SONDA - FINAL FANTASY.pdf

Транскрипт

1 Prof.dr.sc. Biserka LaziÊ Prof.dr.sc. Dragutin Komar Mr.sc. Amir atiê Zavod za stomatoloπku protetiku Stomatoloπki fakultet SveuËiliπta u Zagrebu Cementiranje je posljednja faza u izradi fiksnoprotetskih nadomjestaka. Naizgled jednostavan postupak moæe uslijed loπeg odabira vrste cementa i nepoznavanja tehnike cementiranja ugroziti uspjeh i postojanost korektno izraappleenog fiksnoprotetskog nadomjestka. Poznavanje kemijskih, fizikalnih, mehaniëkih i bioloπkih osobitosti pojedinih vrsta cemenata od osobitog je znaëenja. Pukotina izmeappleu fiksnoprotetskog nadomjestka i bruπenog zuba popunjava se cementom ili sredstvom za fiksaciju. Mehanizmi fiksacije nadomjestka na bruπenom zubu mogu se podijeliti na mehaniëku (neadhezivnu) fiksaciju, mikromehaniëko lijepljenje i molekularnu adheziju. U optimalnom sluëaju koristi se kombinacija navedenih mehanizama. MehaniËka (neadhezivna) fiksacija Osnovna uloga ovakvog fiksacijskog sredstva je sprjeëavanje ulaska sline i drugih tekuêina popunjavanjem pukotine izmeappleu bruπenog zuba i nadomjestka. Takoappleer, cement koristi mikroretencijske utore na povrπini bruπenog zuba, koji ostaju kao posljedica djelovanja brusnog sredstva (svrdla), i neravnine unutraπnje povrπine nadomjestka, Ëime je poveêana kontaktna povrπina spoja bataljak-cement i cement-nadomjestak. Uvjet kvalitetne mehaniëke fiksacije je upravo velika kontaktna povrπina i πto je moguêe veêa paralelnost stijenki bruπenog zuba, tj. mali iznos konus kuta bataljka (1). Primjer sredstva koje koristi iskljuëivo mehaniëku fiksaciju je cinkfosfatni cement koji se i danas najëeπêe koristi za klasiëno cementiranje fiksnoprotetskih nadomjestaka. MikromehaniËko lijepljenje VlaËna ËvrstoÊa cemenata na bazi smola iznosi izmeappleu 30 i 40 MPa (2), πto je 4-5 puta viπe od cinkfosfatnih cemenata. Duboke mikropukotine u povrπini cakline potrebne za postizanje mikromehaniëke sveze nastaju jetkanjem povrπine preparatima fosforne ili ortofosforne kiseline u obliku tekuêine ili gela. Mikropukotine u keramiëkom nadomjestku postiæu se jetkanjem unutarnje povrπine fluorovodiënom kiselinom, dok se na metalu isto moæe uëiniti elektrolitskim jetkanjem, kemijskim jetkanjem te pjeskarenjem. Kvalitetne karakteristike mikromehaniëke fiksacije omoguêavaju poπtedne preparacije tvrdog zubnog tkiva i izradu konstrukcija poput mostova na lijepljenje (Maryland mostova). Adhezija na molekularnoj razini Molekularna adhezija ukljuëuje fizikalne sile (bipolarne, Van der Waalsove, ionske, kovalentne) izmeappleu molekula dviju ili viπe razliëitih tvari. Noviji sustavi fiksacije poput polikarboksilatnih cemenata, te staklenoionomernih i kompozitnih smola imaju moguênost stvaranja adhezije na molekularnoj razini s tvrdim zubnim tkivom s jedne strane, i s druge strane razliëitih materijala iz kojih su izraappleeni fiksnoprotetski nadomjestci (3-5). Uvjet je priprema povrπine metala ili bezmetalnih konstrukcija posebnim postupcima (silanizacija) kako bi se omoguêila molekularna adhezija s takvom vrstom fiksacijskog sustava (6, 7). Temperaturne promjene znatno utjeëu na ËvrstoÊu takvih veza. Stoga, molekularna adhezija joπ uvijek ne moæe biti samostalan sustav fiksacije nego naëin za unapreappleenje mehaniëke i mikromehaniëke sveze te smanjenja rubnog propuπtanja. Vrste cemenata Prema granulometrijskom sastavu u fiksnoj protetici koriste se fino zrnati cementi (Tip 1). Prema