Originalni članak Original article EPIDEMIOLOŠKE KARAKTERISTIKE CELIJAKIJE DJEČIJEG DOBA NA PODRUČJU TUZLANSKOG KANTONA Lejla OSMANČEVIĆ, Husref TAHIR

Транскрипт

1 Originalni članak Original article EPIDEMIOLOŠKE KARAKTERISTIKE CELIJAKIJE DJEČIJEG DOBA NA PODRUČJU TUZLANSKOG KANTONA Lejla OSMANČEVIĆ, Husref TAHIROVIĆ 1 Klinika za dječije bolesti, 2 Služba za naučnoistraživački rad i edukaciju Univerzitetsko-kliničkog centra Tuzla, Tuzla Bosna i Hercegovina Lejla Osmančević Klinika za dječije bolesti Tuzla Bosna i Hercegovina lejlaosmancevic1967@yahoo. com Tel.: Primljeno: Prihvaćeno: Cilj Istraživanje je poduzeto s ciljem da se utvrde epidemiološke karakteristike celijakije dječijeg doba na području Tuzlanskog kantona. Ispitanici i metode Retrospektivnom studijom analizirana je medicinska dokumentacija Klinike za dječije bolesti u Tuzli od 68 pacijenta u dobi od 0 do 14,9 godina u kojih je dijagnostikovana celijakija u razdoblju od do U odnosu na tip bolesti ispitanici su svrstani u tri grupe. Prvu grupu činili su ispitanici sa tipičnim, drugu sa atipičnim i treću sa asimptomatskim oblikom celijakije. Rezultati Od 68 oboljelih tipični oblik celijakije imalo je 44 (64,7%) djece, 16 ili 23,5% imalo atipični oblik, a asimptomatski oblik celijakije osam (11,8%) ispitanika. U opštini Tuzla bio je najveći broj oboljele djece (14 ili 20,6%). Ukupna prosječna stopa incidence celijakije u posmatranom periodu za oba spola uzrasta od 0 do 14,9 godina iznosila je 0,05/1000, dok je prevalenca celijakije za godinu iznosila 0,73/1000. Od godine kada je zabilježeno sedam, broj novootkrivenih slučajeva se postepeno povećavao do 12 u godini. Zaključak Tipični oblik celijakije imao je najveći broj oboljele djece u dobi od 0 do 1,9 godina, dok je atipični i asimptomatski oblik bolesti bio značajno manje zastupljen. Prosječna stopa incidence celijakije u posmatranom periodu za oba spola uzrasta od 0 do 14,9 godina iznosila je 0,05/1000. Broj novootkrivenih slučajeva celijakije u posmatranom periodu se značajno povećavao što se može objasniti češćim korišćenjem specifičnih seroloških testova na celijakiju, kao i primjenom serološkog skrininga na celijakiju u djece oboljele od dijabetes melitusa tip1 i Hashimotovog thyroiditisa. Ključne riječi: Celijakija Djeca Epidemiologija Tuzlanski kanton 171

2 Uvod Celijakija je genetski uvjetovana, imunološki posredovana hronična bolest tankog crijeva, koja nastaje kao posljedica specifičnog imunog odgovora na gluten. Ova bolest zadovoljava sve kriterije prave autoimune bolesti, jer je poznata genetska podloga, antigen iz okoliša koji pokreće imuni odgovor kao i autoantigen koji ima kljućnu ulogu autoimunog odgovora (1). Bitne su joj karakteristike: trajna nepodnošljivost na gluten, različitih stepen oštećenja (morfološkog i funkcionalnog) sluznice tankog crijeva kao i čitav niz različih kliničkih simptoma od kojih nisu svi posljedica malapsorpcije. Bolest se javlja u djece i odraslih. Međutim, celijakija sa klasičnom kliničkom slikom bolesti češća je u prvim godinama života. Tipični oblik celijakije se opisuje kao bolest koja je praćena proljevom, nenapredovanjem i distendiranim abdomenom (2). Atipična forma bolesti javlja se u vrlo ranom dojenačkom periodu, ili poslije 2. godine života gdje tipični gastrointestinalni simptomi za celijakiju nisu prisutni, dok ostali gastrointestinalni simptomi mogu biti slabije izraženi (3). Asimptomatska (tiha, skrivena) celijakija nalazi se u osoba kod kojih nisu prisutni simptomi bolesti. Kod njih su serološki testovi pozitivni, a nalaz bioptičkog materijala sluznice tankog crijeva odgovara onome kod celijakije (4). Celijakija predstavlja jednu