razveseli ljude, neka tamo stalno bude. Dani su duži, a noći su kraće, U igri svako dijete skače. Proljeće, dođi nam u Kustošiju! Marija Grbeš i Nera Nikšić Zolota, 3.b Stiglo je proljeće. Tople zrake nježno miluju tek probuđenu prirodu. Drveće je prolistalo i procvjetalo, a njegove grane su dobile novu odjeću. Vjeverice veselo skaču s grane na granu, a u grmlju živice odmara se mali jež. Iz zelene trave stidljivo vire male plave ljubičice. Bijele visibabe i žuti jaglaci napravili su predivan prekrivač u našem vrtu. Stara trešnja u voćnjaku na poklon je dobila predivnu haljinu od sitnih rozih cvjetića. Nema više ni one tužne zimske tišine. čuje se cvrkut ptica i zujanje pčela koje lete s cvijeta na cvijet uz pratnju šarenoga leptira. Laste su se vratile s juga i na krovovima kuća počele graditi mala gnijezda. Vrapci su se razveselili njihovom dolasku i zapjevali pjesmu. Jako sam veseo i sretan jer je stiglo proljeće. Ono je moje omiljeno godišnje doba. Marko Vukša, 7.b Lucija Blažević, 1.a Proljeće Ah, ta ljubav Proljeće je sunčano, toplo i romantično. Proljeće potiče misli i maštu. Ema Martinović, 3.b Ljubav Ljubav je u zraku, Ljubav je u mraku, Ljubav je svuda oko nas, Ljubav je za nas! Tara Međugorac, 3.b To ne razumijem, Otkud taj štos: Kad vidim Anicu Pocrvenim skroz. Ali ja ne bježim, Nisam lud. Vidjet će ona Kakav sam ljud. Najčešće rabim Sljedeću fintu: U školsku torbu Stavim joj lovu. Šapćem joj tiho i točno Kad profa pita: Ispadne dobra ocjena Pokraj Splita. Triput joj dnevno Dadnem pusu Više je volim Od gospođe Ružu. Matko Skozrit, 3.a Ivan Stjepanović, 3.a Leonardo Debeljak, 3.a 2 Posudim cipelu Od jedne Eve Stavim Anici dvije lijeve. Maskirano srce Petar Šatović, 1.c MI NAJMLAĐI

3 3 OŠ KUSTOŠIJA Ima raznih povoda za darivanje: rođendani, blagdani, zaljubljenost Ja ću pisati o darivanju za blagdane. To mi je najdraže. Ne volim kupovati, nego pravim rukom rađene darove. čak i slatkiše radim uz malu pomoć mame. Svake godine kopam i uneređujem kuću tražeći razne materijale za izradu darova. Uvijek se time lijepo zabavljam. Svakom članu obitelji, od malog dosadnog brata do bake i djeda, nešto darujem. Najčešće svatko dobije jednu korisnu stvar i slatkiš koji voli. Prošle sam godine glumila Djeda Božićnjaka. Stavila sam na bradu gustu bijelu periku, na glavu božićnu kapicu, obukla mamine crvene hlače, tatin remen te sam ugurala dva jastuka u svoju crvenu jaknu da bih imala što veći trbuh. Brat Darivanje me nije ni prepoznao dok nisam počela govoriti. Tako obučena s bratom, mamom i tatom otišla sam djedu i baki. Tamo su se slučajno našli bratić, sestrična i teta, te sam i njih iznenadila. Stvarno ne znam jesu li se više obradovali mom kostimu ili s v o j i m darovima. Sjećam se, p r o š l o g B o ž i ć a sam baki i d j e d u o k i t i l a bor. Moja Mate Beljan, 3.a baka ima starinski, ali simpatičan stil pa sam bor kitila malim ukrasićima napravljenima od grančica. Djed i baka baš nemaju više volju za ljepotom Božića jer su već stari. Zato ih ja dođem malo potaknuti i uveseliti. Uz ukrašavanje bora družili smo se, jeli bakine domaće keksiće, pili čaj od cimeta i jabuke Uglavnom, djed i baka su bili sretni ja sam ih usrećila time što sam se došla družiti s njima. Svi troje smo na dar dobili lijepe, vesele i dražesne uspomene. Dora Zlatar, 5.a Darivanje je najljepša stvar na svijetu. Svi se vesele darovima. Ne moraju se darivati samo stvari i ne moramo potrošiti niti jednu kunu. često mislimo na svjetlucave i šarene darove, a zaboravljamo na one druge koje dajemo i primamo svaki Mi ih darujemo svojom pristojnošću i pomoći, a oni nas osmjehom i pohvalom. dan. Sjetimo se osmjeha susjeda kada ih pozdravimo ili im ponudimo pomoć dok nešto teško nose. Mi ih darujemo svojom pristojnošću i pomoći, a oni nas osmjehom i pohvalom. Roditelji nas stalno daruju svojom pažnjom i vremenom koje provode s nama. Mi djeca roditelje dajemo svojim poštovanjem, ljubavlju i pomaganjem u kućanski poslovima. Učitelji nas daruju svojim strpljenjem i znanjem. Djeca se međusobno svojim prijateljstvom. I neka mi sada netko kaže da ne zna što će nekome darovati Domagoj Pavlek, 5.a Naj, naj Naj mi je moja mama i moj tata! Naj mi je boja plava i more dok pod mjesecom spava! Naj su mi prijatelji i razred cijeli! Naj mi je ljubav što se dijeli! Tamara Bosak, 5.c Petra Šimunić, 7.a

4 Junaci Sokolske ulice Već skoro osam godina idemo na istu adresu. Tamo, tj. ovdje je naša Oš Kustošija. Tijekom godina smo se nebrojno puta požalili koliko nam je teško i poželjeli da nam je mrvicu lakše, ali sljedeće godine kad odemo u srednju školu, sigurno ćemo poželjeti da smo još uvijek tu. Ova škola je više od odgojno obrazovne ustanove. To je mjesto gdje su se stvarala prijateljstva, prve simpatije i prve ljubavi. Neka prijateljstva će ostati i dugo nakon što krenemo u srednju školu, a neka će se zaboraviti u ovo vrijeme za godinu dana. To ovisi o nama, a i o ljudima koje ćemo tek upoznati. Od gotovo punih osam godina, prve četiri mi nisu previše ostale u sjećanju. Samo pojedini događaji koje svi pamte. Posljednje tri pamtim po tome što smo se morali prilagođavati ritmu svakog profesora i shvatiti da se od nas očekuje više od samog slušanja na satu. U petom razredu bio je to blagi šok. U šestom smo se već bolje snašli, a u sedmom to potpuno savladali. Sada, u osmom razredu, to obavljamo rutinski. Ovdje imam prijatelje, osobe koje nas prihvaćaju i vole. Malo me strah ići u nepoznatu sredinu srednje škole, ali to je valjda normalno. Snaći ću se već nekako. Kroz godine, u našem razredu bilo je suza i smijeha, ljutnje i prijateljstva, dobrog i lošeg. Ali, tu smo opet jedni za druge. Još malo pa će i avantura zvana osnovna škola završiti, a jedna druga, malo ozbiljnija će započeti. Profesori nam sada, više nego ikad prenose znanja za koja se nadaju da ćemo ih nositi kroz život. U osam godina su se trudili jednako koliko i mi. Zato se može reći da smo i mi i p r o f e s o r i zbilja junaci S o k o l s k e ulice. Prometnice Antonia Vlahek, 8.b Pozitivne misli pokreću svijet U životu se često susrećemo s osobama koje nam žele uništiti dan,smanjiti naše samopouzdanje i jednostavno nas žele učiniti nesretnima, no ima dana kada te osobe postajemo zapravo mi sami i sebe tjeramo u dno. Nama tinejdžerima je normalno da započnemo dan gledajući se u ogledalo i razgovarajući sami sa s o b o m : Preniska sam, imam ružnu kosu, a kakvo mi je tek lice? Nije uvijek izgled taj zbog čega se omalovažavam. često, kada doživimo pad u životu smatramo sebe manje vrijednom osobom i mislimo kako su nam sve lađe potonule. Kako se riješiti tog osjećaja i te ružne navike? Moj je o d g o v o r : S r e t n i m mislima! Zašto? Zato što kada u sebe i m a m o d o v o l j n o samopouzd a n j a, Nije uvijek izgled taj zbog čega se omalovažavam. nitko i ništa nas ne može razuvjeriti da to nije istina. Ljudi su puni samopouzdanja i brdo sretnih misli može ostvariti nevjerojatne ciljeve u životu jer, kada vjerujemo u sebe, svaki problem i cilj će nam biti dostupan. Poruka ovog teksta je: Budi sretan, uživaj u životu!. Mislim da je uzaludno potrošiti život na depresivne događaje i trenutke. Svemu tome uči nas i stara poslovica: Nakon svake kiše dolazi sunce. Tena Rod, 7.b Ja se u životu bavim kuhanjem. Kuham svoj život,a nikada ne znam kakvog će biti okusa,boje i kako ću ga dekorirati. Znam jedino da o tome svemu odlučujem ja; da odlučujem koliko ću staviti papra, a koliko ostalih finijih začina. Odlučujem hoće li moj život biti lijep, Ljudski odabir pun sreće i ljubavi ili gorak, ružan, pun ljutnje. Znam i da odlučujem hoće li moj život biti ispunjen ili prazan. Odlučujem ima li moj životni put ikakav cilj ili samo živim da prođe. Mi ljudi nismo ni svjesni koliko toga možemo birati. Ja mislim da je sada pravo vrijeme za odluku kakav će nam biti sutrašnji dan, hoćemo li se pusto svađati ili puno družiti. Sve u svemu, mislim da se trebamo promijeniti. Filip Dužević, 5.c 4 MI NAJMLAĐI