svrsi dijele se na Privremene (temporarne) Primijenjuju se kao sredstva za uëvrπêivanje fiksnoprotetskih nadomjestaka na odreappleeno vrijeme. Trajne (definitivne). Primijenjuju se kao sredstva za trajno uëvrπêivanje fiksnoprotetskih nadomjestaka. Privremeni cementi Privremeni cementi ostaju u ustima kao vezni materijal kraêe ili duæe vrijeme. Njihova mehaniëka svojstva su najslabija u grupi cemenata. Pod utjecajem vlage i topline proces strvrdnjavanja ovih cemenata se ubrzava, πto je prednost kod privremene fiksacije nadomjestaka. Karakteristike privremenog cementa su: Biokompatibilnost Prihvatljiva debljina sloja Kratko vrijeme stvrdnjavanja MoguÊnost laganog i potpunog uklanjanja iz fiksnoprotetskog nadomjestka i sa bataljka. Privremeni cementi donedavno su po svom sastavu bili cinkoksid-eugenol cementi. Eugenol je u pravilu djelovao sedirajuêe, ali i kao omekπivaë sintetskih materijala, Ëime je Ëesto uzrokovao promjenu boje i kvalitete povrπine sintetskih materijala privremenih i/ili trajnih fiksnoprotetkih nadomjestaka (8). Novije generacije privremenih cemenata u pravilu dolaze na træiπte bez eugenol komponente (eng. no eugenol ili eugenol free privremeni cementi). Na træiπtu se nalaze kao dvokomponentni pasta-pasta sustavi koji se mijeπaju u jednakim omjerima. Trajni cementi Veliki broj cemenata dostupan je danas, a prema osnovnom mehanizmu djelovanja dijele se u dvije skupine: 1. Cementi za konvencionalnu tehniku cementiranja a. Cinkfosfatni cement b.polikarboksilatni cement 2. Cementi za adhezivnu tehniku cementiranja c. Staklenoionomerni cementi d.kompozitne smole e. Hibridni ionomerni cementi. Cementi za konvencionalnu tehniku cementiranja Cinkfosfatni cement U stomatoloπkoj uporabi je od godine (9). Posjeduje visoku tlaënu ËvrstoÊu ( MPa) (10), ali i nizak ph (ph 3,5) tijekom postupka cementiranja zbog Ëega 62 LIST STUDENATA STOMATOLO KOG FAKULTETA SVEU»ILI TA U ZAGREBU SONDA

2 Ëesto uzrokuje bolnu preosjetljivost vitalnih bruπenih zubi, a moguêa je i upalna reakcija pulpnog tkiva (11). Bitan nedostatak cinkfosfatnog cementa je i visoka topljivost. Ipak, duga upotreba ove vrste cementa Ëine ga klasikom u danaπnjoj rekonstruktivnoj stomatologiji. InaËica ove vrste cementa je i cinksilikofosfatni cement koji je takoappleer u uporabi od godine. Posjeduje visoku tlaënu ËvrstoÊu (152 MPa) i umjerenu vlaënu ËvrstoÊu (9,3 MPa), ali i nizak ph prilikom stvrdnjavanja, te veliku debljinu cementnog sloja (88µm), πto ga Ëini nepovoljnim za kvalitetno klasiëno trajno cementiranje fiksnoprotetskih nadomjestaka (12). Sastoje se od praπka i tekuêine za mijeπanje (slika 1). Polikarboksilatni cement U stomatoloπkoj uporabi je od godine. Posjeduje veêu vlaënu ËvrstoÊu od cinkfosfatnog cementa, ali i znatno manju tlaënu ËvrstoÊu u prva 24 sata nakon cementiranja. Takoappleer posjeduje nizak ph (ph 4,8), ali velike poliakrilne molekule teπko prodiru u dentinske tubuluse i stoga ne iritiraju pulpu. Bitni nedostaci polikarbiksilatnog cementa su izrazita osjetljivost na slinu, nemoguênost sveze sa zlatom i zlatnim legurama, te Ëetiri puta veêa kontrakcija nego kod cinkfosfatnog cementa, πto ograniëava njegovu uporabu na dulje vremensko razdoblje (13). Cementi za adhezivnu tehniku cementiranja Staklenoionomerni cementi U uporabi su od godine. Posjeduju brojne karakteristike idealnog sredstva za fiksaciju fiksnoprotetkih nadomjestaka. Praπak se uglavnom sastoji od kalcij-fluoroaluminosilikatnog