od najčešćih genetski poznatih bolesti, sa prevalencom od 1% do 2% u općoj populaciji. Prema najnovijim epidemiološkim studijama rađenim u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama, prevalenca celijakije u djece se kreće od 3 do 13/1000 (1:300 do 1:80) (5). U Hrvatskoj je novijim istraživanjima u Međimurskoj županiji utvrđena kumulativna incidenca od 1,9:1000 živorođene djece, te prevalenca oko 1:400 u populaciji školske djece (6), dok je u Crnoj Gori za period godina zabilježeno 96 (2,9%) djece oboljele od celijakije (7). Incidenca klasičnog oblika celijakije u Rasinskom okrugu (Srbija) iznosila je 1:1000 (8). Posebno je česta kod bliskih srodnika oboljelih od celijakije, kao i osoba sa urođenim nedostatkom imunoglobulina A i bolesnika sa autoimunim i hromozomskim oboljenjima (9). Dobar primjer za objašnjenje epidemiologije ove bolesti predstavlja vrh ledenog brijega. Po tom modelu samo mali broj pacijenata ima klinički manifestnu bolest, dok je većina bolesnika bez tegoba koji obično ostaju nedijagnostikovani (10). Stopa mortaliteta u neliječenih pacijenata oboljelih od celijakije je 1,9 do 3,8 puta veća od stope mortaliteta u općoj populaciji (11). Smanjenje ove stope, nakon jedne do pet godina od uvođenja bezglutenske dijete, sugeriše da bezglutenska dijeta predstavlja protektivni agens za razvoj malignih bolesti kao najteže komplikacije neliječene celijakije (12). Značaj ovog istraživanja leži u činjenici da je do sada vrlo malo napisano o celijakiji i da nema zvanično objavljenih rezultata o njenoj učestalosti u Bosni i Hercegovini. Cilj rada je bio da se analizira pojava bolesti prema spolu, uzrastu i mjestu stanovanja ispitanika, distribucija pojedinih oblika celijakije po godinama u periodu istraživanja, te da se ispita incidenca i prevalenca celijakije u djece u uzrastu od 0 do 14 godina na području Tuzlanskog kantona. Ispitanici i metode Područje istraživanja Tuzlanski kanton (TK) je administrativna jedinica Federacije BiH i sastavljena je od 13 opština. Nalazi se u sjeveroistočnom dijelu Bosne i Hercegovine i ima površinu od 2649 km 2, sa populacijom u godini od stanovnika od čega je djece u uzrastu od 0 do 14 godina (13). Ispitanici i metoda Retrospektivnom studijom analizirana je medicinska dokumentacija Klinike za dječije 172

3 L. Osmančević, H. Tahirović Epidemiološke karakteristike celijakije dječijeg doba bolesti u Tuzli koja se odnosila na pacijente dobi od 0 do 14,9 godina u kojih je dijagnostikovana celijakija u razdoblju od do Analizom je obuhvaćeno 68 ispitanika, oba spola, koji su u odnosu na tip celijakije podijeljeni u tri grupe: ispitanici sa tipičnom, atipičnom i asimptomatskom formom celijakije. U odnosu na dob ispitanici su podijeljeni u četiri grupe: od 0 do 1,9, od 2 do 5,9, od 6 do 10,9 i od 11 do 14,9 godina. Dijagnoza celijakije ispitanika postavljena je poštivanjem kriterija za postavljanje dijagnoze celijakije koje je dalo Evropsko udruženje za dječiju gastroenterologiju, hepatologiju i ishranu (European Society for Pediatric Gastroenterology Hepatology and Nutrition) (2, 11, 12). Tipični oblik celijakije utvrđen je pored pozitivnog nalaz biopsije na osnovu jednog ili više navedenih kriterija: anamneza sa prisutnim simptomima hroničnih proliva, gubitak u tjelesnoj masi (TM), abdominalni bolovi i abdominalna distenzija, povraćanje, iritabilnost, TM <25. percentila i tjelesna visina (TV) <25. percentila, bljedilo kože i prisustvo edema (14). Kod 33 ispitanika iz ove grupe urađeni su serološki testovi i oni su bili pozitivni. Atipični oblik celijakije utvrđen je pored pozitivnih seroloških testova na celijakiju na osnovu jednog ili više navedenih kriterija: anamneza bez prisutnih simptoma hroničnih proliva, hronična opstipacija (frekvencija stolica <3 stolice u sedmici), neobjašnjivo zaostajanje u rastu (mali rast sa TV <3. percentila za dob), refraktarna anemija, refraktarni rahitis, rekurentni aftozni stomatitis, abdominalna distenzija (15). Kod 12 ispitanika iz ove grupe urađena je biopsija tankog crijeva i kod njih je nalaz bio pozitivan. Asimptomatski oblik celijakije postavljen je na osnovu slijedećih kriterija: odsustvo simptoma bolesti, pozitivni serološki testovi na celijakiju i pozitivan nalaz biopsije sluznice tankog crijeva (2) koji su urađeni u sklopu skrininga djece oboljele od Dijabetes melitusa tip 1 (DMT1) i Hashimothovog thyroiditisa. Specifične serološke pretrage za celijakiju počele su se raditi od godine u Poliklinici za laboratorijsku dijagnostiku, Zavod za mikrobiologiju, Odjeljenje za imunologiju Univerzitetskog-kliničkog centra (UKC) Tuzla. Korišteni su (Elisa test) za određivanje Antiglijadinskih IgA, IgG antitijela originalnim Autostat II Anti-Glijadin IgA Code- DAF002 i Autostat II Anti-Glijadin Code- DAG002 kitovima, te antitijela na tkivnu Transglutaminazu IgA, Autostat II Anti-tTg IgA Code-DAS002 kitom na automatizovanom Elisa Hytec-288 procesoru sa mišijim antihumanim IgA i IgG konjugatima. Statistička analiza Ukupna stopa incidence, te incidenca u odnosu na dob i spol izračunata je za period godina, kao broj oboljelih od celijakije uzrasta od 0 do 14 godina na 1000 djece istog uzrasta i spola. Stopa prevalence izračunata je kao broj oboljelih od celijakije uzrasta od 0 do 14 godina koji su u godini živjeli na području TK na 1000 djece istog uzrasta. Za testiranje statističke značajnosti razlika među uzorcima korišten je X²test. Rezultati Na području Tuzlanskog kantona u periodu od do godine dijagnoza celijakije u dobi od 0 do 14,9 godina utvrđena je u 68 djece (25 ili 36,7% muškog i 43 ili 63,2% ženskog spola). Od ukupanog broja oboljelih tipični oblik celijakije imalo je 44 (64,7%) djece, dok je 16 ili 23,5% imalo atipični oblik. Asimptomatski oblik celijakije imalo je osam (11,8%) ispitanika. Učestalost celijakije u odnosu na ispitivane dobne grupe i spol prikazana je u Tabeli 1. Najveći broj oboljelih 26 ili 38,2%, za oba spola bio je u dobnoj grupi od 0 do 1,9 godina, djevojčica je bilo 14 ili 32,5%, a dječaka 12 ili 48%. U dobnoj grupi od 11 do 14,9 173

4 godina, bio je najmanji broj oboljelih (10 ili 14,7%) od kojih je djevojčica bilo osam ili 18,6%, a dječaka dva ili 8%. Od ukupno 68 oboljelih zabilježeno je 25 (36,7%) dječaka i 43 (68,3%) djevojčica što je bila statistički značajna razlika među spolovima (c 2 test = 8,51; df = 1; p = 0,004). U Tabeli 2 prikazan je broj oboljelih od celijakije u dobi od 0 do 14,9 godina u opštinama Tuzlanskog kantona u odnosu na spol. Tabela 1 Učestalost celijakije u odnosu na ispitivane dobne grupe i spol Table 1 The frequency of celiac disease in relation to the studied age group and sex Broj pacijenata/number of patients Dobne grupe (godine)/ Age groups (years) Ukupno/Total Djevojčice/Girls Dječaci/Boys n % n % n % 0 do 1, , , ,0 2 do 5, ,1 8 18,6 7 28,0 6 do 10, , ,2 4 16,0 11 do 14, ,7 8 18,6 2 8,0 Ukupno/Total , , ,0 Tabela 2 Broj oboljele djece od celijakije u odnosu na spol u opštinama Tuzlanskog kantona od do godine Table 2 The number of children suffering from celiac disease in relation to sex in the municipalities of Tuzla Canton from 1995 to 2007 Opština/ Municipalities Pol/Sex Muški/Male Ženski/Female Ukupno/ Total n % n % n % Banovići 2 8,0 4 9,3 6 8,8 Čelić 1 4,0 2 4,6 3 4,4 Doboj Istok 1 4,0 1 2,3 2 2,9 Gračanica 3 12,0 3 6,9 6 8,8 Gradačac 1 4,0 4 9,3 5 7,3 Kalesija 2 8,0 5 11,6 7 10,2 Kladanj 4 16, ,8 Lukavac 1 4,0 4 9,3 5 7,4 Sapna ,6 2 2,9 Srebrenik 1 4,0 3 6,9 4 5,8 Teočak ,3 1 1,4 Tuzla 4 16, , ,6 Živinice 5 20,0 4 9,3 9 13,2 Ukupno/Total , , ,0 174