5 OŠ KUSTOŠIJA Čovjek je ono što vjeruje da jest 5 Dođite! Ispričat ću vam priču. Bio jednom jedan vrt, pun veselja i radosti. Sav je cvjetao i sjajio, ali u tom sjajnom vrtu bilo je i jedno jako tužno stablo. Kad god bi ga netko pitao što mu je ili zašto je tužno, ono bi odgovorilo: Jednostavno, ne znam tko sam. Jabuka mu je na to rekla: Kad bi bio dovoljno koncentriran, mogao bi davati ukusne jabuke, nije teško. A grm ruže rekao je: Nema ništa jednostavnijeg od ruža. Mogao bi imati ruže! Stablo je pokušalo sve predloženo, no nije uspjelo. Bivalo je sve tužnije i tužnije jer nije moglo biti ono što drugi žele da bude. Nakon nekoliko dana tuge i žalosti u vrt je sletjela jedna najmudrija ptica sova. Kada je saznala za njegov problem, točno je znala što reći. Zato reče: Ne boj se! Mnogi imaju takav problem, poslušaj što ti srce kaže! Slušaj svoj unutarnji glas! Vjeruj u ono što jesi!!! Kada je poslušalo svoj unutarnji glas stablo je shvatilo i r e k l o samom sebi: Tako je! Shvatio sam da nikada neću davati jabuke jer nisam drvo jabuke i nikad neću imati ruže jer nisam ružin grm. Ja sam sekvoja! M o j j e zadatak da izrastem u veliko i snažno drvo. Maska Igor Tkalčan, 5.c Nakon toga svi su mu se divili i cijenili ga. A vrt, on je zasjao u punom sjaju. Ono što hoću reći jest da ne trebamo biti ono što drugi žele da budemo i ne smijemo se mijenjati ni za koga. Čovjek mora vjerovati u ono što jest jer ako ne vjeruje, on zapravo dopušta drugima da ga promijene. Kao i ono stablo i mi moramo zaroniti duboko u srce da bismo spoznali ono što mi stvarno jesmo. ČOVJEK JE ONO ŠTO VJERUJE DA JEST! Ana Prosenečki, 7.c Jedenoga dana kada sam zaspao, sanjao sam da sam bio u učionici i tamo je bilo strašno čudno. Moj prijatelj Tin nije ništa pisnuo od početka nastave, a ja nisam imao razmak među zubima. Daniel je igrao tenis, a Petar je bio najpametniji u razredu i s Vitom nije prostačio. Karla nije znala ništa, a Tibor je nosio leće. To je bio sasvim čudan dan i pogotovo kada je Ivan bacio klupu kroz prozor. Nisam znao što se događa i vidio sam da su Vedran i Vitomir jedna osoba. Sanjao sam... Ante je pisao najsporije u razredu, i bio je pristojan. Kada je škola završila, vidio sam kralja Tomislava kako se bori u ratu protiv bugarskog cara pred školom. Bježao sam kući i kada sam stigao, starija sestra je imala dvije glave, a mlađa sestra imala je jedno oko i bila je bez kose. Sjetio sam se i da me Tibor pozvao kod njega te sam otišao k njemu. Kad sam došao, Tiborova mala čivauva je bila medvjed, a Tiborov drugi pas zlatni retriver je bio ovan. Kasnije sam otišao k Danielu, njegova su dva zeca bili vukovi. Poslije sam se vratio kući i otišao večerati. Pojeo sam puževe i onda sam išao u svoju sobu. Vidio sam u mojoj sobi sve hrvatske kraljeve, a onda sam se probudio i rekao sebi: O, kakav je to bio čudan san. Mijo Grbeš, 5.b Glagolska pjesma Iz grma lisica gleda, a dječak na krevet sjeda. Zimi svugdje sniježi, a muha k'o bez glave bježi. Dječaci za loptom trče, medo zimi hrče. Djevojčica Ana pred izlogom zastajkuje, mali zeko poskakuje. Dođite i pogledajte vi, to nisu svi glagoli. Tamara Martinović, 3.a Kameleon Hanna Jandrašek, 6.b

6 Zeleno srce kuca za nas Danas je jedno od najvažnijih pitanja kako očuvati naš planet Zemlju. Danas se cijeli svijet suočio s globalnim zatopljenjem i sve ekstremnijim vremenom. Razina mora se povećala, ledenjaci se otapaju. U SAD-u možemo svjedočiti o ogromnim količinama snijega ove godine. Na drugom kraju svijeta u otočnim državama kao što su Filipini možemo vidjeti sve više poplava. Svugdje na svijetu možemo vidjeti neku promjenu. Pitanje je kako riješiti taj problem, što učiniti da se takvo sve ekstremnije vrijeme ne ponavlja. Mislim da svi znamo da je čovjek kriv za globalno zatopljenje. čovjek je glavni uzročnik svih vremenskih prilika i neprilika. Mislim da su svi ljudi na ovom svijetu svjesni da se trebamo okrenuti obnovljivim izvorima energije kao što su: sunce, voda i vjetar. Trebamo ljude diljem svijeta osvijestiti o ovim problemima jer ako se ne brinemo o svom planetu, kasnije kada se sjetimo neće biti ničeg što možemo spasiti. Današnja situacija je vrlo zabrinjavajuća. Trebamo očuvati naš planet Zemlju da i sljedeći naraštaji mogu uživati u svim njegovim čarima. Florijan Bednjanec, 8.b More Malu Adžija, 3.a Danas nam je učiteljica rekla da ćemo ići sljedeći tjedan u obilazak našeg grada. Taj grad je glavni grad u Republici Hrvatskoj i zove se Zagreb. On ima puno znamenitosti i povijesnih ustanova. A sad poslušajte kako sam provela taj dan s prijateljima Bio je lijep sunčan dan. Ja i moji prijatelji smo se okupili ispred škole i krenuli u pustolovinu. Vozili smo se 15 minuta busom. Onda smo se iskrcali i krenuli upoznavati svoj grad Zagreb. Prvo smo vidjeli HNK. Bilo je veliko žuto, a oko njega je bilo šareno cvijeće. Onda smo otišli na groblje Mirogoj. Tamo nas je vodila jedna žena koja je pokazivala razne povijesne znamenitosti i malo pričala o njima. Kada smo završili s upoznavanjem Mirogoja, otišli smo do Moj grad glavnog Trga bana Josipa Jelačića u Zagrebu. Tamo smo vidjeli Manduševac i kip bana Josipa Jelačića. Poslije toga otišli smo do prelijepe katedrale. Tamo smo se pomolili i malo je razgledavali. Od katedrale smo produžili do Krvavog mosta i Kamenitih vrata. Krvavi most je ulica koja je dobila ime zato što čovjek je glavni uzročnik svih vremenskih prilika i neprilika. se prije ubijalo puno ljudi i bilo je puno tuče i svađe. Kada smo vidjeli Krvavi most, hodajući do Kamenitih vrata, vidjeli smo i potok Medveščak. Tamo sad nije potok, nego je obična ulica. Neki ljudi govore da je ispod ulice još uvijek potok. Kada smo došli do Kamenitih vrata, pogledali smo ih. Bila su jako lijepa. Vidjeli smo i puno ljudi kako se mole. Došlo je 12 sati. Nalazili smo se kod Gričkog topa. Kad odjednom BUM. Pukao je Grički top i našoj pustolovini je došao kraj. Bus nas je čekao. Kada smo svi sjeli na svoja mjesta i bus je krenuo. Putem sam razmišljala o svom gradu. Meni se sve svidjelo, a posebno mi se svidjela Katedrala i Grički top. Moj grad je za mene sve. Sretna sam što živim u njemu. Danas mi je bilo super i žao mi je što je današnja pustolovina gotova. Sara Stjepanović, 4.b Obavijest Sutra, 26. veljače glupost će se pojaviti pokraj Save zbog osvete. Upozoravamo sve šetače da se naoružaju nesebičnošću, mudrošću i dodatni oprezom. Jer su te vrline osobito djelotvorne protiv gluposti. Tomislav Barić, 3.b Tomislav Barić, 3.b 6 MI NAJMLAĐI