stakla, pri Ëemu 10%-16% masenog udjela zauzima fluor. U nekih vrsta staklenoionomernih cemenata tekuêinu Ëini vodena otopina kopolimera poliakrilne kiseline i dodataka, dok je u drugih vrsta kopolimer ukljuëen u sastav praπka, a tekuêinu Ëini samo voda (14). Na træiπtu se nalaze sustavi praπak-tekuêina, pastapasta i u kapsulama za mijeπanje u silamatu (slika 2). Ovi cementi posjeduju solidnu tlaënu (127 MPa) i vlaënu (8MPa) ËvrstoÊu. Slika 1. Cinkfosfatni cement PhosphaCEM, Ivoclar Vivadent, Schaan, Lihtenπtajn. Slika 2. Staklenoion omerni cement FujiCEM, GC Company, Japan. Tijekom sazrijevanja djeluju bakteriostatski, otpuπtaju fluor i manje su topivi od cinkfosfatnih cemenata, uslijed Ëega sprjeëavaju ili znaëajno umanjuju moguênost nastanka sekundarnog karijesa (15, 16). Otpornost staklenoionomernih cemenata na topljivost pripisuje se reakciji izmeappleu poliakrilne kiseline i fluoraluminosilikatnog stakla πto rezultira Ëvrstim materijalom otpornim na razgradnju. KliniËki uspjeh primjene staklenoionomernog cementa ovisi o koliëini vlage tijekom postupka cementiranja (17). Prerano navlaæivanje cementa dok joπ nije sazrio oslabljuje njegove mehaniëke karakteristike. S druge strane, presuπivanje uzrokuje kontrakcijske pukotine. Stoga je potrebno cement na rubovima nadomjestka premazati zaπtitnim lakom kako bi postupak sazrijevanja (24-48 sati nakon cementiranja) ovakvog cementa proπao bez πtetnog uëinka na njegovu postojanost. Kompozitne smole Kemijski sastav kompozitnih smola (slika 3) za lijepljenje fiksnoprotetskih nadomjestaka Ëini oligomerna matrica (npr. bis-gma ili uretan dimetakrilat), finozrnato anorgansko punilo i spojni meappleusloj (18, 19). Gotovo su identiëni restorativnim kompozitima od kojih se razlikuju po manjoj koliëini punila i posljediëno niæoj viskoznosti. Kompozitne smole za lijepljenje su netopljive. Njihova visoka vlaëna ËvrstoÊa omoguêava Ëvrstu mikromehaniëku svezu s jetkanom povrπinom cakline, kao i s pripremljenom povrπinom metalne ili bezmetalne fiksnoprotetske konstrukcije, dok s dentinom ostvaruju neπto slabiju vezu u usporedbi s caklinom. Kompozitne smole za lijepljenje uz mikromehaniëku ostvaruju i adhezivnu svezu na molekularnoj razini izmeappleu adheziva (ljepila) i adherenta (bataljka i nadomjestka). Uvjet ostvarivanja mikromehaniëke i adhezivne sveze s dentinom je kemijska priprema povrπine dentina. Nekoliko je mehanizama kojima se ostvaruju takve sveze: Penetracija adheziva u dentinske tubuluse Lijepljenje s precipitatima kemijski pripremljenog dentina Molekularna sveza na anorganskoj razini Molekularna sveza na organskoj razini Stvaranje smolom impregniranog sloja dentina. Nastanak i karakteristike mikromehaniëke i molekularne sveze kompozita i tvrdih zubnih tkiva, kao i komplikacije koje takvi sustavi mogu uzrokovati, detaljno su opisani u literaturi iz podruëja dentalne patologije i restorativne stomatologije (20, 21, 22, 23). Vrijedna karakteristika kompozitnih smola za lijepljenje fiksnoprotetskih konstrukcija je moguênost odabira boje. Tako je moguêe izabrati izmeappleu prozirnog, bijelog, ili nekog od ljepila iz spektra osnovnih ili opaknih boja koje nude proizvoappleaëi, u skladu s podlogom i nadomjestkom koji se lijepi (slika 4). Problemi vezani uz Slika 3. Kompozitna smola za lijepljenje Multilink, Ivoclar Vivadent, Schaan, Lihtenπtajn. Slika 4. irok spektar odabira boja i transparentnosti kompozitnih smola za