5 L. Osmančević, H. Tahirović Epidemiološke karakteristike celijakije dječijeg doba U opštini Tuzla bio je najveći broj oboljele djece (14 ili 20,6%), a u opštini Teočak zabilježen je samo jedan ispitanik. Najveći broj djevojčica zabilježen je u opštini Tuzla (10 ili 23,3%) dok u opštini Kladanj nije zabilježena ni jedna djevojčica, a u opštini Teočak i Sapna nije bilo oboljelih dječaka. Distribucija oboljele djece u dobi od 0 do14,9 godina od pojedinih oblika celijakije po godinama u periodu od do godine prikazana je na Slici 1. Najveći broj oboljelih od tipične celijakije (15,9%) bio je zabilježen godine. U godini bio je najveći broj oboljele djece od atipičnog oblika celijakije (25%), dok je od asimptomatskog oblika najveći broj oboljelih bio u godini (62,5%). Prvi dijagnostikovani pacijent obolio od asimptomatske celijakije zabilježen je godine u sklopu skrininga na celijakiju djece oboljele od DMT1. Prosječna incidenca celijakije u dobi od 0 do 14,9 godina u odnosu na dob i spol u periodu od do godine prikazana je u Tabeli 3. Ukupna prosječna stopa incidence celijakije u posmatranom periodu za oba spola iznosila je 0,05/1000, za dječake je iznosila 0,03/1000, a za djevojčice 0,07/1000. U odnosu na dobne skupine, za oba spola, najviša prosječna incidenca od 0,18/1000 bila je u grupi od 0 do 1,9 godina, a najniža od 0,02/1000 u dobnoj grupi od 11 do 14,9 godina. Trend incidence novootkrivenih slučajeva celijakije u posmatranom periodu prikazan je na Slici 2. Samo jedan novootkriveni slučaj zabilježen je godine. Od godine kada je zabilježeno sedam, broj novootkrivenih se postepeno povećavao sa devet novih slučajeva u godini do 12 u Slika 1 Distribucija djece oboljele od pojedinih oblika celijakije u dobi od 0 do 14,9 godina po godinama u periodu od do godine Figure 1 The distribution of children suffering from different forms of celiac disease in the age of 0 to 14.9 by years in the period from 1995 to

6 Tabela 3 Prosječna incidenca celijakije u dobi od 0 do 14,9 godina u odnosu na dob i spol u periodu od do godine Table 3 The average incidence of celiac disease at the age of 0 to 14.9 years compared to age and sex in the period from 1995 to 2007 Dobne skupine (godine)/ Age groups (years) Dječaci/Boys Djevojčice/Girls Ukupno/Total Celijakija/ Coeliac disease (n) Incidenca*/ Incidence (95%CI) Celijakija/ Coeliac disease (n) Incidenca* Incidence (95%Cl) Celijakija/ Coeliac disease (n) 0-1, , , ,18 2-5, , , , , , , , , , , ,02 Ukupno/ Total Inicidenca*/ Incidence (95%Cl) , , ,05 *Stopa incidence/the rate of incidence l:1000 Slika 2 Trend incidence novootkrivenih slučajeva u posmatranom periodu Figure 2 The trend of the incidence of newly discovered cases in the observed period godini kada je zabilježen i najveći broj novootkrivenih pacijenata sa celijakijom. Prevalenca celijakije (1:1000) u djece uzrasta od 0 do 14,9 godina na području Tuzlanskog kantona u odnosu na spol i dob godine prikazan je u Tabeli 4. Ukupna prevalenca celijakije u djece oba spola uzrasta od 0 do 14,9 godina iznosila je 0,73. U odnosu na uzrast najveća prevalenca bila je u dobnoj grupi od 11 do 14,9 176