7 OŠ KUSTOŠIJA 7 Bogatiji sam za jedno gorko iskustvo Jednog školskog dana sam došao u školu i stajao kraj ograde. Bio je lijep i sunčan dan. Dok sam stajao ondje kraj ograde koja me dijelila od potoka, vidio sam dječaka iz mog razreda kako vadi kutiju šibica i zapaljene ih baca u duplju stabla ispred ulaza u školu. Došao sam do njega i rekao mu da prestane jer bi mogao zapaliti cijelo drvo i upasti u nevolje. Nije prestajao to raditi i pridružio mu se još jedan dječak, iz tada 6.c razreda. Obojica su se očito uživjeli, a ja sam se odmaknuo da ne upadam u nevolje. Učenici su se počeli skupljati oko njih i gledali što rade. Tada sam otišao po sok i pokušao ugasiti tu vatru koju su već zapalili, no bezuspješno. Samo su nastavili raditi tu glupost. Već je zvonilo i ušli smo u školu, a oni su se uplašili i pokušali ugasiti vatru. Nisu uspjeli. Uspaničarili su se i ušli u školu. Za v r i j e m e p r v o g školskog s a t a profesorica je primijetila kako s t a b l o gori i p o z v a l a d o m a r a da vatru u g a s i. Uspio je n a k o n Stablo n e k o g vremena i Jakov Rupčić, 4.c vidjelo se olakšanje na njegovom licu. Učenici koji su to napravili, znali su da su u nevolji i pokušavali su izaći iz škole, ali nisu uspjeli. Kasnije tog dana, za vrijeme trajanja naše smjene, ravnateljica se počela raspitivati o tome događaju. Došlo je do zaključka da postoje samo dva krivca i dovela je neke od učenika u svoj ured da joj ispričaju što se točno dogodilo. Svi smo mi rekli istu stvar, osim te dvojice krivaca. Krivci su nađeni. Kaznili su ih primjereno za njihovo nedjelo. Eto, tako sam ja bogatiji za jedno gorko iskustvo u kojemu sam skoro, ni kriv ni dužan, nagrabusio u ravnateljičinom uredu. Martin Trampuš, 8.a Blagoslovljeni dani djetinjstva Svi smo mi htjeli biti odrasli, barem u jednome dijelu našega života. No odrastanje ima svoju dobru i lošu stranu. U Nisam htjela biti gledana kao jedno bespomoćno, slatko, bezbrižno dijete. m o j i m n a j m l a - đim i potpuno bezbrižnim danima sve što sam htjela je biti odrasla. Naravno, nisam znala što to sve znači, ali bila sam uvjerena da je biti odrastao jedno prekrasno razdoblje. Naime, željela sam biti saslušana, samostalna, bitna. Nisam htjela biti gledana kao jedno bespomoćno, slatko, bezbrižno dijete. Godine su prošle i evo, sjedim za ovim stolom i želim isto. No sada gledam svoju želju na posve drugi način. Ne želim izgubiti svoje djetinjstvo, ali želim da moje mišljenje bude saslušano i bitno. Zašto se moje mišljenje promijenilo? Pa moje djetinjstvo je prekrasno. Odlazak u školu, učenje novih stvari, svakodnevno druženje s prijateljicama. Ne bih to htjela izgubiti ni za cijeli svijet. Zato djetinjstvo valja čuvati. Djetinjstvo je najbolje doba našega života. Zato ga trebamo čuvati i uživati u njemu što duže možemo jer se odjednom nađemo, preko noći, potpuno odrasli, a kada se to dogodi, više nema vraćanja. Nika Matičić, 8.b Moja mama Kad me zagrli, kao da lebdim na sjajnim oblacima. Kad me poljubi, ja sam najsretnije dijete na svijetu. Kad ozlijedim nogu, ona mi stavi oblog. Kad se razbolim, dan i noć brine za mene. Ona je Sanja, najbolja mama na svijetu!!! Nika Stanić, 3.b Obitelj A. Marušić, 1.a

8 Postoji jedno posebno mjesto Kuhinja moje mame je Francuske, španjolske U najposebnije mjesto za njemu je najfinija hrana. Pun mene. Iz nje mirisi skaču u sve je mirisa. Mmmm Radna prostorije u kući. Blagi mirisi, ploha proteže se duž cijele mirisi izgorene hrane, jaki, kuhinje. Bijela je sa sivim slatki ma svi mogući. Pod je oblicima koje podsjećaju na prekriven sivim pločicama. k a m e n. Zidovi su bijeli. šank je iznad nje Ispod i prvi na ulazu, a na njemu su su elementi koji su od najbolja pića i drveta. U n a j b o l j i njima su l j u b i m a c C o r n y, k o r n j a č a. č a š e, t a n j u r i, lonci U Lijevo od šanka njima sve je hladnjak, meni najdraži. p o s u đ e z v e c k a. Gladak je i Na desnoj b i j e l, p u n Lokomotiva s t r a n i, magneta iz češke, Rumunjske, k u t u skoro pa u Jana Jakopović, 3.c r a d n e plohe, nalazi se crni radni štednjak. Na njemu se u loncima kuha. On je zaslužan za sve mirise. Pokraj štednjaka u kutu stoje začini i kutija za svježi i hrskavi kruh. Desno od šanka je crna pećnica koju često moramo čistiti zbog špricanja soka iz hrane. Kada se taj sok zapeče, fino miriše. Dok se meso peče, čuje se krčkanje. To je tako dobar zvuk. Moji roditelji fino kuhaju, a tata pogotovo, makar mama češće kuha. Pas, naša ljubimica Miška, uvijek hranom zamaže pločice pa su onda hrapave. Kuhinja je za mene posebna zbog svega što sam rekla, a najviše zbog mirisa i zvukova. Tena Tomić, 6.a Poštivanje i tolerancija čine bolji svijet Jeste li nekad uvrijedili nekoga zato što je drugačiji? Zato što je druge rase ili ima kose oči? Ljudi u svijetu vrijeđaju druge zato što su drugačiji, zato što slušaju drugu vrstu glazbe ili imaju različita mišljenja o nečemu, a nikad se ne sjete činjenice da smo svi mi ljudi, od krvi i mesa, da smo svi isti. Možda to nekima nije jasno, ali bismo im onda kroz razne radionice mogli to objasniti. Možda bismo mogli pokrenuti akciju u kojoj bi svaki tjedan na nekom mjestu govorili o svojoj zajednici, vjeri, rasi, da bismo shvatili tu činjenicu da nikog ne smijemo diskriminirati zbog vanjskog izgleda ili ljubavi prema nečemu ili nekomu. Ne trebaju svi sve podržavati, ali tolerancija je dovoljna. Uz male stvari, možemo puno postići. Da svatko samo malo razmisli o ovoj temi, svi bismo bili puno sretniji. Filip Trdak, 8.b U današnjem svijetu ima puno nepoštivanja, rasizma i diskriminacije ljudi koji su po nečemu drugačiji. Ljudi su drugačiji po boji kože, po vjeri, po izgledu i po pokretnosti. Ima i jako puno nepravednog siromaštva. Mislim da je jedan od najvećih p r o b l e m a n e p o š t i v a n j e tamnoputih ljudi. Uzrok tome je to što imaju puno tamniju kožu i što nisu bogati. U prošlosti su uvijek bili robovi. Danas većina crnaca živi u velikom siromaštvu. Tužno je to što imućniji crnci ne 8 poduzimaju ništa pa i dalje njihovi sunarodnjaci i ostali crnci nemaju veća prava da ih se poštuje i da imaju dovoljno za život. Siromašniji crnci su se uvijek borili za prava, ali su često loše završili. Jedan od najpoznatijih je Martin Luther King. On je bio svećenik i dobio je Nobelovu nagradu za mir 1964.godine. Umro je n a k o n a t e n t a t a Grgo Volarević, 4.c 1968.godine. Problem možemo riješiti drastičnim kaznama za rasiste i takva zlodjela. Treba financijski potpomoći tamnopute i siromaše ljude. Tako možemo promijeniti svijet i svi biti jednaki s jednakim pravima. Boja kože i nacionalnost nisu važni! Luka Čabraja, 8.b MI NAJMLAĐI