lijepljenje fiksnoprotetskih nadomjestaka. uporabu kompozitnih smola za lijepljenje fiksnoprotetskih konstrukcija ukljuëuju veliku debljinu cementnog sloja, rubno propuπtanje uslijed kontrakcije prilikom polimerizacije, i oπteêenja pulpe koja nisu nuæno uzrokovana kemijskom toksiënoπêu ljepila, veê prije bakterijskom infiltracijom kao posljedicom rubnog propuπtanja (24, 25). Mehanizmi polimerizacije kompozitnih smola za lijepljenje ukljuëuju: a) Autopolimerizaciju - ljepilo se polimerizira mijeπanjem baze i katalizatora neovisno o postojanju izvora polimerizacijskog svjetla; lijepljenje nadomjestaka koje sadræe svjetlonepropusne materijale (metal). b) Fotopolimerizaciju (svjetlosnu polimerizaciju) - ljepilo se polimerizira pod utjecajem izvora polimerizacijskog svjetla; lijepljenje translucentnih bezmetalnih SONDA LIST STUDENATA STOMATOLO KOG FAKULTETA SVEU»ILI TA U ZAGREBU 63

3 Tablica 1. Prikaz nekih vrsta cemenata i njihovih svojstava. 64 LIST STUDENATA STOMATOLO KOG FAKULTETA SVEU»ILI TA U ZAGREBU SONDA

4 konstrukcija (potpune keramiëke krunice, bezmetalni kruti ispuni). c) Dvostruku polimerizaciju (eng. dual cure ) - inicijalna polimerizacija pod utjecajem svjetlosti nastavlja se djelovanjem katalizatora. Hibridni cementi U hibridnim ionomernim cementima objedinjena su pozitivna svojstva kompozitnih smola (ËvrstoÊa i netopljivost) i stakloionomera (bakteriostatski uëinak otpuπtanja fluora). Razlikuju se od kompozitnih smola za lijepljenje u tome πto stakleno punilo reagira s tekuêinom tijekom stvrdnjavanja. Tehnike cementiranja Bez obzira na vrstu materijala, samo fiksiranje protetskog nadomjestka ukljuëuje niz postupaka koji ukoliko se ne provedu u potpunosti i s velikom paænjom, mogu rezultirati ranim gubitkom tehniëki izvrsno izraappleenog nadomjestka. Komplikacije pogreπaka tijekom fiksiranja ukljuëuju: kreiranje okluzalne interference zbog nepravilnog dosjeda gotovog rada, upalu i/ili nekrozu pulpe zuba, rasklimavanje i ispadanje nadomjestka, lom bataljka i/ili korijena zuba, i sekundarni karijes. VeÊina komplikacija nastaje kao posljedica nepotpunog dosjeda nadomjestka. Na dosjed nadomjestka utjeëu viskoznost cementa, morfologija nadomjestka, veliëina bataljka, hidrostatski tlak cementa na stijenke nadomjestka i/ili bataljka/korijena zuba. Na hidrostatski tlak moæemo utjecati viskoznoπêu cementa, vibriranjem tijekom unoπenja nadomjestka, i veliëinom sile kojom namjeπtamo nadomjestak na bataljak ili u korijenski kanal (kod fiksacije nadogradnji). Tehnika cementiranja konvencionalnim cementima Conditio sine qua non tehnike cementiranja cinkfosfatnim, cinksilikofosfatnim i polikarboksilatnim cementima je postizanje i odræavanje suhog radnog polja tijekom cijelog postupka cementiranja. Obzirom da je isuπivanje bruπenih vitalnih zubi vrlo neugodno iskustvo za pacijenta, preporuëa se njihovo anesteziranje. Nakon postupka dezinfekcije (alkoholom) i suπenja nadomjestka pristupa se osiguranju suhog radnog polja smotuljcima vate i sisaljkom, odmaπêivanje bataljaka, njihova dezinfekcija i suπenje. Dezinfekciju avitalnih zubi moguêe je uëiniti i 76% otopinom etanola, no vitalni zubi dezinficiraju se 5% natrijevim hipokloritom koji uzrokuje manju iritaciju pulpnog tkiva. Suπenje bataljaka je takoappleer moguêe uëiniti smotuljcima vate ili prikladnim spuævicama. Osiguranje suhog radnog polja u prostoru gingivnog sulkusa potrebno je uëiniti postavljanjem konca. Konac takoappleer