7 L. Osmančević, H. Tahirović Epidemiološke karakteristike celijakije dječijeg doba Tabela 4 Prevalenca celijakije (1:1000) u djece uzrasta od 0 do 14,9 godina na području Tuzlanskog kantona u odnosu na spol i dob godine Table 4 Prevalence celiac disease (1:1000) in children 0 to 14 years in Tuzla Canton according to sex and age at December, 31, 2007 Spol/ Sex Muško/ Male Žensko/ Female Ukupno/ Total Dobne skupine (godine)/age groups (years) 0-1,9 2 5,9 6-10, ,9 Ukupno/Total n P n P n P n P gnostikovana, ukoliko se na nju ne misli kao na bolest sa simptomima koji nisu isključivo vezani za gastrointestinalni sistem. U našem istraživanju otkriven je značajan broj slučajeva celijakije, ali je sigurno izvjestan broj djece, zbog izostanka tipične simptomatologije ove bolesti, ostao nedijagnostikovan. Od 68 oboljelih od celijakije u našem istraživanju, djevojčica je bilo 68,2%, a dječaka 36,7%, što je predstavljalo statistički značajnu razliku. U velikoj multicentričnoj studiji rađenoj od do godine od strane Telege i sar. nije bilo značajne razlike u spolnoj distribuciji među djecom oboljelom od celijakije (5). Za razliku od odnosa od 1:1 u spolnoj distribuciji celijakije među djecom koji je zabilježen u većini studija, incidenca celijakije u odraslih je dva puta veća među ženama nego muškarcima (17, 18). Razlog za ovo može se objasniti činjenicom da su i druge autoimune bolesti češće u žena nego u muškaraca, ali i veće obolijevanje osoba ženskog spola od sideropenijske anemije i osteoporoze. S obzirom da je celijakija često udružena sa anemijom i osteoporozom sero- Popuation Populacia/ , , , , , , , , , , , , , ,73 n = broj oboljelih od celijakije/number of illness celiac disease; P = prevalenca/prevalnece n P godina, a najmanja u dobnoj grupi od 0 do 1,9 i od 2 do 5,9 godina. Razlika u prevalenci između djevojčica (0,88) i dječaka (0,58) nije bila statistički značajna. Diskusija U našem istraživanju koje je obuhvatalo 13-godišnji period dijagnoza celijakije utvrđena je u 68 djece. Tipični oblik celijakije imalo je 64,7%, dok je atipični oblik imalo 23,5% djece. U sklopu skrininga djece oboljele od DMT1 i Hashimotovog thyroiditisa zabilježeno je osmero djece oboljele od asimptomatskog oblika celijakije. Podatak u našem istraživanju da je od tipičnog oblika celijakije zabilježen dvostruko veći broj oboljele djece u odnosu na atipičnu i asimptomatsku celijakiju može se objasniti činjenicom da se na celijakiju kao bolest bez tipičnih gastrointestinalnih simptoma dugo vremena nije obraćala pažnja. Prema Holtmeieru i Casparyu (16) celijakija je podmukla bolest, u kojoj samo jedna devetina oboljelih ima tipične simptome i koja u većini slučajeva ostaje nedija- 177

8 loški skrining na celijakiju je nezaobilazni dio dijagnostičke obrade ovih pacijenata (19). Razlika u broju oboljele djece u odnosu na spol zabilježena u našem istraživanju može se objasniti većom zastupljenošću ženskog spola u viso-korizičnoj grupi djece oboljele od DMT1 i Hashimotovog thyroiditisa. Dominacija djece ženskog spola prisutna kod oboljelih od celijakije potvrđena je rezultatima od strane Ivarssona i sar. (20). Retrospektivnim istraživanjem koje je obuhvatalo period epidemije celijakije u Švedskoj utvrdili su da je incidenca celijakije bila dvostruko veća kod djece ženskog spola u odnosu na muški. S obzirom na to da je za uzrok pojave epidemije celijakije u Švedskoj u pomenutom periodu proglašen vanjski faktor (veća količina glutena u adaptiranim mliječnim formulama i pojava više od tri infekcije gastrointestinalnog trakta u prvoj godini života), ova činjenica o znatno većem broju oboljele ženske djece može se tumačiti povećanom genetskom vulnerabilnošću ženskog spola. Ukupna prosječna stopa incidence celijakije u posmatranom periodu našeg istraživanja za oba spola iznosila je 0,05/1000. Za područje Bosne i Hercegovine ne postoje zvanični rezultati o incidenci celijakije u dječijem dobu. U studiji rađenoj u Novom Sadu koja je obuhvatala istraživanje za bivšu Jugoslaviju, incidenca