9 9 OŠ KUSTOŠIJA Svako dijete ima pravo na djetinjstvo Zašto neka djeca sa svoje četiri godine više nisu djeca, a neki su djeca cijeli svoj život? Neki radi društva u kojemu žive moraju raditi za smiješne iznose težak fizički posao i tada jednostavno nema mjesta djetinjstvu. Ima i ljudi koji cijeli svoj život ne rade ništa, imaju previše samo zato što im je to netko omogućio i nisu ni svjesni te činjenice. Možda je ljudima u drugim sredinama normalno prodati svoju kćer ili poslati sina da radi za nadnicu ili vuče mreže, ali zato oni koji imaju previše, mogu pomoći. Meni se plače kada slušam te grozne stvari i priče, a znam da ne mogu pomoći nikako osim nekom donacijom koja ne može sve te ljude održavati. Kada bi bar ti ljudi koji imaju Dječje ruke Marko Garić, 1.c previše, koji svojoj djeci mogu omogućiti sve, pomogli djeci koja nemaju djetinjstvo. Dok svi mi previše razmišljamo, još bezbroj takvih užasa će se dogoditi. Trebamo svi zajedno reagirati, odazvati se na sve humanitarne akcije vezane za tu temu, ali i druge. Da svatko da jednu kunu, jedan euro, jedan dolar, već bismo napravili puno. Zaista je puno siromašnih. Da tako lako napravimo svi, baš svi, svijet bi postao bolje mjesto. Dora Jambrešić, 8.b Stroj koji vodi u drugu dimenziju Oduvijek sam volio šetati šumom. Budući da je ogromna šuma odmah pokraj moje kuće, često sam je istraživao. Moja majka je oduvijek bila fascinirana prirodom. Vjerojatno sam to naslijedio od nje. Sjećam se kada sam bio malen i igrao se u šumi. Imao sam svoju vojsku mrava i leteće flote pčela. Pretvarao sam se da sam general i da naređujem i planiram svaki napad. Sjećam se da sam planirao napad na jazavca koji je uništio mamin vrt, ali onda je pčelinja matica umrla pa su moje leteće flote bile uništene. Imao sam i veoma bujnu maštu. To sam vjerojatno naslijedio od tate koji je bio pisac. Napravio sam drveni mač i njime branio šumu od tvrdoglavih hobotnica. Razne sam gluposti radio. Bio sam čudno dijete. A što sad? Sad kada sam završio srednju i moram krenuti u veliki svijet, a ja još nemam pojma što želim raditi. Hvala Bogu da me moji ne pritišću. Tatu nije briga, a mama uvijek kaže: Vjerujem da ćeš donijeti pravu odluku u pravo vrijeme. Baš vam hvala. Odjednom sam naletio na nešto neobično. Kraj starog hrasta bila je neka kutija, kutija dovoljno velika da dva odrasla čovjeka udobno stanu unutra. Bila je toliko teška da se čak i stari hrast, koji je najsnažnije i najveće drvo koje znam, nagnuo u stranu. Kutija je izgledala staro i zapušteno kao da stoji ovdje već godinama. Protrljao sam oči ne vjerujući. Od uzbuđenja nisam znao što učiniti. Kada sam se pribrao, primijetio sam vrata s jedne strane kutije. Sa svom svojom snagom gurnuo sam vrata koja su se polako otvorila. E sad tek nisam vjerovao svojim očima! Unutra je bila golema prostorija s nekim čudnim spravama. Izišao sam van i obišao kutiju kako bih se uvjerio da je kutija stvarno normalne veličine. Ušao sam unutra potpuno zbunjen. Izgledalo je kao svemirski brod. Došao sam do konzole i pritisnuo par gumba. Odjednom se sve počelo tresti i čuli su se zvukovi. Neke stvarčice su čak i eksplodirale u Kiša milijune malih zvjezdica. Odjednom je sve prestalo. Matija Sinovčić, 6.a Prestravljen sam otrčao prema vratima kako bih izišao van. Otvorih vrata, kad ono: potpuno novi svijet. Kutija i ja bili smo na vrhu neke litice. Litica je bila grimizne boje i svijetlila na suncu. Pogledao sam u nebo. Tamo su stajala tri ljubičasta Sunca. I dalje nisam vjerovao svojim očima. Noge su me potpuno izdale. Bio sam prestravljen i uzbuđen u isto vrijeme. Odjednom se nebom prolomio kričav zvuk. Ogromno krilato stvorenje je proletjelo pored mene čudno me gledajući. Sada sam se tek prestravio. Ne razmišljajući, ušao sam natrag u kutiju. Vrata su se sama od sebe zalupila. Sjeo sam na pod još uvijek pod dojmom. Odjednom sam začuo poznati zvuk. Zacrnilo mi se pred očima kad se zvuk utišao. Čuo sam glas kako govori Miles, rekla sam ti već da ne podešavaš budilicu tako glasno. Sad si probudio i mene i svog oca. Ajde, diži se, zakasnit ćeš na razgovor za posao! Naravno da je to bio samo san. Kao da bi se meni takvo nešto moglo dogoditi. I sad moram nat ra g svo m dosadnom životu. Dora Prkačin, 7.b