sprjeëava prodiranje cementa u sam gingivni sulkus i olakπava ËiπÊenje viπka cementa nakon stvrdnjavanja. Mijeπanje cementa valja provesti strogo po uputama proizvoappleaëa samog cementa. Cinkfosfatni cement mijeπa se πirokim potezima metalnom πpatulom na hrapavoj strani hladne staklene ploëice postepeno dodavajuêi praπak tekuêini, do zasiêenja, koje je u optimalnom sluëaju konzistencija vrhnja. Vrijeme mijeπanja cinkfosfatnog cementa iznosi 30 sekundi. Maksimalna koliëina otopljenog praπka u fosfatnoj kiselini osigurava veêu tvrdoêu cementa i manju koliëinu slobodne kiseline koja moæe iritirati pulpu vitalnog bataljka. Stvrdnjavanje cinkfosfatnog cementa je egzotermna reakcija koja takoappleer moæe ugroziti vitalitet bataljka, πto se moæe izbjeêi postupnim dodavanjem praπka tekuêini i dugotrajnim mijeπanjem πirokim pokretima πpatule na hladnoj staklenoj ploëici. Obrnuti postupak, dodavanje tekuêine veê zamijeπanom cementu uzrokuje lom veê formiranih kristaliêa cementa, Ëime se znatno smanjuju njegove mehaniëke karakteristike. Unoπenje cementa u krunicu ili sidro valja uëiniti s posebnim oprezom kako ne bi ostale blazne zraka izmeappleu cementa i same krunice πto moæe poremetiti dosjed krunice, uzrokovati bolnu preosjetljivost vitalnog bataljka i utjecati na funkcijsku trajnost nadomjestka. PreporuËa se unoπenje cementa niz jednu stijenku unutarnje povrπine krunice/sidra, popunjavanje dna, te rasporeappleivanje na ostale stijenke iz smjera dna prema cervikalnom rubu unutarnje povrπine krunice/sidra. Cementa se unosi u suviπku, i na cijelu unutarnju povrπinu krunice/sidra. Blazne zraka mogu se izbjeêi i rasporeappleivanjem cementa Ëetkicom ili sondom. VeÊa opasnost od zaostatnih blazni zraka izmeappleu cementa i stijenke korijenskog kanala postoji prilikom postupka cementiranja nadogradnji zbog uskog i dugaëkog prepariranog dijela korijenskog kanala. PreporuËa se unoπenje cementa spiralnim lentulo svrdlom u korijenski kanal i potapanje cijele povrπine intraradikularnog dijela nadogradnje u cement prije unoπenja u kanal. Takoappleer, veêa viskoznost cementa i veêa sila namjeπtanja nadogradnje mogu znatno poveêati hidrostatski tlak cementa na unutarnje stijenke korijenskog kanala, te dovesti do vertikalnog loma samog korijena. Ovakva komplikacija rezultira ekstrakcijom i gubitkom uporiπnog zuba. Stoga je potreban veliki oprez prilikom cementiranja nadogradnji, neπto manja viskoznost zamijeπanog cementa i unoπenje nadogradnji u korijenski kanal malim rotacijskim i vibracijskim kretnjama same nadogradnje do punog dosjeda kako bi se dalo dovoljno vremena viπku cementa da iscuri iz korijenskog kanala. Nakon namjeπtanja fiksnoprotetkog nadomjestka na bataljke sam period stvrdnjavanja cementa valja proteêi takoappleer u suhom radnom polju, i u maksimalnoj interkuspidaciji koja osigurava pravilan poloæaj korektno izraappleenog nadomjestka. Cementiranje preko smotuljka vate ne preporuëa se jer je moguêe nekontrolirano izvrtanje nadomjestka i njegovo cementiranje u nepravilnom poloæaju. Takav dosjed uzrokuje naknadne korekcije okluzije i artikulacije nadomjestka, te niz ostalih komplikacija koje uzrokuje nepravilan dosjed (nemoguênost adekvatne kontrole i zavrπne obrade ruba nadomjestka, nastanak retencijskog mjesta za hranu, sekundarni karijes ispod ruba nadomjestka, vratnu preosjetljivost vitalnog zuba, odcementiravanje). Nakon stvrdnjavanja cementa, Ëije trajanje definira