celijakije u periodu od do godine iznosila je 0,53/1000, dok je od do godine zabilježen značajan porast incidence celijakije od 1,08/1000 novorođenčadi. Za isti period istraživanja od do godine u Sloveniji incidenca celijakije iznosila je 0,75/1000 (21). Prosječna incidenca celijakije u 22 evropske zemlje je 1:1000 živorođene djece, ali se njene vrijednosti u pojedinim zemljama znatno razlikuju (14, 22). Razlike u incidenci celijakije zabilježene kako u našem bližem okruženju, tako i u većini evropskih zemalja mogu se pripisati bar jednim dijelom drugačijoj genetskoj konstelaciji pojedinih populacija, ali i utjecaju različitih vanjskih činilaca kao što su različita koncentracija toksičnih glijadinskih frakcija u brašnu, različite prehrambene navike i drugačiji dijagnostički postupci. Rezultati istraživanja ukazuju na to da je najveći broj oboljele djece od tipičnog oblika celijakije zabilježen u dobnoj grupi od 0 do 1,9 godina, jer se dugo vremena razmišljalo o celijakiji kao bolesti sa tipičnim gastrointestinalnim simptomima. Zato je izvjestan broj oboljelih ostao nedijagnostikovan. Uvođenjem specifičnih seroloških testova i njihovom širokom primjenom broj novootkrivenih slučajeva celijakije se značajno povećao, što je doprinijelo da su saznanja o visokoj učestalosti ove bolesti animirala pažnju zdravstvenih radnika. Prevalenca celijakije u djece uzrasta od 0 do 14,9 godina na području Tuzlanskog kantona u odnosu na spol i dob godine iznosila je 0,73/1000. Serološkim skriningom ispitivane djece u dobi od sedam godina rađenoj u Avonu (Engleska), utvrđena je prevalenca od 1% (23), dok je u jednoj studiji rađenoj na 1000 zdravih studenata medicine, prevalenca celijakije potvrđena biopsijom sluznice tankog crijeva, iznosila 1:166 (17). Prevalenca celijakije od 0,73/1000 zabilježena u našem istraživanju značajno je manja u odnosu na prevalencu celijakije zabilježenu u većini evropskih zemalja i šire. Razlozi za to su u kasnije uvedenim serološkim testovima na celijakiju u nas i u našem bližem okruženju, kao i uvođenje skrininga u tzv. visokorizičnoj populaciji. U našem istraživanju, najveći broj oboljele djece od tipične celijakije (15,9%) bio je zabilježen godine. U godini zabilježen je najveći broj oboljele djece od atipične celijakije (25%), dok je za asimptomatski oblik celijakije bila godina (62,5%). Porast incidence svih oblika celijakije uz značajno povećenje incidence atipičnog i asimptomatskog oblika celijakije od godine zabilježen u našim istraživanjima djelimično se slaže sa rezultatima istraživanja 178

9 L. Osmančević, H. Tahirović Epidemiološke karakteristike celijakije dječijeg doba Ruvikumare i sar. (18). U ovoj studiji koja je obuhvatila period istraživanja od 21 godinu, ukazano je na povećanje broja dijagnostikovane celijakije u djece tj. od 11 djece u periodu od do godine, do 50 djece od do Između i godine, samo 42% djece imalo je celijakiju sa tipičnim simptomima za tu bolest, za razliku od perioda između godine i godine kada je taj broj bio znatno veći i iznosio 80%. Visoki procenat dijagnostikovane celijakije tipičnog oblika u djece iz godine, može biti posljedica naglog poboljšanja standarda i prehrambenih navika nakon ratnog perioda kada je kukuruzno brašno bilo jedan od osnovnih prehrambenih proizvoda. Međutim, ovo obrazloženje ne može biti uopšteno, jer i drugi nama nepoznati faktori mogli su utjecati na povećanu incidencu celijakije u pomenutom periodu. Razlog naglog povećanja broja djece sa dijagnostikovanim svim oblicima celijakije na području Tuzlanskog kantona od godine može se objasniti i činjenicom da se u tom periodu u UKC Tuzla počinju raditi prvi serološki testovi