10 Ah! Tako sam umorna. Danas se svašta dogodilo. Sutra opet u školu! Tko je uopće i izmislio školu? Kad ju je već izmišljao, mogao ju je izmisliti malo zabavniju! Sklapam oči i tonem u san. Probudila sam se. Zar je već dan? Opet ta škola! Na putu do škole susrela sam hobotnicu. Što hobotnica radi na suhom? Stvarno ne znam, ali koliko sam je razumjela, htjela me odvesti u školu. Jesam li spomenula da je hobotnica bila narančasta s osam duuugačkih krakova? Pozdravila sam se s hobotnicom i krenula dalje. ŠTO? Što mi se dogodilo sa školom? Umjesto Škole vidim veeeliki biskvit (naravno, u obliku škole) preliven čokoladom. Uđem ja tako u tortu i ugledam svoje Sanjala sam prijatelje. O ne, matematika je prvi sat! Ali što je ovo? U učionici su stolovi i stolice u obliku brojeva. Sjedila sam na broju šest. Učili smo zbrajati koliko kolačića s džemom možemo pojesti, a ja sam ih pojela sedam! Nakon matiše imali smo tjelesni. Dvorana je bila oblijepljena kriškama želea i skakali smo po sljezovim kolačićima. Na tehničkom smo sastavljali vozila od čokolade i keksa, a kasnije smo ih mogli pojesti! Na geografiji je profesorica donijela Sunčev sustav Helena Mrljić, 5.b napravljen od čokolade, keksa i žele bombona, a na povijesti smo izmišljali svoje vlastito klinasto pismo i napisali par rečenica, ne po glini nego po čokoladi. Nakon nastave krenula sam doma. Na putu sam čula kako me netko zove, ali nisam vidjela n i k o g a. Odjednom sam se probudila u svom krevetu. Shvatila sam da je sve to bio samo san i čvrsto sam odlučila: Volim školu, ali samo u snu! Helena Mrljić, 5.b Spava zvjezdano blago i more sklapa oči Nebo plavo. More mirno. Zvijezde sjajne. Nebo svijetli. More šumi. Zvijezde trepere. Osjećam se mirno. Kasna večer. Ne mogu spavati. Ustajem i odlazim na plažu. Prolazim blještavom rivom i jedem sladoled. Stigao sam na plažu, a na njoj nema nikoga. Samo pijesak, oblutci i stijene. Sjedim ja na stijeni. Promatram more, a ono blještavo kao i samo nebo. Malo šećem, pa Blagi povjetarac gladi mi kosu. A more još šumi i šumi i šumi. sjedim, pa opet šećem, pa opet sjedim. Sve je tako tiho i mirno. Osjećam se smirujuće, a sad i pomalo umorno. Vraćam se kući. Blagi povjetarac gladi mi kosu. A more još šumi i šumi i šumi. Mirna večer. Ali neće trajati zauvijek. Lovro Bzdilik, 8.c Prosinac Stigao je prosinac, a s njime i zima. Jedno je jutro pao snijeg i ja bi uživala u prirodi pod snježnim pokrivačem. Na Badnju večer moja obitelj i ja okitili smo borić svjetlucavim kuglicama i lampicama. Jutro je. Probudila sam se i rekla: BOŽIć JE! Otrčala sam na kat i pod borićem našla darove. Bilo je jako hladno pa sam obula čarapetine. Prošlo je nekoliko dana. Stigla je Nova godina. Bilo je mnogo vatrometa i uživanja. Noćno nebo obasjavale su zvjezdice i boje vatrometa. Bilo je spektakularno! To je bio moj najbolji prosinac do sada. Tamara Martinović, 3.a Sarah Premuš, 3.c 10 MI NAJMLAĐI

11 OŠ KUSTOŠIJA Bio jednom mladić po imenu Matej. Živio je predgrađu velikoga grada sa svojim ocem. Njegov je otac naporno radio dok je on izbjegavao školu i danonoćno ljenčario. Jedne se večeri otac umoran vratio s posla, a sin je besposleno ležao u krevetu. Ocu je dosadilo svaki dan poticati sina na učenje i da učini nešto od svog vlastitog života. Odlučio je poslati ga na neko vrijeme u šumu da se brine sam o sebi. Iako ga je mladić pokušavao odgovoriti, otac se nije dao pokolebati. Već sutradan Matej je morao rano ustati i s vrećom najpotrebnijih stvari zaputio se u šumu. Nakon nekoliko dana, kad mu je ponestalo hrane, shvatio je da mora pronaći nešto za jelo. Dugo se dvoumio, a na kraju je teškog srca odlučio otići u ribolov. Dok je prolazio šumom, podilazili su ga trnci, jer je to bilo prvi put da je potpuno sam u šumi. Bila je mračna i svako malo čuli bi se čudni zvuci. Rijetko kad bi se kroz guste krošnje probio tračak sunčeve svijetlosti. Stigavši na obalu mora, malo se odmorio od puta jer je bio jako lijen i lako se umarao i kod kraćih udaljenosti. Nakon toga, počeo je pecati. U početku nije ništa ulovio, ali nakon nekog vremena počeo je loviti male ribice. Shvatio je da, ako ostane na obali, neće uloviti niti jednu veću ribu. Spazio je na obali nekoliko debala od kojih je izradio splav. S njim se otisnuo na pučinu. Tamo je primijetio svjetlucanje u moru. Odmah je bacio udicu i nešto je zagrizlo. Povukao Spektar je i jako se iznenadio kad je ugledao zlatnu Linda Lekaj, 5.b ribicu. Neko ju je vrijeme zapanjeno promatrao, a onda ju položio na splav. Zlatna ribica mu se obratila: Ako me vratiš u more, ispunit ću ti jednu želju. Matej je dugo razmišljao, a onda se dosjetio: Želim biti kralj cijeloga svijeta i da me svi ljudi svijeta slušaju! Zlatna ribica ga začuđeno pogleda i upita želi li to? Matej je bio siguran i Matej je obećao samom sebi da će u životu pomagati ljudima. Zlatna ribica nije odustajao od svoje želje. Prošlo je mnogo godina od trenutka kad je Matej postao kralj svijeta i svi su ga ljudi slušali i udovoljavali Moji baka i djed 11 svakoj njegovoj želji. Ali to nije doprinijelo da u svijetu bude bolje, već naprotiv, bilo je sve gore i gore. Ljudi su bili gladni i bolesni, a voda i zrak su bili zagađeni. Zlatna ribica odlučila je nešto poduzeti. Jedne je noći otela Mateja i odvukla ga u svoje podvodne dvore. Tamo je Matej trebao naporno raditi, ali bi zauzvrat dobio pošten obrok. U početku Matej nije želio raditi jer je g o d i n a m a s a m o ljenčario i besposličario. Ubrzo je shvatio da će, ako se ne pokrene, umrijeti od gladi. Dan za danom Matej se mijenjao i postajao svjestan svojih dosadašnjih pogrešaka. Zlatna ribica mu je učinila posljednju uslugu. Vratila ga je na obali. Veselo je odjurio u grad i primijetio da je sve bilo kao kad ga je otac poslao u šumu. Matej je obećao samom sebi da će u životu pomagati ljudima. Nakon par godina upoznao je jednu djevojku s kojom je osnovao obitelj. Pustolovinu sa Zlatnom ribicom zadržao je za sebe kao tajnu. Često je odlazio na mjesto gdje ju je našao, ali je nikada više u životu nije vidio. Goran Neven Paleari, 5.a Moji baka i djed su zanimljivi bračni par. Oboje su u mirovini. Svako jutro već petnaest godina piju kavu sa susjedima koji žive nasuprot njihovoj kući. Oboje imaju problema s kilama pa im je sve teško. Baka je jako dobra žena i voli pomagati drugima pa ju zato cijelo susjedstvo voli. Djed je pak malo čangrizav, ne voli se baš šaliti, a i živciraju ga mala djeca. Moji baka i djed su kao pas i mačka: baka voli zezati djeda, a djed pak mrzi glupe šale. Ponekad mi se čini da s e o n i s t v a r n o vole, a ponekad da baš i ne. Oboje vole rad u vrtu pa se i time Nika Bosančić, 3.c vole pozabaviti. Baka je jako dobra u radu sa cvijećem, a djed voli raditi u vinogradu. Njih dvoje su jako dobri kad rade zajedno pa se to može zaključiti i po izgledu našeg vrta. Jako volim baku i djeda jer su jako dobri prema meni. Sve mi žele kupiti i čuvaju me kao oko u glavi. Zadovoljna sam s njima i oni su najbolji djed i baka na svijetu! Ella Čovran, 6.a