proizvoappleaë materijala, potrebno je skejlerom ili sondom i vaticom ukloniti viπak cementa sa samog nadomjestka i njegovih rubova, interdentalnih prostora, sulkusa (ako nije postavljen konac prije cementiranja), prostora ispod tijela mosta i okolne sluznice. Pokazatelj zavrπetka stvrdnjavanja cinkfosfatnog cementa je odlamanje viπka cementa ravnim bridovima. Rubovi nadomjeska se na zatim poliraju i ukloni se konac iz gingivnog sulkusa. Tehnika cementiranja staklenoionomernim cementima Osnovna razlika u odnosu na tehniku cementiranja konvencionalnim cementima je u tome πto dentin bataljka ne treba preintenzivno suπiti, iako takoappleer valja osigurati radno polje bez prisustva sline. Prije cementiranja potrebno je povrπinu dentina pripremiti tekuêinom za kondicioniranje koja mora odgovarati materijalu koji se koristi.»iπêenje nakon cementiranja provodi se u fazi u kojoj cement viπe nije SONDA LIST STUDENATA STOMATOLO KOG FAKULTETA SVEU»ILI TA U ZAGREBU 65

5 viskozan, odlama se, ali prije nego πto je u potpunosti stvrdnut. Bitna karakteristika staklenoionomernih cemenata je period sazrijevanja koji moæe iznositi od 24 do 48 sati nakon cementiranja. U ovoj fazi staklenoionomerni cement je osjetljiv na vlagu, te ga se nakon ËiπÊenja i poliranja rubova mora zaπtititi posebnim lakom (eng. varnish ). TekuÊina za kondicioniranje dentina i zaπtitni lak dolaze u paketu s cementom. Tehnika cementiranja kompozitnim smolama Veliki je izbor sustava za lijepljenje kompozitnim smolama. Svaki proizvoappleaë uvjetuje ostvarivanje kvalitetne fiksacije preciznom provedbom procedure prema posebnim uputama za pripremu svog proizvoda prije lijepljenja (eng. step-by--step procedure ), pripremu nadomjestka i bataljka, te uvjete u kojima se ovakva fiksacija mora provoditi. ZajedniËki uvjet svih materijala koji se mogu naêi na træiπtu je osiguranje suhog radnog polja i izolacija primjenom rubber dam-a. Komplikacije vezane uz ovu tehniku fiksacije su: gubitak sveze s bataljkom i/ili nadomjestkom, fiksacija nadomjestka u nepravilnom poloæaju dosjeda nadomjestka na bataljak, upalne reakcije pulpe vitalnog bruπenog zuba. Prva komplikacija u pravilu je rezultat nepoπtivanja postupka kojeg nalaæe proizvoappleaë materijala, a najëeπêe se odnosi na nedovoljno izolirano radno polje zbog izostanka primjene rubber dam-a. Rjeπenje problema je u refiksaciji nadomjestka striktnom provedbom uputa proizvoappleaëa. Druga komplikacija je sloæenija, i u pravilu nalaæe uklanjanje nadomjestka koje se zbog Ëvrste mikromehaniëke i molekularne sveze moæe uëiniti samo njegovim rezanjem i uniπtavanjem, te je potrebno izraditi potpuno novi nadomjestak. Upalne reakcije pulpe vitalnog zuba mogu biti posljedica prekomjernog uklanjanja tvrdog zubnog tkiva prilikom preparacije zuba za fiksnoprotetski nadomjestak, ili posljedica same tehnike fiksacije, najëeπêe prekomjerno trajanje djelovanja preparata za pripremu tvrdog zubnog tkiva za fiksaciju (najëeπêe uzrokovano kiselinom na dentin kod all etch tehnike). Ovakva komplikacija obavezno se rjeπava endodontskim tretmanom zuba, koji ako situacija dopuπta moæe biti uëinjen kroz sam nadomjestak, ili pak nakon uklanjanja nadomjestka. Svaka komplikacija uzrokuje neugodnosti i pacijentu i terapeutu, te kako bi se one izbjegle valja se striktno pridræavati pravila preparacije zuba, izrade nadomjestka i uputa proizvoappleaëa za lijepljenje nadomjestka. Bez obzira na odabir materijala i