na celijakiju. Iako se serološki skrining na celijakiju u tom periodu počeo raditi i među djecom tzv. visokorizične skupine (DMT1, Hashimotovog thyroiditisa) prvi dijagnostikovani pacijent u sklopu skrininga zabilježen je tek godine. Ograničenja studije Jedan od nedostataka naše studije je to što kod svih pacijenta sa tipičnim oblikom celijakije u vrijeme otkrivanja bolesti nisu urađeni serološkin testovi. Razlog za to je što je dijagnoza celijakije postavljena biopsijom sluznice tankog crijeva prije nego što su se serološki testovi na celijakiju počeli raditi u našoj ustanovi. Pored toga, kod četvero djece oboljele od atipičnog oblika celijakije nije imala dijagnozu celijakije potvrđenu biopsijom sluznice tankog crijeva. Iz ove grupe kod dvoje djece biopsija sluznice tankog crijeva nije urađena jer su roditelji odbili ovu dijagnostičku pretragu, dok kod drugih dvoje djece biopsija nije urađena zbog nedostatka odgovarajućeg endoskopa za njihovu životnu dob. Zaključak Najveći broj oboljele djece (64,7%) bio je od tipičnog oblika, dok je atipični (23,5%) i asimptomatski (11,8%) oblik bolesti bio značajno manje zastupljen. Bolest je bila učestalija kod djevojčica u odnosu na dječake. Broj novootkrivenih slučajeva celijakije u posmatranom periodu se značajno povećavao što se može objasniti češćim korišćenjem specifičnih seroloških testova na celijakiju, kao i primjenom serološkog skrininga na celijakiju u djece oboljele od DMT1 i Hashimotovog thyroiditisa. Dobiveni rezultati mogu biti od koristi pri planiranju preventivnih, organizacijskih i terapijskih programa pedijatrijske zdravstvene zaštite na području Tuzlanskog kantona. Važno je napomenuti da je ova hronična bolest dječijeg doba u posljednjem desetljeću i u našoj sredini u porastu, i da kasno otkrivanje i neadekvatno liječenje vodi razvoju hroničnih komplikacija od kojih su maligne bolesti najteže. Sukob interesa: autori su se izjasnili da nisu u sukobu interesa. Studija nije bila sponzorirana od neke vanjske institucije. Conflict of Interest: The authors declare that they have no conflict of interest. This study was not sponsored by any external organisation. 179

10 Literatura 1. Farrell RJ, Kelly CP. Celiac sprue. N Engl J Med. 2002;346(3): Votava-Raić A, Raić F, Tješić-Drinković D, Vranješić Đ, Dujšin M, Vuković J, et al. Celijakija-bolest djece i odraslih. Pediatr Croat. 2006;50(Suppl 1): Green PHR, Celler. Celiac disease. New Engl J Med. 2007;357: Ferguson A, Arranz E, O Mahony S. Clinical and pathological spectrum of coeliac disease active, silent, latent, potential. Gut. 1993;34: Telega G, Bennet TR, Werlin S. Emerging New Clinical Patterns in the Presentation of Celiac Disease. Arch Pediatr Adolesc Med. 2008;162(2): Hojsak I, Mišak Z, Kolaček S. Celijakija današnjice. Potraga za komplikacijama i pridruženim bolestima. Pediatr Croat. 2005;49: Djurisic-Kraljacic V. Follow up of coeliac disease in Montenegro for the period In: J Dolinšek T Ornik, editors. International Coeliac disease Meeting. Proceedings of international Coeliac Disease Meeting, September 2007; Maribor: University Medical Center Maribor p Dobričić-Čevrljaković N. Celijačna bolest kod dece na području Rasinskog okruga (doktorska teza). Beograd: Medicinski fakultet Univerziteta u Beogradu; Radlović N. Celiac disease in children-modern diagnostic approach. Srp Arh Celok Lek. 2008;136 (Suppl 2): Catassi C, Fabiani E, Ratch IM, Rossin M, Bordiechichia F, Candelo F, et al. Coeliac disease in the year exploring the iceberg. Lancet. 1994;343: Green PHR, Jabri B. Coeliac disease. Annu Rev Med. 2006;57: Rodrigo L. Coeliac disease. World J Gastroenterol. 