12 Jesen u meni i ja u jeseni Došlo je to doba. Jesen je došla u grad. Sa svakog drveta maknula je posljednji list. Jesen je šarena, lišće joj je na cijelom tijelu. Haljina napravljena od šarenog lišća, žutog, crvenog i smeđeg. Pozvala me da s njom obiđem svaki kutak šume i provjerim ima li još lišća na drveću. Odlazim na livadu i bacim se u hrpe lišća. Tako je mekano kao da ležim na krevetu. Promatram kako šumske životinjice skupljaju hranu za hladnije dane, zapravo kada dođe zima. U vrtu sve miriše na jesenske plodove. Kao Uskrs u kući. S mamom sam složila košaru punu oraha, buča, kestena Kad pogledam kroz prozor, više ne vidim prizor zelenog lišća na drveću, već gole grane čije lišće leži na tlu. Došla je po mene gospođa Jesen, primila me za ruku, odvukla me, a onda smo nestale u vjetru. Najedanput smo se stvorile pokraj potočića kojega je prekrilo lišće. Bilo je tako prekrasno. No nije dugo potrajalo, jer je zapuhao vjetar, toliko jaki da je odnijelo gospođu Jesen, a Larisa Hercigonja i Marija Žderić, 3.a mene vratilo kući. Bila sam tužna i zabrinuta što se dogodilo gospođi Jesen. Odjednom mi list sjedne na dlan i kaže da se ne brinem za gospođu Jesen, da je dobro i da je trebala otići u drugi kraj. Bila sam sretna što je sve uredu s gospodom Jesen. Sara Starčević, 6.c Moja najdraža susjeda Odlučio sam pisati o svojoj najdražoj susjedi, teti Dari. Nje nažalost više nema već godinu dana. Iako je bila stara, a ja malen, bili smo najbolji prijatelji. Često me čuvala dok su moji roditelji radili. Igrao sam se u njenom dvorištu. Zajedno smo brali kruške i šljive. Išli smo u šetnje, a poslije smo pili najfiniju dječju bijelu kavu. Ja sam joj popravljao televizor kad nije znala koji Najedanput smo se stvorile pokraj potočića kojega je prekrilo lišće. Recept za rješavanje nesuglasica i svađa gumb treba stisnuti. Razgovarali smo o svačemu. Kada sam bio tužan, ona me je tješila. Obožavala je da joj pričam o događajima iz škole jer ju je to podsjećalo na njenu mladost. Prije malo više od godinu dana teta Dara se razboljela. Često sam je posjećivao i nadao se da će ozdraviti. Jednoga dana, krajem listopada je umrla. Bilo mi je jako teško. I sada mi je teško pisati o tome. Tužan sam, ali sam siguran da je ona sad u raju jer je bila jako dobra. Domagoj Pavlek, 5.a SASTOJCI: ljubav, žličica poštovanja, vrećica sreće, kap uzbuđenja, čaša pomirenja i dobroćudni prah sreće. PRIPREMA: pomiješamo čašu pomirenja s vrećicom sreće i kapi uzbuđenja. Smjesa treba biti gusta. Zatim izmiješamo ljubav sa smjesom i tomu dodamo žličicu poštovanja i dobroćudni prah sreće. 12 Sve zajedno pomiješamo i dobijemo gustu smjesu. Tu gustu smjesu prelijemo u zdjelu i dodamo žličicu sreće. Zdjelu stavimo u pećnicu u kojoj se peče 7 sati. Izvadimo i dobili smo kolač u obliku srca sa svim potrebnim sastojcima za savršeno rješavanje nesuglasica i svađa. Nika Aćimović Pintarić, 3.b Nina Marenić, 3.c MI NAJMLAĐI

13 OŠ KUSTOŠIJA Pas ima dobar njuh nanjuši topli kruh. Na stolu je zdjelica i u njoj pšenica. Djed voli kruh bijeli pojeo bi ga cijeli. Lara Campanello 3.a Mekan kruh na stolu stoji Obitelj ga jako voli Ima vrsta svakakvih Crnih, bijelih, kukuruznih Mama već nešto spravlja Vodu odmah brzo stavlja Vruća peć peče kruh Zato on nije suh Luna Dasović, 3.a Kad zahladi, prosinac se javi, kapicu na glavetinu stavi, a na nožicu čarapetinu. Pjesmicu zvjezdice znale, a glasi Božić. Snježina je pala, Prosinac pa rječinu zaledila. Lara Campanello 3.a Kruh Kukuruzni kruh se peče I kroz moje grlo teče. Volim jesti kruh. A ti braco? Jesi li gluh? Navečer kad sam gladan Paše mi kukuruzni kruh lagan Daniel i Matko, 3.a Nevrijeme Šeta se, šeta djeda pa od umora sjeda. Ptica lijepu pjesmu pjeva u daljini grmi i sjeva. Vijori se, vijori grana, djeca od straha uplakana. Gleda djeda djecu malu, trče, trče sva u strahu. Poskakuje vjeverica, maca bježi djedi se od svega koža ježi. Kreće djeda svojoj kući polako poskakujući. Daniel Cvijanović, 3.a Kukuruz Tomislava Barić, 1.c Prosinac Jednoga dana pala je snježina. 13 Bilo je hladno, pa sam na noge obukao čarapetine, a na glavu kapicu. Navečer, kad sam izašao van, na nebu sam vidio zvjezdice kako svijetle. Od njih je jedna doletjela na borić. Imao sam jedan štapić s kojim zamahnem i odmah čujem kako zaleđena rječina pjeva pjesmicu. Daniel Cvijanović, 3.a Moj pas Moja mama Moj pas Grom je pravi gospodin, Često ga kupamo,režemo mu nokte, Moja mama je jako lijepa. Vodimo ga na šišanje. I ja je jako volim. Čim obavimo sve to, Grom izgleda tako lijepo Ona je tu za mene. Kao gospodin. Ona me tješi kad sam tužna, Gospodin Grom, to mu je nadimak! Smije se sa mnom kad sam vesela. No čak i da nije gospodin i dalje bi ga I zato ju obožavam, Sara Stjepanović Voljela kakav god bio. Jer da nije nje, Ne bi bilo ni mene. Ema Martinović, 3.B Ema Martinović, 3.B

14 Vukovaru, tužni grade, u ratu si bio, mnoge drage izgubio. Sunce te nije obasjavalo kao sad u zlatu, jer bio si crven, bio si u ratu. Sjećamo se tih dana, dana u suzama. Vukovar Vukovaru, rat je jedan bio nikom mio. Branitelji su živote svoje dali, da bi mi život bolji imali. donosimo im na grobove cvijeće, pomolimo se i palimo im svijeće. neka im je vječna slava, naša domovina ih je dala! Vukovaru, slobodan ti si, U ratu više nisi Branitelji tvoji hrabri, mili Mnogi su i živi Neki su ostali invalidi, Svaki dan ih se vidi Naša će ih usta vječno hrabriti, S njima ćemo se ponositi. Lara Campanello, 3.a Branitelji su živote svoje dali, da bi mi život bolji imali. - Mačići Mali mačić gleda, Pokraj svoje mame sjeda. Ostali mačići trče, A umorna mačka hrče. Mačka se probudila, Digla se i poskakuje, I svoje mačiće miluje. Vani je hladno, sniježi, A mačka s mačićima Brzo u kuću bježi. Mačka im pokazuje Kako se miševi love, I u tom im dokazuje. Veš se suši, S vjetrom se bori Kao kad zastava vijori. Počela je kiša i sijeva, Ali djevojčici to ne smeta, Ona se s mačićima igra i pjeva. Lara Campanello, 3.a Moja mama Moja baka je dala mojoj majci ime po djedu Rajku. Ima lijepo ime kao što je i ona. Visoka je i vitka, kosa joj je smeđa, a oči žuto-zelene. Uvijek se želi sa mnom i bratom maziti. Svaki dan nađe vremena za igru s nama. Kada smo bolesni noću ne spava zato jer nam daje lijekove i mjeri temperaturu. Tada je vrlo brižna i zabrinuta. Znam da nas voli. To pokazuje toplim riječima, svojim ponašanjem prema nama i zagrljajem. I mi volimo nju. S njom smo uvijek sretni, zadovoljni i sigurni. Želim da i ona bude sretna sa mnom i bratom. Matko Skozrit, 3.a Dora Marković, 8.a 14 MI NAJMLAĐI