naëina, tehnika fiksacije fiksnoprotetskih nadomjestaka ukljuëuje niz postupaka koji, ukoliko se dosljedno i precizno ne provedu, mogu rezultirati brojnim komplikacijama i gubitkom tehniëki ispravnog nadomjestka, pa i samog uporiπnog zuba, πto sigurno rezultira gubitkom povjerenja i nezadovoljstvom i pacijenta i terapeuta. Literatura: 1. Zidan O, Feguson GC. The retention of complete crowns prepared with three different tapers and luted with foru different cements. J Prosthet Dent 2003; 89: Kohli S, Levine WA, Grisius UF, Fenster RK. The effect of three different surface treatments on the tensile strenght of the resin bond to nickel-chromium-beryllium alloy. J Prosthet Dent 1990; 63: LaBarre E, Belser U, Meyer JM. Shear strength of resins bonded to a precious alloy. J Dent Res 1990; 69: Matsumura H, Kawahara M, Tanaka T, Atsuta M. A new porcelain repair system with a silane coupler, ferric chloride, and adhzesive opaque resin. J Dent Res 1989; 68: Kerby RE, Knobloch L, McMillen K. Physical properties of composite resin cements. J Dent Res 1995; 74: Aboush YE, Mudassir A, Elderton RJ. Technical note: Resin-to-metal bonds mediated by adhesion promoters. Dent Mater 1991; 7: White SN, Yu Z. Compressive and diametral tensile strengths of current adhesive luting agents. J Prosthet Dent 1993; 69: Mesu FP, Reedijk T. Degradation of luting cements measured in vitro and in vivo. J Dent Res 1983; 62: Dennison JD, Powers JM. A review of dental cements used for permanent retention of restorations. Part I: Composition and manipulation. J Mich Dent Assoc 1974; 56: Swartz ML, Phillips RW, Norman RD, Oldham DF. Strength, hardness adn abrasion characteristics of dental cements. J Am Dent Assoc 1963; 67: Norman RD, Swartz ML, Phillips RW. Direct ph determination of setting cements. 2. The effects of prolonged storage time, powder-liquid ratio, temperature and dentin. J Dent Res 1966; 45: Hembree JH, George TA, Hembree ME. Film thickness of cements beneath complete crowns. J Prosthet Dent 1978; 39: Wirz J. Klinische Material und Werkstoffkunde. Quintessenz Verlags Mount GJ. Atlas of glassionomer cements. London, Martin Dunitz Ltd, Rezk-Lega F, Ogaard B, Rolla G. Availability of fluoride from glass-ionomer luting cements in human saliva. Scand J Dent Res 1991; 99: Metz JE, Brackett WW. Performance of a glassionomer luting cement over 8 years in general practice. J Prosthet Dent 1994; 71: McLean JW. Clinical applications of glass-ionomer cements. Oper Dent 1992; 17: Ozturk N, Aykent F. Dentin bond strengths of two ceramic inlay systems anfter cementaion with three diffrent techniques and one bonding system. J Prosthet Dent 2003; 89: utalo J. Patologija i terapija tvrdih zubnih tkiva. Zagreb, Naklada Zadro, Lutz F, Phillips RW. A classification and evaluation of composite resin systems. J Prosthet Dent 1993; 4: Peutzfeld A. Resin composites in dentistry: the monomer systems. Eur J Oral Sci 1997; 105: utalo J. Kompozitni materijali u stomatologiji. Zagreb, GrafiËki Zavod Hrvatske, Hickel R, Dasch W, Janda R, Tyas MJ. Anusavice K. New direct restorative materials. Int Dent J 1998; 43: White SN, Kipnis V. Effect of adhesive luting agents on the marginal seating of cast restorations. J Prosthet Dent 1993; 69: White SN, Yu Z, Kipnis V. Effect of seating force on film thickness of new adhesive luting agents. J Prosthet Dent 1992; 68: LIST STUDENATA STOMATOLO KOG FAKULTETA SVEU»ILI TA U ZAGREBU SONDA