2006;12(41): Federacija Bosne i Hercegocine, Federalni zavod za statistiku. Tuzlanski kanton u brojkama. Sarajevo 2010: p Mihailldi E, Paspalaki P, Katakis E. Celiac Disease: A Pediatric Perspective. International Pediatrics. 2003;18(3): Sharma A, Poddar U, Kumar S. Time to recognize atypical celiac disease in Indian children. Ind J of Gastroenterol. 2007;26(6): Holtmeier W, Caspary WF. Celiac disease. Orphan J Rare. 2006;1: El-Hadi S, Tuthill D. Lewis E et al. Unrecognized coeliac disease is common in healthcare students. Arch Dis Child. 2004;89: Ravikamara M Tuthill DP, Jenkins HR. The changing clinical presentation of coeliac disease. Arch Dis Child. 2006;128: Green P, Cellier C. Celiac Disease. N Engl J Med. 2007;357: Ivarsson A, Hernell O, Nystrom L, Person LA. Children born in summer have increased risk for coeliac disease. J Epidemiol Community Helth. 2003;57(1): Mičetić-Turk D. Epidemioogy of coeliac disease. In: J Dolinšek T Ornik, editors. International Coeliac disease Meeting. Proceedings of international Coeliac Disease Meeting, September 2007; Maribor: University Medical Center Maribor p Heel DA, West J. Recent advanced in coeliac disease. Gut. 2006;55: Bingley PJ, Williams AJ, Norcross AJ, et al. Undiagnoses coeliac disease at age seven: populatio based prospective birth cohort study. BMJ. 2004;328(7435):

11 L. Osmančević, H. Tahirović Epidemiološke karakteristike celijakije dječijeg doba Summary EPIDEMIOLOGY OF CELIAC DISEASE IN CHILDREN IN TUZLA CANTON Lejla OSMANČEVIĆ, Husref TAHIROVIĆ 1 Department of Paediatrics, University Clinical Centre Tuzla, Tuzla, Bosnia and Herzegovina, 2 Department for research and education, University Clinical Centre Tuzla, Bosnia and Herzegovina Objective The aim of this study was to determine the epidemiological characteristics of celiac disease in children in the Tuzla Canton. Patients and Methods This retrospective study analyzed the medical records of the Department of Paediatrics in Tuzla of 68 patients in age from 0 to 14.9 years in whom celiac disease was diagnosed in the period from January, 1, 1995 to December, 31, Patients were divided into three groups in relation to the type of the disease. The first group consisted of patients with typical, the second group of patients with atypical and the third group with asymptomatic celiac disease. Results Of the 68 patients 44 (64.7%) children had the typical form of celiac disease, 16 or 23.5% had an atypical form and 8 (11.8%) patients had an asymptomatic form of celiac disease. The largest number of affected children (14 or 20.6%) was in the municipality of Tuzla. The overall average incidence rate of celiac disease in the observed period for both sexes aged from 0 to 14.9 years was 0.05/1000, while the prevalence of celiac disease for 2007 was 0.73/1000 from the end of Since 2001, when there were seven patients with celiac disease, the number of newly discovered cases gradually increased to 12 in Conclusion The typical form of celiac disease had the highest number of affected children aged from 0 to 1.9 years, whereas atypical and asymptomatic forms of the disease were significantly less frequent. The average incidence rate of celiac disease in the period for both sexes aged from 0 to 14.9 years was 0.05/1000. The number of newly diagnosed cases of celiac disease in the observed period increased significantly, whicht may be explained by the frequent use of specific serological tests in celiac disease, as well as the use of serological screening for celiac disease in children with typ 1 diabetes mellitus and Hashimoto thyroiditis. Keywords: Celiac Disease Epidemiology Children Tuzla Canton Received: July 27, 2010 Accepted: August 28,