15 OŠ KUSTOŠIJA Snimanje na Marsu Tata i mama bili su oduševljeni mojim zanimanjem za film. Odmah su mi kupili 10 kamera. Najpoznatiji glumci došli su na snimanje mog prvog filma. Snimalo se na Marsu. Glavnu ulogu imao je Suki, najpoznatiji stanovnik Marsa. Sjajno je odglumio sa četiri glave. Kino-dvorane su bile prepune. Ipak sam pomalo tužan jer se Lama odselila na Veneru. Nema veze. Sljedeći film snimat ću tamo. Publici se svidio moj prvi film i zamolili su me da snimim film na nekom drugom planetu. Raketom sam odletio do Venere. Zvao sam Lanu i pitao ju da bude zvijezda mog drugog filma. Ona je pristala i nakon snimanja sam shvatio da je ona moja ljubav. Izvanzemaljci pod zemljom Igrala sam se u dvorištu sa svojim bratićem Kristijanom. Odjednom su se otvorila vrata u zemlji, kraj kućice za igranje. Na travu su izašli izvanzemaljci sa ručnicima za plažu. Raširili su ih po travi i krenuli se sunčati. Nas nisu ni primijetili. Tada smo se nas dvoje spustili pod zemlju i ugledali veliki bazen. Bio je pun zelene vode. Između palmi je bilo puno letećih tanjura. Ušli smo u bazen i kupali se s ostalim izvanzemaljcima. Kada smo izašli na travu, bili smo zeleni kao i oni. Tu boju nismo nikad mogli isprati. Ana Lučić, 3.a 15 Tamara Martinović, 3.a Jumicar U srijedu je bio Jumicar u našoj školi. Prvo smo imali predavanje o prometu. Učili su nas kako se prelazi pravilno cesta. Kako se biciklisti priključuju glavnoj cesti. Nakon predavanja išli smo se slikati i voziti autiće, bila sam jako nestrpljiva. Htjela sam što prije voziti, mislila sam da je to lako. Kada sam krenula, vidjela sam da je u stvari to jako teško. Moraš stalno paziti na prometne znakove i polako voziti. Jako sam uživala u vožnji, pet krugova je brzo prošlo. N a k raju smo d o b i l i diplome, fotografije i vozačke dozvole. Htjela bih Jumicar voziti svaki dan. Iva Gregić, 3.a Paola Jakupec, 4.b Jumicar U našoj školi omogućili su nam projekt koji se zove JUMICAR! Jumicar je učenje o prometu. Imali smo predavanje jedan sat, a nakon toga vožnju deset minuta svakih pet učenika. Naučili smo neke prometne znakove. Shvatio sam sve ozbiljno, ali na zabavan način. Vozili smo i MINI AUTE!! Vožnja je bila najzabavnija. Lovro se sudario sa mnom četiri puta. smiješno. To nam je bilo Svidio mi se taj projekt. Volio bih da se tako nešto poučno i zabavno održi u školi. Noa Hrupec, 3.a Ana Gavran, 1.c Prometni znakovi

16 Glavna uloga: priroda sporedna uloga: čovjek Priroda je svuda oko nas. Živi s nama. Bila je tu prije nas, a bit će i poslije. Ljudi ne shvaćaju da nam je ona dala sve što imamo. Ovaj papir na kojem pišem, nastao je od svih onih posječenih stabala koja su činila prelijepu šumu. Kad samo zamislim koliko je životinja izgubilo svoj dom, svoje stanište, zavrti mi se u glavi. Ali, to je samo mali gotovo mikroskopski dio onoga što mi zapravo činimo prirodi. Mi, ljudi, smo vrlo zanimljiva bića. Ponekad je zabavno razmišljati i nabrajati stvari koje činimo loše i na krivi način. Nama je sada potrebno mnogo stvari za normalan, a neki bi rekli i sretan život. Mobiteli, računala, sva nova čuda tehnologije nas uništavaju, no nikako da to primijetimo. Djeca danas provode više vremena na mobitelu nego u razgovoru s roditeljima. Sve te nove (ja bih ih nazvala neprirodne) stvari nas čine slijepima. Ne vidimo ono što se zapravo događa. Gdje su ona vremena kad su nogometna igrališta i parkovi bili puni sretne i vesele djece a ne tmurnih lica razočaranih tinejdžera? Zaboravljamo na bitne i prirodne stvari u svojemu životu. Živim u dobu u kojem me sram reći da sam pročitala četiri knjige preko ljeta ili da sam šetala šumom s bakom zato što ću biti glavni predmet ismijavanja. No, vratimo se na prirodu. Otkad smo nastali pa do sada napredujemo, ali ja ipak mislim da nazadujemo. Kažu da živimo s prirodom. Ne. Mi živimo od nje, a ponašamo se kao da smo mi stvorili nju. Mislimo da imamo to pravo odsjeći neko stablo koje nam je na putu, zgaziti nekog mrava Vito Krešo Lovrić, 3.c koji nam hoda po zidu. Jednog dana ćemo shvatiti da griješimo. Ali tada će već biti prekasno. Jeste li se ikad zapitali što će biti kad nestane nafte, zemnog plina ili vode? Odgovor na to pitanje saznat ćemo uskoro jer samo je pitanje vremena kad će doći do tog. Zbog koga? Kako? Zbog samih nas. Ne vidimo dalje od sebe i naših želja, naših potreba. Došli smo na ovaj svijet i mislimo da smo glavni, da je sve naše. Posljedice svih naših djela, loših i dobrih, saznat ćemo uskoro. Vrijeme je za promjenu. Mia Vaclavek, 8.a Proljeće uvijek prirodi i čovjeku daruje posebnu ljepotu Proljeće je. Napokon. Iako mi se zima više sviđa, ali nije ni proljeće loše. Donosi razne mirise, boje, pa čak i okuse. Ove godine proljeće je ranije počelo, a to zaključujem jer je sve toplije i dani duže traju i kalendarski još nije počelo. Evo ga! Proljeće stvarno dolazi. Vidim ga kroz prozor! čovječuljak, ne baš visok, no da oboji cijelu prirodu i ne treba mu visina. Ima kist kojim, čim dotakne neku biljku, pretvori je u pravu ljepoticu. Ima velik šešir pun cvjetića. Odijelo mu je zeleno ukrašeno listićima. A cipelice? Cipelice su mu vrlo šarene. Ima plavo-zelene oči, šiljasti nos i malena usta s velikim osmijehom. Obrazi su mu jako rumeni. Uši su mu kao u vilenjaka, a kosa mu je vrlo šarena. Sve je ukrašavao svojim kistom. Došlo je i Sunce koje je sve 16 obasjalo. No, bila je jedna žena Obrazi su mu jako rumeni. Uši su mu kao u vilenjaka, a kosa mu je vrlo šarena. kojoj je sve smetalo. Kad je kiša nije dobro, kad je Sunce nije dobro. Ona je voljela samo tmurno vrijeme, ali bez kiše, oblačno. Nije joj bilo pravo što je došlo proljeće. Bila je namrgođena. Proljeće je vidjelo njeno namrgođeno lice i poslalo vjetar da je malo poškaklja, no ona se još više ljutila. Kad je to proljeće vidjelo mislilo je da bi joj dobrodošla kiša, pa joj je dalo proljetnu kišu i maknulo Sunce, ali je žena i dalje bila ozbiljna i smrknuta. Zatim se proljeće dosjetilo da bi je razveselila duga i bilo je u pravu. Kad su se kiša i Sunce ujedinili, nastala je duga koja je razveselila gospođu, a proljeće je napravilo još veći osmijeh. Tko bi rekao? Maria Stjepanović, 6.b Ivana Prskalo, 4.c MI NAJMLAĐI

17 OŠ KUSTOŠIJA A samo sam ih htio obradovati 17 Dan prije očevog rođendana puno sam razmišljao o poklonu. Na kraju dana sam se sjetio da je tata cijelo vrijeme govorio kako mu trebaju čizme za snijeg. Kad sam se napokon toga sjetio, išao sam zvati mamu da je pitam bi li me mogla odvesti do šoping centra. Mama mi je rekla da će se požuriti po mene pa ćemo otići odabrati čizme za tatu. Kad je napokon došla po mene, bilo je već sedam sati. Morali smo se požuriti da bi stigli u dućan. Na kraju smo sve stigli obaviti, i nakon toga smo još malo stigli razgledati dućane. Nakon brzinskog kupovanja poklona za tatu, morali smo se i doma Tata je prvo otvorio bakin poklon, kada ga je otvorio nisam mogao vjerovati svojim očima. požuriti da uspijem sakriti poklon prije nego što tata dođe. Našao sam savršeno mjesto za sakriti poklon bez da ga itko n a đ e. N a k o n t r a ž e n j a savršenog mjesta za sakrivanje o č e v o g p o k l o n a, legao sam u krevet. Od uzbuđ e n j a n i s a m m o g a o z a s p a t i. Jedva sam čekao da Sportaš predam ocu N. Adžija, 1.a svoj poklon, ali i da vidim očevu reakciju. čekao sam i čekao da napokon svane novi dan. Dok sam čekao, razmišljao sam što ako netko kupi ocu isti poklon kao i ja, ali onda sam zaključio da je jako mala vjerojatnost da se to dogodi. Napokon je došlo i svitanje novog dana, očevog rođendana (8.11.). Zatim se probudio i moj otac. Brzo sam otrčao po poklon da budem prvi koji će mu pokloniti i čestitati, ali baka me preduhitrila. Tata je prvo otvorio bakin poklon. Kad ga je o t v o r i o, n i s a m mogao vjerovati svojim očima. Bile su to iste čizme koje sam ja kanio pokloniti ocu. Otac je došao do mene, ja sam mu poklonio svoj dar za kojeg sam mislio da neće biti dobar, ali kada ga je otac otvorio, počeo se smijati. Svi su ga upitali što je smiješno, zatim je pokazao i svi su se počeli smijati osim mene. Potom su n a stale p repirke između mene i bake, tko će mijenjati svoj dar. Na kraju smo odlučili da ću to biti ja, zato jer sam mlađi i zato jer sam ja svoj poklon predao drugi. Kad sam ocu donio drugi poklon to jest zamjenski, rekao mi je: Ovo je najbolji rođendanski poklon. Jan Marijan Kovačević, 8.a Samo onaj tko odraste i ostane dijete jest čovjek Ostati dijete tajna je vječne mladosti. Ne vječnoga života, jer je to nemoguće. Svemu dođe kraj. No, proživjeti ga sa životnom energijom, snagom i žarom koji imaju djeca, veliko je blago. Blago vrijedno traženja. Djeca i odrasli imaju drugačiji pogled na život. Ono što je djeci važno, kad odrastu često potisnu i zaborave. Različita su razmišljanja, prioriteti, sanjarenja djece i odraslih. Nešto što nam je sada bitno možda nas neće toliko zanimati za nekoliko godina. Odrasti znači prihvatiti užurbano kretanje svijeta. Ne postoji vječni život. To je samo iluzija, ali ona nas ipak potiče i gura dalje. Izabrati da sebe doživljavamo kao dijete, isto je iluzija. Sve raste. Sve se mijenja. I na koncu, sve završava. Takav je život. Karlo Boroš, 7.a Dan-noć Ema Nesek, 1.c Jakov Frajt, 3.c

18 Rado bih krenula na petu stranu svijeta Krenula bih na petu stranu svijeta zato što bi to bilo mjesto mašte, veselja i smijeha. Bilo bi to čarobno mjesto gdje bi ljudi išli uživati i opuštati se. Ljudi bi tamo mogli ići besplatno, jedni bi drugima pomagali. To bi bilo idealno mjesto za stanovati. Tamo je prekrasno, čisto more, nema automobila koji bi zagađivali zrak. Ljudi bi bili ekološki osviješteni. Nitko ne bi nosio plastične vrećice, nego bi svi imali platnene. Ne bi bilo tvornica i glavni izvori energije ne bi bila fosilna goriva. Na petoj strani svijeta bi bila mjesta u kojima bi se ljudi opustili u tišini, a ne bi nedostajalo mjesta u kojima bi se ljudi zabavljali. Ljudima bi bilo svejedno jesu li crne ili bijele rase ili koje su religije. Poštivali bi se onakvi kakvi jesu. Tamo bi živjele sve moje prijateljice, kad bi bila tužna razveselile bi me, kad bi bila usamljena pravile bi mi društvo. Svaki dan bi se družile i zabavljale. U školu bismo mogli ići samo ako želimo, ali ne samo mi djeca, nego ljudi svih uzrasta. Ne kažem da u ove četiri strane svijeta nije lijepo. Da postoji peta strana, nekad bih išla tamo nekad ne. Sigurno se pitate zašto tamo ne bih zauvijek ostala. Istina, lijepo je tamo i sve, ali ipak u ove četiri strane svijeta postoji savršeno mjesto gdje bih živjela. To ipak nije Zagreb. Lucija Renić, 6.b Dvorac Anabela Strojnik, 3.c Nagrađeni i pohvaljeni učenici Učenici koji su sudjelovali na Državnom natjecanju Luka Čabraja - matematika i fizika Sebastian Rabuzin - Lidrano Ivana Bosančić i Iva Prosenečki - biologija Uzorni učenici Filip Dužević - 5.c razred Petra Potočki - 6.c razred Tibor Vukelić - 7.a razred Antonija Vlahek - 8.b razred Torba Noa Roginić, 1.a Uzoran učenik generacije Tibor Vukelić, 7.a razred Najuzorniji razredni odjel 7.c razred Maskirano srce Ella Lee Sherman, 1.c 18 MI NAJMLAĐI

19 OŠ KUSTOŠIJA Zabavni kutak 19 ****D (PRIJEVOZNO SREDSTVO ) č Đ=D (OMILJENI SLATKIŠ) MOZGALICA : Koliko dva i pol štapa imaju krajeva? (šest) PRODAJEM KUĆU NA KLIZIŠTU,NIJE PUNO PRESLA Rješenje križaljke je. Stripovi 1.Umanjenica riječi jabuka. 2. Riječno ušće uvučeno u kopno. 3. Oni koji surađuju s policijom. 4. Nakit koji se stavlja na uho. 5. Predmet u kojemu vidiš svoj odraz. 6. Uređaj za izvršavanje matematičkih operacija 7. Umanjenica od riječi olovka. 8. Bijela ptica koja donosi sreću. Ako ste točno riješili križaljku, u označenim poljima dobit ćete ime mitološkog bića kojeg vole mala djeca. Veronika Kresonja, 8.c Ružica Poduška, 8.c

20 Mi najmlađi OŠ K U S T O Š I J A Sokolska 7, Zagreb. "Dao Svevišnji da ova škola bude na korist ovome vrijednome puku. Djeca njihova neka crpu ovdje blagosloveno slovo nauke, plemenito srce i poštenu dušu, da budu danas, sutra značajni ljudi, čestiti općinari i pošteni Hrvati. Ljubav neka veže nastavnike uz djecu jer iz ove ljubavi rađat će se zahvalnost mališa koji će biti najbolji zalog učiteljima, lijepe uspomene i čestitoga života njihovih učenika. Učiteljima koje je zapao najčasniji dio u javnome radu jer imadu u rukama mlado pokoljenje narodno, a prema tom i njegovu budućnost, bila ova škola mjesto gdje će uzgajati povjerenu im djecu, oplemenjivati im um i srce. " Riječi su pri blagoslovu dvorazredne pučke škole, velečasnoga gospodina Franje Horvata 22. Uredništvo Prof. Rabljenović sa članovima literarne grupe Prof. Radoš sa članovima foto grupe koji su dizajnirali školski list: Maria Zidanić, Sara Krčelić i Tena Rod Prof. Behaim, Volović i Augustinović koje su lektorirale sadržaje Učiteljice koje su prikupljale sadržaje Učenici autori literarnih i likovnih radova Učenici koji su sudjelovali u prepisivanju tekstova